|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 ZAKON O KEMIKALIJAMA (NN 173/03) I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuje gospodarenje kemikalijama, postupci zaštite ljudskog zdravlja, imovine i okoliša od štetnog djelovanja kemikalija i propisuju obvezni uvjeti i postupci koje trebaju ispunjavati pravne i fizičke osobe, koje u Republici Hrvatskoj proizvode kemikalije, s njima prometuju ili ih uporabljuju. Odredbe ovoga Zakona odnose se i na biocidne pripravke. Ovaj Zakon uređuje zahtjeve i postupke prijavljivanja novih tvari i ocjenjivanje novih i postojećih tvari, utvrđivanje sadržaja, načina i uvjeta razmjene informacija o kemikalijama, razvrstavanje, označavanje i pakiranje kemikalija, u odnosu na njihov stupanj opasnosti, te ostale uvjete, obaveze i načine za sigurno gospodarenje kemikalijama. Članak 2. Za potrebe ovoga Zakona navedeni izrazi imaju značenje, kako slijedi: 1. Kemikalije su tvari i pripravci. 2. Gospodarenje kemikalijama je provođenje propisanih mjera i aktivnosti postupanja s kemikalijama tijekom njihova životna vijeka, s ciljem njihove optimalne (gospodarske) uporabe uz osiguranje života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša, sukladno principima održiva razvitka, te mjere nadzora. 3. Tvari su kemijski elementi ili njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim procesom, uključujući i dodatke (aditive), koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti, odnosno nečistoće, koje se pojavljuju tijekom proizvodnje, zbog primijenjenog postupka dobivanja. Pojam uključuje i polimerne tvari i one otopine tvari, kod kojih bi uklanjanje otapala dovelo do kemijske promjene tvari ili imalo utjecaja na njezinu stabilnost. 4. Polimerne tvari su tvari, sastavljene od molekula, za koje je značajan poredak jedne ili više vrsta monomernih jedinica, i gdje velika većina molekula sadrži najmanje tri monomerne jedinice, koje su kovalentnom vezom međusobno povezane, ili sa jednom ili više drugih monomernih jedinica ili nekih drugih reaktanata. Molekulske mase polimerne tvari smiju biti raspodijeljene unutar takvog područja, da se razlike u njihovim masama mogu, prije svega, povezati s razlikama u broju prisutnih monomernih jedinica. U tom smislu izraz »monomerna jedinica« znači izreagirani oblik monomera u polimeru. 5. Pripravci su smjese ili otopine, koje su sastavljene od dvije ili više tvari. 6. Postojeće tvari su tvari, koje su navedene u popisu EINECS. 7. Nove tvari su one kojih nema u popisu EINECS. 8. Opasne kemikalije su sljedeće kemikalije razvrstane kao: a) eksplozivne kemikalije su: krute, tekuće, tvari i pripravci u obliku paste ili želatine, koje mogu egzotermno reagirati, također i u odsutnosti kisika iz zraka, pri čemu se vrlo brzo stvaraju i ispuštaju plinovi, koji pod određenim uvjetima detoniraju, brzo se zapale ili uslijed zagrijavanja i povišenog tlaka eksplodiraju, ukoliko su ograničeni prostorom, b) oksidativne kemikalije su: tvari i pripravci, koji dovode do snažne egzotermne reakcije kada su u dodiru s drugim tvarima (prije svega zapaljivim), c) vrlo lako zapaljive kemikalije su one tekuće tvari i pripravci, koji imaju iznimno nisko plamište i nisko vrelište te plinovite tvari i pripravci, koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom, pri normalnoj temperaturi i tlaku, d) lako zapaljive kemikalije su: – tvari i pripravci, koji se u dodiru sa zrakom zagriju i sami od sebe zapale već pri normalnoj temperaturi i tlaku, bez dovođenja vanjske energije, – krute tvari i pripravci, koji se lako zapale već pri kratkotrajnom dodiru s izvorom plamena, a zatim dalje gore i troše se i onda kada se izvor plamena odstrani, – tekuće tvari i pripravci koji imaju vrlo nisko plamište, – tvari i pripravci, koji u dodiru s vodom ili njenom parom ispuštaju u opasnim količinama lako zapaljive plinove, e) zapaljive kemikalije su: tvari i pripravci, koji imaju nisko plamište, f) vrlo otrovne kemikalije su: kemikalije, koje kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom u vrlo malim količinama dovode do smrti, ili do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja, g) otrovne kemikalije su: tvari i pripravci, koji kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom u malim količinama dovode do smrti, ili do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja, h) zdravlju štetne kemikalije su: tvari i pripravci, koji kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom mogu prouzročiti smrt, ili dovesti do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja, i) nagrizajuće kemikalije su: tvari i pripravci, koji mogu oštetiti ili uništiti živo tkivo, ako dođu s njim u doticaj; to su i korozivne kemikalije koje mogu oštetiti, razoriti ili uništiti metalne površine, kamen, minerale, djelovanjem kemijskim ili elektrokemijskim procesima, ako dođu s njima u doticaj, te time predstavljaju neposrednu opasnost svojim djelovanjem za gospodarska dobra, j) nadražujuće kemikalije su: tvari i pripravci, koji nisu nagrizajući, ali već pri kratkotrajnom, dugotrajnom, ili pri ponovljenom doticaju s kožom ili sluznicom uzrokuju njezinu upalu ili druge neželjene učinke, k) kemikalije, koje dovode do preosjetljivosti, l) kemikalije uzročnici raka (kancerogene kemikalije) su: tvari i pripravci koji mogu kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) izazvati rak, m) mutagene kemikalije su: tvari i pripravci koji kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) mogu izazvati promjene genetskog materijala, n) reproduktivno otrovne kemikalije su: tvari i pripravci koje kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) mogu štetno djelovati na plodnost, plod ili potomstvo, o) kemikalije opasne za okoliš su: tvari i pripravci koji prolaskom (ulaskom) u okoliš uzrokuju trenutačnu ili dugotrajnu opasnost za jedan ili više dijelova okoliša. 9. Opasni proizvodi su proizvodi, koji nisu tvari ili pripravci u smislu ovoga Zakona, ali sadrže jednu od opasnih kemikalija, koja je svrstana u neku od skupina od (f) do (n) iz točke 8. ovoga članka. 10. Biocidni pripravci su pripravci, koji sadrže jednu ili više aktivnih tvari, priređeni u obliku u kojem se isporučuju korisniku, a namijenjeni su za uništavanje, sprječavanje djelovanja ili imaju neki drugi utjecaj na štetne organizme, na kemijski ili biološki način. Sredstva za zaštitu bilja se ne ubrajaju u biocide u smislu ovoga Zakona. 11. EINECS (European Inventory of Existing Comercial Chemical Substances) je europski popis postojećih trgovačkih tvari, koji sadrži popis svih tvari na tržištu do 18. rujna 1980. godine, a objavljen je kao europski popis postojećih tvari, u Službenom listu EU C 146/4 dana 15. 6. 1990. 12. CAS broj je karakterističan broj već otkrivenih tvari po međunarodnom popisu Chemical Abstract Service. 13. ELINCS (European List of Notified Comercial Chemical Substances) je europski popis novih tvari. 14. EU Index je karakterističan broj opasne tvari iz popisa EU o već razvrstanim tvarima. 15. Životni vijek kemikalije je vrijeme trajanja kemikalije, koji uključuje prethodna ispitivanja, proizvodnju, promet, uporabu, postupanje s ostacima (neutrošenim količinama) i ambalažom i njihovo sigurno uklanjanje. 16. Proizvodnja je pridobivanje, izrada i dorada, oblikovanje, prerada, punjenje, pretakanje, miješanje kemikalija u međuproizvode i konačne proizvode, uz kemijske, fizikalne ili biološke procese i postupke, te prijenos i međuskladištenje unutar proizvodne lokacije. 17. Proizvođač je pravna osoba ili fizička osoba, koja proizvodi ili dobiva u skladu s točkom 15. ovoga članka kemikaliju, ali i svatko drugi tko je dorađuje, prepakirava ili promijeni njeno ime za daljnju uporabu. 18. Promet je uvoz, provoz, kupnja i prodaja kemikalija te obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu. Pri tome je uvoz svako unošenje kemikalije na carinski teritorij Republike Hrvatske. Provoz je prijevoz kemikalije preko teritorija Republike Hrvatske pod carinskim nadzorom. 19. Uvoznik je pravna ili fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi kemikalije ili proizvode iz članka 4. ovoga Zakona, u zemlju. 20. Primjena kemikalije je priprema za uporabu, skladištenje i uporaba. 21. Rukovanje je svaka aktivnost prilikom koje se dolazi u doticaj s kemikalijom. 22. Prijava nove tvari je podnošenje određene dokumentacije Uredu za kemikalije (u daljnjem tekstu: Uredu), a podnosi je podnositelj prijave, prije stavljanja u promet nove tvari. 23. Podnositelj prijave je proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji prijavljuje Uredu novu tvar i u tu svrhu prilaže propisane dokumente. 24. Obveznik je pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili uvozi kemikaliju ili proizvod, koji su predmet rasprave ovoga Zakona, u Republiku Hrvatsku, i ima po članku 37. ovoga Zakona određene obveze obavještavanja o sigurnosti proizvoda. 25. Predlagatelj je proizvođač ili uvoznik kemikalije, koji predlaže stavljanje biocida u promet. 26. Okoliš je onaj dio prirode, zrak, tlo, voda, more, životinjski i biljni svijet, do kojeg seže ili bi mogao doseći utjecaj čovjekovog djelovanja. 27. Otpad su neiskorišteni ostaci kemikalija, kemikalije kojima je istekao rok trajanja i otpadna ambalaža. 28. Aktivne tvari su tvari ili mikroorganizmi, uključivo i virusi i gljivice, koji na opći ili poseban način djeluju na štetne organizme. 29. Predmeti za opću uporabu su kemikalije, koje se stavljaju u promet, a ne zna se njihov krajnji kupac ili korisnik, a mogućnost njihove kupovine i uporabe nije ograničena niti količinski, niti nekim posebnim zahtjevima u odnosu na krajnjeg korisnika, odnosno kupca. 30. Profesionalna uporaba kemikalija znači svaku uporabu kemikalija u obavljanju registrirane poslovne djelatnosti, što uključuje i promet kemikalijama. Članak 3. Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se za: – proizvodnju i promet kemijskim oružjem i prekursorima (tvar-preteča) za kemijsko oružje, ukoliko nisu uređeni posebnim zakonom, – proizvodnju i promet osnovnih tvari (sirovina) za droge i psihotropne tvari (prekursore), ukoliko nisu uređeni posebnim zakonom, – radioaktivne tvari, koje sadrže otrovne tvari prema ovom Zakonu. Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se za tvari i pripravke u konačnom obliku, koji su uređeni posebnim zakonima: – lijekovi za humanu i veterinarsku uporabu, – namirnice i predmeti opće uporabe te tvari, koje dolaze u neposredni doticaj s namirnicama, – kozmetički proizvodi, – opojne droge i druga sredstva ovisnosti, – krmiva, – eksplozivne tvari, – sredstva za zaštitu bilja, – mineralna gnojiva, – prijevoz opasnih kemikalija željeznicom, cestovnim, vodenim i morskim putevima, te zrakom, – kemikalije koje su u provozu, pod posebnim nadzorom, čime se osigurava da tijekom provoza neće biti podvrgnute nekom postupku (prerađene, dorađene, prepakirane ili na neki drugi način promijenjene). Iznimno se primjenjuju: – na sve kemikalije odredbe ovoga Zakona, koje uređuju dobru laboratorijsku praksu (u daljnjem tekstu: DLP), uporabu podataka dobivenih u pokusima na kralježnjacima, sakupljanje, uređivanje i posredovanje u razmjeni podataka o otrovanjima i učincima kemikalija i privremene mjere, – odredbe ovoga Zakona, koje uređuju razvrstavanje, označavanje i pakiranje, odnose se i na sredstva za zaštitu bilja, i predmete opće uporabe, ako oni imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona; odredbe se odnose i na razvrstavanje i označavanje otpada i eksplozivnih tvari, ukoliko oni imaju i neko drugo svojstvo iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona, – odredbe ovoga Zakona, koje uređuju razvrstavanje i označavanje, odnose se i na razvrstavanje i označavanje nečistoća u kemikalijama, ukoliko one imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona. Članak 4. Odredbe ovoga Zakona odnose se i na one proizvode, za koje ministar nadležan za gospodarstvo (u daljnjem tekstu: ministar), uz suglasnost Povjerenstva za sigurno gospodarenje kemikalijama (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) iz članka 61. ovoga Zakona utvrdi da mogu, uz pravilnu uporabu, biti štetni za čovjeka, gospodarska dobra ili okoliš. II. KEMIJSKA SIGURNOST Članak 5. Pravne i fizičke osobe koje ispunjavaju uvjete prema ovom Zakonu za proizvodnju ili stavljanje u promet kemikalija, ili koji ih rabe ili s njima rade, moraju osigurati kemijsku sigurnost. Svi korisnici opasnih kemikalija moraju prilikom nabave kemikalije(a) biti upozoreni o opasnim svojstvima kemikalije(a). Svim korisnicima moraju se osigurati odgovarajuća uputstva o pravilnoj uporabi kemikalije(a), postupcima za očuvanje zdravlja i okoliša, te o rukovanju s njihovim ostacima. Opseg, sadržaj i način upozorenja korisnika propisuje ministar zdravstva. Članak 6. Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, mora postupati s otpadom sukladno propisima za otpad. Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet opasne kemikalije, mora uz kemikaliju priložiti uputstvo za sigurnu uporabu opasnih kemikalija i postupanje s otpadom. Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, mora, u skladu s propisima, odgovarati za svaku štetu koja bi mogla nastati prilikom njihove proizvodnje ili prometa. Ministar će, uz suglasnost ministra nadležnog za okoliš i prostorno uređenje, donijeti posebni propis o posebnim uvjetima za gradnju građevina koje služe prometu kemikalija. Članak 7. Neovisno o odredbama članka 6. ovoga Zakona, svi korisnici moraju osigurati potrebne mjere, da pri uporabi i postupanju s opasnim kemikalijama ne ugrožavaju svoj život, odnosno život drugih, i ne stvaraju štetne učinke za čovjeka, imovinu i okoliš. Članak 8. Za osiguranje kemijske sigurnosti i obavljanje zadaća u skladu s ovim Zakonom, te provođenje stručnih, razvojnih i administrativnih zadaća, Vlada Republike Hrvatske, osniva Ured za kemikalije (u daljnjem tekstu: URED), kao stručnu službu Vlade Republike Hrvatske. III. PRIJAVLJIVANJE NOVIH TVARI Članak 9. Nove tvari i pripravci proizvode se i stavljaju u promet, sukladno odredbama ovoga Zakona, uz uvjet da su bile prijavljene na način propisan ovim Zakonom i da su upisane u listu ELINCS, koju vodi Ured, ili su u postupku za upis na tu listu. Isto važi i ukoliko se postupak vodi kod ureda nadležnog za kemikalije u nekoj drugoj državi, a Ured je o tome službeno obaviješten. Tvar se stavlja u promet samo u onakvom fizikalno-kemijskom obliku i sastavu, i za onu namjenu za koju je bila prijavljena. U slučaju bilo kakve promjene ili u slučaju nekih novih znanstvenih spoznaja o opasnosti od prijavljene tvari, podnositelj prijave mora obavijestiti Ured i priložiti dodatnu dokumentaciju. Članak 10. Na prijedlog Povjerenstva ministar donosi propis o izuzecima, kada se nove tvari mogu stavljati u promet bez prijave, prema odredbi iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno mogu se prijavljivati prema posebnim postupcima, koji se odnose na vrstu i opseg prijavne dokumentacije, na način kako je to rješenjem propisao ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 11. Prijava nove tvari podnosi se Uredu. Prijava nove tvari mora, pored općih podataka o podnositelju prijave, sadržavati i dokumentaciju o provedenim ispitivanjima. Na temelju podataka dobivenih ispitivanjima, potrebno je napraviti procjenu opasnosti, prema posebnom propisu, te koristiti druge propisane podatke iz kojih će biti vidljivo kakvu opasnost predstavlja dotična tvar za čovjeka, imovinu i okoliš, te o očekivanoj količini, koja će biti stavljena u promet u jednoj godini. Ako proizvođač proizvede manju količinu nove tvari u jednoj godini od one koju je odobrio ministar, provodi se postupak skraćene prijave. Sadržaj prijave, rokove, način izdavanja potvrde o prijavi i detaljniji postupak kod prijave nove tvari propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 12. Ako je tvar već bila prijavljena, Ured može prihvatiti dokaze o ispitivanjima, koje je priložio predhodni podnositelj prijave, ako se ovaj s tim slaže, a to je potvrđeno u pisanom obliku, i ako sljedeći podnositelj prijave dokaže da se radi o tvari, koja je identična s već prijavljenom tvari, uključujući i stupanj njezine čistoće i nečistoćama. Kako bi se izbjegli svi nepotrebni pokusi na kralježnjacima, mora svaki podnositelj prijave od Ureda zahtijevati podatke o tome, je li tvar, koju želi prijaviti, već bila prijavljena i tko ju je prijavio te Uredu dati podatke, kojima dokazuje da želi tvar staviti u promet i navesti predviđene količine. Ured provodi postupak u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona. Prvi i sljedeći podnositelji prijave iste tvari dužni su učiniti sve, kako bi došlo do sporazuma za sukorištenje podataka. Jednako vrijedi, ako se radi o dva ili više podnositelja prijave koji žele istovremeno prijaviti istu tvar. U slučaju da do sporazuma ne dođe, kako bi se spriječili nepotrebni pokusi na kralježnjacima, Ured odlučuje o načinu uporabe podataka za sljedećeg podnositelja prijave. Podnositelj prijave i novi podnositelj prijave moraju sporazumno ili u skladu s propisima riješiti svoje međusobne obaveze. Članak 13. Od dana prijema prijave za novu tvar, Ured započinje postupak prijave nove tvari. Ukoliko prijavna dokumentacija nije potpuna, Ured, najkasnije u roku od 60, odnosno 30 dana u slučaju skraćene prijave od dana primitka prijave za novu tvar, obavještava podnositelja prijave o tome i zahtijeva dopunu prijave, pri čemu postupak prijave započinje od dana kada podnositelj prijave dopuni prijavnu dokumentaciju u skladu sa zahtjevima Ureda. Ako Ured u rokovima, koji su određeni u prijašnjem stavku, ne zahtijeva od podnositelja prijave dodatne podatke, računa se da je prijavna dokumentacija prihvaćena i da podnositelj prijave može pustiti u promet novu tvar. U slučaju da podnositelj prijave tvari po skraćenom postupku primi obavijest, da je prijavna dokumentacija potpuna, u vremenu koje je kraće od 30 dana, smije staviti tvar u promet i ranije, ali ne prije 15 dana od podnošenja prijave. U slučaju sumnje, koja je utemeljena na najnovijim znanstvenim spoznajama, o tome da je tvar opasnija nego što to proizlazi iz prijavne dokumentacije, Ured još prije isteka roka iz prvog stavka ovoga članka može zahtijevati dodatne podatke koji se odnose na specifična pitanja o razjašnjenju sumnje, ili donijeti odluku da podnositelj prijave može staviti u promet kemikalije na osnovi te tvari tek nakon što se razjasne nedoumice i dobiju odgovori na prethodna pitanja. Nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva smije u slučaju sumnje da je već prijavljena tvar opasnija nego što proizlazi iz prijavne dokumentacije, zahtijevati prilaganje dokumentacije o dodatnim ispitivanjima s već prijavljenom tvari i prije nego su dosegnute granične količine iz članka 36. ovoga Zakona. U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva može privremenom odlukom zabraniti stavljanje kemikalije u promet, dok se ne priloži sva zahtijevana dokumentacija. IV. STAVLJANJE BIOCIDNIH PRIPRAVAKA U PROMET Članak 14. Biocidni pripravci se mogu stavljati u promet za uporabu krajnjim korisnicima kada nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva ocijeni da su učinkoviti za namjene za koje se stavljaju u promet, da ne uzrokuju nekontroliranu otpornost ciljanih organizama, te da niti oni sami niti njihovi produkti razgradnje ne uzrokuju štetne učinke po zdravlje ljudi, imovine ili okoliša, kad se koriste po propisanim uvjetima. Članak 15. Tvari, koje se rabe kao aktivne tvari isključivo u pripravljanju biocidnih pripravaka, mogu se stavljati u promet i upotrebljavati samo ako ispunjavaju zahtjeve iz ovoga Zakona i propisa koji iz njega proizlaze. Službeni popis tih aktivnih tvari donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra. Za aktivne tvari, koje se, na temelju izjave predlagatelja, upotrebljavaju isključivo za pripravu biocidnih pripravaka, ne vrijede odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na prijavu nove tvari. Članak 16. Biocidni pripravci stavljaju se u promet nakon dobivene dozvole i upisa u registar kemikalija, koji vodi Ured. Dozvola se izdaje na temelju potpunoga, skraćenoga ili posebnog postupka. Sadržaj postupka registracije utvrđuje ministar nadležan za zdravstvo koji propisuje i sadržaj posebnog postupka. Dozvola se može izdati na najviše deset godina. Članak 17. Na temelju izdanih dozvola za stavljanje u promet biocidnih pripravaka, Ured vodi registar biocidnih pripravaka. Registar se najmanje jednom godišnje objavljuje u službenom glasilu Republike Hrvatske. Registar biocidnih pripravaka mora sadržavati sljedeće podatke: – trgovački naziv biocidnog pripravka, – nazive i svojstva aktivnih tvari, – ime proizvođača i predlagatelja, broj i datum izdavanja dozvole, – vrijeme na koje je izdana dozvola. Članak 18. Iznimno od članka 16. ovoga Zakona nadležno tijelo po propisima ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva može izdati dozvolu za uporabu pripravka najduže na razdoblje od 120 dana, pod određenim uvjetima i u određenoj količini. Članak 19. Dozvolu iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona izdat će nadležno tijelo ministarstva zdravstva ili poljoprivrede i šumarstva kada u državi nema registriranoga odgovarajućega biocidnog pripravka, a postoji potreba sprečavanja razvoja određenog bioorganizma. Članak 20. Zahtjev za dobivanje dozvole za promet biocidnim pripravkom mora sadržavati podatke o predlagatelju zahtjeva i proizvođaču biocidnog pripravka, podatke o fizikalno-kemijskim svojstvima biocidnog pripravka i o laboratorijskim te drugim ispitivanjima, na temelju kojih je moguće ustanoviti kolika je opasnost, koju predstavlja biocidni pripravak za čovjeka i okolinu, prijedlog deklaracije i uputstva za uporabu, status u državi proizvodnje, podatke o rukovanju s ostacima pripravka i ambalažom, nakon isteka roka uporabe, odnosno nakon njegove uporabe, prijedlog razvrstavanja u određenu skupinu opasnih kemikalija te druge podatke koje je propisao ministar nadležan za zdravstvo. Članak 21. Ured izdaje dozvolu za promet biocidnim pripravkom najkasnije 60 dana po prijemu zahtjeva za izdavanje dozvole, u suprotnome zahtijeva se nadopuna zahtjeva u takvom smislu, da se navede koje su manjkavosti u podacima, odnosno koje je podatke još potrebno priložiti. U postupku izdavanja dozvole Ured uzima u obzir način primjene i učinkovitost biocidnog pripravka, te ocjenu biocidnog pripravka i aktivnih tvari, na temelju članka 25. ovoga Zakona. Dozvola se izdaje, ukoliko je, uz pridržavanje sigurnosnih propisa, moguća takva uporaba biocidnog pripravka, da on ne ugrožava čovjeka, imovinu ili okoliš. Dozvolom se utvrđuju uvjeti pod kojim se biocidni pripravak stavlja u promet. Propis o stavljanju biocidnih pripravaka u promet (uz popis biocidnih pripravaka i aktivnih tvari), propis o detaljnijem postupku izdavanja i o sadržaju dozvole za promet i propis o njezinom produljenju, donosi ministar nadležan za zdravstvo. Članak 22. Dozvolu za promet i uporabu biocidnog pripravka moguće je, uz obvezni zahtjev predlagatelja, produžiti u slučaju, kada nisu promijenjeni uvjeti pod kojima je bila izdana. Zahtjev za produljenje treba predati 90 dana prije isteka dozvole. U slučaju sumnje da nisu ispunjeni uvjeti na temelju kojih je dozvola izdana, Ured može tražiti dodatnu dokumentaciju. Članak 23. Ured može izmijeniti ili poništiti dozvolu: – ako je došlo do bilo kakve promjene čimbenika, na osnovi kojih je dozvola bila izdana, – ako je aktivna tvar izbrisana iz službenog popisa, iz članka 21. ovoga Zakona, odnosno ako je postupak za njeno uvrštenje na te popise završio negativno, – ako su promijenjeni ili više nisu ispunjeni uvjeti za dozvolu, kojom se biocidni pripravak stavlja u promet, – ako to zahtijeva vlasnik dozvole i taj zahtjev valjano obrazloži, – ako je dozvola dobivena na temelju krivih podataka ili podataka koji navode na krivi zaključak. Članak 24. Biocidni pripravci, koji su zbog opasnih svojstava razvrstani kao vrlo otrovni, otrovni, kao i kancerogeni, mutageni ili reproduktivno otrovni, ne smiju se stavljati u promet ili upotrebljavati u općoj uporabi. V. OCJENJIVANJE KEMIKALIJA Članak 25. Ocjenjivanje kemikalija provode stručna tijela na zahtjev Ureda. Članak 26. U postupku ocjenjivanja na temelju podataka, koje sukladno s ovim Zakonom predlaže predlagatelj/podnositelj, te na temelju najnovijih potvrđenih znanstvenih spoznaja, dolazi se do saznanja o opasnostima djelovanja i ponašanja kemikalije u okolišu, ocjeni izloženosti ljudi, imovine ili okoliša, te se po potrebi izrađuju procjene rizika koji kemikalija predstavlja za zdravlje ljudi, imovinu i okoliš i predlažu mjere kojima se smanjuju ili snižavaju štetni učinci kemikalije na prihvatljivu razinu. VI. RAZVRSTAVANJE, PAKIRANJE I OZNAČAVANJE KEMIKALIJA Članak 27. Ako nije ovim ili posebnim zakonom, odnosno propisima koji se na njemu temelje, propisano drugačije, pravna ili fizička osoba koja kao proizvođač ili uvoznik stavlja kemikaliju u promet, mora tu kemikaliju razvrstati, zapakirati i označiti u skladu s ovim Zakonom i pripadajućim podzakonskim aktima donesenim na temelju njega. Članak 28. Ako se utvrdi da je kemikalija opasna, sukladno članku 2. točki 8. ovoga Zakona razvrstava se kao opasna. Razvrstavanje opasne tvari provodi se na temelju važećeg EINCS popisa već uvrštenih opasnih tvari, ako je tvar uvrštena po ovom popisu. U slučaju kada opasna tvar još nije razvrstana u popis iz stavka 2. ovoga članka, razvrstava se: a) na temelju rezultata pokusa o svojstvima tvari u skladu s odredbama ovoga Zakona ili b) na temelju saznanja iz postojećih podataka. Razvrstavanje opasnog pripravka se izvodi: a) na temelju propisane računske metode, b) na temelju neposrednih eksperimentalnih istraživanja toksikoloških svojstava pripravka po propisanim postupcima i mjerilima, c) na temelju saznanja o svojstvima tvari, prema postojećim podacima, koju pripravak sadrži. Kada je neko od toksikoloških svojstava pripravka bilo potvrđeno s obje metode među metodama navedenim pod točkama a) i b) prethodnog stavka, za razvrstavanje se koriste rezultati dobiveni po metodi iz točke b) prethodnog stavka, osim u primjeru tvari koja je kancerogena, mutagena ili reproduktivno otrovna, kada se obavezno koriste rezultati dobiveni po metodi a) iz prijašnjeg stavka. Kada za tvar, odnosno pripravak još nema podataka, ili su oni dobiveni nekom drugom metodom, odnosno nisu dobiveni u skladu s propisanim postupcima, kako bi se izbjegli pokusi s kralježnjacima, za svaki pojedinačni slučaj procjenjuje se potreba nakon provedenog ispitivanja. Obveznik koji proizvodi i stavlja u promet opasne tvari s popisa EINECS-a, koje još nisu uvrštene u EU popis opasnih tvari i obveznik, koji proizvodi ili stavlja u promet opasne pripravke, mora radi izbjegavanja nepotrebnih pokusa s kralježnjacima provesti odgovarajuće pokuse, kojima se mogu dobiti podaci, koji su potrebni za uvrštavanje. Članak 29. Pri odabiru ambalaže u kojoj se opasna kemikalija stavlja u promet, mora se voditi računa o svojstvima kemikalije, te njenoj namjeni i načinu uporabe. Opasne kemikalije moraju biti tako označene da omogućavaju uočavanje opasnosti i osobama s posebnim potrebama. Takve opasne kemikalije moraju biti pakirane u ambalaži, koja je opremljena posebnim zatvaračima, koji onemogućavaju otvaranje djeci. Prikladnost ambalaže provjeravaju ovlašteni laboratoriji, koji ispunjavaju uvjete u odnosu na opremljenost, osposobljenost osoblja i garanciju kvalitete. Detaljnije uvjete propisuje ministar. Pakiranje i označavanje moraju biti nedvojbeni. Opasne kemikalije moraju biti opremljene natpisima na hrvatskom jeziku. Uputstvo za uporabu opasnih kemikalija, koje su razvrstane u neku od skupina (f) do (n) iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona, a koje su namijenjene za opću uporabu, treba sadržavati napomenu korisniku da od prodavača zahtijeva informacije za sigurno rukovanje kemikalijom te o postupcima za pružanje prve pomoći u slučaju nesreće (sigurnosni list). Članak 30. Kriterije i način razvrstavanja, pakiranja i označavanja za određene skupine kemikalija propisuje ministar nadležan za zdravstvo u suglasnosti s ministarstvom nadležnim za gospodarstvo. Članak 31. Zabranjeno je označavanje ili navođenje da je kemikalija, koja je svrstana kao opasna, u stvari manje opasna ili da nije opasna za zdravlje, imovinu i okoliš. Članak 32. Za provođenje potrebnih postupaka za osiguranje zdravlja ljudi, imovine i okoliša mora pravna ili fizička osoba, koja, kao proizvođač ili uvoznik, stavlja u promet kemikaliju, osigurati Sigurnosni list, u skladu s ovim Zakonom i propisom, koji je izdan na temelju njega, i predočiti ga Uredu. Pravne i fizičke osobe, koje stavljaju kemikaliju u promet, moraju Sigurnosni list staviti na raspolaganje: (1) svakom korisniku prilikom prve nabave opasne kemikalije, (2) na zahtjev korisnika: (a) pri prvoj nabavi kemikalije, koja nije svrstana u opasne kemikalije, a sadrži tvari koje su opasne za zdravlje ljudi, imovinu i okoliš, ili za kemikalije, kod kojih propisi o sigurnosti na radu propisuju granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu, (b) ako se kemikalija stavlja u promet kao proizvod za opću uporabu, a u skladu s ovim Zakonom je označena kao opasna i navedena je uputa, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, imovina i okoliš, (3) svakom korisniku na njegov zahtjev kod nabave biocidnih pripravaka. Pravne ili fizičke osobe koje stavljaju u promet kemikaliju iz stavka 1. ovoga članka, moraju neprekidno pratiti promjene i nove spoznaje u vezi s kemikalijama koje stavljaju u promet i u skladu s time dopunjavati Sigurnosni list proizvoda. Kod svake promjene sigurnosnog lista proizvoda mora se o tome izvijestiti Ured, te svi dosadašnji korisnici, kojima su isporučili kemikaliju u posljednjih 12 mjeseci, prije promjene Sigurnosnog lista. Sadržaj Sigurnosnog lista proizvoda propisuje ministar. Članak 33. Zabranjeno je oglašavanje kemikalija, koje imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona. Način oglašavanja kemikalija iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar u suradnji ministra nadležnog za zdravstvo. VII. OBAVEZA OBAVJEŠTAVANJA Članak 34. Podnositelj prijave mora redovito, najmanje jednom godišnje, proslijediti Uredu podatke u pisanom obliku o količinama prijavljenih novih tvari, koje je u proteklom razdoblju stavio u promet, o promjenama metoda za određivanje izloženosti ljudi, imovine i okoliša i druge propisane podatke te svaku promjenu podataka, na temelju kojih je tvar bila razvrstana, naročito o novim istraživanjima, o učincima djelovanja tvari na čovjeka, imovinu i okoliš. Članak 35. Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet nove tvari, za koje sukladno članku 10. ovoga Zakona nije obvezna prijava, mora Uredu priložiti podatke. Podatke iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo. Članak 36. Ako količina prijavljene tvari, koju podnositelj prijave stavlja u promet, godišnje ili ukupno od početka stavljanja u promet, prijeđe granične količine, podnositelj prijave dužan je priložiti Uredu rezultate dodatnih ispitivanja. Ured može uzeti u obzir ranije rezultate pokusa rađenih na kralježnjacima, za istu kemikaliju, ako se podnositelj prijave, koji je obavio pokuse za istu kemikaliju s time slaže. Ukoliko podnositelj prijave ne priloži rezultate dodatnih ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka, Ured može privremeno zabraniti stavljanje tvari u promet. Propise o graničnim količinama nove tvari, kojima se zahtijevaju dodatna ispitivanja, o vrsti, opsegu ispitivanja i o metodama za ispitivanje te uvjetima, pod kojim se mogu uporabiti podaci, izrađeni za istu svrhu od drugog podnositelja zahtjeva, donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivrede i šumarstva, i unutarnjih poslova i obrane. Članak 37. Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi opasnu kemikaliju u Republici Hrvatskoj ili je uvozi u Republiku Hrvatsku, dužna je za svaku opasnu kemikaliju i za svaki opasni proizvod iz članka 4. ovoga Zakona priložiti Uredu podatke iz Sigurnosnog lista proizvoda, kemijski sastav opasne kemikalije ili opasnog proizvoda, i podatke o područjima uporabe. Podaci iz Sigurnosnog lista moraju biti dostavljeni Uredu najkasnije do prvog prepuštanja opasne kemikalije ili opasnog proizvoda trećemu, ili kod prvog uvoza opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku, kemijski sastav opasne kemikalije i podaci o područjima uporabe, i to najkasnije do 31. ožujka sljedeće godine. Način prosljeđivanja i obnavljanja podataka donosi ministar. Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka mora jedanput godišnje, a najkasnije do 31. ožujka sljedeće godine, u pisanom obliku Uredu dostaviti popis opasnih kemikalija i količina, te opasnih proizvoda iz članka 4. ovoga Zakona, koje su u protekloj godini bile proizvedene, odnosno uvezene u Republiku Hrvatsku. Ured vodi podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka u posebnoj bazi podataka, koja je na raspolaganju samo ovlaštenim osobama, tijelima i ustanovama. Podaci se mogu upotrijebiti samo zbog potreba sigurnosti i zaštite zdravlja ljudi, imovine i okoliša. Pored podataka iz stavka 1. ovoga članka moraju obveznici Uredu dati i podatke o postojećim tvarima, koje su u tom razdoblju proizveli ili uvezli, u količinama, koje propisuje ministar, u skladu s odlukama dobivenim na razini Europske unije. Ured može od obveznika zahtijevati i dodatna istraživanja i pokuse, ukoliko su oni značajni za dobivanje podataka, koji su važni za ocjenu određenih postojećih tvari. Članak 38. Na međunarodnoj razini Ured razmjenjuje podatke o prijavljenim novim tvarima s popisa ELINCS, podatke o postojećim tvarima s namjerom izrade procjene opasnosti i za pojedinačno razvrstavanje postojećih tvari iz popisa EINECS-a te podatke o biocidnim pripravcima, u svrhu stvaranja skupnih lista i drugih zahtijevanih podataka s područja tog zakona, u skladu s programima sudjelovanja i međunarodnim obvezama. Popis EINECS-a donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivrede i šumarstva, unutarnjih poslova i obrane. Članak 39. Detaljniji propis o postupcima obavještavanja i o sadržaju podataka iz članka 34., 37. i 38. ovoga Zakona, i načinu sakupljanja podataka za pojedine skupine kemikalija, donosi ministar. Članak 40. Pravna ili fizička osoba ima pravo označiti tajnost svojih podataka, koje Ured mora uzeti u obzir, osim u slučajevima kada je ugroženo zdravlje ljudi, imovina ili okoliš. Među tajne podatke, odnosno poslovnu tajnu se ne ubrajaju podaci, koji su značajni za sigurnost ljudi, imovine i okoliša, kao: – trgovačko ime tvari ili pripravka, – ime proizvođača i prijavljivača, – fizikalno-kemijska svojstva, svi mogući načini i postupci za sprečavanje štetnih učinaka tvari, odnosno za prevođenje tvari u bezopasne, – sažetak rezultata toksikoloških i ekotoksikoloških ispitivanja, – stupanj čistoće tvari i sadržaj opasnih dodatnih tvari, ako su opasne, i ako je to neophodno za razvrstavanje i označavanje tvari, – preporuke o preventivnim mjerama tijekom uporabe i izvanrednim mjerama u slučaju nesreće, – podatke iz Sigurnosnog lista, – analitičke metode za određivanje izloženosti ljudi, gospodarskih dobara i okoliša. Članak 41. Podaci o kemikalijama, osim podataka iz članka 40. stavka 2. ovoga Zakona, koje je priložio prvi podnositelj prijave, mogu se koristiti i za druge podnositelje prijave na temelju pisane suglasnosti prvog podnositelja prijave. Bez obzira na stavak 1. ovoga Zakona, podaci za biocidne pripravke se mogu koristiti poslije isteka određenog razdoblja, koje prema prirodi podataka nije kraće od 5 godina niti dulje od 15 godina, od dana kad su podaci bili prvi puta uporabljeni. Rokove za uporabu podataka iz prijašnjeg stavka donosi ministar nadležan za zdravstvo. Članak 42. Ministar nadležan za zdravstvo ovlašćuje određene ustanove iz područja zaštite zdravlja (u daljnjem tekstu: ovlaštene ustanove) za određene zadaće prema ovom Zakonu, za sakupljanje i stalnu izmjenu podataka o akutnom trovanju i drugim učincima kemikalija na zdravlje. Popis ovlaštenih ustanova iz stavka 1. ovoga članka objavit će se u »Narodnim novinama«. Ovlaštene ustanove provode informacijsko-dokumentacijsku djelatnost, stalnu informacijsko-konzultacijsku djelatnost tijekom akutnih trovanja kemikalijama, vode registar trovanja, sudjeluju u stvaranju i nadzoru centralnih zaliha antidota u Republici Hrvatskoj, te izvršavaju druge zadaće u skladu s programom, koji su prihvatili u suglasnosti s ministrom nadležnim za zdravstvo. Pravne i fizičke osobe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, dužne su ovlaštenim zavodima proslijediti propisane podatke. Ministar nadležan za zdravstvo propisuje sadržaj i način davanja podataka ovlaštenim zavodima o kemikalijama od (f) do (n) članka 2. točke 8. ovoga Zakona i za registar trovanja na području Republike Hrvatske. Ovlašteni zavodi dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 31. ožujka iduće godine proslijediti Uredu određene prikupljene podatke. Opseg i sadržaj tih podataka, te uvjete za iznimni zahtjev utvrđuje ministar u suradnji s ministrima nadležnim za zdravstvo i obranu. Članak 43. Osoba, koja je obvezna priložiti prijavnu dokumentaciju, dokaze o ispitivanjima i pokusima ili različita obavještenja, mora svu tu dokumentaciju ili dokaze čuvati i pohraniti do isteka roka od deset godina od prestanka proizvodnje ili stavljanja u promet opasne kemikalije. VIII. PROIZVODNJA I PROMET S OPASNIM KEMIKALIJAMA Članak 44. Pravne i fizičke osobe koje proizvode ili stavljaju u promet opasne kemikalije brinu i stvaraju uvjete, kojima se smanjuje ili priječi opasnost za čovjeka i okoliš i postiže zamjena opasnih kemikalija manje opasnima. Članak 45. Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj proizvode opasne kemikalije moraju ispunjavati uvjete, koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje opasnih kemikalija. Pravne i fizičke osobe, koje u Republici Hrvatskoj obavljaju promet opasnim kemikalijama, moraju ispunjavati uvjete koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za obavljanje djelatnosti prometa opasnih kemikalija. Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj rabe opasne kemikalije iz članka 2. točke 8. skupina (f) i (g) ovoga Zakona moraju ispunjavati uvjete, koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za njihovu uporabu. Dozvole iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka izdaje Ured uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb, ministra nadležnog za zdravstvo i ministra obrane, ukoliko se radi o uporabi opasnih kemikalija za potrebe obrane. Dozvole mogu biti stalne ili jednokratne. Postupak za dobivanje dozvole propisuje ministar. Članak 46. Odredbe članka 45. stavka 2. ovoga Zakona ne vrijede za pravne i fizičke osobe, koje obavljaju promet na malo s opasnim kemikalijama članka 2. točke 8. skupine (d, e, j, h i o), kao predmeta opće uporabe, osim ako se promet ovim robama ne uređuje na neki drugi način ili posebnim zakonom. Odredbe članka 45. stavka 3. ovoga Zakona ne vrijede za znanstvenoistraživačke i nastavne ustanove, javne zavode i državna tijela, koji kemikalije koriste isključivo za svoju osnovnu djelatnost. Ured vodi popis pravnih i fizičkih osoba, koje imaju dozvolu iz ovoga članka. Članak 47. Pravne ili fizičke osobe koje proizvode ili obavljaju promet opasnim kemikalijama i koriste kemikalije iz članka 2. točke 8. skupine (f) i (g) ovoga Zakona moraju ispunjavati uvjete kako slijedi: – da su registrirane za obavljanje tih djelatnosti, – da su stručno osposobljeni u skladu s opsegom poslova, što znači da im djelatnici imaju stručno znanje neophodno za ispunjavanje uvjeta u skladu s ovim Zakonom, – da provode posebne tehničke ili organizacijske mjere kod prometa ili uporabe posebnih skupina opasnih kemikalija, koje su potrebne radi sigurnosti ljudi, imovine i okoliša, – da im nije oduzeta dozvola na temelju članka 46. podstavka 3. ovoga Zakona. Podatke iz stavka 1. ovoga članka pravne i fizičke osobe dužne su dostaviti Uredu. Posebne tehničke ili organizacijske mjere za promet ili uporabu posebnih skupina opasnih kemikalija propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb, gospodarstvo i obranu. Članak 48. Pravne ili fizičke osobe koje proizvode ili obavljaju promet opasnim kemikalijama ili ih rabe, moraju za provođenje ovoga Zakona zaposliti jednog ili više zaposlenika s najmanje visokom stručnom spremom, kemijskoga, farmaceutskoga, medicinskoga, veterinarskog ili sanitarno inženjerskog usmjerenja, te završenim stručnim osposobljavanjem i ispitom znanja i propisa, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama. Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka mora: – poznavati proizvodni ili prodajni program pravne ili fizičke osobe, za koju obavlja dužnost savjetnika za kemikalije, – poznavati zakonodavstvo i proizvođača upozoravati na zahtjeve i njegove obveze prema ovom Zakonu, u vezi s razvrstavanjem, pakiranjem i označavanjem opasnih kemikalija, prijavom novih tvari, postupanju s podacima o tvarima i pripravcima, zabranama i ograničenju prometa i uporabe određenih kemikalija, – savjetovati poslodavca u drugim prilikama, koje su povezane s uvjetima za obavljanje djelatnosti na temelju ovoga Zakona i drugih zakona, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama, – zastupati poslodavca u upravnim postupcima pri Uredu, – izmjenjivati podatke sa savjetnicima za kemikalije drugih pravnih i fizičkih osoba, koji proizvode opasne kemikalije ili ih stavljaju u promet. Poslodavac mora zaposleniku iz stavka 1. ovoga članka omogućiti uredno obavljanje zadaća po ovom Zakonu, omogućiti mu pristup do svih potrebnih podataka, sve potrebne uvjete te osigurati potrebna materijalna i financijska sredstva. Propis o sadržaju stručnog osposobljavanja te polaganju ispita iz propisa, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove te ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb i obranu. Članak 49. Zaposlenici, koji rukuju opasnim kemikalijama, moraju biti osposobljeni za rad s njima. Pravne i fizičke osobe iz članka 45. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, sukladno s propisima, dužne su brinuti o stalnom osposobljavanju radnika, koji rukuju i rade s opasnim kemikalijama. Sadržaj programa osposobljavanja za određene skupine kemikalija, o načinu osposobljavanja i provođenju pokusa, znanja radnika prema vrsti posla koji obavljaju, te o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe, koje provode osposobljavanje, propisuje ministar nadležan za rad i socijalnu skrb u suglasnosti s ministrima nadležnim za gospodarstvo, zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu. Članak 50. Kada se kemikalije koje su svrstane u skupinu (g) članka 2. točke 8. ovoga Zakona, prodaju korisniku, koji nije pravna ili fizička osoba u smislu članka 2. točke 17. ovoga Zakona, korisnik mora kod preuzimanja kemikalije, priložiti važeći osobni dokument, a pravne i fizičke osobe koje obavljaju promet s kemikalijama, moraju svako takvo izdavanje kemikalija i evidentirati. Obrazac mora sadržavati sljedeće podatke: – podatak o kemikaliji (ime ili trgovački naziv, izdanu količinu, rok uporabe, ako je naveden), – krajnju namjenu uporabe, kada ona nije vidljiva sama po sebi, – podatke o korisniku (ime, prezime, godina rođenja, odnosno njegov JMBG, adresa), – vlastoručni potpis osobe koja je kemikaliju preuzela, odnosno izdala. Podaci iz evidencije se čuvaju kod pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka najmanje 5 godina i moraju se dostaviti na zahtjev Ureda. Kemikalije iz stavka 1. ovoga članka zabranjeno je izdavati osobama mlađim od osamnaest godina. Članak 51. Proizvođači, pravne i fizičke osobe, koje stavljaju u promet kemikalije, moraju s otpadom postupati sukladno posebnim propisima koji određuju skupljanje, skladištenje, obrađivanje i odlaganje otpada. Korisnici opasnih kemikalija moraju postupati s njihovim ostacima i ambalažom sukladno s propisima o rukovanju otpadom. IX. ZAŠTITA ZDRAVLJA LJUDI, GOSPODARSKIH DOBARA I OKOLIŠA Članak 52. Ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove može zabraniti ili ograničiti promet ili uporabu opasnih kemikalija u Republici Hrvatskoj, čiji promet i uporabu uređuju propisi drugih država ili neki drugi međunarodni sporazumi. Ako kemikalije, njihovi sastojci ili produkti razgradnje nepovoljno utječu na zdravlje ljudi, gospodarska dobra ili okoliš, neovisno jesu li zbog navedenih učinaka svrstane u skladu s člankom 2. točkom 8. ovoga Zakona kao opasne ili ne, ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu, može odlučiti da li se takve kemikalije, ili proizvodi, koji ih sadrže, smiju stavljati u promet, odnosno pod kojim uvjetima ih se smije koristiti. Članak 53. Sredstva za zaštitu bilja, koja se stavljaju u promet u Republici Hrvatskoj, moraju biti registrirana u skladu s posebnim propisima. Nadležno tijelo za registraciju sredstava za zaštitu bilja dostavlja Uredu podatke o registriranim sredstvima za zaštitu bilja i ocjenu utjecaja sredstava za zaštitu bilja na zdravlje ljudi, gospodarskih dobara i okoliš. Ocjena mora osim općih načela, voditi računa i o geografskim, gospodarskim i načelima zaštite okoliša te namjeni i načinu uporabe sredstava za zaštitu bilja. Članak 54. Ako postoji utemeljena sumnja da određena kemikalija uzrokuje teške ili nepopravljive posljedice za ljude, imovinu i okoliš, Vlada Republike Hrvatske, može na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo i zaštitu okoliša i prostornog uređenja, privremeno donijeti mjere zabrane ili ograničiti njezinu proizvodnju, promet ili uporabu, donijeti mjere usmjeravanja njezine proizvodnje, prometa ili uporabe, te donijeti druge mjere, kojima se ograničavaju ili smanjuju te posljedice na prihvatljivu razinu još i prije nego što su joj na raspolaganju potvrđeni znanstveni dokazi o učincima i djelovanju takve kemikalije. Pri odlučivanju o mjerama iz prijašnjeg stavka Vlada Republike Hrvatske uzima u obzir ozbiljnost i težinu mogućih posljedica na zdravlje ljudi, gospodarska dobra i okoliš, mjere koje vrijede u sličnim slučajevima, sveukupne pozitivne i negativne učinke određenih mjera, kao i napredak znanstvenih spoznaja u vezi s učincima i djelovanjem kemikalija. Članak 55. Vlada Republike Hrvatske preispituje uvedene mjere iz članka 54. ovoga Zakona svaki put, kada su joj na raspolaganju nove spoznaje o kemikaliji, a najkasnije godinu dana po njihovom donošenju. Pri tom razmatra utemeljenost i učinak uvedenih mjera i donosi odluke o daljnjim mjerama. Odluka može sadržavati djelomično ili potpuno ukidanje uvedenih mjera, njihovo produljenje ili uvođenje dodatnih mjera. Članak 56. Radi provođenja mjera, donesenih na temelju članka 52., 54. i 55. ovoga Zakona redovito se prati promet i uporaba kemikalija, kao i njihovih produkata razgradnje te njihov put u okolišu i živim organizmima (u daljnjem tekstu: monitoring). Monitoring koordinira Ured, provode ga ovlašteni zavodi, na temelju godišnjeg programa i plana, koji se radi u suglasnosti s ministrom. Uvjete glede stručno-tehničke osposobljenosti zavoda za provođenje monitoringa iz prijašnjeg stavka propisuje ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove. X. DOBRA LABORATORIJSKA PRAKSA (DLP) Članak 57. Neklinička ispitivanja tvari ili pripravaka, čiji rezultati omogućuju ocjenu njihove moguće opasnosti za ljude, gospodarska dobra i okoliš, koja se obavljaju tijekom postupka stavljanja u promet i uporabu, tijekom postupaka registracije, prijave ili obavještavanja, provode se u skladu sa standardima DLP. Propis o standardima DLP i o pohrani (arhiviranju) dokumenata izdaje ministar u suradnji s ministrima nadležnim za zdravstvo, poljoprivredu i šumarstvo, zaštitu okoliša i prostorno uređenje i obranu. Članak 58. Podnositelj prijave ili obveznik, koji prosljeđuje Uredu rezultate nekliničkih ispitivanja, mora dokazati da su ta ispitivanja provedena sukladno standardima DLP. Dokazni materijal mora sadržavati: 1. DLP-uvjerenje o usklađivanju laboratorija s standardima DLP, koju je izdao Ured i 2. pisanu izjavu laboratorija, koji je proveo ispitivanja, da su ispitivanja provedena u skladu sa standardima DLP. DLP-uvjerenje iz stavka 2. točke 1. ovoga članka odgovaraju i važeće su i DLP-uvjerenje drugih zemalja, s kojima Republika Hrvatska ima ugovorno međusobno priznavanje tog dokumenta. Dokumentaciju vezanu uz DLP treba čuvati najmanje 2 godine nakon prestanka stavljanja u promet tvari ili pripravka. Obavezu tog čuvanja, koja je u skladu sa standardima DLP, može se prenijeti predajom dokumentacije i pisanim sporazumom, na naručitelja nekliničkih ispitivanja tvari ili treću osobu, o čemu treba obavijestiti Ured. Članak 59. Ocjenjivanje ispitnog laboratorija da zadovoljava DLP, potvrđuje se DLP-uvjerenjem, u odnosu na dobru laboratorijsku praksu, na prijedlog stručnjaka, koje ovlasti ravnatelj Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (u daljnjem tekstu: ocjenjivači). DLP-uvjerenje izdaje Ured. Propis o ocjenjivanju ispitnog laboratorija iz stavka 1. ovoga članka za davanje ili oduzimanje DLP-uvjerenja, donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu. Troškove ocjenjivanja i dobivanja DLP-uvjerenja utvrđuje Ured. Članak 60. Ured prosljeđuje ministru godišnje izvješće o provođenju načela DLP u Republici Hrvatskoj za prošlu godinu do ožujka tekuće godine. Izvješće sadrži popis laboratorija koji su provodili pokuse i u kojima se provodio nadzor provođenja načela DLP, te sažetak rezultata provedenog nadzora. Ured jednom godišnje u službenom glasilu Republike Hrvatske objavljuje popis laboratorija, koji su provodili pokuse u skladu s načelima DLP. Ured brine o ispunjavanju obveza u vezi s provođenjem DLP, koje proizlaze iz međudržavnih, odnosno međunarodnih sporazuma. XI. RAZMJENA PODATAKA I STRUČNO SAVJETOVANJE Članak 61. Za usklađivanje rada nadležnih ministarstava kod donošenja zakona i propisa, a u vezi s provođenjem nacionalne politike, programa i mjera na temelju ovoga Zakona i drugih propisa na području kemikalija, a s ciljem postizanja usklađenog i cjelovitog razvoja kemijske sigurnosti na državnoj razini, Vlada Republike Hrvatske osniva međuresorsko Povjerenstvo za sigurno gospodarenje kemikalijama. Povjerenstvo brine za kemijsku sigurnost, za razmjenu informacija u vezi s kemijskom sigurnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, predlaže rješenja i provodi aktivnosti u području kemijske sigurnosti. Povjerenstvo čine predstavnici vladinih tijela, gospodarstva, društvenih djelatnosti, nevladinih organizacija i drugih interesnih skupina, koji djeluju na nekom od područja životnog vijeka kemikalija. Način rada ovoga Povjerenstva propisuje Vlada Republike Hrvatske. Članak 62. Za učinkovito i usklađeno provođenje nacionalne politike na području kemijske sigurnosti Sabor Republike Hrvatske donosi, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, nacionalni program kemijske sigurnosti. Nacionalni program kemijske sigurnosti proizlazi iz procjene stanja i uočavanja ključnih problema, te srednjoročno i dugoročno određuje nacionalne i globalne strateške ciljeve i prioritetne zadaće na svim područjima kemijske sigurnosti. Programom se određuju rokovi i nositelji provođenja prihvaćenih ciljeva i način osiguranja financijskih sredstava. Članak 63. Stručne savjete ministrima kod obavljanja poslova koji proizlaze iz ovoga Zakona daju ovlašteni zavodi i drugi vještaci. Članak 64. Ured je središte sakupljanja, pohrane i razmjene stručnih i administrativnih podataka, analitičke obrade podataka, i centar za pružanje informacija Vladi Republike Hrvatske i međunarodnim organizacijama, te središnji centar razmjene informacija o kemikalijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini (informatička potpora). Ured će biti u stalnoj elektronskoj vezi s tijelom nadležnim za interventno djelovanje u Republici Hrvatskoj, kako bi isti mogao koristiti podatke o kemikalijama, pohranjene u Uredu. U informacijsku potporu na području opasnih kemikalija se uključuju sva nadležna ministarstva (uz ministarstvo gospodarstva, ministarstvo zdravstva, ministarstvo rada i socijalne skrbi, ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, ministarstvo unutarnjih poslova, ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i obrane), odnosno državna tijela, sa svojim bazama podataka, u skladu s programom informacijske potpore, koja uključuje i sistem razmjene informacija među nadležnim tijelima. XII. TROŠKOVI Članak 65. Troškovi rada Ureda financiraju se iz državnog proračuna. Ostvareni prihodi Ureda uplatit će se u državni proračun. Svi poslovi, koje prema ovom Zakonu obavlja Ured naplaćuju se prema troškovniku kojeg donosi ministar. Sukladno tome, trošak potrebnih istraživanja, skupljanje dokumentacije i postupak u vezi s prijavom nove tvari i o izuzecima (članak 10. i 11.), u vezi sa stavljanjem biocidnih pripravaka u promet (članak 16. do 24.), za izradu ocjene kemikalija (članak 25.), sakupljanja informacija u vezi s kemikalijama (članak 34., 35., 36. i 37.), u vezi s ocjenjivanjem laboratorija za DLP i izdavanjem DLP potvrda (članak 58. i 59.) plaća podnositelj prijave, odnosno obveznik. Troškovi ovlaštenih ustanova u vezi s obavljanjem zadaća iz članka 42. ovoga Zakona naplaćuju se iz državnog proračuna, na osnovi programa rada i godišnjeg ugovora s nadležnim ministarstvom. Troškovi Povjerenstva (članak 61.) i njegovih podkomisija i stručnih tijela za pružanje pomoći kod ocjenjivanja (članak 26.), te zavoda i vještaka iz članka 63. ovoga Zakona plaćaju se iz državnog proračuna, na temelju godišnjeg programa aktivnosti odobrenog od ministra. XIII. URED ZA KEMIKALIJE Članak 66. Ured ima prema ovom Zakonu sljedeće ovlasti i zadaće: a. prima, odnosno zahtijeva dokaze o svojstvima kemikalija u skladu s propisima (članak 10., 11., 20., 34., 35., 36. i 37.) i u skladu s propisima izdaje o tome potvrde (članak 13.), b. registrira provođenje postupaka za ocjenjivanje kemikalija, c. vodi popis prijavljenih tvari, popis biocidnih pripravaka i popis tvari, pripravaka i opasnih proizvoda, za koje je obavezno obavještavanje (članak 9., 10., 16. i 37.), d. registrira izdavanje dozvole za promet i uporabu biocidnih pripravaka, e. priređuje obavijesti za tijela i međunarodne organizacije, kojima je Republika Hrvatska obvezna pružiti te podatke u skladu s ovim Zakonom, a na temelju međunarodnih sporazuma (članak 38. i 60.), f. prikuplja dokaze o ispunjavanju uvjeta za proizvodnju i promet opasnim kemikalijama, izdaje odredbe o ispunjavanju uvjeta, vodi popis pravnih i fizičkih osoba, koje ispunjavaju zahtjeve za proizvodnju, promet i uporabu opasnih kemikalija (članak 45. i 46.), g. u sudjelovanju s nadležnim ministarstvima koordinira stručno osposobljavanje savjetnika za kemikalije i provodi druge vrste osposobljavanja, koje se temelje na ovom Zakonu (članak 47.), h. prima i pohranjuje DLP dokumentaciju i izdaje DLP-uvjerenja te skrbi za DLP-ocjenjivanje (članak 58. i 59.), i. vodi popis i jednom godišnje u službenom glasilu Republike Hrvatske objavljuje popis laboratorija, koji vrše pokuse