USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz Z., kojeg zastupa P. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 5. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-18391/04 (raniji poslovni broj: Pr-348/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.700,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 5. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Parnični postupak (radni spor) pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 11. veljače 1992. protiv tuženika, »K.« Z., radi poništenja odluke.

U razdoblju do 5. studenoga 1997., prvostupanjski sud održao je više ročišta, proveo dokaz saslušanjem više svjedoka, odlučio o zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća, odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja te donio ispravak odluke. U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke, viši sud je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak u kojem je prvostupanjski sud održao četiri ročišta za glavnu raspravu, saslušao podnositelja i zakonskog zastupnika tuženika te ponovno donio odluku o tužbenom zahtjevu podnositelja. U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke, viši sud ponovno je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, sud je odredio ponovno saslušanje podnositelja te je ročište zakazano za 10. lipnja 1997. i za 7. listopada 1997. odgodio zbog neuredne dostave poziva podnositelju.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:

– rješenjem broj: Pr-2192/96 od 1. lipnja 2000. sud je pozvao punomoćnika podnositelja da postupi po nalogu suda od 7. listopada 1997. i dostavi točnu adresu podnositelja;

– na ročištu održanom 17. rujna 2001. punomoćnik podnositelja zatražio je dodatni rok radi dostave točne adrese podnositelja;

– podneskom od 20. rujna 2001., punomoćnik podnositelja dostavio je točnu adresu podnositelja;

– podnescima od 31. listopada 2001., 5. studenoga 2001., 23. studenoga 2001. i 20. siječnja 2002. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– ročište zakazano za 12. travnja 2002. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva svjedoku;

– podneskom od 3. srpnja 2002. podnositelj je predložio sudu izdavanje privremene mjere;

– na ročištu održanom 1. listopada 2002., sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem podnositelja te je saslušao predloženog svjedoka;

– na ročištu održanom 16. prosinca 2002., sud je proveo dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka;

– iduće ročište održano je 17. siječnja 2003., a na ročištu održanom 11. travnja 2003. sud je saslušao svjedoka te zaključio glavnu raspravu;

– rješenjem broj: Pr-2192/96 od 1. rujna 2003. glavna rasprava je preotvorena radi dopune postupka;

– na ročištu održanom 19. rujna 2003. sud je proveo dokaz saslušanjem podnositelja i zaključio glavnu raspravu;

– odlukom broj: Pr-2192/96 od 19. rujna 2003. sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja te je predmet u povodu žalbe tuženika dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– odlukom broj: Gžr-156/04 od 11. svibnja 2004., viši sud je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje;

– podneskom od 18. studenoga 2004. podnositelj je ponovno podnio prijedlog za određivanje privremene mjere;

– na ročištu održanom 18. siječnja 2005. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka;

– rješenjem broj: Pr-18391/04 od 12. srpnja 2005. sud je pozvao podnositelja da se izjasni ustraje li na izdavanju privremene mjere, o čemu se podnositelj izjasnio podneskom od 1. kolovoza 2005. godine;

– nakon rješenja suda od 12. srpnja 2005. sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 11. veljače 1992.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 5. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i šest (6) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju, nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Općinski sud u Zagrebu održao je više ročišta, dodatno saslušao podnositelja te proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Također, prvostupanjski sud zaključio je glavnu raspravu, zatim je preotvorio i ponovno zaključio te odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.

U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke, Županijski sud u Zagrebu svojom je odlukom ponovno ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku, u pravnorelevantnom razdoblju, prvostupanjski sud održao je jedno ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, u pravnorelevantnom razdoblju, djelomično doprinio duljini postupka. Naime, punomoćnik podnositelja je raspravnim rješenjem od 7. listopada 1997. bio pozvan da dostavi točnu adresu podnositelja, kako bi se podnositelju mogao uručiti poziv radi saslušanja. Adresu podnositelja punomoćnik podnositelja sudu je dostavio tek podneskom od 20. rujna 2001., dakle nakon skoro četiri godine od izdanog naloga suda.

Doprinos podnositelja duljini postupka sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade radi povrede ustavnog prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje radnog spora kao hitnog parničnog postupka dulje od trinaest (13) godina, unatoč činjenici što je u postupku doneseno čak šest sudskih odluka, a da predmet nije pravomoćno okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno, imajući u vidu i načelo efikasnosti parničnog postupka, značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja kao i činjenicu neaktivnosti suda u razdoblju od tri (godine), deset (10) mjeseci i jedanaest (11) dana (od 5. studenoga 1997. do 17. rujna 2001. godine). Ovo posljednje, osobito iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, u kojem je propisano da će sudovi uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja.

Zbog navedenog Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2002/2005

Zagreb, 5. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.