USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1416

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. N., koju zastupa Odvjetničko društvo R. i O. iz K., na sjednici održanoj 20. travnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, broj:Gž-465/03-2 od 4. lipnja 2003. godine, u dijelu kojim se prvostupanjska presuda preinačuje i tužiteljica S. N. odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom.
III. Predmet se vraća u tom dijelu Županijskom sudu u Karlovcu na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž-465/03-2 od 4. lipnja 2003. godine u dijelu navedenom u izreci ove odluke.
Tom je presudom djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-465/02-26 od 18. prosinca 2002. godine na način da je podnositeljica odbijena s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se naloži tuženiku »K.« d.o.o. K. da joj, na ime naknade štete, isplati iznos od 8.568,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je potvrđena u odnosu na platež iznosa za neisplaćene plaće.
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku »K.« d.o.o. K. da isplati podnositeljici na ime neisplaćene plaće iznos od 2.929,51 kn i na ime naknade štete iznos od 8.568,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 17. listopada 2001. godine pa do isplate, sve u roku od osam dana.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom drugostupanjskog suda povrijeđena ustavna prava iz članaka 14. stavka 2. i 26. Ustava, odnosno da je odluka u suprotnosti s odredbom članka 3. Ustava.
Povrede navedenih ustavnih odredaba obrazlaže tvrdnjom da je do prestanka njenog radnog odnosa kod tuženika došlo iz razloga što joj tuženik nije redovito isplaćivao plaću prema ugovoru o radu.
Prema ocjeni podnositeljice, drugostupanjski je sud na konkretan slučaj trebao primijeniti odredbu članka 118. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 142/03. i 137/04. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZR) samo u pogledu visine iznosa štete, a o naknadi štete odlučivati na temelju odredbe članka 107. istog Zakona.
3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-465/02.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Uvidom u prvostupanjsku presudu razvidno je da je podnositeljica protiv tuženika, kao svojeg poslodavca, podigla tužbu za isplatu neisplaćene plaće i naknadu štete.
Tužbu je temeljila na tvrdnji da je tuženiku izvanredno otkazala ugovor o radu (16. listopada 2001. godine) iz razloga jer joj on nije redovito isplatio plaće za mjesece veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2001. godine. Naknadno su isplaćene plaće u travnju 2002. godine za veljaču i ožujak 2001. godine, te je podnositeljica u sudskom postupku i nadalje potraživala isplatu plaće za travanj i svibanj 2001. godine, kao i naknadu štete.
Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice i u odnosu na traženu naknadu štete, jer je utvrdio postojanje uzročne veze između duljeg neisplaćivanja plaće i izvanrednog otkaza kojeg je podnositeljica dala svome poslodavcu i ocijenio da se može očekivati i predvidjeti kao redovitu posljedicu da će svaki radnik otkazati ugovor o radu ako mu kroz dulje vrijeme poslodavac ne isplati plaću.
Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbu članka 107. stavka 3. ZR-a koja glasi:
Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. toga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.
Prvostupanjski sud je utvrdio postojanje krivnje na strani tuženika za izvanredni otkaz kojeg mu je dala podnositeljica i obvezao tuženika na naknadu štete u iznosu koji odgovara visini otpremnine koja bi podnositeljici pripadala da joj je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, te dosudio podnositeljici na ime naknade štete iznos od 8.568,30 kn sa zakonskom zateznim kamatama počev od 17. listopada 2001. godine.
Drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne bi mogla primijeniti odredba članka 118. Zakona o radu, jer da podnositeljica nema pravo na otpremninu s obzirom da joj poslodavac nije otkazao ugovor o radu koji je trajao više od dvije godine, a nije obrazložila u čemu je nastala šteta uslijed otkaza, odnosno nije dokazala postojanje određene štete u smislu odredbe članka 155. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).
5. Osnovano podnositeljica ističe u odnosu na taj osporavajući dio drugostupanjske presude, povredu članka 14. stavka 2. Ustava.
Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Drugostupanjski je sud zanemario činjenicu da je podnositeljica u prvostupanjskom postupku potraživala naknadu štete, a ne otpremninu.
To, što je u provedenom postupku utvrđena šteta koja odgovara visini otpremnine na koju bi podnositeljica, sukladno članku 118. ZR-a, stekla pravo u slučaju da joj je ugovor o radu otkazao poslodavac, ne može biti valjanim razlogom za odbijanje njenog tužbenog zahtjeva.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je osporavanom presudom podnositeljici povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava.
6. Polazeći od utvrđenja u točki 5. ove odluke, Sud nije razmatrao povrede ostalih ustavnih odredaba na koje podnositeljica ukazuje u ustavnoj tužbi.
7. Slijedom navedenog, a na temelju odredbi članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odlučeno je kao u izreci.
8. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-2754/2003
Zagreb, 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.