USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
506
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 25. siječnja 2006.,
donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 30. stavaka 1. i 2. Zakona o
najmu stanova (»Narodne novine«, broj 91/96., 48/98. i 66/98.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama« .
Obrazloženje
1. Predlagatelji 1) Jovan Vučičević
iz Zagreba, 2) Mato Družić iz Dubrovnika, 3) Žeraldina Krvavac iz Dubrovnika i
4) Stijepo Bjelančić iz
Dubrovnika, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu
suglasnosti s Ustavom članka 30. stavaka 1. i 2. Zakona o najmu stanova
(»Narodne novine«, broj 91/96., 48/98. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike
Hrvatske broj: U-I-762/1996 i dr., 66/98. – ispravak
odluke i rješenja Ustavnog suda; u daljnjem tekstu: Zakon).
2. Osporene odredbe članka 30. stavaka 1. i 2.
Zakona glase:
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona
prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji
su vrijedili do stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom
stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.
3. Predlagatelji navode da su oni ugovorima
stekli stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana te da je to pravo po
zakonu trajno (zauvijek) obuhvaćalo glavne vlasničke ovlasti uporabe, posjeda i
dr., koje su zakonom bile trajno (zauvijek) oduzete
od nominalnog vlasnika, pa ocjenjuju da je stanarsko pravo bilo na temelju
zakona veće, jače i oko deset puta vrednije od vlasništva nominalnog vlasnika.
Ukazuju i na odredbu članka 48. stavka 1. Zakona, prema kojoj u slučaju da je
vlasnik stana otkupio drugi stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na
kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92. – pročišćeni
tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97. – Odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske, 68/98., 96/99. – Uredba, 120/00. – Uredba,
94/01. – Uredba i 78/02. – Uredba), nositelj stanarskog prava ima pravo
otkupiti stan prema odredbama Zakona o prodaji.
Dalje navode da odredba članka 48. stavka 1.
Ustava nema povratno djelovanje, niti određuje povrat imovine ili vlasništva
oduzetog u SFRJ, već samo jamči onakvo vlasništvo kakvo je postojalo kad je taj
Ustav stupio na snagu, pa zaključuju da i nositelju stanarskog prava jamči onaj
dio vlasništva (vlasničkih prava) koja su mu po zakonu trajno (zauvijek)
pripala.
Konačno, predlagatelji ističu da svoje stanarsko
pravo na stanovima u vlasništvu temelje na sklopljenim ugovorima kojima su
stekli to pravo, a koji se u skladu s odredbama članka 2. stavka 2. i članka 6.
Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 2/04. i 5/04.) trebaju poštivati bez diskriminacije. Smatraju da su
osporene odredbe Zakona protivne obvezi poštivanja ugovora kojima su stekli
stanarsko pravo prije 31. prosinca 1990., koja obveza je utvrđena u člancima 2.
i 6. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije.
Smatraju da osporene odredbe nisu u suglasnosti
s člankom 3., člankom 14., člankom 48. i člankom 50. Ustava Republike Hrvatske
i člankom 1. Protokola Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02.).
Predlažu ukinuti osporene odredbe Zakona.
Prijedlozi
nisu osnovani.
4. Ustavni sud već je ocjenjivao suglasnost
članka 30. stavaka 1. i 2. Zakona s člankom 3. Ustava u dijelu koji se odnosi na
jednakost, vladavinu prava i nepovredivost vlasništva kao najviše vrednote
ustavnog poretka Republike Hrvatske, te s člancima 14. stavkom 2., 16., 48. i
50. Ustava.
Rješenjem broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998. (»Narodne novine«, broj 48/98., rješenjem
broj: U-I-339/1998 od 20. svibnja 1998. i rješenjem broj: U-I-993/2003 i dr. od 9. veljače 2005. (»Narodne novine«, broj 32/05.)
nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba Zakona s
navedenim člancima Ustava.
5. Prema članku 54. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. –
pročišćeni tekst), Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom i u
slučaju kada je određeni zakon već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene.
Od donošenja navedenih rješenja do odlučivanja o
prijedlozima koji su predmet ovog ustavnosudskog postupka, međutim, Ustavni sud
nije u pogledu osporenih odredaba Zakona utvrdio nove okolnosti koje bi dovele
do promjene njegova pravnog stajališta izraženog u navedenim rješenjima, niti
su predlagatelji, s druge strane, naveli nove ustavnopravno relevantne razloge
zbog kojih bi Ustavni sud utvrdio osnovanim pokretanje postupka za ocjenu
suglasnosti osporenih odredaba Zakona s člancima 3., 14. stavkom 2., 48. i 50.
Ustava.
6. Stoga je, na temelju članka 43. stavka 1. u
vezi sa člankom 54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske,
riješeno kao u izreci.
Broj:U-I-3477/2004
U-I-453/2005
U-I-1383/2005
U-I-1385/2005
Zagreb, 25. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.