USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1142

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Z. P. iz Z., na sjednici održanoj 29. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-250/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13397/03), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Z. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 16. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-13397/03 (ranije predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-XXI-4055/88), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13397/03 (ranije predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-XXI-4055/88), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 7. studenoga 1988. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu udruženog rada protiv tužene, T. e. ž. d.d. Z., radi naknade štete zbog oštećenja zdravlja nastalog uslijed dugogodišnjeg izlaganja djelovanju žive na radnom mjestu kod tužene.
Do 5. studenoga 1997. godine Osnovni sud udruženog rada donio je odluku, broj: S-XXI-4055/88 od 20. studenoga 1990. godine, koju je povodom žalbe podnositeljice ukinuo Okružni sud u Zagrebu rješenjem, broj: Gž-1427/91 od 19. ožujka 1991. godine, i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje. Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je održao ročišta 17. veljače 1992., 23. studenoga 1992., 17. svibnja 1993., 18. listopada 1993. i 4. prosinca 1995. godine, te je proveo dva medicinska vještačenja.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 14. siječnja 1998. godine na kojem je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.
Tužena je 2. ožujka 1998. godine izjavila žalbu protiv presude.
Podnositeljica je 4. ožujka 1998. godine izjavila žalbu, te je podneskom od istog dana zatražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.
Na ročištu 19. svibnja 1998. godine sud je rješenjem oslobodio podnositeljicu od plaćanja sudskih pristojbi.
Spis je 20. svibnja 1998. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji ga je remisorno vratio 2. srpnja 1999. godine radi pribavljanja uredne punomoći za zastupanje tužene.
Općinski sud u Zagrebu je pribavio urednu punomoć i spis 29. rujna 1999. godine ponovno otpremio Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-9850/99 od 30. travnja 2002. godine, ukinuo presudu i predmet 20. svibnja 2002. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Na ročištu 3. prosinca 2002. godine glavna rasprava je zaključena. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice.
Podnositeljica je 9. svibnja 2003. godine izjavila žalbu protiv presude, a tužena 12. svibnja 2003. godine.
Spis je 4. lipnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom i rješenjem, broj: Gžr-1167/03 od 22. srpnja 2003. godine, djelomično potvrdio i djelomično preinačio presudu, dok ju je ukinuo u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 75.000,00 kn i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 205.000,00 kn, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka. U ukinutom dijelu predmet je vraćen 25. rujna 2003. godine Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Na ročištu 16. ožujka 2004. godine podnositeljica je predložila provođenje kombiniranog medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru i toksikologu, a sud je odluku o prijedlogu riješio donijeti pismeno.
Na ročištu 6. prosinca 2004. godine sud je saslušao stalnog sudskog vještaka za medicinu rada i profesionalne bolesti, te ga je istog dana, na prijedlog podnositeljice, rješenjem pozvao da dopuni svoj raniji nalaz i mišljenje.
Vještak je 3. siječnja 2005. godine dostavio nalaz i mišljenje, a sud ga je dostavio strankama na očitovanje 1. travnja 2005. godine.
Podneskom od 11. travnja 2005. godine podnositeljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i navela da nema primjedbi.
Podneskom od 20. travnja 2005. godine tuženi je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.
Ročište zakazano za 17. lipnja 2005. godine odgođeno je zbog nepristupa vještaka (službeno spriječen). Stranke su se suglasile da vještak pismeno dopuni nalaz i mišljenje.
Rješenjem od 7. srpnja 2005. godine sud je pozvao vještaka na dopunu nalaza i mišljenja, a vještak ju je dostavio 16. srpnja 2005. godine.
Na ročištu održanom 23. rujna 2005. godine glavna rasprava je zaključena. Presuda, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, objavljena je na ročištu 30. rujna 2005. godine.
Podnositeljica je 29. studenoga 2005. godine izjavila žalbu protiv presude, a tuženi 6. prosinca 2005. godine.
Od 17. veljače 2006. godine postupak je povodom žalbe u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Osnovnom sudu udruženog rada podnijeta 7. studenoga 1988. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. kolovoza 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, devet (9) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je presudu donio nakon dva mjeseca i devet dana.
Županijski sud u Zagrebu je nakon oko tri godine i osam mjeseci (ne uračunavajući razdoblje od oko 3 mjeseca kada se spis remisorno nalazio na Općinskom sudu u Zagrebu) donio odluku o žalbi.
Od 20. svibnja 2002. godine postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon šest mjeseci i trinaest dana.
Županijski sud u Zagrebu je nakon jedan mjesec i osamnaest dana donio odluku o žalbi kojom je djelomično potvrdio i djelomično preinačio presudu, a djelomično je ukinuo (u visini oko polovine ukupnog potraživanja podnositeljice).
Od 25. rujna 2003. godine postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon dvije godine i pet dana, te nakon podnošenja ustavne tužbe.
Od 17. veljače 2006. godine postupak se ponovno vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Slijedom iznijetoga, Općinski sud u Zagrebu je, u pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u postupku, u tri navrata donio presudu. Međutim, ta okolnost nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije u cijelosti pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositeljice nije pravomoćno odlučeno. Naime, prva prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti i to nakon više od tri godine od podnošenja žalbe, druga djelomično (u visini oko polovine ukupnog potraživanja podnositeljice), a u odnosu na treću je u tijeku postupak pred drugostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, devet mjeseci i jedanaest dana, te da je još u tijeku. Okolnost da je prvostupanjski sud u tri navrata donio presudu nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije u cijelosti pravomoćno okončan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje sudova, te posebno okolnost da dosada nije donijeta pravomoćna odluka o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3039/2004
Zagreb, 29. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.