IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 3. 12. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

PRAVILNIK O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

"Narodne novine", broj 60/96, 113/97, 7/99, 112/99, 119/99, 44/00, 63/00, 80/00, 109/00 i 54/01

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom podrobnije uređuje primjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu Zakon).

II. PREDMET OPOREZIVANJA

Članak 2.

Predmet oporezivanja je svaka isporuka dobara ili usluga obavljena u tuzemstvu uz naknadu, vlastita potrošnja, uvoz dobara u tuzemstvo, te isporuke dobara i usluga što se obave uz naknadu, bez naknade ili povoljnije uvjete vlasnicima udjela i članovima njihove uže obitelji kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

1. ISPORUKA DOBARA I USLUGA UZ NAKNADU

1.1. Općenito

1.1.1. Osnovni pojmovi

Članak 3.

(1) Isporuka koja podliježe oporezivanju je ona koju poduzetnik (isporučitelj) u okviru svoje poduzetničke djelatnosti (poduzeća) obavi u tuzemstvu uz naknadu.

(2) Isporukama u tuzemstvu ne smatraju se isporuke unutar slobodne zone i isporuke unutar carinskih skladišta.

(3) Pod isporukom se razumjeva isporuka dobara i obavljanje usluga.

(4) Isporukama koje podliježu oporezivanju razumijevaju se sve isporuke čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.

(5) Isporukama koje ne podliježu oporezivanju razumijevaju se one isporuke čije oporezivanje nije propisano Zakonom.

(6) Isporuka u općenitom smislu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Ovo vrijedi i za protuisporuku, to jest naknadu. Naknada može biti u obliku novca i/ili u obliku protuisporuke dobara i usluga.

(7) Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.

Članak 4.

(1) Poduzetnik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun, obračunava i plaća porez na punu naknadu isto kao komisionar koji nastupa u vlastito ime a za tuđi račun.

(2) Kada komisionar iz stavka 1. ovoga članka isporuči dobro u smislu zakona, nastaju dvije isporuke:

1. isporuka komisionara kupcu i

2. isporuka komitenta komisionaru.

(3) Poduzetnik koji nastupa u tuđe ime i za tuđi račun - posrednik i zastupnik, obračunava i plaća porez na pripadajuću mu proviziju.

(4) Poduzetnik - posrednik i zastupnik kod usluge posredovanja, odnosno zastupanja, mora navesti naziv tvrtke za koju posreduje - zastupa.

Članak 5.

(1) Isporukom dobara omogućuje se kupcu odnosno njegovom opunomoćeniku raspolaganje dobrima. Dobrima se smatraju predmeti, skupine stvari i gospodarska dobra koja se u prometu smatraju dobrima kao što su: električna energija, toplinska energija, plin, grijanje, hlađenje i slično. Skupine stvari predstavljaju skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu koja se u gospodarskom smislu smatra dobrom, a koja nije samo zbroj pojedinačnih predmeta.

(2) Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarne vlasti nad dobrom.

Članak 6.

(1) Uslugama se u smislu poreza na dodanu vrijednost smatraju sve isporuke uz naknadu koje ne predstavljaju isporuku dobara (članak 4. stavak 1. Zakona). Uslugama se osobito smatraju i usluge prepuštanja na uporabu i korištenje (najam ili zakup), davanje, prijenos i osiguravanje prava na patente, pronalazačka prava, prava industrijskog vlasništva i slična prava.

(2) Ako jedinstvena isporuka istodobno ima obilježja isporuke dobara i obilježja usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj isporuke, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.

(3) Kod popravaka dobara za razgraničenje radi li se o isporuci dobra ili usluge, bitan je u ukupnoj naknadi udio materijala koji je nabavio poduzetnik koji obavlja popravak. Ako udio naknade koja se odnosi na materijal iznosi više od 50% od ukupnog iznosa naknade koja se odnosi na popravak, radi se o isporuci dobra, a ne o obavljenoj usluzi.

(4) Trpljenje neke radnje i suzdržavanje od neke radnje predstavljaju usluge u smislu poreza na dodanu vrijednost. Pod trpljenjem neke radnje smatra se između ostalog i dopuštanje korištenja pokretnih i nepokretnih stvari, patenata i drugih pronalazačkih prava. Suzdržavanjem od neke radnje smatra se osobito odricanje od tržišnog nadmetanja i odricanje od obavljanja djelatnosti.

1.1.2. Oplemenjivanje (prerada, obrada, dorada) i izrada

Članak 7.

