USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

419

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio T. M. iz Z., kojeg zastupa G. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 12. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2862/02 (raniji broj: P-4527/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, T. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 23. lipnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv društva F. T. d.o.o. S. radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je četiri ročišta za glavnu raspravu (8. rujna 1994., 8. svibnja 1997., 17. lipnja 1997. i 3. rujna 1997.). Na ročištu održanom 3. rujna 1997. sud je zaključio glavnu raspravu te donio odluku broj: Pn-4527/94 (odluka izrađena 22. siječnja 1998.) kojom je tužbeni zahtjev podnositelja djelomično usvojen.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:

– protiv prvostupanjske odluke tuženik je 11. veljače 1998., a podnositelj 25. veljače 1998., izjavio žalbu;

– dopisima od 6. listopada 1998., 9. prosinca 1998., 7. lipnja 1999., 21. listopada 1999., 28. veljače 2000., 22. rujna 2000. i 19. siječnja 2001. sud je pozvao podnositelja da se izjasni da li je i kada zaprimio prvostupanjsku odluku od 3. rujna 1997.;

– podneskom od 5. travnja 2001. podnositelj je izvijestio sud da nije zaprimio prvostupanjsku odluku;

– rješenjem, broj: Pn-4527/94 od 10. travnja 2001., sud je odbacio žalbu podnositelja te odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja podnositelju ponovno izvršiti dostava odluke suda od 3. rujna 1997.;

– 8. rujna 2001. predmet je, u povodu žalbe tuženika, dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– odlukom, broj: Gž-8709/01 od 26. ožujka 2002., Županijski sud u Zagrebu ukinuo je u cijelosti prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje;

– u ponovnom postupku sud je dopisom, broj: Pn-2862/02 od 26. listopada 2004., pozvao stranke da istaknu daljnje prijedloge u postupku;

– ročište za glavnu raspravu održano je 14. srpnja 2005., a iduće je zakazano za 23. ožujka 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 23. lipnja 1994.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 18. ožujka 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvanaest (12) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, izradio pismeni otpravak odluke, zaprimio žalbe tuženika i podnositelja, dopisima u više navrata pozvao podnositelja da se izjasni da li je i kada zaprimio prvostupanjsku odluku, donio rješenje kojim je odbacio žalbu podnositelja i predmet, u povodu žalbe tuženika, dostavio Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

Županijski sud u Zagrebu je odlukom, broj: Gž-8709/01 od 26. ožujka 2002., ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku održano je jedno ročište za glavnu raspravu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, djelomično doprinio duljini sudskog postupka. Naime, iako je podnositelj uredno primio dopise suda kojima se poziva da obavijesti sud da li je i kada zaprimio prvostupanjsku odluku, podnositelj je tek 5. travnja 2001. izvijestio sud da nije zaprimio prvostupanjsku odluku (dakle po proteku više od dvije godine od primitka prvog dopisa suda).

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko deset (10) godina. Imajući u vidu okolnost ukupne duljine postupka koji nije pravomoćno okončan, činjenicu da prvostupanjski sud unatoč procesnim sredstvima za ubrzanje postupka iste nije koristio, zatim činjenicu da je prvostupanjski sud u ponovnom postupku (u razdoblju od 17. travnja 2002., kada je zaprimio drugostupanjsku odluku do 23. ožujka 2006., kada je zakazao ročište) održao svega jedno (1) ročište za glavnu raspravu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Doprinos podnositelja u duljini sudskog postupka Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1286/2005

Zagreb, 12. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.