USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1035

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio E. F. iz K., kojeg zastupa V. B., odvjetnik u K., na sjednici održanoj 9. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-386/04 (ranije: P-922/87, P-607/93) u najkraćem mogućem roku, a li ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, E. F. iz K., V. H. 10, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je Općinskom sudu u Karlovcu podnio tužbu 29. svibnja 1987. protiv tužene Države SFRJ, odnosno, Vojne pošte 5102 – Inžinjerijskog školskog centra, radi naknade štete, koju je pretrpio zbog bolesti izazvane »antigenom žutice«.

Presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-922/87-24 od 20. prosinca 1988. odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja.

Presudom Okružnog suda u Karlovcu, broj: Gž-584/89-2 od 30. siječnja 1990. odbijena je žalba podnositelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Rev-2239/1990-2 od 20. listopada 1992. ukinute su presude Okružnog suda u Karlovcu i Općinskog suda u Karlovcu, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje 30. travnja 1993.

Na ročištu održanom 11. svibnja 2000. podnositelj je kao tuženika u ovoj pravnoj stvari naznačio Republiku Hrvatsku kao prav­nog sljednika SFRJ, te je predložio da se tužba dostavi Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske radi očitovanja i uključivanja u postupak.

Državno pravobraniteljstvo je podneskom od 25. svibnja 2000. obavijestilo sud da se Republika Hrvatska protivi preinačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari, te da su ispunjeni svi razlozi za prekid postupka.

Na ročištu održanom 24. rujna 2002. sud je donio rješenje o prekidu postupka u ovoj pravnoj stvari temeljem članka 184.b Zakona o obveznim odnosima.

Podneskom od 18. studenoga 2002. podnositelj je predložio nastavak postupka.

Rješenjem suda broj: P-607/93-48 od 3. siječnja 2003. odbačen je prijedlog podnositelja za nastavak postupka.

Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu 16. siječ­nja 2003., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Karlovcu 10. veljače 2003.

Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž-331/03-2 od 18. veljače 2004. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Karlovcu i predmet vraćen tom sudu 24. veljače 2004. na ponovno suđenje.

Podneskom od 12. svibnja 2004. podnositelj je požurio zakazivanje ročišta u ovom predmetu.

Rješenjem suda od 21. lipnja 2004. riješeno je da se prekinuti postupak nastavlja.

Na ročištu održanom 12. listopada 2004. podnositelj je predložio da se provede medicinsko vještačenje.

Ročište zakazano za 3. studenoga 2004. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca.

Na ročištu održanom 2. prosinca 2004. saslušan je podnositelj i riješeno je da će se provesti medicinsko vještačenje.

Nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 7. siječnja 2005.

Na ročištu 31. svibnja 2005. zaključena je glavna rasprava.

Ročište zakazano za 13. lipnja 2005. na kojem je trebala biti objavljena presuda odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca.

Podnositelj je sudu uputio dvije požurnice 19. listopada 2005. i 5. siječnja 2006.

Predmet se nalazi u predsjedništvu suda od 24. veljače 2006.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3.1. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu 29. lipnja 1987. godine tužbom podnesenom radi naknade štete protiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Mjerodavnim dijelovima Zakona o dopunama Zakona o obvez­nim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 4. studenoga 1999. godine, propisano je:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:

...

Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ

Članak 184b.

(1) Postupci za naknadu štete nastale u bivšoj SFRJ, koji se vode protiv Republike Hrvatske kao pravne sljednice bivše SFRJ, prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog propisa kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ.

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184a. stavka 2. i 184b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 1.

(1) Republika Hrvatska kao jedna od pravnih sljednica bivše SFRJ, odgovara za one štete nastale u bivšoj SFRJ, za koje je po tada važećim propisima, odgovarala bivša SFRJ, ako se razboritim i pravičnim prosuđivanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, posebice državljanstva, prebivališta, trajnog boravišta, odnosno sjedišta oštećenika i štetnika, mjesta štetne radnje i nastalih štetnih posljedica, načina uzrokovanja štete i drugih okolnosti odmjerenih u njihovoj ukupnosti, može zaključiti da je Republika Hrvatska, od svih drugih država – pravnih sljednica bivše SFRJ, u najbližoj vezi s konkretnom štetom.

Članak 5.

Sudski postupci za naknadu štete nastale u bivšoj SFRJ, koji se vode protiv Republike Hrvatske, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

3.3. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu temeljem članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 29. svibnja 1987. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Karlovcu, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 31. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina i tri (3) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Donoseći rješenje o prekidu postupka dana 24. rujna 2002. godine, nadležni Općinski sud u Karlovcu postupio je u skladu sa Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona, te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud.

U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.

U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima raspada bivše SFRJ, došlo do pravne praznine u pogledu odgovornosti novonastalih država u odnosu na obveze bivše države. Stoga je postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku.

Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je zakonom određen prekid sudskog postupka radi naknade štete za koje je ranije odgovarala bivša SFRJ trajao jednu (1) godinu, četiri (4) mjeseca i dvadeset četiri (24) dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje. Takvim zakonom određenim prekidom postupka, te ukupnom duljinom trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Karlovcu pokrenutim po tužbi podnositelja, u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, također zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za raz­matrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

7. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Karlovcu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3138/2004

Zagreb, 9. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.