(1) Ako naručitelj daje proizvođaču materijal radi prerade, obrade, dorade ili izrade određenog proizvoda, takva isporuka nije oporeziva, jer naručitelj i nadalje zadržava mogućnost raspolaganja tim materijalom.

(2) Ako proizvođaču iz stavka 1. ovoga članka nakon obrade ostaju nusproizvodi ili otpaci iznad 5% vrijednosti njegove isporuke a koje je trebalo vratiti naručitelju, radi se o isporuci dobara od strane naručitelja proizvođaču koja se mora zasebno obračunati.

(3) Ako naručitelj iz stavka 1. ovoga članka isporučuje proizvođaču materijal, dijelove ili sastojke pri čemu ne zadržava mogućnost raspolaganja već tim isporukama plaća proizvođačeve isporuke odnosno protuisporuke radi se o oporezivim isporukama odnosno razmjeni.

1.1.3. Razmjena

Članak 8.

(1) Ako pri isporuci naknada nije novčana već u isporuci drugog dobra ili usluge, radi se o razmjeni.

(2) Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka povrat (zamjena) ambalaže ne podliježe oporezivanju.

1.1.4. Isporuka nekretnina

Članak 9.

(1) Novosagrađenim nekretninama smatraju se nekretnine (građevine i njihovi dijelovi) koje su sagrađene, isporučene ili plaćene nakon 31. prosinca 1997. godine.

(2) Nekretnine koje će na dan 31. prosinca 1997. godine biti sagrađene (gotove-dovršene), a neisporučene kao i nekretnine koje su plaćene do dana 31. prosinca 1997. godine u dijelu u kojem su plačene i na koje se obračunava porez na promet nekretnina u smislu odredbe članka 25. Zakona o porezu na promet nekretnina, ne smatraju se novosagrađenim nekretninama u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost i ovoga Pravilnika.

(3) U slučaju nastanka porezne obveze u svezi s člankom 14. Zakona o porezu na promet nekretnina, primjenjuju se odredbe stavka 2. ovoga članka.

1.1.5. Opoziv

Članak 10.

(1) Isporuka u smislu Zakona ne postoji ako se opozove (vrati).

(2) Ako isporučitelj tijekom isporuke zamijeni jedno dobro drugim, onda se zamjenom ostvaruje prvobitno namjeravana isporuka koja je oporeziva.

(3) Ako isporučitelj u jamstvenom roku zamijeni isporučeno dobro drugim istovrsnim dobrom, iste ili približno iste kakvoće i vrijednosti, ta isporuka nije oporeziva.

(4) Ako isporučitelj iz stavka 2. i 3. ovoga članka u zamjeni isporuči drugo dobro, manje ili veće vrijednosti, razlike povećavaju ili smanjuju poreznu osnovicu.

(5) Ako se opozove isporuka za koju je ispostavljen račun temeljem kojeg je primatelj iskoristio pravo odbitka pretporeza, ispravak porezne osnovice moguć je samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona. Isto vrijedi i u slučaju isporuke dobra manje vrijednosti iz stavka 4. ovoga članka.

1.2. Posebni slučajevi isporuke dobara i usluga

1.2.1. Unos dobara u društvo

Članak 11.

(1) Unos privatne (osobne-nepoduzetničke) imovine u društvo ili poduzeće trgovca pojedinca ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako član društva, izuzima dobra iz društva, takvo izuzimanje smatra se oporezivom isporukom.

(3) Ako društvo unosi imovinu u drugo društvo, radi se o oporezivoj isporuci.

(4) Društvo, za unesena dobra u društvo, daje naknadu u obliku određenih prava povezanih s društvom.

(5) Davanje prava u društvu članovima društva oslobođeno je poreza na dodanu vrijednost prema odredbama članka 11. stavka 3. Zakona.

1.2.2. Promjene oblika društva

Članak 12.

(1) Promjena oblika društva ne podliježe oporezivanju.

(2) Promet udjela oslobođen je poreza. Pod udjelima se smatraju i dionice.

1.2.3. Spajanje i pripajanje

Članak 13.

Spajanje i pripajanje društava u skladu s propisima koji uređuju to područje ne podliježe oporezivanju.

1.2.4. Otuđenje poduzeća

Članak 14.

(1) Isporukom dobara razumjeva se i otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka stjecatelj može u cijelosti odbiti obračunani porez na dodanu vrijednost kao pretporez, otuđenje poduzeća ili dijela poduzeća koji čini gospodarsku cjelinu ne oporezuje se.

