USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1750

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela I. K. P. iz Z., na sjednici održanoj 9. svibnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pp-493/05 (ranije: Pp-904/88), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe I. K. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 30. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pp-493/05 (ranije: Pp-904/88), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pp-493/05 (ranije: Pp-904/88) utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

D. P. kao prvotužitelj i podnositeljica kao drugotužiteljica, podnijeli su 13. listopada 1988. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženih J. i M. R., radi smetanja suposjeda zajedničkog tavanskog prostora. Istovremeno su zatražili i određivanje privremene mjere.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 8. prosinca 1988., očevid 9. siječnja 1989., te ročišta 10. travnja 1989., 17. srpnja 1989., 16. svibnja 1991., 6. listopada 1992. i 20. siječnja 1993. godine. Sud je 20. siječnja 1993. donio djelomično rješenje, broj: Pp-904/88, koje je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu rješenjem, broj: Gž-9560/93 od 30. studenoga 1993. godine, ukinuo i predmet vratio 13. prosinca 1993. godine Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, održana su ročišta 22. ožujka 1999., 1. lipnja 2000., te 15. studenoga 2000. godine kada je sud zakazao očevid za 13. ožujka 2001. godine.

Zbog bolesti suca očevid je odgođen za 26. rujna 2001. godine.

Zbog bolesti punomoćnika tuženika očevid je odgođen za 5. ožujka 2002. godine kada je i održan.

Na ročištu 24. listopada 2002. godine sud je riješio na sljedećem ročištu provesti dokaz zajedničkim saslušanjem stranaka.

Na ročište 20. siječnja 2003. godine pristupile su sve stranke osobno, međutim sud je ročište odgodio i sljedeće zakazao za 29. siječnja 2003. godine.

Na ročištu 29. siječnja 2003. godine proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

Na ročištima 24. ožujka 2003. i 16. svibnja 2003. saslušavani su svjedoci.

Na ročištu 17. rujna 2003. godine zaključena je glavna rasprava. Doneseno je rješenje kojim je usvojen tužbeni zahtjev prvotužitelja i podnositeljice. Rješenje je otpremljeno strankama 8. lipnja 2004. godine.

Tuženi su 23. lipnja 2004. godine izjavili žalbu protiv rješenja.

Sud je rješenjem od 15. studenoga 2004. godine odbacio žalbu kao nepravovremenu. Tuženi su 25. studenoga 2004. godine izjavili žalbu protiv tog rješenja.

Na ročištu 4. siječnja 2005. godine sud je odredio povrat u prijašnje stanje, utvrdio da je žalba izjavljena protiv rješenja od 17. rujna 2003. godine greškom odbačena kao nepravovremena, da je ta žalba pravovremena, te da će spis biti dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbi.

Spis je 12. siječnja 2005. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-147/05 od 8. studenoga 2005. godine, ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 6. prosinca 2005. godine Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Ročište zakazano za 6. ožujka 2006. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Sljedeće ročište zakazano je za 7. lipnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 13. listopada 1988. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. srpnja 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, devet (9) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 22. ožujka 1999. godine (jedna godina, četiri mjeseca i sedamnaest dana) i od 22. ožujka 1999. do 1. lipnja 2000. godine (jedna godina, dva mjeseca i deset dana). Nadalje, rješenje koje je doneseno nakon pet godina, deset mjeseci i dvanaest dana otpremljeno je tek nakon više od osam mjeseci. Povrh toga, sud je greškom odbacio žalbu tuženih izjavljenu protiv rješenja od 17. rujna 2003. godine kao nepravovremenu pa je, nakon što je na ročištu 4. siječnja 2005. godine utvrdio da je žalba pravovremena, spis tek 12. siječnja 2005. godine otpremio Županijskom sudu u Zagrebu.

Županijski sud u Zagrebu je nakon devet mjeseci i dvadeset sedam dana donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Od 6. prosinca 2005. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. Do sada nije održano nijedno ročište.

Razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu postupao izrazito neučinkovito, te da iako se radi o postupku žurne naravi do sada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od šest godina, osam mjeseci i dvadeset pet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da iako se radi o postupku žurne naravi do sada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2878/2004Zagreb, 9. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.