USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

788

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli N. V., I. V. i T. P., svi iz I., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5328/00 (raniji broj: P-5103/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– N. V. iz I., G. D., u iznosu od 9.100,00 kn,

– I. V. iz I., G. D., u iznosu od 9.100,00 kn,

– T. P. iz I., B. B., u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 22. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 29. srpnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom D. V., N. V., I. V. i T. P., protiv tuženika Š. R. iz Z., radi pobijanja dužnikovih radnji.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. nije poduzeta niti jedna radnja u postupku.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– na ročištu održanom 13. svibnja 1998. tužena je usmeno na zapisnik, iznijela paušalni odgovor na tužbu;

– na ročištu održanom 5. lipnja 1998. tužena je sudu predala pismeni odgovor na tužbu te je sud odredio provođenje dokaza uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj: I-2819/94, te dokaz saslušanjem stranaka;

– ročište zakazano za 10. rujna 1998. odgođeno je radi saslušanja tužene;

– na ročištu održanom 20. studenoga 1998. sud je saslušao tuženu te je zaključio glavnu raspravu;

– odlukom broj: P-5103/97 od 20. studenoga 1998. sud je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev;

– protiv navedene odluke tužena je 29. ožujka 1999. izjavila žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– odlukom broj: Gž-5198/99 od 23. svibnja 2000. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje;

– podneskom od 23. listopada 2000. tužiteljica i podnositelji predložili su zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 12. lipnja 2001. sud je tužiteljici i podnositeljima dodijelio rok radi očitovanja, na ročištu zaprimljeni podnesak tuženika;

– podneskom od 27. veljače 2002. tužiteljica i podnositelji predložili su zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 18. rujna 2002. sud je odredio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem tužene te uvidom u parnične predmete broj: P-196/94, P-228/90 i P-585/89 Općinskog suda u Imotskom;

– rješenjem suda broj: P-5328/00 od 18. travnja 2003., u odnosu na tužiteljicu, D. V., a zbog smrti tužiteljice, utvrđen je prekid postupka;

– podneskom od 8. svibnja 2003. podnositelji, kao nasljednici tužiteljice, podnijeli su prijedlog za nastavak prekinutog postupka;

– na ročištu održanom 17. lipnja 2004. sud je udovoljio prijedlogu podnositelja i dodijelio im rok za očitovanje na ročištu zaprimljeni podnesak tužene;

– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 3. svibnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 29. srpnja 1997. godine.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 22. rujna 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, četiri ročišta za glavnu raspravu, proveo dokaz saslušanjem tužene te zaključio glavnu raspravu.

Protiv prvostupanjske odluke tužena je izjavila žalbu, u povodu koje je Županijski sud u Zagrebu prvostupanjsku odluku ukinuo u cijelosti i predmet vratio na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je tri ročišta za glavnu raspravu, rješenjem utvrdio prekid postupka te nastavio postupak u povodu prijedloga nasljednika za nastavak prekinutog postupka.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da tužiteljica i podnositelji, a kasnije samo podnositelji, nisu pridonijeli duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko osam (8) godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, kao i činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda (i to u razdoblju: 9. lipnja 2000., kada je prvostupanjski sud zaprimio drugostupanjsku odluku, do 12. lipnja 2001., od 12. lipnja 2001. do 18. rujna 2002., od 8. svibnja 2003. do 17. lipnja 2004. te od 13. prosinca 2004. do 3. svibnja 2006.) Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3828/2005

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.