1.2.5. Likvidacija

Članak 15.

(1) Isporuke u postupku likvidacije su oporezive.

(2) Isporuke dobara članovima ili vlasnicima društva po završetku likvidacije podliježu oporezivanju.

1.2.6. Stečaj

Članak 16.

(1) Isporuke u postupku stečaja podliježu oporezivanju.

(2) Porezni obveznik u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je stečajni dužnik.

1.2.7. Ovrha

Članak 17.

(1) Kad zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela već do izravne dužnikove isporuke kupcu, koja podliježe oporezivanju.

(2) Pri prodaji dobara u postupku prisilne naplate koji provodi Porezna uprava prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, smatra se da je došlo do izravne dužnikove isporuke kupcu.

1.2.8. Nasljeđivanje

Članak 18.

(1) Prijenos imovinskih prava sa ostavitelja na jednog ili više nasljednika u slučaju nastavka poduzetničke djelatnosti ne podliježe oporezivanju.

(2) Ako je zbog smrti poduzetnika (fizičke osobe) došlo do prestanka poslovanja poduzeća, na nasljednike se prenose sve porezne obveze ostavitelja nastale do njegove smrti odnosno prestanka poslovanja poduzeća. Za porezne obveze ostavitelja nasljednici odgovaraju solidarno.

(3) Prijenos dobara i prava na nasljednike, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju.

1.2.9. Korištenje i prodaja založnog dobra

Članak 19.

(1) Ako zalogoprimatelj koristi založeno dobro uz naknadu, radi se o usluzi koja podliježe oporezivanju.

(2) Pri prodaji založenog dobra dolazi do dvije isporuke (prometa) koje podliježu oporezivanju, prvo od strane zalogodavatelja zalogoprimatelju i zatim od strane zalogoprimatelja kupcu.

1.2.10. Članski doprinosi

Članak 20.

(1) Ako udruge, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno usluga.

(2) O članarini iz stavka 1. ovoga članka radi se u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove.

(3) Isporuke dobara ili obavljene usluge, koje pruža udruga ne podliježu oporezivanju pod uvjetima iz članka 22. Zakona.

(4) Ako udruga tijekom godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u iznosu većem od 85.000,00 kuna, postaje obveznikom poreza na dodanu vrijednost prema članku 34. stavcima 6. i 7. ovoga Pravilnika.

1.2.11. Odšteta

Članak 21.

(1) Isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra se isporukom koja podliježe oporezivanju već odštetom.

(2) O odšteti se radi samo u slučaju kada isporučitelj temeljem zakona ili ugovora odgovara za štetu i njene posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja.

(3) Za procjenu da li se radi o odšteti ili oporezivoj isporuci odlučujuće je da li su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odštetom se ne smatra isporuka koja u cijelosti ili u dijelu predstavlja novu isporuku.

(5) Zatezne kamate koje poduzetnik naplaćuje od svojih dužnika, do visine propisane zatezne kamate i troškovi opomena, predstavljaju odštetu i ne oporezuju se.

(6) Naknada štete zbog raskida ugovora predstavlja odštetu koja ne podliježe oporezivanju ako platitelj za to nije stekao nikakva dobra ili koristio usluge. Ako se ugovor izvrši u dijelu, taj dio isporuke podliježe oporezivanju.

1.3. Isporuke dobara i usluga zaposlenima

Članak 22.

(1) Ako poduzetnik svojim zaposlenima kao naknadu za rad osim plaće u gotovini daje i plaću u dobrima ili uslugama, isporuke tih dobara i usluga podliježu oporezivanju.

(2) Isporukama iz ovoga članka smatraju se i sve druge isporuke dobara i usluga koje poduzetnik daje ili omogućava zaposlenicima kao što su isporuke hrane, pića, usluge prijevoza i sve druge pogodnosti u dobrima ili uslugama.

2. VLASTITA POTROŠNJA

2.1. Općenito

Članak 23.

(1) Vlastitom potrošnjom na koju se plaća porez na dodanu vrijednost prema članku 2. stavku 1. točke 2a, 2b i 2c Zakona, smatra se izuzimanje dobara ili korištenja usluga iz svoje gospodarske ili druge djelatnosti za privatne potrebe te stvaranje rashoda po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, koji se ne mogu odbiti pri oporezivanju dohotka odnosno dobiti.

(2) Vlastita potrošnja obuhvaća izuzimanja dobara ili korištenje usluga iz stavka 1. ovoga članka za privatne potrebe poduzetnika-fizičke osobe i članova njihove obitelji kao i za potrebe trećih osoba kojima ih ustupa u neposlovne svrhe.

(3) Izdaci iz stavka 1. ovoga članka podliježu porezu na dodanu vrijednost kao vlastita potrošnja kod poduzetnika koji su pri nabavi dobara i usluga za ove namjene, ostvarili pravo na odbitak pretporeza.

(4) O vlastitoj potrošnji (izuzimanjima) moraju se sastavljati odgovarajuće isprave u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga poduzetnika i ovim Pravilnikom.

2.2. Izuzimanje dobara i usluga

Članak 24.

(1) O izuzimanju dobra radi se onda, ako bi se isporuka da je obavljena trećoj osobi, smatrala isporukom dobra.

(2) Pod izuzimanjem usluga razumijeva se korištenje usluga poduzeća za privatne odnosno neposlovne svrhe.

(3) Uporaba dobra poduzeća za privatne potrebe oporezuje se kao vlastita potrošnja - korištenje usluga. Ako poduzetnik - fizička osoba ne donese odluku o izuzimanju dobra iz imovine poduzeća, pretežna uporaba tog dobra za privatne - neposlovne potrebe ne smatra se izuzimanjem dobra već izuzimanjem usluge.

2.3. Utvrđivanje vlastite potrošnje

Članak 25.

(1) Vlastita potrošnja poduzetnika - poreznog obveznika utvrđuje se na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava.

(2) Kod poduzetnika - poreznog obveznika manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se vlastitom potrošnjom poduzetnika i podliježu oporezivanju, osim kala, rastepa, kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile. Manjkovima uslijed više sile u smislu ovoga Pravilnika, razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.), ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta.

(3) Tehnološki manjak nastao u procesu proizvodnje smatra se porezno priznatim manjkom do visine utvrđene normativima prema vrsti djelatnosti odnosno do visine utvrđene zakonima o posebnim porezima za proizvode koji podliježu plaćanju posebnih poreza. Normativi mogu biti utvrđeni od strane poduzetnika ili strukovne grupacije, a ako ih nema utvrđuje ih Porezna uprava procjenom na temelju međuovisnosti između prihoda i rashoda (primitaka i izdataka) putem normativa utroška materijala, energije, rada i drugih proizvodnih čimbenika.

(4) Manjak dobara zbog neodgovarajuće kvalitete, proteka roka trajanja, kala, rastepa, loma i kvara iznad visine utvrđene prema stavku 2. ovoga članka, može se priznati, ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni djelatnik Porezne uprave.

2.4. Rashodi na koje se plaća porez na dodanu vrijednost

Članak 26.

(1) U skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 2c. Zakona, rashodi koji se smatraju vlastitom potrošnjom i podliježu oporezivanju jesu:

1. 70% izdataka reprezentacije i

2. 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba.

(2) Pod izdacima za reprezentaciju smatraju se ugošćenja poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera prigodnim poklonima bez obzira što se na tim poklonima nalazi znak tvrtke, plaćanje poslovnim partnerima izdataka odmora, športa, rekreacije i razonode, izdataka za zakup automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i razonodu i slično.

(3) Poslovnim partnerima iz stavka 2. ovoga članka smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti.

(4) O prigodnim se poklonima radi kada poduzetnik nekog poslovnog partnera, njegovog zastupnika ili neku drugu osobu uključujući i zaposlenike daruje u dobrima ili uslugama, a da za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja. Darivanje predstavlja davanje bez naknade. Ako se radi o davanju za koje postoji točno određena protuusluga primatelja tada to nije darivanje već naknada.

(5) Prilikom utvrđivanja izdataka (troškova) osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih od kojih se 30% dodaje poreznoj osnovici polazi se:

1. kod sredstava u vlasništvu poduzeća - od ukupnih troškova (izdataka) u svezi vozila, učinjenih tijekom obračunskog razdoblja oporezivanja za gorivo i ulje, investicijsko i tekuće održavanje, registraciju i amortizaciju. Amortizacijom u smislu ove točke razumijeva se amortizacija za osobne automobile i druga prijevozna sredstva za osobni prijevoz poduzetnika nabavljena poslije 1. siječnja 1998. godine;

2. kod korištenja rent-a-car vozila - od iznosa naknade za korištenje vozila uvećanog za sve troškove goriva i druge troškove iz točke 1. ovoga stavka ako ih snosi korisnik;

3. kod vozila u najmu ili leasingu - od iznosa naknade, troškova goriva, održavanja i svih drugih troškova koje po ugovoru snosi korisnik najma. Ako obveznik poreza na dobit ugovori financijski najam i za obročne otplate ne tereti rashode već se vrijednost na taj način nabavljene imovine prenosi na troškove putem otpisa, obvezan je u poreznu osnovicu dodati 30% otpisa kao i sve druge troškove iz točke 1. ovoga stavka ako ih snosi korisnik najma.