u skladu s DLP (članak 60.), j. surađuje sa Povjerenstvom (članak 61.) u području definiranja, pripreme i razmjene podataka o kemikalijama, s ciljem provođenja zadaća informacijske potpore, k. daje određene informacije svim nadležnim organima i službama u području opasnih kemikalija koje trebaju za svoj rad, kao što su tijela državne statistike, carinski organi, tijela i službe za zaštitu na radu, jedinice zdravstvene zaštite, organi i službe za zaštitu okoliša i tijela za zaštitu i spašavanje i drugim zainteresiranim tijelima, l. na zahtjev proizvođača ili uvoznika, koji iskaže potrebu za informacijom o određenoj kemikaliji, sukladno ovom Zakonu obvezno istu predočuje, m. na zahtjev država uvoznica, u koje proizvođač, sa svojim sjedištem u Republici Hrvatskoj, namjerava izvoziti opasne tvari, mora obvezno pružiti tražene podatke, n. sudjeluje u pripremi međunarodnih sporazuma, koje donosi Vlada Republike Hrvatske na području opasnih kemikalija, prije svega sporazuma na području međusobnog priznavanja podataka i sudjelovanja na području kemijske sigurnosti i brine za njihovo provođenje, o. priprema stručnu građu za propise s područja opasnih kemikalija, koje propisuje Vlada Republike Hrvatske odnosno ministar, i brine se za njihovo provođenje, p. evidentira promet sredstvima za zaštitu bilja, namijenjenim za uporabu u Republici Hrvatskoj, q. koordinira redoviti monitoring prometa i uporabe kemikalija (članak 56.), r. objedinjuje registar inspekcijskih nalaza, s. obavlja druge zakonom određene zadaće, t. utvrđuje troškove za obavljanje poslova iz svoje djelatnosti. XIV. INSPEKCIJSKI NADZOR Članak 67. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, obavljaju inspektori nadležnih ministarstava i inspektori Državnog inspektorata, svatko u okviru svojih nadležnosti. Članak 68. Uzorak kemikalije se uzima bez naknade njegove vrijednosti u skladu s propisima. Analize uzoraka, koje uzimaju inspektori iz članka 67. ovoga Zakona, provode laboratoriji koji ispunjavaju potrebne uvjete. Propis o uvjetima, koje moraju ispunjavati laboratoriji iz stavka 2. ovoga članka, donosi ministar uz suglasnost s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove. Članak 69. Pored ovlasti prema općim odredbama i po posebnom propisu o nadležnim inspekcijama, inspektor prema ovom Zakonu ima pravo i dužnost zabraniti ili zaustaviti promet s kemikalijom ako: 1. pravna ili fizička osoba daje u promet tvar ili pripravak, koji nisu bili prijavljeni u skladu s ovim Zakonom, 2. za opasnu kemikaliju nije bio izrađen Sigurnosni list, 3. pravna ili fizička osoba stavlja u promet kemikaliju, koja nije bila pravilno razvrstana u skladu s ovim Zakonom, 4. pravna ili fizička osoba stavlja u promet kemikaliju, koja nije bila pravilno označena u skladu s ovim Zakonom, i zbog propusta u poduzimanju tih mjera postoji neposredna opasnost za ljude, imovinu i okoliš. XV. KAZNENE ODREDBE Članak 70. Novčanom kaznom od 15.000,00 do 600.000,00 kuna kažnjava se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba, koja učini prekršaj u vezi sa samostalnim obavljanjem djelatnosti, ako: 1. stavlja u promet novu tvar, a da je prethodno nije prijavila Uredu (članak 9. stavak 1.), 2. proizvodi, koristi ili stavlja u promet biocid, bez prethodno dobivene dozvole Ureda (članak 16.), 3. stavlja u promet ili koristi biocidne pripravke, koji su uvršteni kao vrlo otrovni, otrovni, kancerogeni, mutageni ili reproduktivno otrovni (članak 24.), 4. ne razvrsta kemikalije prema najvećem stupnju opasnosti, koju kemikalija predstavlja (članak 26. stavak 2.), 5. ne razvrsta kemikalije u skladu s propisanim kriterijima (članak 30.), 6. daje u promet kemikaliju, koja je: pakirana u ambalaži, koja ne zadovoljava mjerama sigurnosti zbog opasnih svojstava kemikalije, i njenoga predviđenog načina uporabe (članak 29.), nije pakirana u ambalažu na propisani način, tako da onemogućava otvaranje djeci (članak 29.) ili nije označena u skladu s propisanim kriterijima (članak 28.), pakirana je ili označena tako da može doći do zabune (članak 29.), nije opremljena s natpisom na hrvatskom jeziku (članak 29.), 7. nepravilno vrši označavanje kemikalije, označava je kao manje opasnu, ili navodi da je neopasna (članak 31.), 8. nije napravio Sigurnosni list ili je naveo krive podatke, ili ne daje Sigurnosni list na raspolaganje (članak 32.), 9. oglašava opasnu kemikaliju suprotno propisima (članak 33.), 10. stavlja u promet opasne kemikalije ili opasne proizvode iz članka 4. ovoga Zakona, bez da je Uredu priložila odgovarajuće propisane podatke (članak 37. stavak 1.), 11. proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, bez ispunjavanja propisanih uvjeta (članak 45. i 47.), 12. izdaje osobi mlađoj od 18 godina kemikaliju, koja je prema članku 2. točki 8. ovoga Zakona razvrstana kao opasna u skupinu (f) ili (g), ili ako ne vodi propisanu evidenciju odnosno ne daje Uredu na raspolaganje sve podatke (članak 50.), 13. ne provodi propisane posebne preventivne i druge radnje za obavljanje liječničke pomoći kod možebitnih nesreća s kemikalijama (članak 52. stavak 1.), 14. ne pridržava se odluke o zabrani, odnosno ograničenju prometa ili uporabe opasnih kemikalija, koje mogu biti štetne za čovjeka, imovinu i okoliš, nalaze se na listi zabranjenih kemikalija, a njihovi metaboliti su toksični (članak 52. stavak 2., 3. i 4.), 15. proizvodi, stavlja u promet ili koristi kemikaliju, čija je proizvodnja, promet ili uporaba zabranjena, ili upotrebljava zabranjene proizvodne postupke, odnosno ne pridržava se njihovih ograničenja (članak 54.), 16. priloži lažni DLP dokaz ili DLP dokaz, koji je dobiven na prijevaran način (članak 58.). Novčanom kaznom od najmanje 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe, ili odgovorna osoba kod privatnog poduzetnika, koja izvrši prekršaj iz prijašnjeg stavka. XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 71. Vlada Republike Hrvatske osnovat će Ured za kemikalije najkasnije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Ured će započeti s radom danom primjene ovoga Zakona. Članak 72. Provedbeni propisi na temelju ovoga Zakona, donijet će se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a primijenjivat će se najranije s danom 1. siječnja 2005. Članak 73. Tvari koje su bile u proizvodnji ili prometu u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, neovisno o tome jesu li prema ovom Zakonu nove ili postojeće, moraju se, u skladu sa zakonom prijaviti, odnosno dostaviti Uredu zahtijevane podatke, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primjene ovoga Zakona. Za sve pripravke na osnovi tvari iz stavka 1. ovoga članka, koje imaju neko od opasnih svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona, prijavit će se Uredu, unutar roka iz stavka 1. ovoga članka, uz dostavu podataka iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 74. Postojeće pravne i fizičke osobe koje proizvode i stavljaju u promet kemikalije dužne su uskladiti svoj rad s odredbama članka 45., 47. i 49. ovoga Zakona najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primjene ovoga Zakona. Članak 75. S danom primjene ovoga Zakona ministar nadležan za zdravstvo, ovlastit će zdravstvene ustanove za obavljanje poslova iz članka 42. ovoga Zakona. Članak 76. Do stupanja na snagu provedbenih propisa koji se donose na temelju ovoga Zakona, primjenjuju se provedbeni propisi donijeti do dana primjene ovoga Zakona. Članak 77. Na pitanja iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, a koja su uređena drugim propisima, primjenjivat će se s danom 1. siječnja 2005. odredbe ovoga Zakona. Članak 78. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama« (31.10.2003.), a počinje se primjenjivati 1. siječnja 2005. Klasa: 541-01/03-01/01 Zagreb, 15. listopada 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r.
POSLOVNI WEB KATALOG PRETRAŽIVANJE
|
|||||||||||||||
