USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

787

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijelo društvo C. d.d. Z., koje zastupa S. A., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-3151/2003 (raniji broj: P-12232/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe, C. d.d. Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 26. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pod poslovnim brojem: P-12232/92 pokrenut je 12. listopada 1992. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tužbom i prijedlogom za izdavanje privremene mjere podnositelja, protiv tuženika i to: J. K., društva »S.« d.o.o. Z., F. J., te A. P., radi naknade štete i brisanja iz sudskog registra.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine sud je održao osam (8) ročišta, a pet (5) ročišta za glavnu raspravu odgodio, odredio i proveo dokaz saslušanjem više svjedoka, odredio i proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te se rješenjem broj: P-12232/92 od 17. lipnja 1997. oglasio stvarno nenadležnim za suđenje. Dopisom od 27. kolovoza 1997. spis je dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za daljnje postupanje.

U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– dopisom od 4. ožujka 1998. Općinski sud u Zagrebu predmet je dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi rješavanja sukoba nadležnosti;

– rješenjem broj: Gr-51/98 od 29. ožujka 2000. Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio je da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Trgovački sud u Zagrebu;

– Općinski sud u Zagrebu je dopisom broj: Pn-7460/97 od 21. svibnja 2001. predmet dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu na daljnji postupak;

– na ročištu održanom 30. listopada 2001. glavna rasprava je odgođena radi očitovanja podnositelja na navode iz podneska tuže­nika;

– na ročištu održanom 15. siječnja 2002. sud je odredio da će odluka o prijedlogu o nadopuni vještačenja uslijediti naknadno, pismenim putem;

– na ročištu održanom 26. ožujka 2002. podnositelji su podnijeli prijedlog za izuzeće raspravnog suca zbog čega je sud glavnu raspravu odgodio;

– rješenjem broj: Su-806/2002 od 15. svibnja 2002. odbijen je zahtjev za izuzeće raspravnog suca;

– na ročištu održanom 2. srpnja 2002. glavna rasprava je zaključena;

– odlukom broj: P-3543/01 od 2. srpnja 2002. sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja;

– protiv navedene odluke stranke su izjavile žalbu te je predmet dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje;

– odlukom broj: Pž-836/03 od 13. svibnja 2003. viši sud u cijelosti je ukinuo prvostupanjsku odluku te je predmet vratio na ponovni postupak;

– na ročištu održanom 11. studenoga 2003. podnositelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev;

– rješenjem broj: P-3151/03 od 8. ožujka 2004. sud je naložio podnositelju uplatu određenog iznosa na ime predujma troškova vještačenja povodom prigovora na nalaz i mišljenje vještaka;

– na ročištu održanom 6. travnja 2004. sud je proveo dokaz saslušanjem imenovanog vještaka;

– na ročištu održanom 9. veljače 2006. sud je zaključio glavnu raspravu, a ročište za objavu odluke zakazano je za 20. veljače 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 12. listopada 1992. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 26. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset (20) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je izazvao sukob nad­ležnosti zbog čega je predmet dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.

Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predmet je dostavljen Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao nadležnom sudu za postupanje, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja održao četiri (4) ročišta te je zaključio glavnu raspravu. Također u postupku je odlučeno i o zahtjevu podnositelja za izuzeće uredujućeg suca.

U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku u cijelosti ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud je održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu te je odredio i proveo dokaz dopunskim saslušanjem imenovanog vještaka.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(PRVOTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, u pravno relevantnom razdoblju, nije pridonio duljini sudskog postupka.

 

.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko dvanaest (12) godina i da postupak još nije pravomoćno okončan, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj:U-IIIA-2788/2004

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.