USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
414
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi E. D. iz Z., na sjednici održanoj 12. siječnja 2006. godine, jednoglasno
je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Crikvenici dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-603/05
(ranije P-448/87 i P-354/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe E. D. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu 6.000,00 kuna zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst).
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je
podnio dana 15. travnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 22. rujna 1987. godine podnositeljeva
majka B. D. U. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Crikvenici protiv tuženika
G. U., radi zaštite prava vlasništva.
Prvo ročište održano je 23. listopada 1987.
godine, kada je podnositelj od strane svoje majke opunomoćen za daljnje
zastupanje u predmetu. Sljedeće ročište održano je 18. siječnja 1990., kada je
dogovoreno da će se iduće ročište zakazati nakon što podnositelj dostavi imena
svjedoka.
Ročište 18. svibnja 1990. godine nije održano,
zbog nemogućnosti dolaska tužiteljice, dok je uviđaj zakazan za dan 14. lipnja
1990. odgođen jer nije došao geometar. Sljedeći uviđaj održan je 13. studenoga 1990.
godine.
Tužiteljica je preminula dana 26. travnja 1991.
godine i podnositelj je preuzeo parnicu. Uviđaji zakazani za 7. i 24. lipnja
1991. godine nisu održani. Novi uviđaj je održan 27. lipnja 1991. godine, a
rasprava zakazana za 27. ožujka 1992. godine nije održana zbog nedolaska
stranaka. Sljedeće su rasprave održane 27. travnja 1992. godine, a 18. siječnja
1994. godine rasprava je započeta ispočetka radi izmjene suca.
Presuda kojom je tužbeni zahtjev podnositelja
odbijen objavljena je 18. siječnja 1994. godine.
Županijski je sud potvrdio prvostupanjsku odluku
13. rujna 1995. godine, uz uputu podnositelju da preuredi tužbeni zahtjev.
Nova tužba podnijeta je 19. siječnja 1996.
godine, a rasprava održana 9. rujna 1996. godine, kada je sklopljena sudska
nagodba. Na sljedećem ročištu održanom 18. studenoga 1996. godine podnositelj
je predložio donošenje presude zbog izostanka.
Rješenjem od 2. listopada 1997. godine odbijen
je podnositeljev prijedlog da se donese presuda zbog izostanka protiv koje je
uložio žalbu. Rješenjem od 8. ožujka 2000. godine Županijski sud u Rijeci
potvrdio je rješenje prvostupanjskog suda.
Zbog promjene u sastavu sudskog vijeća glavna
rasprava je ponovno započeta 21. studenoga 2000. godine.
Rješenjem od 27. travnja 2001. godine podnositelju
je naloženo da precizira tužbeni zahtjev, kojem je on udovoljio, a rješenjem od
9. kolovoza 2001. godine ponovno mu je naloženo da točno specificira dokazne
prijedloge, čemu je također udovoljeno.
Sljedeće je ročište održano 22. studenoga 2001.
godine, a na ročištu od 12. lipnja 2002. nastupilo je mirovanje postupka po
prijedlogu tuženika.
Postupak je nastavljen na ročištu 15. siječnja
2003. godine, a na ročištu održanom 9. rujna 2003. godine proveden je dokazni
postupak.
Presuda i rješenje prvostupanjskog suda je
objavljena 9. rujna 2003. godine, a i tužitelj i tuženik su protiv nje uložili
žalbu.
Presuda i rješenje drugostupanjskog suda
objavljena je 9. listopada 2005. godine, te je predmet u jednom dijelu vraćen
prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je dana 22. rujna
1987. godine kada je podnositeljeva majka B. D. U. podnijela tužbu Općinskom
sudu u Crikvenici protiv tuženika G. U., radi zaštite prava vlasništva.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči između ostalog i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 15. travnja
2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno
sedamnaest (17) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i deset (10)
dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine
postupak se čitavo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom koji je presudom
odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja dana 9. rujna 2003. godine.
Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su bitne za meritorno odlučivanje
o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Crikvenici
održao devetnaest ročišta i izvršio geodetsko vještačenje. Nakon podnošenja
ustavne tužbe Županijski sud u Rijeci donio je dana 17. kolovoza 2005. godine
odluku i predmet u jednom dijelu vratio Općinskom sudu u Crikvenici sudu na
ponovno odlučivanje.
Razdoblje potpune neaktivnosti suda trajalo je
od 23. listopada 1987. do 18. siječnja 1990. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj kao
tužitelj u parničnom postupku pridonio duljini postupka i to nedolaskom na
rasprave koje su održane 18. siječnja 1990., 27. ožujka 1992. i 12. lipnja
2002. godine.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno
složenom predmetu, s obzirom na činjenicu da je u postupku saslušano više
svjedoka i da je izvršeno geodetsko vještačenje. Međutim, ta složenost nije od
takvog značenja da bi opravdavala trajanje postupka više od sedamnaest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u
predmetu podnositelja trajao do podnošenja ustavne tužbe više od sedamnaest
godina. Unatoč postojanju elemenata složenosti, a imajući u vidu ukupno trajanje
postupka te potpunu neaktivnost suda (što je razvidno iz točke 4.2. ove odluke)
u ukupnom trajanju više od dvije godine, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka
ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Također valja napomenuti da iako je u ovom
postupku nakon 5. studenoga 1997. godine održano pet ročišta, postupanje suda
nije bilo učinkovito jer nije postignuta koncentracija glavne rasprave. Na
raspravama se često saslušava samo po jedna stranka ili svjedok, dok bi razumno
postupanje nalagalo istodobno saslušanje svih svjedoka i stranaka u parnici na
jednom ili na najviše dva ročišta. Također, odluka drugostupanjskog suda nije
donesena više od dvije godine nakon uložene žalbe protiv rješenja o mirovanju
postupka, kao i povodom žalbe protiv prvostupanjske presude.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog
zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj. U konkretnom slučaju na visinu naknade utjecao je doprinos
podnositelja.
7. Predsjednik Općinskog suda u Crikvenici dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji
se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1683/2005
Zagreb, 12. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.