USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1061

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. Ž. iz Z., koju zastupa B. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-431/06 (predmet Općinskog suda u Samoboru broj: P-241/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. Ž. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst ), u iznosu od 5.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 30. kolovoza 2004. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 23. ožujka 1999. pred Općinskim sudom u Samoboru tužbom podnositeljice protiv I. Ž., radi podjele zajedničke bračne stečevine i predaje suposjeda ili isplate protuvrijednosti.

Na ročištu 23. travnja 1999. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, jer da je među strankama zaključen sporazum kojim su utvrdili svoje suvlasničke dijelove na zajedničkoj imovini i zajedničku imovinu podijelili.

Ročišta su održana 21. svibnja 1999., te 1. rujna 1999. na kojem su saslušane stranke.

Dana 10. veljače 2000. proveden je očevid na licu mjesta, te je vještaku dodijeljen rok od 30 dana radi izrade nalaza i mišljenja.

Vještak je sudu dostavio nalaz 1. ožujka 2000. (procjena građevinske vrijednosti nekretnina u R.).

Podneskom od 4. travnja 2000. podnositeljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka.

Rješenjem suda broj: P-241/99 od 19. svibnja 2000. odmjerena je nagrada za obavljeno vještačenje i naknada troškova vještačenja. Protiv tog rješenja podnositeljica je podnijela žalbu 29. svibnja 2000., jer da su troškovi previsoko odmjereni.

Podneskom od 19. rujna 2000. podnositeljica je požurila nastavak građevinskog vještačenja, dok je podneskom od 22. siječnja 2001. obrazložila svoj zahtjev za izuzeće vještaka.

Rješenjem Općinskog suda u Samoboru od 12. prosinca 2000. odbijen je zahtjev podnositeljice za izuzeće vještaka u ovom predmetu.

Podneskom od 24. travnja 2001. podnositeljica je zatražila da se na raspravu pozove vještak radi obrazloženja svog pismenog nalaza i mišljenja.

Na ročištu 7. lipnja 2001. obje stranke su dale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a na koje je vještak odgovorio podneskom od 21. lipnja 2001. godine.

Spis je u povodu žalbe od 29. svibnja 2000. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 20. prosinca 2001. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-13528/01-2 od 2. srpnja 2002. odbijena je žalba podnositeljice i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja i vraćeno tom sudu 20. rujna 2002. godine.

Na prijedlog podnositeljice sud je odredio novog vještaka građevinske struke, te je očevid s novim vještakom održan 5. prosinca 2002. godine.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 31. siječnja 2003. godine.

Na ročištu 18. ožujka 2003. stranke su prigovorile na oba nalaza vještaka, te je određeno izvođenje dokaza nastavnim saslušanjem oba vještaka.

Ročište zakazano za 3. lipnja 2003. je odgođeno.

Podneskom od 4. svibnja 2004. podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.

Podneskom od 3. studenoga 2004. podnositeljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da pored određenog tužbenog zahtjeva traži i utvrđenje da je sporazum stranaka o podjeli imovine stečene u braku ništav pravni posao te da se radi o zabludi.

Na ročištu 25. studenoga 2004. vještaci su se očitovali na primjedbe i prigovore stranaka.

Na ročištu 12. listopada 2005. zaključena je glavna rasprava dok je presuda objavljena 24. listopada 2005. godine.

Protiv navedene presude podnositeljica je podnijela žalbu 7. prosinca 2005., te je spis otpremljen Županijskom sudu Velikoj Gorici 14. veljače 2006. i zaveden pod brojem Gž-431/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 23. ožujka 1999., radi podjele bračne stečevine.

Ustavna tužba podnijeta je 30. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina, pet (5) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da se postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Samoboru u trajanju od dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam dana. U tom razdoblju sud je održao tri ročišta, proveo građevinsko vještačenje i donio rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice za izuzeće vještaka. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u povodu žalbe podnositeljice podnijete protiv rješenja kojim je odmjerena nagrada za obavljeno vještačenje u trajanju od devet mjeseci. Nakon što je taj sud potvrdio navedeno prvostupanjsko rješenje, postupak se do podnošenja ustavne tužbe (30. kolovoza 2004.) nastavio voditi pred Općinskim sudom u Samoboru. Tijekom tog razdoblja sud je bio neaktivan od 18. ožujka 2003. do 30. kolovoza 2004. godine u trajanju od jedne godine, pet mjeseci i jedanaest dana. Nakon podnošenja ustavne tužbe donijeta je prva meritorna odluka u ovom predmetu. Trenutno se postupak vodi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici u povodu žalbe podnositeljice.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku djelomično doprinijela duljini sudskog postupka time što je neopravdano zahtijevala izuzeće vještaka, te što je tužbu konačno uredila tek podneskom od 3. studenoga 2004., te pored utuženog postavila još jedan zahtjev.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari u kojoj je trebalo utvrditi udio bračnih drugova u stečenoj imovini, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka jer postupak i dalje nije pravomoćno okončan.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje pet godina, pet mjeseci i šest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, koji nije pravomoćno okončan, te razdoblje neaktivnosti suda, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj:U-IIIA-3125/2004

Zagreb, 22. ožujka 2006.
http://www.poslovniforum.hr/propisi2006/abcd.asp

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.