USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

417

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. M. iz G., kojeg zastupa Odvjetnički ured M. iz Z., na sjednici održanoj 12. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Samoboru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-427/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. M. iz G., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 20. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Samoboru pod brojem: P-427/90, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Samoboru, broj: P-427/90 utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 12. lipnja 1990. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Samoboru protiv tuženika, Z. G. iz G., radi isplate. Tuženi je 16. srpnja 1990. godine podnio odgovor na tužbu i protutužbu protiv podnositelja.

Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao ročišta 5. rujna 1990., 11. listopada 1990., 15. studenoga 1990. i 5. prosinca 1990. godine. Nakon toga, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, te je 6. studenoga 1991. godine održano ročište na kojem je zaključena glavna rasprava. Međutim, presuda nije donesena sve do 5. studenoga 1997. godine.

Sud je rješenjem od 17. studenoga 1997. godine preotvorio glavnu raspravu.

Na ročištu 25. ožujka 1998. godine podnositelju i punomoćniku tuženika – protutužitelja određen je rok od 15 dana radi usklađenja tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

Podneskom od 14. travnja 1998. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.

Podneskom od 15. srpnja 1998. godine podnositelj je zamolio sud da nastavi postupak.

Na ročištu 19. siječnja 1999. godine proveden je dokaz nastavnim saslušanjem stranaka, a podnositelju je naloženo da u roku od 8 dana precizira tužbeni zahtjev s obzirom na denominaciju.

Podneskom od 4. veljače 1999. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.

Na ročištu 30. ožujka 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka. Punomoćnik tuženika – protutužitelja je predložio provođenje građevinskog vještačenja, te je sud o tome riješio donijeti odluku pismenim putem.

Rješenjem od 30. ožujka 1999. godine sud je odredio izvođenje građevinskog vještačenja, vještaka i njegov zadatak, te naložio tuženiku – protutužitelju da uplati predujam za troškove vještačenja u roku od 8 dana.

Vještak građevinske struke je 31. svibnja 1999. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Ročište zakazano za 5. srpnja 1999. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.

Podneskom od 6. srpnja 1999. godine tuženi – protutužitelj je zamolio sud da naloži vještaku dopunu nalaza i mišljenja.

Rješenjem od 8. prosinca 1999. godine sud je odredio izvođenje dokaza dopunom građevinskog vještačenja.

Vještak građevinske struke je 31. siječnja 2000. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.

Na ročištu 22. veljače 2000. godine zaključena je glavna rasprava.

Sud je rješenjem od 19. svibnja 2000. godine preotvorio glavnu raspravu.

Na ročištu 1. ožujka 2001. godine sud je ponovno zaključio glavnu raspravu.

Rješenjem od 12. srpnja 2001. godine sud je ponovno preotvorio glavnu raspravu, odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, odredio vještaka i njegov zadatak te naložio podnositelju da uplati predujam za troškove vještačenja.

Vještak financijske struke je 2. siječnja 2002. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 18. ožujka 2002. godine podnositelj je izvijestio sud da nema primjedbi na vještačenje.

Ročište zakazano za 9. svibnja 2002. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Nakon toga, održano je ročište 29. svibnja 2002. godine, te 28. lipnja 2002. godine, kada je proveden dokaz saslušanjem vještaka građevinske struke, te je zaključena glavna rasprava.

Na ročištu 21. listopada 2003. godine rasprava je zbog izmjene raspravnog suca počela iznova, proveden je dokazni postupak te je glavna rasprava zaključena. Donesena je presuda protiv koje je 5. veljače 2004. godine tuženik – protutužitelj izjavio žalbu.

Od 15. travnja 2004. godine postupak se vodio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici koji je presudom i rješenjem, broj: Gž-904/04 od 7. studenoga 2005. godine, potvrdio prvostupanjsku presudu osim u dijelu u kojem je tuženi – protutužitelj odbijen s kamatama na iznos od 5,00 kn za razdoblje od 1. studenoga 1989. do 16. srpnja 1990. godine u kojem je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet 9. prosinca 2005. godine vratio Općinskom sudu u Samoboru na ponovno suđenje.

Općinski sud u Samoboru otpremio je drugostupanjsku odluku 12. prosinca 2005. godine strankama, a one su je zaprimile 16. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. lipnja 1990. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, šest (6) mjeseci i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i petnaest (15) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, prvo vodio pred Općinskim sudom u Samoboru koji je bio neaktivan od 22. veljače 2000. do 1. ožujka 2001. godine (jedna godina i sedam dana) i od 28. lipnja 2002. do 21. listopada 2003. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset tri dana). Povrh toga, glavna rasprava je nekoliko puta bila preotvarana, a sud je prvu meritornu odluku donio nakon više od trinaest godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku.

Od 15. travnja 2004. godine postupak se vodio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici koji je nakon jedne godine, šest mjeseci i dvadeset tri dana donio odluku kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu osim u dijelu u kojem je tuženi – protutužitelj odbijen s kamatom na iznos od 5,00 kuna za razdoblje od 1. studenoga 1989. do 16. srpnja 1990. godine. U tom se dijelu postupak od 9. prosinca 2005. godine ponovno vodi pred Općinskim sudom u Samoboru, dok je u preostalom dijelu pravomoćno okončan i to računajući od 5. studenoga 1997. godine nakon osam godina i dva dana odnosno petnaest godina, četiri mjeseca i dvadeset šest dana nakon podnošenja tužbe podnositelja u parničnom postupku.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA – PROTUTUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj – protutuženik u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio, pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i petnaest dana, te da je postupak poslije podnošenja ustavne tužbe pravomoćno okončan nakon petnaest godina, četiri mjeseca i dvadeset šest dana od dana podnošenja tužbe podnositelja u parničnom postupku, osim u odnosu na jedan dio protutužbenog zahtjeva za koji je postupak još uvijek u tijeku. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Samoboru, te okolnost da se postupak do 15. travnja 2004. cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom, a zatim od 15. travnja 2004. do 7. studenoga 2005. godine pred drugostupanjskim sudom, kao i da je prva meritorna odluka donesena nakon više od trinaest godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Samoboru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4963/2004

Zagreb, 12. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.