 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|  |
 POMORSKI ZAKONIK Dio osmi POMORSKE NESREĆE Glava I. SUDAR BRODOVA Članak 748. Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu namjenu, te hidroavion na vodi. Članak 749. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na odgovornost za štetu: 1) koju su brod, osobe na brodu ili stvari na brodu pretrpjeli zbog sudara brodova, 2) koju jedan brod prouzroči drugom brodu zbog obavljanja manevra ili propuštanja da obavi manevar ili zbog nepridržavanja propisa o sigurnosti plovidbe, iako do sudara između brodova nije došlo, 3) koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu, 4) koju prouzroče jedan drugome brodovi koji plove u sastavu istog teglja, odnosno u istome potiskivanom sastavu. (2) Za odgovornost za štetu koja je pri sudaru brodova prouzročena radioaktivnim svojstvima, ili istodobno radioaktivnim i otrovnim svojstvima, odnosno eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nuklearnog goriva, ili radioaktivnim svojstvima proizvoda ili otpada, primjenjuju se odredbe članka 824. – 840. ovoga Zakonika. Članak 750. (1) Za štete u slučajevima navedenim u članku 749. ovoga Zakonika odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena. (2) Pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara. Članak 751. Odgovornost brodara prema odredbama ove glave Zakonika postoji i kad je šteta prouzročena radnjom peljara ili njegovim propuštanjem radnje, bez obzira na to je li peljarenje bilo obvezno. Članak 752. (1) Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno svojoj krivnji. (2) Ako se opseg krivnje brodova iz stavka 1. ovoga članka ne može ustanoviti, njihova se odgovornost za štetu dijeli na jednake dijelove. Članak 753. Pri šteti prouzročenoj sudarom brodova nadoknađuje se i izmakli dobitak, bez obzira na stupanj krivnje. Članak 754. (1) Ako je sudarom brodova prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda osobe, za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom odgovaraju solidarno brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara. (2) Brod koji je u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka platio na ime naknade štete više nego što iznosi naknada razmjerna njegovoj krivnji, ima pravo zahtijevati od drugog broda da mu od isplaćene svote namiri onoliko koliko bi na taj brod otpalo na ime naknade štete određene razmjerno njegovoj krivnji. (3) Brod koji, iz razloga koji ne ovise o njemu, ne može naplatiti od drugog broda ili drugih brodova svotu na koju ima pravo prema stavku 2. ovoga članka, može naplatu te svote zahtijevati od ostalih brodova čijom je krivnjom šteta nastala, razmjerno krivnji svakog od tih brodova. Članak 755. Ako je šteta prouzročena slučajem ili višom silom ili ako se ne može ustanoviti uzrok zbog kojeg je nastao sudar brodova, štetu snosi oštećenik. Članak 756. (1) Zapovjednik broda dužan je brodu s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda, ako je moguće, priopćiti ime posljednje luke iz koje je isplovio i ime luke u koju plovi. (2) Vlasnik broda i brodar ne odgovaraju za naknadu štete koju zapovjednik broda prouzroči neizvršenjem obveze iz stavka 1. ovoga članka. Članak 757. (1) Tražbina naknade štete prouzročene sudarom broda zastarijeva za dvije godine od dana sudara. (2) Regresni zahtjev (članak 754.) zastarijeva za jednu godinu. (3) Stranke mogu, nakon što je tražbina nastala, pisano ugovoriti zastarni rok koji je dulji od rokova navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka. (4) Zastara iz stavka 2. ovoga članka počinje teći: 1) od dana pravomoćnosti sudske presude kojom se utvrđuje svota solidarne odgovornosti, 2) od dana plaćanja, ako nije pokrenut sudski postupak, 3) od dana kad je vjerovnik saznao za plaćevnu nesposobnost svojeg dužnika, s tim da zastarni rok ne može biti dulji od dvije godine od dana plaćanja, odnosno od dana pravomoćnosti sudske presude – pri zahtjevu za raspodjelu dijela plaćevno nesposobnog dužnika (članak 754. stavak 3.). Članak 758. Odredbama ove glave Zakonika ne dira se u odredbe ovoga Zakonika o ograničenju odgovornosti brodara, a ni u prava i obveze koje proizlaze iz ugovora o iskorištavanju brodova ili kakva drugog ugovora. Članak 759. Odredbe ove glave Zakonika, osim odredbe članka 756. stavka 1. ovoga Zakonika, primjenjuju se i na ratne brodove. Glava II. SPAŠAVANJE Članak 760. Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na spašavanje osoba, brodova, stvari s tih brodova i svake druge imovine koja se zatekne u opasnosti na moru, uključujući vađenje potonulih stvari iz mora. Članak 761. Pojedini izrazi uporabljeni u ovoj glavi Zakonika imaju ovo značenje: 1) spašavanje jest svaki čin ili činidba poduzeta radi pomoći osobama, brodu ili bilo kojoj drugoj imovini koja je u opasnosti na moru ili pod morem, 2) brod jest svaki brod, brodica, jahta, plovilo i naprava sposobna za plovidbu, 3) imovina jest svaka imovina koja nije trajno i namjerno učvršćena uz obalu, uključujući vozarinu ako je izložena riziku, 4) šteta morskom okolišu jest osjetno fizičko oštećenje ljudskog zdravlja, života na moru ili morskih bogatstava, prouzročeno onečišćenjem, štetnim izljevom, vatrom, nezgodom i sličnim težim nezgodama, 5) isplata jest svaka nagrada, podmirenje ili naknada koja se duguje na temelju odredaba ove glave Zakonika. Članak 762. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članaka 781. – 783. ovoga Zakonika. (2) Ministar nadležan za poslove obrane propisat će u kojim slučajevima zapovjednik hrvatskoga ratnog broda nije dužan postupati sukladno odredbama članaka 764. – 767. Zakona. (3) Spašavanje hrvatskoga ratnog broda i osoba na njemu neće se poduzeti u slučaju izričite zabrane zapovjednika tog broda. Članak 763. Odredbe ove glave Zakonika neće se primjenjivati na plutajuće ili nepomične odobalne objekte kada se takvi objekti nalaze na svojem odredištu, zaposlene u istraživanju, korištenju ili proizvodnji podmorskih mineralnih bogatstava. Članak 764. (1) Zapovjednik broda koji na bilo koji način dozna da se osobe, uključujući i neprijatelje u slučaju oružanog sukoba, nalaze u životnoj opasnosti na moru dužan im je odmah krenuti u pomoć najvećom brzinom obavještavajući ih o tome ako je to moguće, te poduzeti njihovo spašavanje. (2) Zapovjednik broda u opasnosti ima pravo poslije savjetovanja sa zapovjednicima koji su odgovorili na njegov poziv za pomoć, ako je savjetovanje moguće obaviti, izabrati jedan od tih brodova ili više njih za koje smatra da su najprikladniji pružiti mu pomoć. (3) Zapovjednik ili zapovjednici brodova izabranih da pruže pomoć brodu u opasnosti dužni su prihvatiti izbor i odmah, najvećom brzinom, krenuti u pomoć osobama koje su u životnoj opasnosti. (4) Zapovjednik broda dužan je spašavati osobe koje su u životnoj opasnosti iako se one tome protive ili ako se spašavanju osoba protivi zapovjednik broda na kojem se te osobe nalaze. Članak 765. Iznimno od odredbi članka 764. ovoga Zakonika, zapovjednik broda nije dužan krenuti u pomoć i poduzeti spašavanje osoba u životnoj opasnosti: 1) ako bi poduzimanje tog spašavanja predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod kojim on zapovijeda i za osobe na tom brodu, 2) ako opravdano drži da, prema posebnim okolnostima slučaja, poduzimanje spašavanja osoba u opasnosti ne bi bilo uspješno, 3) ako dozna da je drugi brod izabran za pružanje pomoći i da je izabrani brod tu zadaću prihvatio, 4) ako od zapovjednika broda u opasnosti, ili neposredno od osoba koje su bile u životnoj opasnosti, ili od zapovjednika drugog broda koji je stigao do tih osoba bude obaviješten da pomoć više nije potrebna. Članak 766. U slučaju sudara brodova zapovjednik broda dužan je, ako to može učiniti bez ozbiljne opasnosti za brod kojim zapovijeda i za osobe na njemu, pored prvenstvenog spašavanja osoba, poduzeti spašavanje drugog broda s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda. Članak 767. Zapovjednik broda mora u brodski dnevnik unijeti razloge zbog kojih nije krenuo u pomoć osobama u opasnosti i poduzeo njihovo spašavanje (članak 765.), te razloge zbog kojih nije poduzeo spašavanje broda nakon sudara. (članak 766.) Članak 768. Vlasnik broda ili brodar ne odgovara za štetu koja nastane zato što je zapovjednik broda povrijedio dužnosti određene u članku 764. i 766. ovoga Zakonika. Članak 769. (1) Za spašavanje osoba spašavatelju ne pripada nagrada. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je u istoj akciji spašavanja sudjelovalo više spašavatelja od kojih su neki spasili osobe, a neki brod ili drugu imovinu, spašavatelju koji je spasio samo osobe pripada pravičan dio nagrade priznate drugom spašavatelju za spašavanje imovine, ili naknade za sprječavanje ili smanjenje štete morskom okolišu. Članak 770. (1) Odredbe ovoga Zakonika primjenjivat će se na spašavanje imovine, osim ako se ugovorom o spašavanju ne predviđa drugačije. (2) Zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti imaju pravo zaključiti ugovor o spašavanju u ime vlasnika druge imovine na tome brodu. (3) Stranke ugovorom ne mogu isključiti ili umanjiti svoje obveze glede zaštite morskog okoliša utvrđene u članku 772. niti isključiti odredbe članka 773. ovoga Zakonika. Članak 771. (1) Za svako spašavanje broda ili druge imovine koje je dalo koristan ishod spašavatelju pripada pravična nagrada. (2) Visina nagrade ne može iznositi više od vrijednosti spašenog broda, odnosno spašene imovine. (3) Osim ako stranke ugovorom drugačije predvide, nikakva se isplata ne duguje prema ovoj glavi Zakonika ako operacije spašavanja nisu imale koristan ishod. Članak 772. (1) Spašavatelj je dužan pri obavljanju spašavanja i pri sprječavanju ili smanjenju štete na morskom okolišu primijeniti dužnu pažnju, zatražiti pomoć drugih spašavatelja ako to okolnosti nalažu te prihvatiti pomoć drugih spašavatelja kada ga zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti, odnosno vlasnik spašavane imovine razborito zatraži da tako učini. (2) Zapovjednik broda, brodar, odnosno vlasnik imovine u opasnosti dužni su surađivati sa spašavateljem tijekom spašavanja, primijeniti dužnu pažnju pri sprečavanju ili smanjenju štete na morskom okolišu, a kada brod ili druga spašena imovina budu dopremljeni u sigurnost – prihvatiti brigu o njima ako ih spašavatelj to razborito zatraži. Članak 773. Sud može, na zahtjev stranke, poništiti ili izmijeniti ugovor o spašavanju broda ili druge imovine: 1) ako je ugovor sklopljen u trenutku i pod utjecajem opasnosti, te ako utvrdi da ugovorne odredbe nisu pravične, 2) ako utvrdi da je stranka na sklapanje ugovora bila navedena prijevarom ili namjernim prikrivanjem činjenica, 3) ako utvrdi da je ugovorena nagrada prema učinjenoj usluzi pretjerano visoka ili pretjerano niska. Članak 774. (1) Ako stranke nisu sklopile ugovor o spašavanju broda ili druge imovine, ili ako su takav ugovor sklopile, ali nisu ugovorile visinu nagrade za spašavanje, o visini nagrade, u slučaju spora, odlučuje sud. (2) Sud utvrđuje visinu nagrade za spašavanje uzimajući u obzir: 1) spašenu vrijednost broda i druge spašene imovine, 2) vještinu i napore spašavatelja u sprječavanju ili smanjenju štete morskom okolišu, 3) stupanj uspjeha što ga je spašavatelj postigao, 4) prirodu i stupanj opasnosti, 5) vještinu i napore spašavatelja u spašavanju osoba, broda i druge imovine, 6) utrošeno vrijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja, 7) rizik odgovornosti i druge rizike kojima su se izložili spašavatelji ili njihova oprema, 8) brzinu kojom su usluge pružene, 9) dostupnost i uporabu brodova i druge opreme namijenjene operacijama spašavanja, 10) stanje pripravnosti i djelotvornosti opreme spašavatelja te njenu vrijednost. (3) Odredbe stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i kad sud na temelju članka 773. ovoga Zakonika mijenja visinu ugovorene nagrade. Članak 775. (1) Ako je spašavatelj obavio spašavanje broda kojim je sam ili svojim teretom prijetio štetom na morskom okolišu, pa prema odredbi članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika nije uspio zaslužiti nagradu za spašavanje barem u visini posebne naknade u skladu s ovim člankom, imat će pravo na posebnu naknadu od vlasnika toga broda u visini svojih uloženih troškova. (2) Ako je spašavatelj, uz uvjete utvrđene u stavku 1. ovoga članka, svojim djelovanjem spriječio ili smanjio štetu na morskom okolišu, posebna naknada koju vlasnik broda ima platiti takvom spašavatelju može se povećati do 30% od troškova koje je spašavatelj uložio. Međutim, ako to smatra pravičnim i opravdanim te primjenjujući odredbu članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika, sud može dodatno povećati takvu posebnu naknadu do najviše 100% od troškova koje je spašavatelj uložio. (3) Troškovi spašavatelja, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, znače gotovinske izdatke koje je spašavatelj razborito uložio pri spašavanju i pravičan omjer za opremu i osoblje koji su stvarno i razborito bili uključeni u spašavanje, primjenjujući mjerila utvrđena u članku 774. stavku 2. točki 8), 9) i 10) ovoga Zakonika. (4) Ukupna posebna naknada po ovom članku platit će se jedino onda i u onom omjeru za koliko je ta naknada veća od nagrade za spašavanje koja spašavatelju pripada na osnovi odredbe članka 774. ovoga Zakonika. (5) Ako je spašavatelj svojom krivnjom propustio spriječiti ili smanjiti štetu na morskom okolišu, sud ga može dijelom ili u cijelosti lišiti posebne naknade iz ovoga članka. (6) Odredbama ovoga članka ne isključuje se niti utječe na moguću regresnu tražbinu vlasnika broda iz kojeg je proistekla opasnost za morski okoliš. Članak 776. (1) Ako ima više spašavatelja, a spašavatelji se nisu sporazumjeli o razmjeru u kojem se između njih treba podijeliti nagrada za spašavanje broda ili druge imovine, o tom razmjeru odlučuje sud primjenjujući odredbe članka 774. ovoga Zakonika. (2) Ako ima više spašavatelja, svaki od njih može ostvarivati zahtjev za nagradu i samostalno. Članak 777. (1) Po odredbama ove glave Zakonika ne postoji obveza plaćanja ako pružene usluge ne prelaze ono što se razborito može držati dužnim ispunjenjem ugovora koji je bio sklopljen prije nego što se opasnost pojavila. (2) Spašavatelj koji se upustio u spašavanje broda ili druge imovine protiv izričite i razborite zabrane zapovjednika, vlasnika ili brodara spašavanog broda, odnosno osobe ovlaštene raspolagati spašenom imovinom nema pravo na nagradu. (3) Sud može smanjiti nagradu ili odlučiti da spašavatelju ne pripada nagrada za spašavanje broda ili druge imovine ako su spašavatelji svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja, ako su svojim propustom ili nemarnošću otežali spašavanje ili ako su pri spašavanju počinili krađu, utaju ili prijevarnu radnju. (4) U postupku odlučivanja o tražbini spašavatelja, sud može privremenom odlukom narediti da se spašavatelju unaprijed isplati onolika svota koliku drži pravičnom i opravdanom prema okolnostima slučaja. Članak 778. (1) Ako se spašavanje broda i druge imovine obavlja na temelju ugovora o spašavanju koji je sklopio zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti, nagradu za spašavanje dužan je platiti brodar spašenog broda, ako ugovorom nije drugačije predviđeno. (2) Ako je sklopljen ugovor o spašavanju, vlasnik druge spašene imovine na brodu ili osoba koja ima pravo raspolagati takvom imovinom odgovara solidarno s brodarom, ali samo za onaj dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu. (3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka brodar spašenog broda plati ukupnu nagradu za spašavanje, pripada mu pravo regresa prema vlasniku ili osobi koja ima pravo raspolagati drugom imovinom na brodu, za dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu. (4) Ako ugovor o spašavanju nije bio sklopljen, nagradu za spašeni brod dužan je platiti brodar spašenog broda, a nagradu za drugu spašenu imovinu – vlasnik ili osoba koja ima pravo raspolagati tom imovinom. Članak 779. (1) Na zahtjev spašavatelja, osoba koja plaća nagradu za spašavanje prema odredbama članka 778. ovoga Zakonika dužna je pružiti primjereno jamstvo za tražbinu spašavatelja, uključujući moguće kamate i troškove postupka. (2) Uz osobnu obvezu iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik i brodar spašenog broda dužni su na vrijeme poduzeti sve razumne mjere kako bi vlasnici ili osobe ovlaštene raspolagati drugom imovinom na spašenom brodu pružili primjereno jamstvo za svoja dugovanja spašavatelju, uključujući moguće kamate i troškove postupka. (3) Bez suglasnosti spašavatelja spašeni brod i druga imovina s broda ne smiju se otpremiti iz luke ili mjesta na koje su dospjeli neposredno po dovršetku spašavanja, sve dok se ne pruži primjereno jamstvo za tražbine spašavatelja prema njima. Članak 780. Iznos utvrđen pravomoćnom odlukom o visini nagrade za spašavanje ili o posebnoj naknadi (članak 775.) spašavatelj ima pravo potraživati izravno od osiguravatelja broda i druge imovine, odnosno od osiguravateljeve odgovornosti broda, ako je takav osiguravatelj dao jamstva glede tih iznosa. Članak 781. (1) Svota nagrade za spašavanje koja preostane nakon odbitka svote štete nanesene brodu spašavatelju pri spašavanju i troškova prouzročenih spašavanjem predstavlja čistu nagradu. (2) Određeni dio čiste nagrade pripada posadi broda spašavatelja. (3) Spašavatelj se ne može odreći dijela nagrade koji čini udio članova posade u toj nagradi bez pristanka članova posade broda spašavatelja. Članak 782. Svaki član posade broda spašavatelja može, nakon proteka roka od jedne godine od dana kad je spašavanje okončano, tužbom prema brodaru spašenog broda ili prema vlasniku druge spašene imovine ostvariti nagradu za spašavanje u dijelu koji predstavlja njegov udio u toj nagradi, ako brodar spašavatelj nije podnio u tom roku tužbu za isplatu nagrade za spašavanje. Članak 783. Odredbe ove glave Zakonika koje se odnose na nagradu za spašavanje primjenjuju se i u slučaju spašavanja između brodova istog vlasnika ili brodara. Članak 784. Nadležna lučka kapetanija ima pravo nadzirati operacije spašavanja, te postupke i mjere spašavatelja glede njihova utjecaja na sigurnost plovidbe, na iskorištavanje prirodnih bogatstava mora i na zaštitu okoliša. Pored tijela iz stavka 1. ovog članka postupak spašavanja odnosno uklanjanja i radnje i mjere koji poduzima spašavatelj na mjestu spašavanja odnosno uklanjanja, u slučaju neposredne opasnosti za onečišćenje okoliša, nadzire i inspekcija zaštite okoliša. Članak 785. (1) Ako se brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja nalazi na površini mora, ili ako je uronjena, odnosno na morskom dnu, gdje predstavlja ili može predstavljati opasnost za plovidbu, za iskorištavanje prirodnih bogatstava mora ili za onečišćenje okoliša, teritorijalno nadležna lučka kapetanija rješenjem će narediti njezinu vlasniku da u primjerenom roku poduzme mjere za spašavanje ili uklanjanje takve imovine. (2) Ako vlasnik imovine iz stavka 1. ovoga članka ne postupi sukladno rješenju kapetanije, kapetanija će na trošak i rizik vlasnika te imovine organizirati njezino spašavanje ili uklanjanje posredstvom pravne ili fizičke osobe kojoj je to poslovna djelatnost. (3) Ako brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja predstavlja neposrednu opasnost za okoliš, odnosno opasnost ili smetnju za plovidbu, kapetanija će i bez prethodnog donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka odlučiti o poduzimanju spašavanja ili uklanjanja takve stvari na trošak i rizik njezina vlasnika. (4) Žalbe protiv rješenja nadležne kapetanije iz stavaka 1. – 3. ovoga članka podnose se Ministarstvu u roku od 15 dana od dana primitka odnosnog rješenja, ali ne zadržavaju njegovo izvršenje. Članak 786. Ako troškovi spašavanja ili uklanjanja imovine, sukladno odredbama članka 785. stavka 2. i 3. ovoga Zakonika, budu veći od vrijednosti spašene imovine, razlika će se podmiriti iz državnog proračuna. Članak 787. (1) Spašavanje ili vađenje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima svojstvo kulturnog dobra, a nalazi se na dnu mora, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za poslove kulture. (2) Spašavanje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima vojnu važnost, a koje nije odobrio ovlašteni vojni časnik, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za poslove obrane. (3) Protiv rješenja ministarstva nadležnog za poslove kulture ili ministarstva nadležnog za poslove obrane, kojim se daje ili uskraćuje odobrenje za spašavanje imovine iza stavka 1. i 2. ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 788. (1) Tražbine za isplatu nagrade za spašavanje zastarijevaju nakon proteka dvije godine od dana kad je spašavanje okončano. (2) Nakon što je nastala tražbina stranke mogu pisano ugovoriti rokove zastare koji su dulji od rokova navedenih u stavku 1. ovoga članka. Glava III. ZAJEDNIČKE HAVARIJE 1. Zajedničke odredbe Članak 789. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na naknadu štete koju iz čina zajedničke havarije pretrpe sudionici pomorskog pothvata. (2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na brodice, ako je to između stranaka izričito ugovoreno. Članak 790. Pojedini izrazi u smislu odredaba ove glave Zakonika imaju sljedeće značenje: 1) čin zajedničke havarije jest svaki namjeran i razložan izvanredan trošak i svaka namjerna i razložna šteta učinjeni, odnosno prouzročeni od zapovjednika broda ili druge osobe koja ga zamjenjuje, ako su bili razborito poduzeti radi spašavanja imovinskih vrijednosti sudionika u istome pomorskom pothvatu od stvarne opasnosti koja im zajednički prijeti, 2) sudionik pomorskog pothvata jest vlasnik, odnosno brodar broda i osoba koja je ovlaštena raspolagati teretom ukrcanim na brod, 3) pomorski pothvat jest putovanje broda od početka ukrcavanja do završetka iskrcavanja tereta svakoga pojedinog sudionika; pomorski pothvat postoji i onda kada jedan ili više brodova tegle ili potiskuju drugi brod ili brodove, pod uvjetom da svi sudjeluju u gospodarskoj djelatnosti, a ne u operaciji spašavanja, 4) dužnička masa jest imovina prema čijoj se vrijednosti na temelju odredaba ovoga Zakonika pridonosi naknadi štete ili troškova koji su prouzročeni činom zajedničke havarije, 5) vjerovnička masa jest zbroj šteta ili troškova prouzročenih činom zajedničke havarije koji se na temelju odredaba ovoga Zakonika nadoknađuju iz dužničke mase, 6) luka završetka zajedničkog pothvata jest luka u kojoj je iskrcan posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u trenutku čina zajedničke havarije. Članak 791. Štetu i trošak koji predstavljaju zajedničku havariju snose, na temelju odredaba ovoga Zakonika, svi sudionici pothvata, razmjerno vrijednosti imovine koja ulazi u dužničku masu (članak 795. točka 1). Članak 792. (1) Ako odredbama ovoga Zakonika ili ugovorom stranaka nije drugačije određeno, kao zajednička havarija priznaju se žrtve, štete i troškovi koji su neposredna ili neminovna posljedica čina zajedničke havarije, a koji se po općeprihvaćenim međunarodnim pomorskim običajima smatraju zajedničkim havarijama. (2) Posebna naknada koju je, na temelju odredbe članka 775. ovoga Zakonika, spašavatelju dužan platiti vlasnik broda od kojega prijeti šteta morskom okolišu, ne priznaje se kao zajednička havarija. Članak 793. Svaki dodatni trošak koji prema svojoj naravi nije trošak zajedničke havarije, ali je učinjen umjesto kakva drugog troška, koji bi, da je bio učinjen, bio priznat kao zajednička havarija, smatrat će se zajedničkom havarijom, i tako će biti priznat, bez obzira na moguće uštede drugim interesima, ali samo do svote ušteđenog troška zajedničke havarije. 2. Doprinos u zajedničku havariju Članak 794. (1) Dužnost doprinosa u zajedničku havariju postoji i kad su šteta ili trošak prouzročeni krivnjom nekog od sudionika pomorskog pothvata. (2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prava onog sudionika pomorskog pothvata koji je pridonio u zajedničku havariju prema osobi ili osobama koje su svojom krivnjom prouzročile štetu ili trošak. Članak 795. Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno: 1) dužničku masu tvori činom zajedničke havarije spašena imovina, vrijednost žrtvovane imovine i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine, 2) vjerovničku masu tvori činom zajedničke havarije žrtvovana imovina i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine, te troškovi koji se smatraju zajedničkom havarijom, uključujući troškove likvidacije zajedničke havarije. Članak 796. (1) Iznimno od odredbe članka 795. ovoga Zakonika ne ulaze: 1) u dužničku masu – predmeti za osobnu uporabu posade i putnika, putnička prtljaga za koju nije izdana prtljažnica ili teretnica, te poštanske pošiljke, 2) u vjerovničku masu – gubitak ili šteta na izbačenom teretu koji nije bio smješten u brodu u skladu s priznatim običajima, teret ukrcan bez znanja brodara te teret koji je namjerno pogrešno naznačen. (2) Ako se činom zajedničke havarije spasi teret koji je bio ukrcan bez znanja brodara ili namjerno pogrešno opisan, taj teret ulazi u dužničku masu. Članak 797. (1) Vrijednost imovine koja ulazi u vjerovničku i dužničku masu, osim troškova, određuje se prema vrijednosti u vrijeme i u luci gdje se završava zajednički pothvat, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno. (2) Troškovi se utvrđuju prema visini u kojoj su stvarno učinjeni. Članak 798. Svota koja se priznaje kao zajednička havarija za štetu ili gubitak broda ili njegovih dijelova, prouzročene činom zajedničke havarije, jest: 1) kad je riječ o popravku ili zamjeni dijelova – stvarni razumni trošak popravka ili zamjene, odnosno gubitaka, uz odbitak prema odredbama članka 799. ovoga Zakonika, 2) kad nije riječ o popravku ili zamjeni dijelova – razumno smanjenje vrijednosti koje proizlazi iz takve štete ili gubitka, ali koje ne prelazi procijenjene troškove