USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

790

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. T. iz B., na sjednici održanoj 23. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3074/04 (raniji broj spisa Općinskog suda u Samoboru: P-637/85...) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od trideset (30) dana, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. T. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 28. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 9. srpnja 1985. godine Š. T. podnijela je Općinskom sudu u Samoboru tužbu radi utvrđenja bračne tečevine protiv tuženika M. T.

Do 5. studenoga 1997. godine proveden je veći broj ročišta, ali odluka nije donijeta.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročište je održano 20. travnja 1998. godine. Podnositelj je zatražio izuzeće sutkinje.

Rješenjem predsjednika suda od 18. svibnja 1998. godine odbijen je zahtjev za izuzećem sutkinje.

Ročište je održano 12. siječnja i 16. veljače 1999. godine, te 20. ožujka 2000. godine.

Podneskom od 28. ožujka 2000. godine podnositelj je zatražio izuzeće sutkinje, koji je zahtjev odbijen rješenjem predsjednika suda od 10. travnja 2000. godine.

Rješenjem od 5. svibnja 2000. godine određeno je provesti građevinsko vještačenje.

Uredovanje na licu mjesta obavljeno je dana 5. lipnja 2000. godine uz sudjelovanje vještaka, koji je nalaz i mišljenje predao dana 8. svibnja 2001. godine.

Ročište je zatim održano dana 29. svibnja, 19. lipnja, te 9. srpnja 2001. godine kada je određeno provesti dopunsko vještačenje. Vještak je predao nalaz i mišljenje dana 3. srpnja i 21. kolovoza 2001. godine.

Ročište je održano 24. kolovoza 2001. godine.

Podnositelj je zatražio izuzeće predsjednika vijeća koji zahtjev je odbijen rješenjem predsjednika suda od 27. rujna 2001. godine.

Ročište je održano dana 29. listopada 2001. godine u odsutnosti uredno pozvanog podnositelja, te je glavna rasprava zaključena.

Podneskom od 7. studenoga 2001. godine podnositelj je zatražio povrat u prijašnje stanje.

Presuda od 20. listopada 2001. godine otpremljena je strankama 26. studenoga 2001. godine.

Dana 14. prosinca 2001. godine podnositelj je izjavio žalbu protiv presude.

Dana 29. siječnja 2002. godine tužiteljica je dala odgovor na žalbu.

Dana 29. ožujka 2002. godine predmet je otpremljen na Županijski sud u Zagrebu radi donošenja odluke po žalbi.

Spis je odmah ustupljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

Županijski sud u Velikoj Gorici je dana 11. lipnja 2003. godine spis vratio Općinskom sudu u Samoboru radi uređenja spisa.

Dana 28. srpnja 2003. godine spis je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

Rješenjem od 29. listopada 2003. godine, broj: Gž-1320/03-2 Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na Općinskom sudu u Samoboru predmet je dobio novi broj: P-1053/03.

Ročište je održano dana 10. veljače i 22. travnja 2004. godine. Podnositelj je zatražio izuzeće sutkinje.

Rješenjem od 22. travnja 2004. godine sutkinja je odbacila zahtjev za svojim izuzećem kao nedopušten, te je podnositelju izrečena novčana kazna radi traženja očito neosnovanog izuzeća suca.

Dana 7. svibnja 2004. godine podnositelj je izjavio žalbu na to rješenje.

Ročište je održano dana 18. svibnja 2004. godine, glavna rasprava je zaključena i presuda je objavljena 1. lipnja 2004. godine, a otpremljena strankama dana 21. srpnja 2004. godine.

Dana 3. kolovoza 2004. godine tužiteljica je izjavila žalbu na presudu, a dana 9. kolovoza 2004. godine i podnositelj je izjavio žalbu.

Dana 27. prosinca 2004. godine spis je otpremljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odluku po žalbama.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 9. srpnja 1985. godine tužbom Š. T. protiv podnositelja radi utvrđenja bračne tečevine, podnijetom Općinskom sudu u Samoboru.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 28. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devetnaest (19) godina, pet (5) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset i tri (23) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Samoboru koji je bio neaktivan od 16. veljače 1999. do 20. ožujka 2000. godine (jedna godina, jedan mjesec i četiri dana). Osim toga vještaku je dopušteno da nalaz izrađuje jedanaest mjeseci i tri dana, i to u postupku koji je do tada već trajao dulje od petnaest godina.

Županijski sud u Velikoj Gorici je nakon proteka jedne godine i tri mjeseca spis vratio remisorno sudu prvog stupnja.

Nakon toga Županijski sud u Velikoj Gorici je u lipnju 2004. godine donio presudu.

Predmet se sada nalazi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici radi odluke o žalbi.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari jer je dokazni materijal vrlo opsežan i potrebno je utvrditi što sve čini imovinu stranaka i njihove udjele u stjecanju imovine.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u trajanju duljem od dvadeset godina, te da su sudovi u određenim razdobljima postupali neučinkovito. Iako je riječ o vrlo složenom postupku, to nikako ne opravdava ukupno trajanje postupka dulje od dvadeset godina.

Što se tiče ponašanja podnositelja, istina je da je on podnio više prijedloga za izuzećem sutkinje, no to ne bi moglo opravdati duljinu postupka. Uobičajena je zadaća suda odlučivati u sudskom postupku o okolnostima koje bi mogle zahtijevati izuzeće sudaca koji sudjeluju u određenom predmetu. U tom smislu isti je stav i Europskog suda za ljudska prava (Cerin protiv Hrvatske, presuda od 15. studenog 2001. godine, § 26, broj zahtjeva: 54727/2000). Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i neučinkovito postupanje sudova, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-5085/2004

Zagreb, 23. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.