|
|
|
|
775
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli S. K., V. K. i R. L., svi iz Z., koje zastupa Z. Z., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 23. veljače 2006., jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Omišu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-844/05 (raniji broj: I-236/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– S. K. iz Z., P. 106, u iznosu od 7.800,00 kn,
– V. K. iz Z., A. 10, u iznosu od 7.800,00 kn, i
– R. L. iz Z., H. 5, u iznosu od 7.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, sukladno članku 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29//02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 28. travnja 2004. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Radi namirenja izvršne tražbine, podnositelji su, kao vjerovnici u izvršnom postupku, protiv N. K. i dr. Općinskom sudu u Omišu 29. ožujka 1995. podnijeli prijedlog za izvršenje, na temelju izvršne isprave, prisilnom diobom nekretnina, kao i popisom, procjenom i javnom prodajom pokretnina dužnika, pobliže opisanih u prijedlogu za izvršenja.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je donio rješenje o izvršenju (31. svibnja 1995.), zaključkom broj: I-236 od 13. studenoga 1995. pozvao podnositelje da jednom od dužnika, Anti Kalebiću, postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, odredio i proveo (22. svibnja 1997.) očevid na licu mjesta na zajedničkim nekretninama vjerovnika i dužnika, uz prisustvo vještaka poljoprivredne struke te održao jedno ročište za glavnu raspravu (3. studenoga 1997.).
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– dopisom od 3. veljače 1998. sud je pozvao određenog vještaka da se očituje na primjedbe dužnika iznesene u odnosu na nalaz i mišljenje;
– podneskom od 3. studenoga 1998. dužnici su sudu predložili nastavak postupka;
– na ročištu održanom 14. prosinca 1998. glavna rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme;
– na ročištu održanom 1. lipnja 1999. sud je podnositeljima dodijelio rok radi očitovanja na ponudu dužnika radi mirnog rješavanja spora;
– podneskom od 29. lipnja 1999. podnositelji su izvijestili sud da ne prihvaćaju ponudu dužnika;
– ročište zakazano za 16. listopada 2001. odgođeno je na prijedlog ovršenika, rješenjem suda od 11. listopada 2001.;
– rješenjem od 16. listopada 2001. ispravljeno je rješenje o odgodi ročišta;
– na ročištu održanom 23. studenoga 2001. sud je ovršenicima dodijelio rok radi očitovanja da li su stranke spor riješile mirnim putem;
– podneskom od 10. prosinca 2001. podnositelji su predložili nastavak postupka;
– podneskom od 9. svibnja 2002. podnositelji su sudu predložili nastavak postupka;
– podneskom od 21. lipnja 2002. podnositelji su predložili sudu imenovanje novog vještaka, podredno, ukoliko sud ne prihvati prijedlog ovrhovoditelja i imenuje novog vještaka, da se navedeni podnesak ima smatrati zahtjevom za izuzeće suca;
– dopisom od 29. kolovoza 2002. sud je pozvao podnositelje na dopunu zahtjeva za izuzeće suca jer da će u protivnom odrediti očevid na licu mjesta uz prisustvo već ranije određenog vještaka;
– 3. listopada 2002. održan je očevid na licu mjesta;
– podneskom od 25. studenoga 2002. podnositelji su sudu predložili zakazivanje ročišta;
– 29. svibnja 2003. sud je održao očevid na licu mjesta;
– podneskom od 12. rujna 2003. podnositelji su predložili zakazivanje ročišta;
– podneskom od 20. studenoga 2003. podnositelji su sudu predložili nastavak postupka;
– dopisom od 26. veljače 2004. sud je pozvao vještaka na dostavu pismenog nalaza i mišljenja;
– podneskom od 4. ožujka 2004. podnositelji su sudu predložili zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 14. prosinca 2004. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– na ročištu održanom 16. ožujka 2005., zbog smrti jednog od ovršenika, nastupilo je mirovanje postupka;
– podneskom od 17. ožujka 2005. predložen je nastavak postupka;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 14. veljače 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ukazuje se i na odredbu članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), kojom je propisano:
»(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.«
(...)
Ustavna
tužba je osnovana.
UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE
4. Svoju odluku sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA
Izvršni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Omišu prijedlogom za izvršenje podnositelja od 29. ožujka 1995.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. – Protokoli 12 i 13, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 28. travnja 2004., a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno devet (9) godina i jedan (1) mjesec, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravnorelevantnom razdoblju postupak ovrhe vodio se pred Općinskim sudom u Omišu koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja održao četiri ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo dokaz očevidom na licu mjesta te odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka te utvrdio prekid postupka.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao ovrhovoditelji u ovršnom postupku, nisu doprinijeli duljini postupka. Naprotiv, podnositelji su u više navrata podnescima predlagali nastavak ovršnog postupka.
4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA
Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno složenoj ovršnoj stvari budući da se u konkretnom slučaju radi o diobi nekretnina zbog čega je bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta.
Međutim, unatoč tomu, ovršni postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica neaktivnosti Općinskog suda u Omišu u više razdoblja i to: od 5. studenoga 1997. do 14. prosinca 1998., od 1. lipnja 1999. do 23. studenoga 2001., od 23. studenoga 2001. do 3. studenoga 2002., od 29. svibnja 2003. do 14. prosinca 2004. te u razdoblju od 17. ožujka 2005. do 14. veljače 2006.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je ovršni postupak pokrenut u ožujku 1995. godine te da postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. Sagledavajući u cjelini konkretni ovršni postupak, Ustavni sud ocjenjuje kako ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito jer postupak ovrhe novčane tražbine traje dulje od deset godina, što se ne može smatrati razumnim rokom.
Stoga, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju važna je činjenica da se radi o postupku hitne naravi.
7. Predsjednik Općinskog suda u Omišu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1585/2004
Zagreb, 23. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |