|
|
|
|
1047
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi koju je podnio D. S. iz S. B., na sjednici održanoj 16. ožujka 2006.
godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-8150/04 (raniji
broj: P-4915/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, D. S. iz Sl. B., B. p. 7, određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu
od 4.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 24. rujna
2004. ustavnu tužbu, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), radi
duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 23. lipnja
1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv V. D., kao prvotužene, S. D., kao drugotuženika,
te M. D., kao treće tužene, radi utvrđenja.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski
sud održao je tri (3) ročišta za glavnu raspravu i to: 2. listopada 1995., 10.
travnja 1996. (na kojem je određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka) te
10. svibnja 1996. na kojem je sud odredio provođenje dokaza očevidom na licu
mjesta te je podnositelju naloženo plaćanje određenog iznosa na ime predujma
troškova očevida.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– rješenjem broj: P-4915/95 od 26. kolovoza
1998. sud je ponovno pozvao podnositelja na platež
predujma;
– rješenjem od 2. prosinca 1998. sud je ponovno
pozvao podnositelja na platež predujma;
– podneskom od 7. siječnja 1999. podnositelj je
sudu dostavio dokaz o uplati predujma, a iz kojeg je razvidno da je predujam
plaćen 7. siječnja 1999.;
– očevid zakazan za 8. ožujka 1999. odgođen je
na prijedlog podnositelja;
– očevid zakazan za 21. travnja 1999. ponovno je
odgođen na prijedlog podnositelja;
– očevid zakazan za 10. travnja 2000. također je
odgođen i to na prijedlog tuženika;
– očevid na licu mjesta održan je 20. rujna
2000. na kojem je naloženo vještaku da izradi pismeni nalaz i mišljenje;
– na ročištu održanom 24. rujna 2001. sud je
podnositelju naložio dostavu dokumentacije i podneska u dovoljnom broju
primjeraka za sud i stranke u postupku te je odredio dopunsko saslušanje
vještaka u povodu prigovora stranaka na izrađeni nalaz i mišljenje;
– na ročištu održanom 5. prosinca 2001. sud je
ponovno podnositelju naložio dostavu podneska te naložio vještaku da se pismeno
očituje na prigovore stranaka istaknute u odnosu na nalaz i mišljenje;
– rješenjem od 2. siječnja 2002. sud je odredio
dopunsko vještačenje (očitovanje na prigovore stranaka), te je vještak svoje
očitovanje sudu dostavio podneskom od 28. ožujka 2002.;
– podneskom od 3. srpnja 2002. podnositelj je
predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu 25. rujna 2002. sud je odredio
provođenje dokaza saslušanjem stranaka u postupku;
– na ročištu održanom 20. studenoga 2002. sud je
saslušao podnositelja te je zbog proteka vremena odredio da će se drugotuženik saslušati na idućem ročištu;
– na ročištu održanom 27. siječnja 2003. sud je
saslušao drugotuženika te je zaključio glavnu
raspravu;
– presudom broj: P-4915/95 od 27. siječnja 2003.
sud je tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev podnositelja istaknut u
odnosu na prvo i trećetuženu odbio kao neosnovan dok
je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika
rješenjem (istog broja i datuma) odbacio kao nedopušten;
– protiv prvostupanjske presude i rješenja,
podnositelj je 15. rujna 2003. izjavio žalbu, a odgovor na žalbu tuženi su sudu
dostavili podneskom od 6. listopada 2003.;
– odlukom broj: Gž-3763/02
od 20. srpnja 2004. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu i rješenje suda
prvog stupnja te je predmet vratio na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 12. listopada 2005. sud je
odredio dopunsko saslušanje stranaka;
– ročište zakazano za 9. veljače 2006. odgođeno
je zbog službene spriječenosti uredujućeg suca;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je
za 26. travnja 2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 23. lipnja 1995.
pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 24. rujna 2004., a do
tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je
do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet
(9) godina i tri (3) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6)
godina, deset (10) mjeseci i osamnaest (18) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak
najprije se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih
za meritorno odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, rješenjima od 26.
kolovoza 1998. i 2. prosinca 1998. pozvao podnositelja na platež
predujma, proveo očevid na licu mjesta, odredio dopunsko vještačanje,
održao pet (5) ročišta na kojima je, između ostalog, odredio i proveo
saslušanje podnositelja i drugotuženika, te je
odlučio o tužbenom i alternativnom tužbenom zahtjevu podnositelja.
Postupak pred sudom prvog stupnja vodio se u
razdoblju od sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i četiri (4) dana.
U povodu žalbe podnositelja, izjavljene protiv
prvostupanjske presude i rješenja, predmet je dostavljen Županijskom sudu u
Zagrebu koji je svojom odlukom ukinuo presudu i rješenje suda prvog stupnja te
je predmet vratio na ponovno suđenje. Postupak pred višim sudom vodio se u
razdoblju od nešto više od osam (8) mjeseci.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
sudskom postupku, je prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio duljini sudskog
postupka.
Naime, iako je podnositelj još raspravnim
rješenjem od 10. svibnja 1996. bio pozvan na
plaćanje predujma na ime troškova vještačenja, podnositelj je predujam platio
tek 7. siječnja 1999., dakle nakon dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i
dvadeset i osam (28) dana.
Isto tako, podnositelj je pridonio duljini
postupka i na način što je dva (2) puta zakazani očevid odgođen upravo na
prijedlog podnositelja.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom
predmetu vodi u ukupnom trajanju od preko deset (10) godina. Imajući u vidu
ukupnu duljinu postupka, okolnost da, iako se ne radi o složenoj pravnoj
stvari, da se postupak ponovno nalazi pred sudom prvog stupnja, zbog čega je
Ustavni sud utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog
postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka Sud je
uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava
podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3458/2004
Zagreb, 16. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |