USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

259

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. K. iz Z., koju zastupa N. D., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 15. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1842/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 19. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 4. srpnja 1997. godine podnijela tužbu Općin­skom sudu u Zagrebu protiv M. k. d.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je pripremno ročište 9. listopada 1997. godine.

Podneskom od 15. siječnja 1998. godine podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.

Na ročištu 17. veljače 1998. godine punomoćnik podnositeljice je predložio provođenje dokaza saslušanjem stranaka.

Podneskom od 26. veljače 1998. godine podnositeljica je pred­ložila donošenje privremene mjere.

Podnescima od 25. ožujka, 27. travnja i 6. svibnja 1998. godine podnositeljica je zamolila sud da što prije zakaže ročište.

Na ročištu 6. listopada 1998. godine saslušana je podnositeljica.

Podnescima od 20. travnja i 12. srpnja 1999. godine podnositeljica je zamolila zakazivanje ročišta.

Na ročištu 2. ožujka 2000. godine podnositeljica je predala pod­nesak kojim je specificirala tužbeni zahtjev, a tuženiku je dodijeljen rok od 15 dana radi dostave očitovanja na navode iz podneska zaprimljenog na ročištu.

Podneskom od 29. ožujka 2000. godine podnositeljica je zamolila zakazivanje ročišta.

Na ročištu 5. rujna 2000. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja, te je podnositeljici određen rok za uplatu predujma za vještačenje.

Podneskom od 8. rujna 2000. godine podnositeljica je dostavila potvrdu o uplati predujma za vještačenje.

Rješenjem od 4. listopada 2000. godine sud je odredio vještaka i njegov zadatak te ga pozvao da u roku od 15 dana dostavi pismeni nalaz i mišljenje.

Podneskom od 14. svibnja 2001. godine podnositeljica je u dijelu kojim je zahtijevala povjeravanje poslova koje je obavljala prije donošenja pobijanih odluka povukla tužbu, dok je ostala pri zahtjevu u dijelu u kojem je tražila da se utvrdi nedopuštenost otkaza, te je specificirala tužbeni zahtjev u pogledu potraživanog iznosa.

Vještak je 12. listopada 2001. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 2. studenoga 2001. godine podnositeljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te je precizirala tužbeni zahtjev.

Nakon toga, održana su ročišta 18. travnja 2002. godine, te 9. svibnja 2002. godine kada je punomoćnici podnositeljice određen rok od 15 dana radi očitovanja o tome je li radno mjesto podnositeljice ukinuto.

Podneskom od 29. srpnja 2002. godine podnositeljica je udovoljila traženju suda.

Podneskom od 25. listopada 2002. godine podnositeljica je zamolila sud da nastavi voditi postupak.

Na ročištu 21. ožujka 2003. godine određeno je provesti dopunsko saslušanje stranaka.

Na ročištu 14. studenoga 2003. godine podnositeljica i tuženik izvješćuju sud da postoji mogućnost postizanja nagodbe među njima. Sud je zakazao sljedeće ročište za 7. travnja 2004. godine, te obvezao stranke da ga obavijeste o eventualno sklopljenoj nagodi.

Na ročištu 7. travnja 2004. godine, punomoćnik podnositeljice je predložio održavanje rasprave, a punomoćnik tuženika je pred­ložio odgađanje rasprave radi postizanja nagodbe. Sud je odgodio ročište, a podnositeljici odredio rok od 90 dana da ga obavijesti o eventualno sklopljenjoj nagodbi.

Podneskom od 8. lipnja 2004. godine podnositeljica je obavijestila sud da nagodba nije sklopljena, te je zamolila sud da zakaže ročište.

Na ročištu održanom 15. ožujka 2005. godine sud je saslušao podnositeljicu, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Nakon toga, održano je ročište 14. lipnja 2005. godine, a sljedeće ročište do zaključno 23. studenoga 2005. godine nije zakazano.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 4. srpnja 1997. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 19. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvr­đuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i četrnaest (14) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 6. listopada 1998. do 2. ožujka 2000. godine (jedna godina, četiri mjeseca i dvadeset četiri dana) i od 4. listopada 2000. do 18. travnja 2002. godine (jedna godina, šest mjeseci i četrnaest dana). Nadalje, sud nije požurivao vještaka kojemu je odredio rok od 15 dana za dostavu nalaza i mišljenja, a on ga je dostavio nakon više od godine dana. Povrh toga, iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi sud do sada nije donio nijednu meritornu odluku.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka, već je brojnim podnescima požurivala postupanje suda.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i četrnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije donio nijednu meritornu odluku iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4453/2004

Zagreb, 15. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.