|
|
|
|
1144
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo J. S. iz N. V., kojeg zastupa Lj. K. S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj 29. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:
– presuda Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-264/03 od 29. svibnja 2003.
godine u dijelu u kojemu je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj:
P-304/02 od 19. studenoga 2002. godine i
– presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj: P-304/02 od 19. studenoga 2002. godine
u točki I. izreke,
II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Đurđevcu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj:
Gž-264/03 od 29. svibnja 2003., kojom je podnositeljeva žalba (tužitelj u
parničnom postupku radi poništenja ugovora o kreditu) djelomično odbijena, a
djelomično uvažena, dok je žalba tuženika, »Š.« Zanatsko kreditna zadruga Đ., u
cijelosti uvažena. Tako je presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj: P-304/02 od
19. studenoga 2002. godine potvrđena u dijelu u kojemu je odbijen tužbeni
zahtjev podnositelja, kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o kreditu broj:
11-5000/97 od 22. siječnja 1997. godine, između njega i tuženika ništav, kao i u
dijelu u kojemu je podnositelj tražio da se utvrdi da je ništava odredba članka
3. tog ugovora.
Prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu u kojemu je odbijen podnositeljev
tužbeni zahtjev, kojim je tražio utvrđenje ništavosti odredbe članka 4. tog
ugovora te u t. II. izreke u kojoj je prvostupanjski sud utvrdio ništavom
odredbu članka 4. tog ugovora te naložio tuženiku da to prizna i dozvoli da se
na sporni ugovor o kreditu primijeni kamata po stopi koju banke u mjestu
ispunjenja ugovaraju za iste ili slične pravne poslove.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja navode iznesene u žalbi protiv
prvostupanjske presude. Smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna
prava propisana člancima 26. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Navodi da se u ovom slučaju radi o »zelenaškim« kamatama jer ugovorena kamata
iznosi 6% mjesečno, što je suprotno mjerodavnim zakonskim propisima.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu
ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti,
tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s
javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji
ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
4. Županijski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na dio tužbenog
zahtjeva kojim je podnositelj tražio utvrđenje ništavosti cijelog ugovora o
kreditu iz razloga što smatra da je ništava ugovorna odredba o kamati. U odnosu
na dio tuženog zahtjeva kojim je podnositelj tražio da se utvrdi konkretno da je
ništava odredba točke 3. predmetnog ugovora, sudovi su utvrdili da je ugovorena
kamata u visini od 6% mjesečno te da se ne radi o zelenaškoj kamati u smislu
odredbe članka 141. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91.,
73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO).
5. Nadležna tijela sudbene vlasti nisu postupala sukladno postupovnim i
materijalnim odredbama mjerodavnih zakona i nisu naveli relevantne razloge za
donošenje svojih odluka.
Naime, prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, izraženom u više odluka
(U-III-380/01 od 5. svibnja 2004., objavljene u »Narodnim novinama«, broj
65/04. i 75/04. – ispravak), kad nije donesen poseban zakon koji bi određivao
najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz članka 399. stavka
2. ZOO), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih
kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno
visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja
ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope
iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu,
što je u isključivoj nadležnosti sudova.
Analizom ustavne tužbe i uvidom u spis, Ustavni sud ocjenjuje da sudovi nisu
utvrđivali ovu bitnu činjenicu u predmetu je li navedeni ugovor o kreditu u
dijelu svojih odredbi u svezi visine stope ugovornih kamata ništav u odnosu na
tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te da nisu svoje utvrđenje
o dopustivosti ugovorne kamate temeljili na cjelokupnoj analizi stanja na
konkretnom tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.
6. Podnositelj, prema sadržaju ustavne tužbe, navodi povredu članka 29. stavka
1. Ustava, koji glasi:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u
razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela.
Odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. ZOO glase:
Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka
zainteresirana osoba.
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku podnositelju povrijeđeno pravo
na pravično suđenje. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio da nema
temelja primjeni članka 141. ZOO, a da nije utvrdio dopuštenu visinu stope
ugovornih kamata u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o
kreditu, kako je navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove odluke, što će u
ponovnom postupku učiniti nadležni općinski sud.
7. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike
Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja
imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda
izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj
2/05.).
8. Shodno istaknutom i temeljem odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona,
odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-3014/2003
Zagreb, 29. ožujka 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |