 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 PREGLED ZAKONA IZ PODRUČJA ZAŠTITE OKOLIŠA I PRIRODE NACIONALNI PLAN DJELOVANJA NA OKOLIŠ 5. UPRAVLJANJE RIZICIMA I NESREĆAMA 5.1. RIZICI POVEZANI S INDUSTRIJSKIM DJELOVANJEM 5.1.1. Sigurno postupanje s kemikalijama 5.1.1.1. Stanje na području Sigurno gospodarenje kemikalijama Proizvodnja i čišće tehnologije Premda zahvaćena gospodarskom recesijom, industrijska proizvodnja kemikalijâ odnosno kemijskih tvari i pripravaka te njihova preradba ipak su ostale najveća industrijska djelatnost u RH. Iako još presporo, ipak postupno raste broj trgovačkih društava koja su uspostavila sustave za provedu programa zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša te programa HSE, kao i sustave kakvoće ISO 9000 i ISO 14000. Što se tiče kemijske sigurnosti, osnovni nedostatci sustavâ za proizvodnju kemikalijâ i sustavâ za njihovu preradu jesu u tome što trgovačka društva ne pokazuju spremnost za otkrivanje podataka o otpadu te podataka o emisijama u zrak i u vodu, kao i nepostojanje poticajnih mehanizama za uvođenja programa HSE i novih čišćih tehnologija. Promet U RH promet otrova, sredstava za zaštitu bilja, gospodarskih eksploziva te zapaljivih tvari dopušten je uz dozvolu za takav promet. Od pesticida uvrštenih na europski popis za uporabu zabranjenih kemikalija, u RH kao sredstva za zaštitu bilja za uporabu i promet zabranjeni su aldrin, klordan, klordekon, dieldrin, endrin, heptaklor, mirex i DDT. Lindan ima veoma ograničenu uporabu, a endrin, DDT i toksafen dopušteni su za uporabu i promet prema Listi otrova RH, ali ne u poljoprivredne svrhe. U promet je dopušteno stavljati samo one otrove koji prije toga bivaju klasificirani i registrirani. U RH nije razvijena znanstveno-istraživačka osnova za provedbu istraživanja svojstava novih kemikalija u skladu sa standardima GLP. Postojeći sustav za označavanje i pakiranje otrova i drugih opasnih kemikalija nije unaprijeđen u skladu s dopunama europske regulative na osnovi koje je razvijen. Nije dostatno razvijen informatički sustav za izmjenu podataka o prometu opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada. Nije utvrđen državni popis za uporabu zabranjenih kemikalija i popis kemikalijâ čija je uporaba ograničena. Nije razvijen postupak za provedbu nadzora nad prekograničnim prometom kemikalijâ s tih popisa i za izmjenu podataka, koji bi bio usklađen s odredbama Konvencije o nadzoru nad prekograničnim prometom kemikalijâ koje su zabranjene za uporabu i kemikalijâ koje imaju ograničenu uporabu (Konvencija PIC). Zbog tih nedostatka postoji veća mogućnost za prekogranični prijenos kemijskih rizika te za ilegalni prekogranični promet opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada. Potrošnja Prati se potrošnja kemikalijâ koje se rabe kao osnovna sirovina u industrijskoj proizvodnji baznih kemijskih proizvoda te u preradbi kemijskih proizvoda. Jednako tako preko podataka o njihovoj trgovini na malo i na veliko prati se fizički obujam osobne i opće potrošnje nekih kemikalija te obujam potrošnje umjetnih gnojiva. Izloženost kemijskomu djelovanju i zaštita Zaštita zdravlja i zaštita okoliša od štetnoga djelovanja opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada uređene su pravnim propisima. Propisane su i nadziru se najveće dopustive koncentracije kemikalijâ u hrani, vodi za piće, stočnoj hrani, u površinskim i podzemnim vodama, otpadnim vodama, u moru, poljodjelskome zemljištu, predmetima za opću uporabu, u atmosferi radnih prostorija, atmosferskom zraku i u otpadu. Propisani su sigurnosno-tehnički uvjeti za rukovanje opasnim kemikalijama i opasnim otpadom. Propisana je izradba procjene opasnostî od opasnih radnih tvari. Ne postoje mjerila za procjenu rizikâ od opasnoga otpada. Postojeći sustav za procjenu i smanjivanje rizikâ od postojanih organskih onečišćenja (POO) sa stajališta EU-ovih i drugih popisa potrebno je prioritetno poboljšati. Budući da između državnih upravnih tijela nije razvijen sustav za praćenje i izmjenu podataka i obavijestî o pokazateljima sigurnoga gospodarenja kemikalijama, postojeći način upravljanja kemikalijama znatno otežava dogovaranje o izradbi kvalitetnih državnih planova aktivnostî na tome području. Nedostaje krovni zakon o kemikalijama (opasnim tvarima) koji bi bio podloga za poboljšavanje postojeće zakonske osnove i podloga za uklanjanje nedostataka koji proizlaze iz sektorskoga pristupa upravljanju kemikalijama. Dosadašnji način gospodarenja kemikalijama ne zadovoljava. Veće promjene na tome području počele su pošto je bio postignut opći dogovor o ostvarivanju Međunarodnoga programa za kemijsku sigurnost. Industrijske nesreće Razvijena je određena zakonska instuticionalna i tehnička osnova za sprječavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju nesrećâ na radu, nesrećâ u tijeku prijevoza opasnih tvari, eksplozijâ i požarâ, iznenadnoga onečišćavanja vodâ, iznenadnoga onečišćavanja mora te nesrećâ u okolišu. Provedbu zakonskih obveza u vezi s industijskim nesrećama nadziru Državni inspektorat, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo rada, Državna uprava za vode i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Od godine 1996. u RH sustavno se prati stanje nesrećâ i vodi evidencija o njihovu broju i vrstama. Prema tim evidencijama, od ukupnoga broja nesrećâ, najviše nesrećâ događa se u cestovnome prijevozu opasnih tvari, a zatim u industriji. Slika 1. prikazuje broj nesreća po županijama u 2000. godini. Što se tiče zaštite okoliša, uspostavljen je sustav za provedbu Plana intervencijâ u zaštiti okoliša, Državnoga plana zaštite vodâ i Plana intervencijâ u slučaju iznenadnih onečišćavanja Jadranskoga mora u RH. U sklopu tih planova formirani su krizni stožeri i eko-stožeri na državnoj i na županijskoj razini, komunikacijske jedinice, interventne jedinice i ekspertne jedinice. Njih podupiru prijevoz i logistika oružanih snaga RH, državno upravno tijelo mjerodavno za unutarnje poslove i javne vatrogasne postrojbe. Informatički sustav za praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima kemijskih nesreća s posljedicama za ljudsko zdravlje i život, za okoliš i za imovinu, koji nije razvijen u dostatnoj mjeri, te neopremljenost interventnih jedinica i dalje jesu ozbiljan problem. Premda je provedena studija o sigurnosti u domaćoj industriji, ipak u ovome trenutku nema dosta podataka za cjelovitu procjenu stanja postojećega sustava za sprječavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju industrijskih nesreća s posljedicama za ljudsko zdravlje i život, za okoliš i za imovinu. To otežava utvrđivanje strateških ciljeva za unapjređivanje toga sustava i za njegovo jačanje. 5.1.1.2. Ciljevi i mjere C1 Unaprijediti, uskladiti i ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, sigurnosno-tehničku i financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za sigurno gospodarenje kemikalijama. C2 Unaprijediti, uskladiti i ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, informatičku sigurnosno-tehničku i financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za procjenu rizikâ i za njihovo smanjivanje u skladu s novim gospodarskim i sigurnosnim potrebama i međunarodnim obvezama RH. C3 Smanjiti rizik od industrijskih nesreća i poboljšati mjere za sprječavanje industrijskih nesreća te za pripravnost i odgovore na njih. 2.2.2. Biološka sigurnost 2.2.2.1. Stanje na području Farmaceutska i prehrambena industrija te znanstvene institucije primjenjuju biotehnološke metode za proizvodnju živih organizama i dijelova organizama. Nadzor nad genetski promijenjenim organizmima (GPO) koji mogu poremetiti prirodnu ravnotežu, jest obveza koja proizlazi iz Konvencije o biološkoj raznolikosti. Osim u industrijskoj biotehnologiji koja obuhvaća genetsku promjenu industrijski važnih mikroorganizama (što se provodi u Plivinu istraživačkom institutu), u Hrvatskoj se ne radi na genetskoj promjeni biljaka i životinjâ u komercijalne svrhe. No, budući da sustavan nadzor nije uspostavljen, postoji mogućnost (nekontroliranoga) unosa GPO-ova iz susjednih zemalja. Zbog toga je i u Hrvatskoj prijeko potrebno poraditi na donošenju takvih zakona kojima će biti obuhvaćene obje skupine GPO-ova, i to i GPO-ovi namijenjeni za znanstveno-istraživački rad, koji ne izlaze iz laboratorijskih okvira i komercijalni GPO-ovi namijenjeni za unošenje u okoliš.Također je potrebno da Hrvatska sudjeluje u međunarodnoj akciji za biološku sigurnost potvrđivanjem Protokola o biološkoj sigurnosti. 5.1.2.2. Ciljevi i mjere Osnovni cilj je: C 1 Stvoriti uvjete za sigurno postupanje s GPO-ovima u RH 5.2. ZRAČENJA 5.2.1. Ionizirajuće zračenje Izloženost prirodnim izvorima radioaktivnog zračenja danas je znatno modificirana tehnološkim razvojem (vožnja zrakoplovom, uporaba ugljena kao goriva i fosfatnih gnojiva, građevnog materijala, prirodnog plina, dijagnostičke pretrage u medicini i slično). Od umjetnih izvora radioaktivnog zračenja najvažnije su nuklearne elektrane zbog svoje visoke potencijalne snage. Unatoč svim sigurnosnim mjerama, zbog djelovanja ljudskoga čimbenika nije moguće posve isključiti akcidente nalik nesreći koja se godine 1986. dogodila u Černobilju. Veliki problem jest radioaktivni otpad srednje i niske radioaktivnosti, koji nastaje u nuklearnim elektranama, termoelektranama na ugljen (šljaka), u proizvodnji fosfatne kiseline (fosfogips) te u medicini i pri znanstvenim istraživanjima. 5.2.1.1. Stanje na području Otpad iz NE Krško Na temelju postojećega oblika suvlasništva sa Slovenijom i zajedničke eksploatacije NE Krško, Hrvatska je obvezna sudjelovati u rješavanju trajnoga odlaganja polovice ukupne količine radioaktivnog otpada koji nastaje radom nuklearne elektrane te otpada koji će nastati pri raspremanju nuklearne elektrane na kraju njezina korisnog vijeka. Međudržavna koordinacija za područje nuklearne energije procjenila je da će radom NE Krško u cijelome eksploatacijskom vremenu i pri njezinu raspremanju nastati ukupno oko 18.000 m3 niskoaktivnoga i srednjoaktivnog otpada (NSRAO). Hrvatska je provela pripremne radove za izgradnju odlagališnog objekta - izbor lokacije odlagališta. U Programu prostornog uređenja RH (1999.) određeno je da će lokacija biti Trgovska gora. Na prostoru određenome za odlagalište potrebno je stvoriti uvjete za daljnja istraživanja u skladu s međunarodnim standardima i uz sudjelovanje javnosti. Konačnu odluku o tome hoće li se u Republici Hrvatskoj graditi odlagalište za RAO te gdje će ono biti smješteno, donijet će Vlada Republike Hrvatske. Radioaktivni otpad iz industrije, medicine i istraživanjâ Količine RAO-a nastale u Hrvatskoj do danas potječu iz različitih oblika primjene kao što su medicina, industrija, poljodjelstvo i istraživački instituti. Tomu valja dodati i istrošene izvore ionizirajućih javljača dima (sada ih se upotrebljava oko 60.000) i radioaktivnih gromobrana (danas ih je u upotrebi još 360). Važno je naglasiti to da se do godine 2005. svi preostali radioaktivni gromobrani i znatan dio ionizirajućih javljača dima trebaju povući iz uporabe, čime će se povećati količina istrošenih radioaktivnih izvora, odnosno radioaktivnog otpada u Hrvatskoj. U tome smislu valja dodati to da je sada u Hrvatskoj privremeno pohranjeno (tj. uskladišteno) oko 50 m3 istrošenih izvora ionizirajućeg zračenja i drugih iskorištenih radioaktivnih tvari, čija ukupna aktivnost približno iznosi 1,4 TBq. Glavnina radioaktivnog otpada nalazi se u skladištu Instituta Ruđer Bošković i u skladištu Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Iako se sav taj radioaktivni otpad nadgleda i čuva, on ipak nije zbrinut u smislu trajnog odlaganja. Planirano je njegovo zajedničko odlaganje s NSRAO-om iz NE Krško. Potencijalno radioaktivni tehnološki otpad koji u velikim količinama nastaje ili je nastao u industriji i energetici, čini šljaka iz TE Plomin I i fosfogips iz proizvodnje sulfatne kiseline u Kutini. Na odlagalištu fosfogipsa, koje se nalazi nedaleko od Tvornice mineralnih gnojiva u Kutini, do godine 1996. odloženo je oko 4,5 milijuna tona fosfogipsa. To je jedno od rijetkih odlagališta tehnološkog otpada u Hrvatskoj koje ima uporabnu dozvolu (od 1991) i sustavni monitoring utjecaja odlagališta na okoliš. Dugogodišnji monitoring ionizirajućega zračenja pokazuje da su sve izmjerene vrijednosti manje od vrijednosti što ih preporučuje IAEA (4 WLM kroz pet uzastopnih godina ili 10 WLM za svaku pojedinu godinu). Na odlagalištu u okružju TE Plomin nalazi se oko milijun tona radioaktivne šljake i pepela. Radioaktivnost toga odlagališta posljedica je povišene radioaktivnosti raškoga ugljena, a koncentracija šljake na odlagalištu viša je oko četiri puta. TE Plomin I kumulirao je taj izvor, ali ga nije klasificirao kao opasan (radioaktivni) otpad. Ne postoji sustavni monitoring utjecaja toga odlagališta na okoliš ni rezultati istraživanja o utjecaju na zdravlje okolnih stanovnika, na biljni i životinjski svijet te o utjecaju na površinske i podzemne vode krškoga geološkog terena. Sanacija toga odlagališta upravo traje i morala bi biti dovršena u roku određenome zakonom, a to je do 31. prosinca 2001. S time u svezi bit će potrebno trajno riješiti dio šlajke i pepela odloženih iz toga ugljena i u Kaštelanskom zaljevu. Pošto TE Plomin I i TE Plomin II prijeđu na uporabu uvoznoga ugljena (koji ima radioaktivnost oko 20 puta nižu od radioaktivnosti raškoga ugljena), problem otpada bit će moguće riješiti iskorištavanjem kao sirovine u cementarama. Na polju zakonodavstva vezanoga za zaštitu okoliša u Hrvatskoj je učinjen napredak donošenjem novoga Pravilnika o uvjetima, načinu, mjestima i rokovima sustavnih ispitivanja ionizirajućih zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu (NN 86/2000). 5.2.1.2. Ciljevi i mjere C1 Stvoriti uvjete za djelotvorno upravljanje radioaktivnim otpadom C2 Uspostaviti sustavni monitoring ionizirajućih zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu 5.2.2. Neionizirajuće zračenje Razvoj tehnologije u posljednjih nekoliko desetljeća proširio je elektromagnetna polja proizvedena tehnički i prouzrokovao znatnu elektromagnetnu onečišćenost okoliša. Zdravstveni rizici povezuju se s elektrostatičnim, električnim i magnetnim poljima (visokonaponski dalekovodi i niskonaponske prijenosne mreže), elektromagnetnim valovima (koje emitiraju svi električni uređaji) te s mikrovalnim zračenjem (s televizijskih satelita, mobilnih telefona, radarâ i s mikrovalnih pećnica) i radiofrekvencijskim valovima (koje emitiraju radiopostaje i uređaji s baterijskim napajanjem, npr. prijenosna računala). Da bi se smanjili učinci škodljivih neionizirajućih zračenja i uvidjele potencijalne opasnosti za ljude i druge žive organizme, potrebna je sveobuhvatna znanstvena podloga. Istraživanja na tome području međutim još su u cijelom svijetu oskudna. Europski parlament je godine 1995. prihvatio Rezoluciju o mjerama za smanjivanje škodljivih učinaka neionizirajućega zračenja na osnovi ondašnjih relativno malobrojnih znanstvenih radova jer je u njima nalazio dosta upozoravajućih elemenata i razlogâ za to da se na takav način prida važnost istraživanju i obavješćivanju javnosti. Na zakonodavnom polju samo je nekoliko država (Njemačka, Slovenija) uredilo ovo područje. 5.2.2.1. Stanje na području U Hrvatskoj su provedena malobrojna istraživanja o dugogodišnjem stanovanju ljudî pod utjecajem različitih niskofrekventih elektromagnetnih polja kao faktoru rizika za pojavu bolesti štitnjače i šećerne bolesti. Sva istraživanja upućuju na potrebu daljnjih istraživanja i na potrebu za to da se prihvate mjere koje će smanjiti rizik od izlaganja neionizirajućim elektromagnetnim poljima. To područje u Hrvatskoj nije uređeno zakonski. 5.2.2.2. Ciljevi i mjere Temeljna zadaća na tome području jest ta da se primjenom načela preventivnoga djelovanja i načela ALAR (As Low As Rationally Achievable) optimalizira čovjekova izloženost elektromagnetnomu zračenju. Mjere za smanjivanje izloženosti EMF-u uključuju dugoročno planiranje u javnome i privatnom sektoru. Prioritetni cilj u ovome desetljeću treba biti: C3 Identifikacija pojedinih izvora elektromagnetnog polja i nadzor nad njima 5. 3. CIVILNA ZAŠTITA 5.3.1. Stanje na području Civilna zaštita je oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, državnih upravnih tijela i jedinicâ lokalne i područne (regionalne) samouprave radi zaštite i spašavanja ljudî, dobara i okoliša od rizikâ i posljedicâ prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Ustrojena je zbog opasnosti da Republika Hrvatska ili njezini dijelovi budu ugroženi akcidentima koji bi imali opseg elementarne nepogode ili ratom, čije posljedice mogu ugroziti ljude, materijalna dobra i okoliš. Zadaće civilne zaštite jesu socijalne i humanitarne naravi. Sveukupnost zadaćâ civilne zaštite i njezin djelokrug uređeni su Zakonom o unutarnjim poslovima u skladu s odlukama Ženevske konvencije iz godine 1949. i II. dopunskim protokolom uz tu konvenciju iz godine 1977. Za organiziranje civilne zaštite i njezinu provedbu odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih objekata te tijela mjerodavna za vođenje civilne zaštite prema teritorijalnom načelu (općine, gradovi, Grad Zagreb, županije, država). Civilna zaštita organizirana je unutar Ministarstva unutarnjih poslova na dvjema razinama, i to na državnoj razini i na razini županijâ. Poslovi zaštite i spašavanja provode se provedbenim planovima zaštite i spašavanja, koji se temelje na procjeni ugroženosti ljudî i na drugim parametrima. Po namjeni i zadaćama civilna zaštita djeluje kao koordinatorica s drugim stručnim službama čija je redovita djelatnost zaštita i spašavanje te s drugim pridruženim subjektima ili s vojskom. U slučaju akcidenta na razini elementarne nepogode civilna zaštita svojim snagama i sredstvima u zaštitu i spašavanje ljudi, dobara i okoliša uključuje se odmah pošto zaštita i spašavanje prijeđe mogućnosti služba mjerodavnih za zaštitu i spašavanje. Potreba za djelovanjem civilne zaštite prestaje onda kada se ublaže i otklone posljedice nesrećâ na izloženome području. Aktivnosti i zadaće civilne zaštite na zaštiti ljudî, dobara i okoliša imaju preventivan i operativan značaj. 5.3.2. Ciljevi i mjere Da bi se postigla djelotvornija dugoročna zaštita ekosustavâ (C1), civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi katastra onečišćivačâ i popisa opasnih tvari radi upoznavanja s lokacijama na kojima su identificirane opasne djelatnosti te s lokacijama na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne tvari (M1). Civilna zaštita mora programatski i koordinativno surađivati s mjerodavnim ustanovama koje izrađuju katastar onečišćivačâ i pregledâ opasnih tvari (u području planiranja, procjene rizikâ, gdje se daju prednosti preventivi pred drugim fazama djelovanja u krizi i njezinim posljedicama) (M2). Civilna zaštita također s drugim institucijama mjerodavnima za zaštitu mora sudjelovati u uspostavljanju sustava