USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

768

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. P., kojeg zastupa I. Š., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-138/94 (ranije: P-119/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. P. iz Lj., B. 10, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 4. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru 10. veljače 1992. protiv tuženika »C. o.« d.d. F. u Z., radi utvrđenja nezakonitosti odluke tuženika i isplate osobnog dohotka. Podnositelju je odlukom tuženika od 2. prosinca 1991. prestao radni odnos zbog neopravdanog izostanka s posla. Navedenu odluku podnositelj smatra nezakonitom, s obzirom da je prema njegovim navodima pravovremeno obavijestio tuženika.

Do 5. studenoga 1997. održana su ročišta 16. ožujka 1992., 29. rujna 1992., 7. prosinca 1992., te 22. prosinca 1992., na kojem je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda broj: P-119/92, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.

Rješenjem Okružnog suda u Zadru, broj: Gž-170/93 od 20. listopada 1993. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje.

Podnescima od 14. veljače 1994., 18. travnja 1994., te 21. travnja 1997. i 21. srpnja 1997. podnositelj je požurivao zakazivanje ročišta u ovom predmetu.

Nakon toga održana su ročišta 12. studenoga 1997., 10. prosinca 1997., 14. siječnja 1998., 12. veljače 1998., 12. ožujka 1998. na kojem je provedeno saslušanje svjedoka, dok je na ročištu održanom 8. svibnja 1998. saslušan podnositelj kao stranka.

Podnositelj je podnescima od 11. siječnja 1999., 5. ožujka 1999., 8. ožujka 1999., 8. srpnja 1999., 2. studenoga 1999., 11. veljače 2000., 30. ožujka 2000., 2. svibnja 2000., 23. listopada 2000., 15. siječnja 2001., 19. svibnja 2001., 4. rujna 2001., 30. studenoga 2001., 15. siječnja 2002., 11. veljače 2002., 4. ožujka 2002., 2. travnja 2002., 5. lipnja 2002. i 18. rujna 2002. požurivao zakazivanje ročišta.

Na ročištu 21. listopada 2002. naloženo je tuženiku da dostavi podatke o plaći koje bi podnositelj primao da nije bilo prestanka radnog odnosa, dok je riješeno da će se požuriti Državni arhiv Zadra da dostavi zdravstveni karton podnositelja.

Tuženi je tražene podatke dostavio 18. studenoga 2002. i 2. siječnja 2003.

Podneskom od 7. siječnja 2003. podnositelj je požurio zakazivanje ročišta.

Na ročištu 17. veljače 2003. naloženo je tuženiku da dostavi u roku od 15 dana Sistematizaciju radnih mjesta koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, a što je tuženi učinio podneskom od 7. ožujka 2003.

Na ročištu 16. listopada 2003. riješeno je da će se dodatno saslušati podnositelj.

Rješenjem suda od 21. studenoga 2003. odgođeno je ročište zakazano za 12. prosinca 2003. na neodređeno vrijeme zbog stupanja uređujućeg suca na novu dužnost.

Podneskom od 20. veljače 2004. podnositelj je požurio rad na ovom predmetu, te je obavijestio sud da je pokrenuo postupak pred sudom u Strasbourgu, koji se vodi pod brojem 2290/03 i da mora tom sudu dostaviti izvješće o stanju spisa.

Nakon toga sud je održao ročišta 30. rujna 2004., 11. studenoga 2004., 4. siječnja 2005., 17. siječnja 2005., 13. srpnja 2005. i 14. rujna 2005.

Na ročištu 18. siječnja 2006. riješeno je da će se zatražiti podaci o plaći.

Dana 22. veljače 2006. održano je ročište na koje tuženik nije pristupio, te je riješeno da će se ponovno zatražiti podaci o plaći.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 10. veljače 1992. godine tužbom podnositelja protiv tuženika »C. o.«, radi utvrđenja nezakonitosti odluke tuženika.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 4. listopada 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zadru održao deset ročišta. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 8. svibnja 1998. do 21. listopada 2002. (četiri godine, pet mjeseci i dvanaest dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe (4. listopada 2004.) sud je održao šest ročišta, te je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem prema ocjeni Ustavnog suda nije pridonio duljini postupka, već naprotiv brojnim podnescima podnositelj je požurivao zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenom predmetu u kojem je trebalo pribaviti kompletnu liječničku dokumentaciju o nastaloj povredi podnositelja u vrijeme nedolaska na posao, odnosno utvrditi da li je podnositelj izostao s posla iz razloga koje je naveo. Međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u ovom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u ukupnom trajanju duljem od dvanaest godina te da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja. Osim neaktivnosti suda tijekom razmatranog razdoblja, smatramo potrebnim istaći i razdoblje neaktivnosti suda u razdoblju prije 5. studenoga 1997. u trajanju od oko četiri godine. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda tijekom dva dulja razdoblja i okolnost da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3651/2004

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.