USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
792
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući u postupku
koji su ustavnom tužbom pokrenuli F. P. i G. P., oboje iz Z., oboje zastupani
po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 23. veljače 2006.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-8975/02
(raniji broj: Pn-8630/94) u najkraćem mogućem roku,
ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon
objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– F. P. iz Z., A. 16, u iznosu od 9.100,00 kuna;
te
– G. P. iz Z., A. 16, u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su
podnijeli ustavnu tužbu 13. prosinca 2004. godine radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 22. studenoga 1994. godine podnositelji
su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete pretrpljene na
radu protiv »K.« iz Z. i Republike Hrvatske, Ministarstva obrane.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je nekoliko
ročišta.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročište je
održano 13. studenoga 1998. godine, te je određeno provesti vještačenje.
Rješenjem od 1. prosinca 1998. godine
podnositelji su pozvani na uplatu predujma za vještačenje.
Dana 27. siječnja 1999. godine podnositelji su
dostavili dokaz o uplaćenom predujmu, a vještak je nalaz predao u spis 15.
ožujka 1999. godine.
Ročišta su održana 3. rujna i 3. prosinca 1999.
godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda na koju je
izjavljena žalba 29. svibnja 2000. godine, te je spis 24. srpnja 2000. godine
otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu kao žalbenom sudu.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 9.
travnja 2002. godine ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta 13.
siječnja i 27. studenoga 2003. godine, te 1. lipnja 2004. godine.
Iduće ročište određeno je za 18. siječnja 2006.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29.
stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22.
studenoga 1994. godine tužbom podnositelja podnijetom Općinskom sudu u Zagrebu
radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 13. prosinca 2004. godine,
a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina i
dvadeset i jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7)
godina, jedan (1) mjesec i osam (8) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u
Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 13. studenoga
1998. godine (jedna godina i osam dana).
Postupak se zatim vodio pred Županijskim sudom u
Zagrebu do 9. travnja 2002. godine.
Potom se postupak ponovno vodio pred Općinskim
sudom u Zagrebu koji od 1. lipnja 2004. godine nije proveo niti jednu radnju u
postupku. Ročište je određeno za 18. siječnja 2006. godine, jednu godinu, sedam
mjeseci i osamnaest dana nakon prethodnog ročišta.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu
doprinijeli duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito
složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u
ukupnom trajanju duljem od jedanaest godina te da prvostupanjski sud nije
postupao učinkovito, na način kako je to naprijed detaljno prikazano. Imajući u
vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim
trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka,
podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih
i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je
osobito imao u vidu okolnost da su podnositelji ustavne tužbe stupili u parnicu
tek u rujnu 2002. godine.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4820/2004
Zagreb, 23. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.