za međusobno komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i spašavanju, kao i u komuniciranju s javnošću i u njezinu obavješćivanju (M3). U pogledu zaštite i spašavanja, civilna zaštita zajedno s mjerodavnim službama mora se programatski uključiti u kreiranje prostornih i urbanističkih planova (M4). Civilna zaštita mora ostvariti koordinativnu zadaću u rješavanju kriznoga stanja ako su posljedice kriznoga stanja (prirodne ili druge civilizacijske nesreće ili katastrofe) takve da ih ne mogu ukloniti redovite služba i tijela kojima je dužnost zaštita i spašavanje te u pružanju međusobne pomoći (M5). Zajedno s mjerodavnim tijelima, stručnjacima i pravnim osobama, civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi investicijskih projekata koji zadiru u područje obrane i zaštite ljudî, dobara i okoliša (M6). Civilna zaštita treba sudjelovati u izobrazbenim programima (odgoj, izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i pravnih osoba u provedbi mjerâ i aktivnostî na zaštiti i spašavanju u kriznim stanjima te radi sprječavanja devastiranja ekosustava (M7). C1 Osiguranje učinkovite dugoročne preventivne zaštite i zaštite u slučaju akcidenata 5.4. OKOLIŠ I ZDRAVLJE 5.4.1. Opći pokazatelji zdravstvenoga stanja populacije Prema popisu pučanstva iz godine 1991. u Hrvatskoj živi oko 4,8 milijuna stanovnikâ. Posljednjih desetljeća izražen je trend postupnoga starenja pučanstva. Oko 20 % stanovnikâ mlađe je od 15 godina, a 12 % ima 65 godina ili više. Hrvatska je niskonatalitetna zemlja s stopom živorođenih od 12,1/1000 odnosno sa stopom smrtnosti od 11,4/1000 te stopom smrtnosti dojenčadi od 8,2/1000.[1] Najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj jesu srčane i krvožilne bolesti s udjelom od 50,4 %. Na drugom mjestu s udjelom od 21 % jesu zloćudne novotvorine, a na trećemu mjestu s udjelom od 6,5 % jesu ozljede, trovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka. Glavni statistički pokazatelji upućuju na to da je zdravstveno stanje hrvatskoga stanovništva iznad europskoga prosjeka. Raspoloživi podatci ne upozoravaju na to da neki poseban čimbenik okoliša ima znatan utjecaj na zdravlje stanovništva. No, nema detaljne analize koja bi potvrdila to je li taj zaključak moguće primijeniti na cijelu zemlju. 5.4.2. Zdravstveni rizici vezani uz okolišne čimbenike Pitka voda Javnim vodoopskrbnim sustavom u Hrvatskoj je obuhvaćeno oko 70 % stanovništva uz znatne regionalne varijacije. Najmanji postotak opskrbljenosti ima Bjelovarsko-bilogorska županija (33 %), a najveći Dubrovačko-neretvanska županija (90 %). Kritična područja u pogledu opskrbe pitkom vodom jesu ruralna područja, područja s nepogodnim reljefom i otoci. Najčešći uzroci neispravnosti pitke vode jesu mikrobiološki parametari (heterotrofi, totalni koliformi i fekalni streptokoki), kemijski parametri (amonijak i nitrati) te mutnoća kao senzorički parametar. Vrlo rijetko uzrok neispravnosti vode jesu neke druge kemijske tvari, a samo incidentno industrijska organska otapala. Hrvatska spada među zemlje koje nemaju teškoćâ s pesticidima u vodi. Epidemije pri kojima uzročnik biva prenošen pitkom vodom jesu rijetke i događaju se uglavnom u manjim vodoopskrbnim sustavima koji nisu pod stalnim nadzorom javno-zdravstvenih služba. Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1990. do 1998. registrirala je ukupno 31 hidričnu epidemiju. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj zbog loše kakvoće pitke vode ugroženo zdravlje od 10 do 15 % stanovništva. Voda za rekreacijske potrebe: Rekreacijske vode u Hrvatskoj jesu pod kontinuiranim zdravstvenim nadzorom, i to uključujući morsku vodu na plažama, vodu u jezerima i šljunčarama koja se rabi za rekreaciju te vodu u bazenima za kupanje i fizikalnu terapiju. Najčešće zdravstvene posljedice koje se registriraju u svezi s tim vodama jesu gastrointestinalne infekcije, očne infekcije (konjuktivitis), ušne infekcije, kožne infekcije te alergijska stanja. Kroz sustav nadzora nad zaraznim bolestima u posljednjih deset godina prijavljena je samo jedna epidemija vezana uz uporabu vodâ u rekreacijske svrhe. Otpadne vode U Hrvatskoj se oko 60 % stanovnikâ koristi priključcima na kanalizacijsku mrežu. Te otpadne vode u vodotokove i u more većinom se ispuštaju bez pročišćavanja. U uređajima za pročišćavanje pročišćava se oko 21 % ukupno nastalih otpadnih voda (uključujući industrijske otpadne vode). Preostalo stanovništvo otpadne vode iz domaćinstava prikuplja u septičke jame ili ih izravno ispušta u vodotokove i more. Te činjenice mogle bi biti uzrok zdravstvenomu riziku, poglavito zbog onečišćavanja podzemnih voda te onečišćavanja površinskih vodotokova i mora. Zdravstvena ispravnost namirnicâ Mikrobiološka i kemijska onečišćenost namirnicâ, ako i u drugim sredinama, relativno je čest uzročnik infekcijama i trovanju potrošačâ. Sustavu za nadzor nad zaraznim bolestima u Službi za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo godine 1998. bilo je prijavljeno 8.320 slučajeva bakterijske infekcije preko hrane. Analize trenda po petogodišnjim razdobljima (1973-1997) pokazuju to da te bolesti imaju kontinuiran porast. Godine 1998. bilo je prijavljeno 65 epidemija s ukupno 1.492 oboljele osobe. Najčešći uzročnici epidemijama jesu salmonele i toksin stafilokokâ, a od parazitâ trihinela. Povećana količina pesticidâ ili teških metala kadmija, olova i arsena u namirnicama gotovo da nije utvrđena. Kakvoća zraka Kakvoća zraka u Hrvatskoj prati se u 40 gradova ili gradskih naselja, i to na ukupno 122 postaje. Praćenjem kakvoće zraka obuhvaćeno je oko 38 % cjelokupnog stanovništva odnosno oko 90 % stanovnikâ u gradovima ili gradskim naseljima. Onečišćenost zraka u naseljenim mjestima uglavnom je posljedica emisijâ iz mobilnih i stacionarnih izvora na užemu području. Na većini razmatranih lokacija razine onečišćenosti zraka manje su od graničnih vrijednosti, a iznimke najčešće jesu taložna tvar i količine olova u taložnoj tvari. Budući da se u Hrvatskoj olovni benzin još uvijek rabi u znatnoj mjeri, ne začuđuje taj podatak. Povišena razina ukupnih lebdećih čestica problem je u velikim gradovima (u Zagrebu i Rijeci) i ona može biti povezana s nizom zdravstvenih problema[2], pa ju je zbog toga potrebno razmotriti podrobnije. Kakvoći zdravlja u zatvorenim prostorijama, poglavito zbog emisijâ iz tla (radon) i od građevnih materijala (azbesta, formaldehida) odnosno zbog utjecaja kućne prašine, grinjâ, pušenja, otvorenih plamena ili grijaćih tijela (CO, NO2) te uporabe sredstava za čišćenje i slično ne posvećuje se veća pozornost, ali ni ozbiljnije posljedice nisu registrirane. U nekim dijelovima Hrvatske izloženost radioaktivnomu radonu može biti potencijalni rizik za zdravlje. Mjerenja obavljena u malome broju kućâ u Istri upozoravaju na to da šljaka i pepeo uporabljeni u građevnome materijalu starih kuća jesu mogući izvor povišene koncentracije radona (Lokobauer 1998). Mjerenja koja su provedena u Zagrebu također su potvrdila da je u određenome broju stanova razina radona povišena. Prema spomenutim rezultatima grad Zagreb moguće je razvrstati u srednju kategoriju izloženosti radonu, pri kojoj se od 5,0 do 9,0 % nastalih karcinoma plućâ pripisuje izloženosti tomu radioaktivnom plinu. Otpad U Hrvatskoj svake godine nastaje više od milijun tona komunalnog otpada i više od 100.000 tona opasnoga tehnološkog otpada. Organiziranim skupljanjem i odvozom obuhvaćeno je oko 60 % stanovništva. U većini slučajeva obje vrste otpada odlažu se neprimjereno i nekontrolirano na neuređene nesanitarne deponije. Postojeće stanje