USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

685

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. S. iz Z., kojeg zastupa M. C., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj dana 8. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-64/06 (ranije: Pn-649/87) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. S. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 26. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 3. ožujka 1987. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika Socijalističke Republike Hrvatske, radi naknade štete, odnosno isplate razlike plaće za razdoblje od 14. lipnja 1972. do 19. prosinca 1972. kao i za isplatu razlike između ostvarene mirovine i mirovine koju bi ostvario da je radio tijekom 1972. godine, kada se neosnovano nalazio u pritvoru.

Do 5. studenoga 1997. održano je pet ročišta (16. listopada 1987. na koje podnositelj nije pristupio te je rješenjem suda nastupilo mirovanje postupka, 19. rujna 1989., 8. svibnja 1991., 9. veljače 1994., 31. kolovoza 1995.).

Na ročištu održanom 31. kolovoza 1995. utvrđeno je da nije priklopljen spis broj: Pn-2736/85, jer se nalazi kod vještaka, te je riješeno da će se ovaj spis koji se vodi pod brojem: Pn-649/87 priklopiti na spis broj: Pn-2736/85 radi vođenja zajedničkog postupka.

Na ročište 18. ožujka 2003. podnositelj nije pristupio, dok je na ročištu održanom 21. listopada 2003. podnositelju dodijeljen rok od 30 dana radi dostave dokaza, te da će se priklopiti ovosudni spis broj: Pn-2736/85 na uvid.

Na ročištu 17. prosinca 2003. sud je izvršio uvid u predmet pod brojem: Pn-2736/85 u kojem je donijeta djelomična presuda, kojom je podnositelju usvojen tužbeni zahtjev s naslova naknade štete zbog neosnovanog pritvaranja, dok u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog bolesti stečene u pritvoru predmet nije pravomoćno riješen. Rješenjem suda podnositelju je dodijeljen rok od tri dana za ispravak tužbe.

Na ročištu 22. prosinca 2003. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Protiv navedene presude podnositelj je podnio žalbu 30. siječnja 2004.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-553/04-2 od 6. prosinca 2005. ukinuta je presuda prvostupanjskog suda i predmet vraćen tom sudu na pnovno postupanje.

Sljedeće ročište zakazano je za 10. travnja 2006.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 3. ožujka 1987. tužbom podnositelja pred Općinskim sudom u Zagrebu, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 26. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset (20) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest godina, devet mjeseci i dvadeset dana. Sud je tijekom tog razdoblja bio neaktivan od 5. studenoga 1997. - 18. ožujka 2003. (pet godina, četiri mjeseca i dvanaest dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe (26. kolovoza 2004.) prvostupanjski sud je donio presudu, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2005., te je postupak ponovo u tijeku pred prvostupanjskim sudom.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravnorelevantnom razdoblju trajao oko šest godina i devet mjeseci, tijekom kojeg je sud bio neaktivan oko pet godina i četiri mjeseca. S obzirom da je riječ o postupku koji se vodi dulje od sedamnaest godina, smatramo potrebnim istaći i razdoblje neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine u trajanju od dvije godine, dva mjeseca i četiri dana. Imajući u vidu sve navedene činjenice, te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3107/2004

Zagreb, 8. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.