USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

258

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi N. B., sada u KZ »Lepoglava«, na sjednici održanoj 13. prosinca 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: KO-2005/00 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe N. B. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. lipnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine kaznenog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 10. veljače 2000. godine protiv podnositelja i još osam drugih osoba podnijelo istraž­ni zahtjev Istražnom odjelu Županijskog suda u Zagrebu, a radi sum­nje da je počinio veći broj kaznenih djela krivotvorenja isprave i prijevare. Predloženo je i određivanje pritvora.

Dana 28. ožujka i 23. svibnja 2000. godine istražni sudac Žu­pa­nijskog suda u Zagrebu ispitao je osumnjičenike i dvojicu svje­doka.

Dana 3. kolovoza 2000. godine Županijski sud u Zagrebu zaprimio je vještački nalaz vještaka grafologa.

Dana 8. kolovoza 2000. godine Općinski sud u Zagrebu zaprimio je optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv podnositelja ustavne tužbe i još sedam osoba, a radi počinjenja većeg broja kaznenih djela krivotvorenja isprave i prijevare.

Dana 11. rujna 2000. godine okrivljenici su podnijeli prigovor protiv optužnice.

Ročište pred Općinskim sudom u Zagrebu određeno za 2. studenoga 2000. godine odgođeno je radi nepristupa svih pozvanih osoba i potrebe postavljanja branitelja po službenoj dužnosti za prvookrivljenog.

Ročište određeno za 24. siječnja 2001. godine odgođeno je zbog bolesti suca. Ročišta određena za 17. rujna i 16. listopada 2002. godine odgođena su jer nisu pristupile sve pozvane osobe, a ročište određeno za 6. lipnja 2003. godine također je odgođeno jer je prvookrivljeni zatražio izuzeće predsjednice vijeća.

Dana 11. kolovoza 2003. godine podnositelj ustavne tužbe pod­nio je pisani zahtjev za izuzećem predsjednice vijeća.

Ročište određeno za 24. rujna 2003. godine odgođeno je jer nisu pristupile sve pozvane osobe.

Dana 25. rujna 2003. godine Općinski sud u Zagrebu odbacio je zahtjev za izuzeće kao nedopušten.

Podnositelj ustavne tužbe podnio je zahtjev za izuzećem predsjednika i zamjenika predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, koji je odbijen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 28. studenoga 2003. godine.

Ročišta određena za 8. prosinca 2003. godine i 9. veljače 2004. godine odgođena su.

Na ročištu održanom 9. travnja 2004. godine pročitan je optuž­ni akt. Nakon toga glavna rasprava je odgođena.

Ročišta određena za 21. travnja i 2. srpnja 2004. godine odgođena su jer nisu pristupile sve pozvane osobe.

Ročišta određena za 15. studenoga i 8. prosinca 2004. godine, te 14. siječnja 2005. godine odgođena su zbog nedolaska drugookriv­ljene za koju je branitelj naveo da je bolesna.

Rješenjem od 18. siječnja 2005. godine sud je razriješio obrane po službenoj dužnosti dotadašnjeg branitelja, podnositelja ustavne tužbe. Na rješenje je podnositelj izjavio žalbu koju je Županijski sud u Zagrebu odbio rješenjem od 6. rujna 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Kazneni postupak protiv podnositelja ustavne tužbe započeo je 10. veljače 2000. godine podnošenjem istražnog zahtjeva.

Ustavna tužba podnesena je 18. lipnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao tri (3) godine, četiri (4) mjeseca i osam (8) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o kaznenoj odgovornosti podnositelja ustavne tužbe u tom sudskom postupku, Županijski sud u Zagrebu proveo istragu, dok Općinski sud u Zagrebu od podnošenja optužnice 8. kolovoza 2000. godine do podnošenja ustavne tužbe još nije proveo niti jednu relevantnu radnju u postupku koja bi bila usmjerena na utvrđivanje kaznene odgovornosti okrivljenika za djela koja im se stavljaju na teret. Nije ispitan niti jedan svjedok niti su okrivljenici dali obranu, a niti je pred sudom izveden bilo koji drugi dokaz.

Osobito valja istaći da je u postupku bilo i jedno razdoblje pot­pune neaktivnosti suda, od 2. studenoga 2000. godine do 17. rujna 2002. godine, koje iznosi jednu godinu, deset mjeseci i petnaest dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (OPTUŽENOG U KAZNENOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka. Iako je podnositelj zahtjeva tražio izuzeće predsjednice vijeća, a potom i izuzeće predsjednika i zamjenika predsjed­nika Općinskog suda u Zagrebu, to ne bi moglo opravdati duljinu postupka. Uobičajena je zadaća suda odlučivati u sudskom postupku o okolnostima koje bi mogle zahtijevati izuzeće sudaca koji sudjeluju u određenom predmetu.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu iz razloga jer je optužnicom obuhvaćen veći broj optuženih osoba za veći broj kaznenih djela.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da kazneni postupak protiv podnositelja ustavne tužbe traje pet godina. Od podizanja optužnice 8. kolovoza 2000. godine u postupku nije poduzeta niti jedna radnja usmjerena na utvrđivanje kaznene odgovornosti podnositelja ustavne tužbe. Pri tome složenost predmeta ni na koji način ne opravdava takvo postupanje suda. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustav­ni sud je utvrdio da je dugim trajanjem kaznenog postupka pred sudom prvog stupnja, koji postupa izrazito neučinkovito, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o kaznenoj optužbi protiv njega, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2193/2003

Zagreb, 13. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.