USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

800

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio T. M. iz Z., kojeg zastupa G. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-6433/02 (raniji broj: P-1320/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe T. M. iz Z., B. B. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parniči postupak pokrenut je 22. veljače 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika »A.« A. k. H., kao prvotuženika, te G. M., kao drugotuženika, radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997., održano je pet (5) ročišta za glavnu raspravu, podnesen je zahtjev za izuzeće raspravnog suca, određeno je i provedeno vanraspravno saslušanje podnositelja, određen je i proveden dokaz saslušanjem drugotuženika kao i podnositelja, te je na ročištu održanom 23. siječnja 1995. sud glavnu raspravu zaključio. Protiv prvostupanjske odluke broj: Pn-1320/94 od 23. siječnja 1995. podnositelj je 23. veljače 1995. izjavio žalbu koja je odlukom Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj: Gž-3060/95 od 1. travnja 1997. odbijena kao neosnovana. Protiv drugostupanjske odluke podnositelj je 5. lipnja 1997. podnio reviziju.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– odlukom broj: Rev-804/98 od 5. rujna 2002. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju podnositelja i ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

– odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja primio je 13. studenoga 2002. godine;

– dopisom broj: Pn-6433/02 od 27. veljače 2003. sud je pozvao stranke da se očituju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske;

– ročište za glavnu raspravu zakazano je za 2. svibnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 22. veljače 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 31. ožujka 2005. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset pet (5) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju predmet se najprije nalazio kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu revizije podnositelja (revizija je podnesena 5. lipnja 1997.) kada je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-804/98 od 5. rujna 2002. predmet vraćen na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud je uputio dopis strankama te je zakazao ročište za glavnu raspravu za 2. svibnja 2006. godine.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da postupak traje ukupno preko dvanaest (12) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno osobito imajući u vidu neaktivnost prvostupanjskog suda u razdoblju od 27. veljače 2003. koje će se prekinuti tek 2. svibnja 2006. kada je sud zakazao ročište za glavnu raspravu.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1487/2005

Zagreb, 2. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.