popravka, 3) kad je riječ o potpunom gubitku broda, ili kad prema procjeni troškovi popravaka prelaze vrijednost broda poslije njegova popravka, svota koja ulazi u vjerovničku masu jest razlika između procijenjene vrijednosti broda u neoštećenom stanju, uz odbitak procijenjenih troškova popravka štete koja se ne priznaje u zajedničku havariju, i procijenjene vrijednosti broda u oštećenom stanju. Potonja se vrijednost može odrediti prema neto-utršku od moguće prodaje podrtine, koji se utržak također odbija od vjerovničke mase. Članak 799. (1) Troškovi popravka broda koji ulaze u vjerovničku masu nisu podložni odbicima prema načelu »novo za staro« kad se stari materijal ili dijelovi nadomještaju novim, osim ako je brod star više od 15 godina, u kojem se slučaju odbija jedna trećina. Odbici se određuju prema starosti broda, računajući od 31. prosinca one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do dana čina zajedničke havarije, osim za izolacijske dijelove, brodice za spašavanje i slične brodice, uređaje i opremu veze i navigacije, te strojeve i kotlove, za koje se odbici određuju prema starosti onog dijela na koji se odbici primjenjuju. (2) Odbici se računaju samo od cijene novoga materijala ili dijelova kada su bili dogotovljeni i pripremljeni za ugradbu, odnosno postavljanje na brod. (3) Nikakav se odbitak ne primjenjuje na namirnice, zalihe, sidra i sidrene lance. (4) Pristojbe i troškovi doka i navoza, te troškovi premještaja broda priznaju se u cijelosti. (5) Troškovi čišćenja, bojenja i premaza dna broda ne priznaju se u zajedničku havariju, osim ako je dno bilo bojeno ili premazano u tijeku jedne godine prije čina zajedničke havarije, u kojem se slučaju priznaje polovica tih troškova. (6) Nikakvi odbici prema načelu »novo za staro« ne primjenjuju se na troškove privremenih popravaka. Članak 800. (1) Vrijednost tereta koja ulazi u obračun zajedničke havarije određuje se prema njegovoj vrijednosti u vrijeme iskrcaja na temelju trgovačkog računa ispostavljenog primatelju ili, ako takvog računa nema, na temelju ukrcajne vrijednosti tereta. U vrijednost tereta u vrijeme iskrcaja uključuju se troškovi njegova osiguranja, te vozarina, osim ako rizik gubitka vozarine ne snose osobe koje su ovlaštene raspolagati teretom. (2) Iznos koji se ima naknaditi kao zajednička havarija za žrtvovanje tereta predstavljat će smanjenje njegove vrijednosti ili gubitak tereta koji je pri tome pretrpljen. Ako se tako oštećeni teret proda, šteta se utvrđuje prema razlici između neto-utrška od prodaje i neto-vrijednosti tereta u zdravom stanju na posljednji dan iskrcavanja u luci odredišta, odnosno na dan završetka pothvata ako se pothvat okončao u drugoj luci. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je prijavljena vrijednost nekog tereta pri ukrcaju niža od vrijednosti iz toga stavka, šteta ili gubitak prouzročeni takvom teretu odredit će se prema prijavljenoj vrijednosti. Članak 801. (1) Ako su stvari žrtvovane činom zajedničke havarije naknadno spašene, njihova se vrijednost određuje na temelju tržišne cijene na dan spašavanja u mjestu u kojem su spašene, a od te vrijednosti odbijaju se nužni i korisni troškovi spašavanja. (2) Odredba članka 800. stavka 2. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuje i na teret iz stavka 1. ovoga članka. Članak 802. (1) U vjerovničku masu priznaje se provizija od 2% na izdatke zajedničke havarije, osim onih za plaće i uzdržavanje posade, te pogonskog goriva, maziva i zaliha, koji nisu nadomješteni u tijeku putovanja. (2) Novčani gubitak što ga pretrpe vlasnici dobara koja su bila prodana zbog namaknuća sredstava za podmirenje izdataka zajedničke havarije priznat će se u zajedničku havariju, kao i troškovi osiguranja takvih izdataka. Članak 803. (1) Na svote koje ulaze u vjerovničku masu priznaju se kamate od 7% godišnje do tri mjeseca poslije objave diobne osnove zajedničke havarije, uzimajući pri tomu u obzir svaku isplatu na račun interesa koji pridonose ili isplatu iz sredstava pologa zajedničke havarije. (2) Po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik ima pravo računati kamate prema propisima. Članak 804. (1) Vrijednosti koje ulaze u dužničku masu jesu: 1) za brod – neto-vrijednost na završetku pomorskog pothvata, s tim što se pri određivanju te vrijednosti ne uzima u obzir povoljan ili nepovoljan utjecaj ugovora o zakupu ili brodarskog ugovora na vrijeme koji su na snazi u pogledu tog broda, 2) za teret – vrijednost prema odredbi članka 800. stavka 1. ovoga Zakonika, s tim da se od tako utvrđene vrijednosti odbija svaki gubitak ili šteta nastali na teretu prije ili u vrijeme iskrcavanja, 3) za vozarinu i prevozninu – visina vozarine ili prevoznine, s tim da se od te svote odbijaju svi troškovi, uključujući plaće posade, koji ne bi bili podneseni zbog zarade vozarine odnosno prevoznine da su brod i teret bili potpuno izgubljeni u trenutku čina zajedničke havarije, a ne priznaju se kao zajednička havarija. (2) Vrijednostima iz stavka 1. ovoga članka dodat će se svote koje se za žrtvovanu imovinu, sukladno odredbama članaka 798. – 801. ovoga Zakonika, priznaju kao zajednička havarija. (3) Od vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka odbijaju se dodatni izdaci koji su u svezi s vrijednostima što ulaze u dužničku masu nastali poslije čina zajedničke havarije, osim onih izdataka koji se priznaju kao zajednička havarija. (4) Kad se teret proda prije odredišta, on pridonosi u zajedničku havariju na temelju stvarnog neto-utrška od njegove prodaje. Tom se utršku dodaje svota koja se priznaje kao zajednička havarija. Članak 805. (1) Brodar ima pravo zadržati teret koji na temelju članka 795. ovoga Zakonika ulazi u dužničku masu dok ne dobije jamstvo da će mu dužnik isplatiti svoj dio doprinosa koji ga tereti u zajedničkoj havariji. (2) Brodar je dužan zadržati teret ili pribaviti odgovarajuće jamstvo i za tražbine drugih sudionika u pomorskom pothvatu i u zaštiti tih interesa, dužan je postupiti s dužnom pažnjom. (3) Ako brodar ne postupi prema odredbi stavka 2. ovoga članka, dužan je isplatiti dio doprinosa za koji vjerovnik iz zajedničke havarije dokaže da ga nije mogao naplatiti od osobe koja je ovlaštena raspolagati teretom. (4) Odredbama stavka 1., 2., 3. ovoga članka ne dira se u pravo brodara i ostalih sudionika u pomorskom pothvatu da se za isplaćenu svotu namire od osobe koja je ovlaštena raspolagati teretom kojoj je teret predan bez ishođenja jamstva. Članak 806. Vjerovnik iz zajedničke havarije koji ne dobije jamstvo da će njegova tražbina biti namirena ima pravo zaustaviti brod i teret da bi naplatio svoju tražbinu. 3. Zastara Članak 807. (1) Tražbina za isplatu doprinosa iz zajedničke havarije zastarijeva nakon proteka jedne godine od dana kad je brod stigao u luku završetka zajedničkog pothvata u tijeku kojega je nastupio događaj na kojem se temelji zahtjev za doprinos iz zajedničke havarije. (2) Zastarijevanje zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ne teče od dana kada je imenovan likvidator do dana kada je konačna diobna osnova dostavljena. Glava IV. IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA 1. Zajedničke odredbe Članak 808. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na štetu koju iz izvanugovornog odnosa prouzroči brod osobama i stvarima izvan broda te okolišu. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na sudar brodova i nuklearne štete. Članak 809. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na sve plovne objekte, bez obzira na veličinu i namjenu kojoj služi te na hidroavion na vodi. (2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članka 813. – 823. ovoga Zakonika. 2. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede Članak 810. (1) Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru koje prouzroči brod odgovara vlasnik broda i brodar, te osoba koja u trenutku događaja upravlja brodom: 1) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u području koje je proglašeno kupalištem ili u kojem je zabranjena plovidba – ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio štetu svojom namjerom ili grubom nepažnjom, 2) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u morskom pojasu do 150 metara od obale, a taj pojas ne ide u područje navedeno u točki 1), 3) i 4) ovoga stavka – ako se ne dokaže da je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena višom silom, namjerom ili grubom nepažnjom usmrćene, odnosno ozlijeđene osobe, 3) ako je smrt ili tjelesna ozljeda uzrokovana u lukama, na prilazima luka, na uobičajenim plovnim putevima, na području koje se isključivo koristi za sportsku i sličnu plovidbu (kao što su veslačke i jedriličarske regate, skijanje i sl.) i na području udaljenom više od 150 metara od obale, a nije riječ o području iz točke 4) ovoga stavka – ako se dokaže da je brod kriv za smrt, odnosno tjelesnu ozljedu osobe, 4) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena na području u kojemu su zabranjeni pojedini načini ili sredstva plovidbe (npr. glisiranje, skijanje, prekoračenje brzine), a smrt je, odnosno tjelesna ozljeda, nastupila za obavljanja zabranjenog načina ili zabranjenim sredstvima plovidbe ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio štetu svojom namjerom ili grubom nepažnjom. (2) Odluku o proširenju ili suženju morskog pojasa iz stavka 1. točka 2) ovoga članka donosi Ministarstvo. (3) Vlasnik broda i brodar nisu odgovorni u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ako im je brod protupravno oduzet. (4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka odgovorna je pored osobe koja je u trenutku događaja upravljala brodom, i osoba koja je protupravno oduzela brod. 3. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša Članak 811. (1) Brod odgovara za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima, lučkim uređajima i postrojenjima, plutajućim objektima (balisažnim oznakama, plutačama za vez, podvodnim kabelima, cjevovodima i sl.) te drugim objektima u luci ili na moru. (2) Brod ne odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka u mjeri u kojoj je šteta prouzročena krivnjom trgovačkog društva ili tijela koje upravlja lukom ili stanjem obale, lukobrana, uređaja i postrojenja. (3) Pod odgovornošću broda prema stavku 1. ovoga članka razumijeva se odgovornost vlasnika broda, odnosno brodara. Članak 812. Izuzimajući štete iz članka 814. ovoga Zakonika, odredbe članka 811. ovoga Zakonika primjenjuju se i na štete koje prouzroči brod izlijevanjem ili izbacivanjem tvari opasnih i štetnih za okoliš (ulja, smećenih tekućih goriva i njihovih smjesa, smećenih voda, drugih smećenih tvari i drugih sličnih predmeta). 4. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja koje se prevozi kao teret Članak 813. (1) U smislu odredaba ovoga dijela ove glave Zakonika: 1) brod označuje svaki brod ili plovilo bilo koje vrste konstruirano ili prilagođeno za prijevoz ulja u rasutom stanju kao teret, s tim da se brod sposoban za prijevoz ulja ili drugih tereta smatra brodom samo ako stvarno prevozi ulje u rasutom stanju kao teret i za vrijeme bilo kojeg putovanja koje slijedi nakon takvoga prijevoza, osim ako se dokaže da na njemu nema ostataka od toga prijevoza ulja kao rasutoga tereta, 2) ulje označuje sva postojana ugljikovodikova mineralna ulja kao što su sirova nafta, gorivo ulje, teško dizelsko ulje i ulje za podmazivanje, bez obzira da li se prevozi kao teret ili kao njegovo pogonsko gorivo, 3) šteta zbog onečišćenja označuje: a) svaki gubitak ili štetu nastalu uslijed onečišćenja izvan broda zbog otjecanja ili izbacivanja ulja s broda ma gdje se to otjecanje ili izbacivanje dogodilo, ako je iznos naknade za onečišćenje okoliša ne računajući gubitak dobiti uslijed takvog onečišćenja ograničen na troškove razumnih mjera koje su stvarno poduzete ili se imaju poduzeti za ponovno uspostavljanje stanja prije nastale štete, b) troškove zaštitnih mjera i bilo kojeg gubitka ili štete prouzročene ovim mjerama, 4) nesreća označuje svaki događaj ili skup događaja istoga porijekla koji prouzroči štetu uslijed onečišćenja ili stvori tešku i neposrednu prijetnju nastanku takve štete. (2) Odredbe ovoga dijela ove glave Zakonika primjenjuju se na štete zbog onečišćenja nastale na teritoriju Republike Hrvatske i u području izvan granica teritorijalnog mora do 200 nm od ravnih polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, te na zaštitne mjere poduzete kako bi se spriječila ili umanjila šteta, bez obzira gdje su te mjere poduzete. Članak 814. (1) Za štetu koju prouzroči brod koji prevozi ulje kao rasuti teret izlijevanjem ili izbacivanjem tog ulja odgovara vlasnik broda ako ne dokaže da je izlijevanje, odnosno izbacivanje ulja: a) posljedica rata, neprijateljstva, građanskog rata, pobune ili prirodne pojave izvanrednoga, neizbježnog ili neotklonjivog karaktera, b) proistječe u potpunosti iz činjenice što je treća osoba svjesno djelovala ili propustila djelovati u namjeri da nanese štetu, ili c) u potpunosti proistječe iz radnje ili propusta bilo koje države ili drugog tijela odgovornog za održavanje svjetionika ili drugih sredstava za pomoć plovidbi u obavljanju te funkcije. (2) Ako vlasnik broda dokaže da je šteta nastala u potpunosti ili djelomično zato što je osoba koja je pretrpjela tu štetu djelovala ili propustila djelovati u namjeri da prouzroči štetu, ili iz krajnje nepažnje te osobe, on može biti u potpunosti ili djelomično oslobođen svoje odgovornosti prema spomenutoj osobi. (3) Zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja ne može se podnijeti protiv vlasnika broda osim na temelju ovoga Zakonika. (4) Uz rezervu stavka 5. ovoga članka, zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja, bilo da se temelji na ovome Zakoniku ili ne, ne može se podnijeti protiv: a) osoba u službi vlasnika ili njegovih punomoćnika ili članova posade, b) peljara ili bilo koje druge osobe koja je, bez svojstva člana posade, obavljala usluge za brod, c) naručitelja ugovora o prijevozu (bilo kako opisanog, uključivši i zakupoprimca), poslovođe ili brodara, d) osobe koja spašava uz pristanak vlasnika ili po uputama nadležne javne vlasti, e) osobe koja poduzima zaštitne mjere, f) svih osoba u službi osoba spomenutih u točkama c), d) i e) ili njihovih punomoćnika osim ako dokaže da je šteta nastala kao rezultat njihovoga osobnog djelovanja ili propusta koji su navedene osobe učinile, bilo u namjeri da prouzroče štetu, bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati. (5) Nijednom odredbom ovoga Zakonika ne dira se u prava vlasnika na regres. Članak 815. Ako šteta zbog onečišćenja nastane iz nesreće u kojoj su sudjelovala dva broda ili više njih, vlasnici svih brodova solidarno odgovaraju za cjelokupnu štetu koja se razumno ne može podijeliti, ako se ne mogu osloboditi odgovornosti prema članku 814. ovoga Zakonika. Članak 816. (1) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika može ograničiti svoju odgovornost do svota navedenih u stavku 2. ovoga članka osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za štete prouzročene izlijevanjem ili izbacivanjem ulja. (2) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika može ograničiti svoju odgovornost po svakoj nesreći na ukupnu svotu kako slijedi: – 4.500.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod koji ne prelazi 5000 jedinica tonaže, – za brodove preko naznačene tonaže, za svaku dodatnu jedinicu tonaže 632 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja povrh iznosa navedenog u točki a), s time da ukupna svota ni u kojem slučaju ne prijeđe iznos od 89.800.000 obračunskih jedinica. (3) Vlasnik broda gubi pravo na ograničenje odgovornosti prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je vlasnik broda učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu, bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati. Članak 817. Iz fonda ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga Zakonika vlasnik broda može nadoknaditi troškove što ih je dobrovoljno podnio radi razumnog izbjegavanja ili smanjenja onečišćenja. Članak 818. Za utvrđivanje tonaže broda prema članku 816. ovoga Zakonika primjenjuju se odredbe članka 391. ovoga Zakonika. Članak 819. (1) Fond ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga Zakonika može osnovati i osiguravatelj ili druga osoba koja je izdala financijsko jamstvo prema članku 820. ovoga Zakonika. (2) Osnivanje fonda prema stavku 1. ovoga članka ima isti pravni učinak kao i osnivanje fonda od strane vlasnika broda. (3) Fond iz stavka 1. ovoga članka može biti osnovan i ako, na osnovi odredbe članka 816. stavak 3. ovoga Zakonika vlasnik broda nije ovlašten na ograničenje odgovornosti, ali se time ne diraju prava oštećenika prema vlasniku broda. Članak 820. (1) Brod koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja mora imati osiguranje ili drugo financijsko jamstvo, kao što je bankovno jamstvo ili potvrda izdana od jednog od međunarodnih fondova za naknadu štete, do visine granice odgovornosti predviđene člankom 816. ovoga Zakonika za pokriće odgovornosti za štetu od onečišćenja uljem. (2) Osiguranje ili drugo financijsko jamstvo iz stavka 1. ovoga članka mora biti bezuvjetno i neopozivo. (3) Vlasnik broda iz stavka 1. ovoga članka upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj, dužan je zatražiti od nadležne lučke kapetanije u kojoj se vodi upisnik broda, izdavanje uvjerenja kojim se potvrđuje da je osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi i izdano sukladno odredbama ovoga Zakonika i primjenjivih međunarodnih standarda. (4) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka izdaje se na hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži sljedeće podatke: a) ime broda i luku upisa b) ime/naziv i sjedište vlasnika broda c) vrstu osiguranja d) ime i sjedište osiguravatelja ili druge osobe koja je izdala financijsko jamstvo, te kada je to primjenjivo mjesto gdje je osiguranje osnovano (zaključeno) e) razdoblje valjanosti uvjerenja koje ne može biti dulje od vremena valjanosti osiguranja ili drugog jamstva. (5) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka mora biti na brodu, a preslika se čuva u upisniku broda. (6) Valjanost osiguranja ili drugoga financijskog jamstva ne može prestati prije proteka roka od tri mjeseca, računajući od dana kad je Ministarstvu javljeno da će osiguranje ili drugo financijsko jamstvo izgubiti valjanost ako se, istodobno, jedno osiguranje ili financijsko jamstvo ne zamijeni drugim. Članak 821. (1) Tužba za naknadu štete prouzročenu onečišćenjem može se podnijeti neposredno protiv osiguravatelja ili druge osobe koja je pružila financijsko jamstvo prema članku 820. ovoga Zakonika. (2) Osiguravatelj ili jamac može istaći protiv tužitelja sve prigovore koje bi mogao istaći vlasnik broda, osim prigovora stečaja ili likvidacije. (3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka osiguravatelj ili jamac može istaći prigovor da je šteta onečišćenjem prouzročena namjernom radnjom vlasnika broda. (4) Osiguravatelj ili jamac ima pravo zahtijevati od vlasnika broda da se pridruži postupku kao umješač. Članak 822. Za razdiobu fonda ograničene odgovornosti koji je osnovan u Republici Hrvatskoj isključivo su nadležni hrvatski sudovi. Članak 823. (1) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814. –822. ovoga Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je šteta nastala. (2) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814. –822. ovoga Zakonika utrnjuje ako se tužba ne podnese u roku od šest godina od dana nastanka događaja koji je prouzročio štetu. (3) Kad je događaj nastao u više navrata, rok od šest godina iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kad je događaj započeo. Glava V. ODGOVORNOST PODUZETNIKA NUKLEARNOG BRODA Članak 824. Pojedini izrazi u smislu ove glave Zakonika imaju sljedeća značenja: 1) poduzetnik nuklearnog broda jest osoba koju je država ovlastila da iskorištava nuklearni brod ili država koja sama iskorištava nuklearni brod, 2) nuklearna šteta jest šteta koja prouzroči gubitak života ili svaku tjelesnu ozljedu čovjeka, odnosno gubitak ili oštećenje stvari koji nastaju iz radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim pogibeljnim svojstvima nuklearnog goriva ili radioaktivnih proizvoda i otpada, 3) nuklearna nesreća jest svaki događaj ili niz događaja koji imaju isto porijeklo koje je prouzročilo nuklearnu štetu. Članak 825. Za nuklearnu štetu isključivo odgovara poduzetnik nuklearnog broda. Članak 826. Ako su nuklearnu štetu i nenuklearnu štetu zajedno prouzročile nuklearne nesreće ili nuklearna nesreća i jedan ili više drugih događaja, pri čemu nije moguće razumno razlučiti nuklearnu od druge štete, smatra se da je sva šteta nuklearna šteta prouzročena jedino nuklearnom nesrećom. Članak 827. Odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na odgovornost poduzetnika nuklearnog broda za nuklearnu štetu prouzročenu tom nuklearnom brodu, njegovoj opremi, gorivu ili zalihama. Članak 828. Poduzetnik nuklearnog broda ne odgovara za nuklearnu štetu koja je neposredno prouzročena ratom, neprijateljstvima, građanskim ratom ili ustankom. Članak 829. Ako poduzetnik nuklearnog broda dokaže da je oštećenik namjerno prouzročio nuklearnu štetu u cijelosti ili djelomično, sud može potpuno ili djelomično osloboditi poduzetnika nuklearnog broda njegove odgovornosti prema takvu oštećeniku. Članak 830. Poduzetnik nuklearnog broda, koji je na temelju odredaba ove glave Zakonika nadoknadio nuklearnu štetu, ima pravo regresa: 1) prema osobi koja je namjerno izazvala nuklearnu nesreću, 2) prema osobi koja je podigla podrtinu nuklearnog broda bez odobrenja poduzetnika nuklearnog broda ili države čiju zastavu brod vije ili države u čijim se vodama podrtina nalazi, a šteta je posljedica takva podizanja, 3) ako je regres izričito predviđen pisanim ugovorom s osobom prema kojoj se ističe regresni zahtjev. Članak 831. (1) Poduzetnik nuklearnog broda odgovara za naknadu nuklearne štete prouzročenu nuklearnom nesrećom najviše do 100 milijuna obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za svaku pojedinu nuklearnu nesreću. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad je do nuklearne nesreće došlo osobnom krivnjom poduzetnika nuklearnog broda. (3) Kad država čiju zastavu strani nuklearni brod vije propisuje višu granicu odgovornosti poduzetnika nuklearnog broda od granice iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnik nuklearnog broda odgovara do te više granice. (4) Troškovi postupka u parnici za naknadu nuklearne štete i kamate isplaćuju se u punoj svoti, i to pored svote koju je poduzetnik nuklearnog broda dužan platiti prema odredbi stavka 1. ili 3. ovoga članka. Članak 832. Poduzetnik nuklearnog broda mora održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva njegovu odgovornost za nuklearnu štetu do visine svote iz članka 831. ovoga Zakonika. Odredba stavka 1. ne odnosi se na javne brodove i druge brodove u potpunom vlasništvu države. Članak 833. (1) Kad su za nuklearnu štetu odgovorni dva ili više poduzetnika nuklearnih brodova i kad se šteta koja se svakom od poduzetnika može pripisati ne može razumno razlučiti, tada poduzetnici nuklearnih brodova za takvu štetu odgovaraju solidarno. (2) U slučaju solidarne odgovornosti poduzetnika nuklearnih brodova iz stavka 1. ovoga članka svaki poduzetnik nuklearnog broda ima pravo tražiti doprinos od drugih poduzetnika u razmjeru s krivnjom svakoga od njih. Kad su okolnosti takve da se razmjer krivnje ne može odrediti, ukupna odgovornost dijeli se na jednake dijelove. Članak 834. U slučaju nuklearne nesreće kad je nuklearna šteta nastala od više nuklearnih brodova istog poduzetnika, takav poduzetnik odgovara za svaki brod do granice iz članka 817. ovoga Zakonika. Članak 835. Osoba koja pretrpi nuklearnu štetu ima pravo neposredno zahtijevati naknadu štete od osiguravatelja poduzetnika nuklearnog broda ili osobe koja je pružila financijsko jamstvo za pokriće odgovornosti poduzetnika nuklearnog broda. Članak 836. (1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave Zakonika prestaje ako se tužba ne podnese u roku od deset godina, računajući od dana nuklearne nesreće. (2) Ako je nuklearna šteta prouzročena nuklearnim gorivom, radioaktivnim proizvodima ili otpacima koji su bili ukradeni, izgubljeni, bačeni s broda ili napušteni, rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana nuklearne nesreće koja je prouzročila nuklearnu štetu, ali taj rok ne može ni u kojem slučaju biti dulji od 20 godina od dana krađe, gubitka, bacanja s broda ili napuštanja nuklearnog goriva, radioaktivnih proizvoda ili otpada. Članak 837. (1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je osoba koja postavlja zahtjev za naknadu nuklearne štete saznala ili morala saznati za tu štetu i za osobu koja je za štetu odgovorna. (2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne dira se u rok iz članka 836. ovoga Zakonika. Članak 838. Svote osiguranja ili drugoga financijskog jamstva iz članka 831. ovoga Zakonika mogu se rabiti samo za naknadu nuklearne štete. Članak 839. Na postupak u pogledu osnivanja fonda ograničene odgovornosti poduzetnika nuklearnog broda u vezi sa člankom 831. ovoga Zakonika te na njegovu diobu među vjerovnicima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 401. do 429. ovoga Zakonika. Članak 840. (1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na nuklearni brod od trenutka njegova porinuća. U vrijeme između porinuća i stjecanja državne pripadnosti broda smatra se da nuklearni brod iskorištava vlasnik broda i da vije zastavu države u kojoj je izgrađen. (2) Vlasnik nuklearnog broda iz stavka 1. ovoga članka smatra se prema ovoj glavi Zakonika poduzetnikom nuklearnog broda, ali nema pravo na ograničenje odgovornosti iz članka 831. ovoga Zakonika. POMORSKI ZAKONIK - SADRŽAJ
|
||||||||||||||||
