USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. B. iz M. (Š.), kojeg zastupaju N. Č. i A. D., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj 6. prosinca 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-9052/02 (ranije: Pn-1263/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. B. iz M. (Š.), C. L. 13 – 2b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 8. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-9052/02 (ranije: Pn-1263/91), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-9052/02 (ranije: Pn-1263/91), utvrdio činjenice pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Tužbu je 15. veljače 1991. godine podnio tužitelj (sada pokojni R. B., otac podnositelja) protiv tuženika, »D.« iz Z., radi povišenja rente s osnove tuđe pomoći i njege.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 17. lipnja 1991., 13. siječnja 1992. i 23. travnja 1992. godine te je provedeno medicinsko vještačenje i njegova dopuna.

Na ročištu 15. siječnja 1993. godine punomoćnici tužitelja i tuženika suglasno su izjavili da su sporazumni da se Općinski sud u Zagrebu oglasi stvarno nenadležnim, s obzirom da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine te da se spis ustupi tadašnjem Okružnom privrednom sudu u Zagrebu te je sud donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim. Po pravomoćnosti rješenja spis je dostavljen Okružnom privrednom sudu u Zagrebu, koji je održao ročišta 3. studenoga 1993., 24. studenoga 1993. i 15. veljače 1995. godine.

Punomoćnici tužitelja su podneskom od 5. prosinca 1995. godine predložili prekid postupka jer je prebivalište tužitelja u Bosni i Hercegovini, na području koje je zbog izvanrednih događaja (rata) odsječeno od suda.

Trgovački sud u Zagrebu (ranije Okružni privredni sud u Zagrebu) je rješenjem broj: P-185/93 od 11. prosinca 1995. godine prekinuo postupak do ispunjenja uvjeta iz članka 215. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.).

Nakon 5. studenoga 1997. godine, punomoćnici tužitelja su podneskom od 22. studenoga 2001. godine predložili nastavak postupka i ustupanje predmeta Općinskom sudu u Zagrebu jer su u međuvremenu trgovački sudovi prestali biti stvarno nadležni za ovu vrstu sporova.

Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje broj: P-185/93 od 18. ožujka 2002. o nastavku postupka i rješenje broj: P-1982/02 od 21. ožujka 2002., kojim se oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Općinskom sudu u Zagrebu, kao mjesno i stvarno nadležnom sudu. Ovo drugo rješenje ispravljeno je rješenjem broj: P-1982/02 od 11. travnja 2002. godine.

Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis 14. svibnja 2002. godine.

Punomoćnik tužitelja je podneskom od 13. siječnja 2003. izvijestio sud da je tužitelj, R. B., umro 4. svibnja 1993. te da parnicu preuzima podnositelj, S. B., kao njegov sin i jedini nasljednik. U istom podnesku specificiran je i tužbeni zahtjev.

Rješenjem broj: P-9052/02 od 23. lipnja 2003. sud je pozvao punomoćnike podnositelja da dostave rješenje o nasljeđivanju.

Podneskom od 2. srpnja 2003. punomoćnici podnositelja dostavili su traženo rješenje.

Na ročištu 17. veljače 2004. punomoćnici podnositelja i punomoćnik tuženika predložili su da sud službenim putem zatraži od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje podatak o novčanim iznosima koje je pok. R. B. primao na ime tuđe pomoći i njege u spornom razdoblju. Sud je uputio dopis 18. ožujka 2004. godine.

Dopisom od 22. ožujka 2004. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izvijestio je sud da ne raspolaže traženim podacima.

Na ročištu 3. svibnja 2005. godine određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je naloženo podnositelju da u roku od 15 dana uplati predujam za troškove vještačenja.

Podnositelj do zaključno 24. studenoga 2005. godine nije uplatio predujam.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 15. veljače 1991. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 8. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu od 5. studenoga 1997. godine do 11. travnja 2002. godine (četiri godine, pet mjeseci i šest dana). Taj sud je u skladu s člankom 215. stavkom 3. Zakona o parničnim postupku nakon prekida postupka mogao i po službenoj dužnosti pozvati stranku (tužitelja, odnosno podnositelja) da preuzme postupak. Povrh toga, na temelju članka 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 100/96.), taj sud od 6. prosinca 1996. godine više nije bio ni stvarno nadležan za odlučivanje.

Od 14. svibnja 2002. godine postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 14. svibnja 2002. godine do 23. lipnja 2003. godine (jedna godina, jedan mjesec i devet dana) te od 17. veljače 2004. godine do 3. svibnja 2005. godine (jedna godina, dva mjeseca i šesnaest dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe doprinio je duljini postupka jer preko svojih punomoćnika nije predložio nastavak postupka, prekinutog 11. prosinca 1995. godine. To je učinjeno tek podneskom od 22. studenoga 2001., dok je podneskom od 13. siječnja 2003. podnositelj putem punomoćnika izvijestio sud da je tužitelj, R. B., umro 14. svibnja 1993. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti budući da je prvotni tužitelj u sudskom postupku bila osoba koja je imala prebivalište izvan Republike Hrvatske (BiH), a sudski postupak je pokrenut i vodio se u vrijeme izvanrednih (ratnih) okolnosti u obje države. Složenosti doprinosi i činjenica da je i podnositelj ustavne tužbe stranac (Š.), što je, unatoč činjenici da su tužitelji imali punomoćnika, također utjecalo na urednu komunikaciju između suda i stranaka. Tim više što je tijekom postupka prvotni tužitelj umro, a došlo je i do zakonske promjene u nadležnosti sudova.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razdoblju od 5. studenoga 1997. do podnošenja ustavne tužbe vodio sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana te da je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Okolnost da su tužitelji stranci, od kojih je jedan umro tijekom postupka pa je došlo do prekida postupka radi preuzimanja parnice od strane nasljednika, uz okolnost promjene nadležnosti sudova, može samo djelomice opravdati sud glede duljine postupka u konkretnom slučaju.

Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka od trinaest (13) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, razdoblja potpune neaktivnosti sudova, posebno okolnost da o tužbenom zahtjevu nije nijednom meritorno odlučeno te da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4787/2004

Zagreb, 6. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.