|
|
|
|
1394
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula »P.« d.d. O., koju zastupa M. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva »P. & Š.« iz V., na sjednici održanoj 22. ožujka 2006. godine, donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-69/05-2 od
20. srpnja 2005. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na
ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba i dopuna (sa zahtjevom za donošenje privremene mjere odgode
provedbe brisanja upisa u Sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku pozivom na
rješenje tog suda, broj: Tt-05/556-17 od 14. prosinca 2005. godine), podnesene
su protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-69/05-2 od 20.
srpnja 2005. godine kojim je, kao nedopuštena, odbačena revizija podnositeljice
izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6271/04-4
od 2. veljače 2005. godine.
Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odbijena je žalba
podnositeljice i potvrđena presuda Trgovačkog društva u Osijeku, broj:
P-442/04-11 od 7. srpnja 2004. godine, a kojom su 42 odluke Glavne skupštine,
Osnivačke skupštine, te redovne i izvanredne skupštine podnositeljice, donesene
u razdoblju od 16. prosinca 1996. godine do 30. rujna 2003. godine utvrđene
ništavima.
2. Osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je iz razloga
premale vrijednosti predmeta spora revizija podnositeljice odbačena kao
nedopuštena, podnositeljica smatra donesenim pogrešnom primjenom odredbe članka
37. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 111/99.,
88/01. i 117/03.).
Ističe povredu ustavnih prava propisanih člankom 14. stavkom 2., člankom 19.,
člankom 26., člankom 29. stavkom 1. i člankom 48. stavkom 1., te odredbu članka
3. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu
tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim
ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u
ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama
podnositelju povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u
pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili
dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja
ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. U konkretnom slučaju mjerodavna je odredba članka 37. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku kojom je propisano sljedeće:
Članak 37.
Stavak 1.
Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na
istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema
zbroju vrijednosti svih zahtjeva.
Za potrebe ustavnosudskog postupka izvršen je uvid u predmet Trgovačkog suda u
Osijeku, broj: P-442/04 iz kojeg je razvidno da je tužbom zatraženo utvrđivanje
ništavima 42 odluke Glavne skupštine, Osnivačke skupštine, te redovne i
izvanredne skupštine podnositeljice, donesene u razdoblju od 16. prosinca 1996.
godine do 30. rujna 2003. godine. Kao vrijednost predmeta spora naznačen je
iznos od 1.000.000,00 kuna.
Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, Trgovački sud u Osijeku donio je
presudu, broj: P-442/04-11 od 7. srpnja 2004. godine kojom usvaja tužbeni
zahtjev navodeći između ostalog u obrazloženju sljedeće: »Pretvorba društvenog
poduzeća P. O. obavljena je temeljem rješenja o davanju suglasnosti Hrvatskog
fonda za privatizaciju broj: 567-007/92-77/1 od 25. srpnja 1994. godine, međutim
navedeno rješenje ukinuto je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-III-39/1997 od 5. svibnja 1999. godine i slijedom toga nije moglo proizvoditi
pravne učinke. Znači da u društvenom poduzeću P. O. pretvorba društvenog
poduzeća u dioničko poduzeće nije pravno niti provedena... Odlukom Glavne
skupštine dioničko društvo izražava svoju volju koju ostvaruju dioničari svojim glaslovanjem. Odluka Glavne skupštine je pravni posao i mora biti u skladu s
Ustavom, prisilnim propisima i pravilima morala, te sukladna aktu društva.
Budući da su sporne odluke Glavne skupštine, Osnivačke skupštine, te redovne i
izvanredne skupštine »P.« d.d. O. donesene većinom glasova nepostojećeg
temeljnog kapitala, utvrđene su ništave i ne proizvode pravne učinke.«.
U konkretnom slučaju, nespornim je dakle utvrđeno da su navedene odluke
podnositeljice utvrđene ništavima temeljem iste činjenične i pravne osnove,
odnosno iz razloga što su donesene od Glavne skupštine, Osnivačke skupštine, te
redovne i izvanredne skupštine podnositeljice koja tijela su izabrana a da
prethodno, u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o pretvorbi društvenih
poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91., 45/92., 16/93., 94/93.,2/94. i 9/95.),
nije proveden postupak pretvorbe podnositeljice iz društvenog poduzeća u
dioničko društvo.
5. Prema odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 112/99., u daljnjem tekstu: ZID ZPP),
o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja, koja je
donesena nakon stupanja na snagu tog Zakona, rješava se po odredbama tog Zakona.
Odredbom članka 497. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija u
postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora
pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kuna.
Osporenim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je reviziju
podnositeljice kao nedopuštenu, navodeći da: »Tužitelj u tužbi vrijednost
predmeta spora označio je iznosom od 1.000.000,00 kuna, a tužbenim zahtjevom
zahtijeva utvrđenje ništavim ukupno 42 odluke glavne, osnivačke, redovne i
izvanredne skupštine tuženika donesene na 9 sjednica u razdoblju od 16. prosinca
1996. godine do 30. rujna 2003. godine. U konkretnom slučaju zahtjevi iz tužbe
proizlaze iz 42 razne osnove, pa je vrijednost predmeta spora svakog od
istaknutih zahtjeva 23.809,52 kune.«.
6. Pozivom na navode iz točke 4. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje
da je Vrhovni sud Republike Hrvatske pogrešno zaključio da se u konkretnom
slučaju ne radi o tzv. objektivnoj kumulaciji vrijednosti predmeta spora iz
članka 37. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Budući da je tužitelj tužbom zatražio utvrđenje ništavima 42 odluke donesene od
Glavne skupštine, Osnivačke skupštine, te redovne i izvanredne skupštine
podnositeljice, temeljem iste činjenične i pravne osnove (odluke su donijela
tijela podnositeljice koja su izabrana a da prethodno nije proveden postupak
pretvorbe iz društvenog poduzeća u dioničko društvo u skladu s mjerodavnim
odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća), te kako je vrijednost
predmeta spora naznačena u iznosu od 1.000.000,00 kuna (što stranke nisu
osporile tijekom provedenog parničnog postupka), osporeno rješenje Vrhovnog suda
Republike Hrvatske Ustavni sud cijeni donesenim pogrešnim tumačenjem i primjenom
odredbe članka 497. Zakona o parničnom postupku, u svezi s člankom 37. istog
Zakona.
Iz tih razloga Ustavni sud ocjenjuje da se pravno stajalište sadržano u
osporenom rješenju ne temelji na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju
mjerodavnog postupovnog prava, prosuđujući ga s aspekta zaštite ustavnog prava
podnositeljice na jednakost pred zakonom. Ustavni sud stoga utvrđuje da je
osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnositeljici povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, čime je onemogućeno
podnositeljici i pristup sudu zajamčen odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
7. Zbog utvrđenja povrede navedenih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao
navode podnositeljice o eventualnoj povredi ostalih ustavnih prava na koje
ukazuje u ustavnoj tužbi.
8. U dopuni ustavne tužbe podnositeljica je zatražila donošenje privremene mjere
i odgodu ovrhe koja se ne temelji na osporenom rješenju Vrhovnog suda Republike
Hrvatske. Ustavni sud napominje da zahtjevu podnositeljice nije moguće
udovoljiti zbog toga što zahtjev za izdavanje privremene mjere nije podnešen u
svezi akta koji se, u smislu odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona,
osporava ustavnom tužbom.
9. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlučeno je kao u
točkama I. i II. izreke ove odluke, a točka III. izreke temelji se na odredbi
članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-5027/2005
Zagreb, 22. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |