USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

774

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. S. iz Z., koju zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-94/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1935/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. S. iz Z., D. 30, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela 18. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-1935/94, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1935/94, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 15. ožujka 1994. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog, »C. o.« d.d. Z., radi naknade štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 23. lipnja 1994. godine, na kojemu je tuženi dao odgovor na tužbu, a sud je na prijedlog podnositeljice riješio provesti liječničko vještačenje te je naložio podnositeljici da uplati predujam za troškove vještačenja. Podneskom od 6. rujna 1994. godine podnositeljica je dostavila potvrdu o uplati predujma za vještačenje. Sud je 27. svibnja 1997. godine pozvao vještake liječničke struke da preuzmu spis radi izrade nalaza i mišljenja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, vještaci su 1. prosinca 1997. godine dostavili nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 26. siječnja 1998. godine pozvao podnositeljicu da uplati razliku predujma za troškove vještačenja.

Podneskom od 19. veljače 1998. godine podnositeljica je izvijestila sud da je uplatila razliku predujma za vještačenje.

Podneskom od 20. veljače 1998. godine podnositeljica je dostavila dokaz o uplaćenoj razlici predujma za vještačenje te je zamolila sud da joj dostavi nalaz i mišljenje vještaka i zakaže ročište.

Sud je 19. svibnja 1998. godine otpremio nalaz i mišljenje vještaka strankama.

Podneskom od 22. svibnja 1998. godine podnositeljica je dala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

Podneskom od 5. srpnja 1999. godine tuženi je predložio sudu da pozove podnositeljicu da dostavi nalaz kirurga, fizijatra i presliku kartona fizikalne terapije.

Na ročište zakazano za 14. srpnja 1999. godine nije pristupio nitko ni za podnositeljicu ni za tuženog pa je sud utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka.

Podneskom od 21. srpnja 1999. godine punomoćnik podnositeljice podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći da se taj prijedlog ukoliko bude odbijen ima smatrati prijedlogom za nastavak postupka.

Na ročištu 16. studenoga 2000. godine punomoćnik podnositeljice je predložio provođenje dokaza saslušanjem podnositeljice i svjedoka J. S., dok je punomoćnik tuženog predložio saslušanje svjedoka M. K.

Na ročištu 4. lipnja 2001. godine saslušana je podnositeljica u svrhu dokazivanja te svjedok J. S. Podnositeljica je predložila pozvati vještaka radi usmenog očitovanja na njezine prigovore na nalaz i mišljenje. Sud je rješenjem pozvao podnositeljicu da u roku od 30 dana dostavi ovjereni preslik svog zdravstvenog kartona ili naziv medicinske ustanove i ime liječnika kod kojega se karton nalazi.

Na ročište 6. veljače 2002. godine vještak nije pristupio jer je u međuvremenu umro. Sud je zamjeniku punomoćnika podnositeljice, na njegov prijedlog, odredio rok od 30 dana radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga.

Podneskom od 8. veljače 2002. godine podnositeljica je navela da odustaje od svih dokaznih prijedloga i zatražila zakazivanje ročišta i okončanje postupka te je specificirala tužbeni zahtjev.

Na ročištu 12. rujna 2002. godine sud je riješio izvijestiti M. K. o parnici te je pozvao punomoćnika podnositeljice da dostavi tuženiku nalaz kirurga, fizijatra i preslik kartona fizikalne terapije podnositeljice.

Sud je dopisom od 26. rujna 2002. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagreb adresu M. K.

Podneskom od 15. svibnja 2003. godine podnositeljica je dostavila određenu liječničku dokumentaciju te je navela da je dio te dokumentacije dostavila izravno vještaku, dok karton fizikalne terapije nije uspjela dobiti. Zaključno, zamolila je sud da donese presudu.

Podneskom od 21. svibnja 2003. godine podnositeljica je dostavila preostalu liječničku dokumentaciju i iskaznicu od fizikalne terapije.

Podneskom od 24. studenoga 2003. godine podnositeljica je zamolila presignaciju spisa.

Podneskom od 23. ožujka 2004. godine podnositeljica predlaže pozvati na raspravu vještaka liječnika traumatologa ili ortopeda radi ocjene nove liječničke dokumentacije.

Podneskom od 9. lipnja 2004. godine podnositeljica dostavlja svoje očitovanje o parnici.

Na ročištu 13. rujna 2004. godine zamjenik punomoćnika podnositeljice predlaže da se ponovno provede liječničko vještačenje po vještaku liječniku traumatologu ili ortopedu na okolnost trajnih posljedica podnositeljice iz štetnog događaja. Tuženik se nije protivio prijedlogu i ponovno predlaže pozvati svjedoka M. K. Sud je riješio provesti vještačenje, pozvao je podnositeljicu da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja te je sljedeće ročište zakazao za 10. listopada 2005. godine.

Podneskom od 1. listopada 2004. godine podnositeljica je istaknula da odustaje od svih daljnjih dokaznih prijedloga te je zamolila sud da ranije zakaže ročište i okonča postupak.

Na ročištu 10. listopada 2005. godine zaključena je glavna rasprava i donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice.

Podnositeljica je 28. studenoga 2005. godine izjavila žalbu protiv presude.

Od 12. siječnja 2006. godine postupak je, povodom žalbe, u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 15. ožujka 1994. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 18. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i trinaest (13) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 21. srpnja 1999. do 16. studenoga 2000. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset šest dana) i od 21. svibnja 2003. do 13. rujna 2004. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset tri dana). Povrh toga, sud do podnošenja ustavne tužbe nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice. Prva prvostupanjska presuda donesena je nakon jedanaest godina, šest mjeseci i dvadeset pet dana od podnošenja tužbe u parničnom postupku.

Od 12. siječnja 2006. godine postupak se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije bitno doprinijela duljini postupka. Naime, ona nije pristupila na ročište 14. srpnja 1999. godine uslijed čega je nastupilo mirovanje postupka, sudu je dostavila određeni dio liječničke dokumentacije nakon oko osam mjeseci od njegovog traženja te je odustala od provođenja novog vještačenja koje je sama predložila. Međutim, takvim ponašanjem podnositeljice ne može se opravdati ukupna duljina postupka, posebno ne stoga što sud ima mogućnost, ukoliko stranke ne predoče relevantne dokaze, predmet u kojemu tužitelj ne bi dokazao osnovanost svog zahtjeva riješiti prema pravilima o teretu dokazivanja.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i trinaest dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljicu, ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se postupak cijelo vrijeme do podnošenja ustavne tužbe vodio pred prvostupanjskim sudom, koji je prvu meritornu odluku donio nakon podnošenja ustavne tužbe i nakon više od jedanaest godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4424/2004

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.