USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

798

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio T. B. iz Đ., na sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-2675/04 (ranije: P-2979/96), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe T. B. iz Đ., V. k. A. S. 25, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 5. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2675/04 (ranije: P-2979/96), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2675/04 (ranije: P-2979/96), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 8. svibnja 1996. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, Republike Hrvatske za Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, P. »N.-p.« s p.o. iz O. i I. za j. k. i m. k. iz S., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine provedeno je poljoprivredno vještačenje te su održana ročišta 11. rujna 1996., 14. studenoga 1996. i 5. veljače 1997. godine kada je zaključena glavna rasprava. Rješenjem od 13. svibnja 1997. godine preotvorena je glavna rasprava.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, na ročište 10. veljače 1998. godine nije pristupio svjedok prof. dr. B. C. pa je ročište odgođeno.

Na ročištu 22. svibnja 1998. godine saslušan je svjedok prof. dr. B. C., te je sud pozvao stranke da predlože daljnje dokaze.

Podneskom od 24. kolovoza 1998. godine podnositelj je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio da se zaključi glavna rasprava.

Na ročištu 25. rujna 1998. godine zaključena je glavna rasprava. Budući da su nakon toga pristupili svjedoci N. M. i prof. dr. P. M., sud ih je izvanraspravno saslušao, preotvorio glavnu raspravu i zakazao ročište za 2. prosinca 1998. godine.

Na ročištu 2. prosinca 1998. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i trećetuženika, a djelomično usvojen u odnosu na drugotuženika.

Podnositelj i drugotuženik su 2. travnja 1998. godine izjavili žalbe protiv presude.

Spis je 6. listopada 1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-10196/99 od 3. listopada 2000. godine, ukinuo presudu i predmet 5. siječnja 2001. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Na ročištu 18. travnja 2001. godine sud je odredio provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku za agronomiju.

Vještak je 18. svibnja 2001. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Sud je 25. svibnja i 5. lipnja 2001. godine pozvao vještaka da preuzme spis i dopuni nalaz i mišljenje u skladu sa zatraženim vještačenjem.

Vještak je 20. srpnja 2001. godine dostavio dopunski nalaz i mišljenje.

Podneskom od 27. kolovoza 2001. godine podnositelj je istaknuo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te je u skladu s njim precizirao tužbeni zahtjev.

Ročište zakazano za 10. prosinca 2001. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu 28. siječnja 2002. godine proveden je dokaz saslušanjem vještaka, te je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i trećetuženika, dok je rješenjem utvrđen prekid postupka u odnosu na drugotuženika zbog otvaranja stečajnog postupka. Presuda je ispravljena rješenjem od 10. svibnja 2002. godine.

Trećetuženik je 7. i 27. svibnja 2002. godine izjavio žalbu protiv presude, prvotuženik 16. svibnja 2002. godine, a podnositelj 17. svibnja 2002. godine.

Spis je 14. lipnja 2002. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-1988/02 od 16. ožujka 2004. godine, ukinuo presudu u dosuđujućem dijelu i u odbijajućem dijelu za iznos od 323.750,00 kn, te predmet 8. travnja 2004. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Sud je rješenjem od 5. studenoga 2004. godine pozvao stranke u postupku da u roku od 30 dana dostave daljnje dokazne prijed­loge.

Podneskom od 18. studenoga 2004. godine podnositelj je istaknuo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te zamolio sud da što prije zakaže ročište.

Podneskom od 6. prosinca 2004. godine trećetuženik je istaknuo da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Podneskom od 8. prosinca 2004. godine prvotuženik je predložio saslušanje svjedoka dr. V. P. i mr. I. M., oba iz Z. za z. b. iz Z.

Podneskom od 10. siječnja 2005. godine podnositelj se usprotivio saslušanju svjedoka navodeći da je u postupku nesporno utvrđena odgovornosti prvotuženika, te je zamolio što hitnije zakazivanje ročišta.

Sud je rješenjem od 31. kolovoza 2005. godine pozvao stranke u postupku da u roku od 15 dana istaknu sve dokazne prijedloge, te da se očituju o navodima i prigovorima protivne stranke.

Podneskom od 5. rujna 2005. godine podnositelj je zamolio zakazivanje ročišta.

Na ročištu 12. prosinca 2005. godine saslušani su svjedoci V. P. i I. M. Na prijedlog prvotuženika sud je odredio obnovu vještačenja po P. f. u Z., i pozvao prvotuženika da uplati predujam za troškove vještačenja.

Podneskom od 30. prosinca 2005. godine prvotuženik je dostavio potvrdu o uplati predujma.

Sud je rješenjem od 2. veljače 2006. godine odredio zadatak vještačenja, te naložio P. f. u Z. da izradi nalaz i mišljenje u roku od 15 dana.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 8. svibnja 1996. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 5. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i dva (2) mjeseca.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon jedne godine i dvadeset sedam dana.

Županijski sud u Zagrebu donio je odluku o žalbi nakon oko godinu dana.

Od 5. siječnja 2001. godine postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon jedne godine i dvadeset tri dana.

Županijski sud je donio odluku o žalbi nakon jedne godine, devet mjeseci i dva dana.

Od 8. travnja 2004. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je prvo ročište održao 12. prosinca 2005. godine tj. nakon jedne godine, osam mjeseci i dva dana.

Slijedom iznijetoga, Općinski sud u Zagrebu je, u pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u postupku, u dva navrata donio presudu. Međutim, ta okolnost nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno. Naime, obje presude su ukinute pa se postupak i nadalje vodi pred prvostupanjskim sudom.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti, ali oni ne opravdavaju ukupnu duljinu trajanja postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i dva mjeseca, te da je još u tijeku. Okolnost da je prvostupanjski sud u dva navrata donio presudu nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno. Stoga, unatoč postojanju elemenata složenosti, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-64/2005

Zagreb, 2. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.