USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
412
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi S. Ž. G. iz Z., zastupane po I. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P.
i P. iz Z., na sjednici održanoj 12. siječnja 2006. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-20646/04
(ranije: Pr-169/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. Ž. G.
iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 10.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je, na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 30.
studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 21. siječnja 1992. godine podnositeljica
je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv A. d.o.o (sada: C. a. d.d.)
iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, donošenja odluke o
rasporedu na radno mjesto, isplate plaće i uplate doprinosa za mirovinsko i
invalidsko osiguranje, te je predložila određivanje privremene mjere.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je nekoliko
ročišta. Prvo ročište održano je 4. ožujka 1992. godine. Na ročište 4. svibnja
1992. godine nije pristupio nitko pa je određeno mirovanje postupka nakon
isteka kojeg je po prijedlogu punomoćnice podnositeljice zakazano ročište za 4.
prosinca 1992. godine. Na to ročište za podnositeljicu nije pristupio nitko te
je sljedeće ročište zakazano za 1. veljače 1993. godine. Budući da ni na to
ročište za podnositeljicu nije pristupio nitko drugi put su se ostvarili uvjeti
za određivanje mirovanja postupka uslijed čega je doneseno rješenje kojim se
tužba smatra povučenom. Nakon toga, po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje,
zakazano je ročište za 15. travnja 1993. godine na kojem je stavljeno van snage
rješenje kojim se tužba smatra povučenom, a sljedeće ročište je zakazano za 7.
veljače 1994. godine. To je ročište odgođeno jer dostava poziva za tuženika
nije bila uredna.
Na ročištu 8. travnja 1994. godine podnositeljica
je izjavila da će pripremnim podneskom precizirati tužbeni zahtjev te je
određeno da će se sljedeće ročište zakazati pismenim putem nakon što
podnositeljica precizira tužbeni zahtjev.
Podnositeljica nije precizirala tužbeni zahtjev,
pa je sud zakazao ročište za 10. travnja 1995. godine na koje nije pristupio
tuženik, a na kojem se punomoćnica podnositeljice obvezala dostaviti kopiju
podneska od 7. veljače 1994. godine u kojem je navela pravnog sljednika tuženika.
Na ročištu održanom 15. lipnja 1995. godine
tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor prekluzije, a punomoćnica podnositeljice je izjavila da će
se o prigovorima pismeno očitovati.
Na ročište 11. rujna 1995. godine nije
pristupila punomoćnica podnositeljice pa je određeno mirovanje postupka.
Po prijedlogu punomoćnice podnositeljice za
povrat u prijašnje stanje, sud je zakazao ročište za 7. ožujka 1999. godine
kada je punomoćnica podnositeljice predložila saslušanje podnositeljice.
Na ročištu 6. lipnja 1996. godine saslušana je
podnositeljica, a punomoćnica podnositeljice je izjavila da će pripremnim
podneskom precizirati tužbeni zahtjev.
Punomoćnica podnositeljice nije precizirala
tužbeni zahtjev sve do ročišta 17. ožujka 1999. godine, na kojem je izjavila da
nije mogla precizirati tužbeni zahtjev jer nije dobila potrebne podatke o plaći
podnositeljice. Stoga je sud pribavio ove podatke od tuženika 2. lipnja 1999.
godine.
Na ročištu 8. studenoga 1999. godine punomoćnica
podnositeljice je predala pripremni podnesak kojim je precizirala tužbeni
zahtjev, a tuženik je zatražio rok radi očitovanja o navodima iz tog podneska.
Na ročištu 9. ožujka 2000. godine zaključena je
glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je utvrđeno da se podnositeljica
nalazila u radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika od 7. studenoga 1991. do
30. rujna 1993. godine, te je naloženo tuženiku da isplati plaću podnositeljici
za navedeno razdoblje u iznosu od 4.169,60 kuna.
Tuženik je 11. rujna 2000. godine izjavio žalbu
protiv presude.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-9603/00 od 4. prosinca 2001. godine ukinuo presudu
Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 28. prosinca 2001. godine tom sudu na
ponovno suđenje.
Na ročištu 3. lipnja 2002. godine punomoćnik
podnositeljice je na raspravi predao u spis pripremni podnesak, preslika kojeg
je uručena tuženiku koji je zamolio rok radi očitovanja na navode iz tog
podneska.
Na ročištu 3. prosinca 2002. godine zaključena
je glavna rasprava, te donesena presuda istovjetna ranije ukinutoj.
Tuženik je 29. svibnja 2003. godine izjavio
žalbu protiv presude.
Presuda od 3. prosinca 2002. godine ispravljena
je rješenjem od 10. studenoga 2003. godine.
Spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu
22. prosinca 2003. godine, koji je rješenjem, broj: Gž-4870/03
od 13. srpnja 2004. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i rješenje
o njezinom ispravku, te predmet vratio 5. listopada 2004. godine tom sudu na
ponovno suđenje.
Sljedeće ročište zakazano je za 5. travnja 2006.
godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 21.
siječnja 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 30. studenoga 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest
(12) godina, deset (10) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju, od
5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon dvije godine, četiri
mjeseca i četiri dana. Nakon toga, Županijski sud u Zagrebu je nakon jedne
godine, dva mjeseca i dvadeset tri dana donio rješenje kojim je ukinuo
prvostupanjsku presudu.
Od 28. prosinca 2001. godine postupak se ponovno
vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je nakon jedanaest mjeseci i pet dana
donio presudu istovjetnu ranije ukinutoj. Presuda je otpremljena u svibnju
2003. godine, te je naknadno ispravljena rješenjem od 10. studenoga 2003.
godine. Stoga je spis, povodom žalbe tuženika izjavljene 29. svibnja 2003.
godine na presudu od 3. prosinca 2002. godine, otpremljen 22. prosinca 2003.
godine Županijskom sudu u Zagrebu. Taj sud je nakon šest mjeseci i jedanaest
dana donio rješenje kojim je ponovno ukinuo prvostupanjsku presudu.
Od 5. listopada 2004. godine postupak se ponovno
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je ročište zakazao tek za 5. travnja
2006. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom
postupku doprinijela je duljini postupka u pravno
relevantnom razdoblju na način da njezina punomoćnica nije precizirala tužbeni
zahtjev od 5. studenoga 1997. godine sve do ročišta 17. ožujka 1999. godine.
Naime, punomoćnica podnositeljice je tek na tom ročištu izjavila da nema
potrebne podatke za preciziranje tužbenog zahtjeva.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti, ali oni ne opravdavaju duljinu postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno
relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina i dvadeset pet dana, te
da je još uvijek u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost
i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, okolnosti da je u postupku
dva puta ukidana prvostupanjska presuda, da se sada postupak ponovno vodi pred
sudom prvog stupnja te da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni
sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku,
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4635/2004
Zagreb, 12. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.