te nedostatak cjelovitoga sustava za postupanje s otpadom potencijalno jesu izvor zdravstvenih rizika, poglavito zbog procjednih voda te zbog ukupnoga standarda komunalne higijene. U Hrvatskoj poseban problem također jesu bolnički i farmaceutski otpad. Za posljednjega rata (1991-1995) bile su donirane velike količine lijekova kojima je u međuvremenu prošao rok valjanosti. Procjenjuje se da količine toga otpada iznose oko 5.000 m3. One su uskladištene uglavnom u zdravstvenim ustanovama diljem zemlje. U tijeku je rješavanje pitanja zbrinjavanja ovoga problema projektom koji financira Svjetska banka. Ratne posljedice Domovinski rat u Hrvatskoj koji je trajao od 1991. do 1995, za sobom je ostavio specifičnu opasnost za ljudsko zdravlje – minskoeksplozivna i neeksplodirana ubojna sredstva nagazne mine. Procjenjuje se da je minirano oko 4.000 km2 (oko 10 posto hrvatskoga teritorija). Republika Hrvatska među deset je zemalja svijeta najzagađenijih minama. Realna je prosudba da je u Republici Hrvatskoj položeno oko milijun mina i drugih zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Ukupna površina za koju se sumnja da je minski zagađena prosuđuje se na 4.000 km2. Unutar te površine oko 500 km2 pokriveno je minskim poljima, a ostatak zaostalim pojedinačnim ubojnim sredstvima. Od 21 županije u 14 se nalaze minski sumnjive površine i minska polja. Površine koje su gospodarski potencijal stoje neiskorištene, povratak raseljenih osoba je usporen, zemlja u blizini obnovljenih kuća koja je često jedini izvor egzistencije, minirana je, a osjećaj neslobode kretanja deprimira. Stanovanje Poznato je to da kakvoća okoliša te socijalni i psihosocijalni čimbenici vezani uza stambene uvjete i organizaciju naseljâ također utječu na zdravlje. No, u Hrvatskoj ne postoje procjene zdravstvenog rizika odnosno stanja pučanstva u pogledu utjecaja spomenutih čimbenika (stres i njegove posljedice, devijantna ponašanja, poremećaji mentalnog zdravlja i slično). Buka U Hrvatskoj nema sustavnog praćenja (monitoringa) buke, ni istraživanja utjecaja buke na zdravlje pučanstva te na njegove duševne i tjelesne sposobnosti. 5.4.3. Identifikacija problemâ i proiritetâ Ključni problemi na tome području jesu: pitka voda otpadne vode kakvoća zraka zbrinjavanje otpada buka 5.4.4. Ciljevi i mjere Važni dokumenti politike i strategije koji povezuju zdravlje s različitim aspektima zaštite okoliša jesu hrvatska politika i strategija Zdravlje za sve do 2005, i Nacionalni akcijski plan Okoliš i zdravlje (NEHAP). Uspostava i unapređenje sustava zaštite zdravlja od čimbenika okoliša, kao provođenje mjera zdravstvene zaštitevezano uz čimbenike okoliša glavni su ciljevi Hrvatskog akcijskog plana «Okoliš i zdravlje» (NEHAP), čija izrada i provođenje je u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Stoga su ovdje iznijeti samo osnovni elementi situacijske analize na području okoliša i zdravlja, a detaljne analize, prioritizacija, ciljevi i mjere će biti detaljizirani u dokumentu NEHAP. Budući su elementi zaštite zdravlja ljuti od štetnih čimbenika okoliša u većini slučajeva nedjeljivi od zaštite okoliša, ključno je uspostaviti veze između ova dva segmenta i osigurati komplementarnost Strategije zaštite okoliša i NEHAP-a, kao i ciljeva i mjera koje proizlaze iz njih, a za to su već osigurani instumenti suradnje i zajedničkog rada. Ključne strateške odrednice tih dokumenata jesu: C1 Uspostava politike koja se temelji na djelotvornome nadzoru, procjeni i prevenciji svih zdravstvenih rizika koji su određeni fizikalnim, kemijskim, biološkim, socijalnim i psihosocijalnim čimbenicima životnoga i radnog okoliša te C2 Uklanjanje i smanjivanje štetnih utjecaja onečišćenosti na zdravlje u svim medijima koji okružuju ljude i s kojima oni dolaze u dodir. |
|||||||||||||||