3. ISPORUKE DOBARA I USLUGA VLASNICIMA UDJELA, ČLANOVIMA NJIHOVE UŽE OBITELJI I DRUGIM OSOBAMA

Članak 27.

(1) Porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke dobara i obavljene usluge koje društvo obavi članovima društva - vlasnicima udjela kao i članovima njihove uže obitelji za koje primatelji tih dobara ili korisnici usluga ne plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju djelomično (uz osobni popust).

(2) Članovima uže obitelji smatraju se i rođaci te druge osobe i društva s kojima vlasnik udjela odnosno član društva ima blizak pravni, gospodarski ili osobni odnos.

(3) Porez na dodanu vrijednost plaća se i na sve druge isporuke dobara i usluga bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene.

4. UVOZ

Članak 28.

(1) Uvoz dobara u tuzemstvo podliježe oporezivanju. Pod uvozom, razumijeva se i unos i prijam i drugi oblici uvoza dobara.

(2) Porez na dodanu vrijednost pri uvozu plaćaju poduzetnici kao i sve druge osobe koje uvoze dobra u tuzemstvo.

(3) Porez na dodanu vrijednost obračunava i naplaćuje carinarnica koja provodi postupak uvoznog carinjenja, zajedno s obračunom i naplatom carinskog duga, prema propisima o obračunu i naplati carinskog duga.

III. PODUZETNIK

1. POJAM

Članak 29.

(1) Poduzetnik je, u smislu Zakona, svaka pravna i fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda moraju postojati istodobno.

(2) Poduzetnici mogu biti i razni oblici udruženja osoba.

(3) Ako udruženje osoba iz stavka 2. ovoga članka nije pravna osoba, ugovorom o udruživanju mora se utvrditi jednog člana udruženja obveznikom poreza na dodanu vrijednost. Ako ugovorom isti nije određen, Porezna uprava će odrediti jednu fizičku osobu, člana udruženja, poreznim obveznikom. Za porezne obveze udruženja osoba članovi odgovaraju solidarno.

(4) Poduzetnik obavlja djelatnost samostalno, ako je obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalnog obavljanja djelatnosti ili samostalnog rada od nesamostalnog rada bitna su njihova obilježja, a ne naziv ugovora.

(5) Fizičke osobe mogu obavljati dijelom samostalan a dijelom nesamostalan rad.

(6) Da bi pravna ili fizička osoba bila poduzetnik u smislu Zakona nije uvjet da se smatra poduzetnikom i prema drugim zakonima.

(7) Poduzetnici u smislu Zakona su i tuzemne poslovne jedinice inozemnih poduzetnika.

2. PODUZETNIČKA DJELATNOST

Članak 30.

(1) Poduzetničkom djelatnošću, u smislu Zakona, smatra se trajno i samostalno obavljanje djelatnosti s namjerom ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.

(2) Djelatnost se obavlja trajno, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem ostvarivanja stalnog prihoda. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak trajnog obavljanja djelatnosti.

(3) U poduzetničku djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti. U sporedne djelatnosti ubraja se sve ono što se obavlja uz osnovnu djelatnost pri čemu nije bitna trajnost tih djelatnosti. Prodaja predmeta imovine također se smatra poduzetničkom djelatnošću ako su ti predmeti bili dio otuđiteljeve poduzetničke djelatnosti.

3. PODUZEĆE

Članak 31.

(1) Poduzeće, u smislu Zakona, obuhvaća gospodarsku ili drugu djelatnost poduzetnika koju obavlja s ciljem ostvarivanja prihoda.

(2) Poduzetnik može gospodarsku ili drugu djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavljati u okviru jednog ili više poduzeća ali porezni je obveznik uvijek poduzetnik (pravna ili fizička osoba).

(3) Unutar istog poduzetnika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga.

4. POČETAK I PRESTANAK SVOJSTVA PODUZETNIKA

Članak 32.

(1) Pravna ili fizička osoba stječe svojstvo poduzetnika (prava i obveze poduzetnika po Zakonu) prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje poduzetničke djelatnosti. Takve aktivnosti su na primjer pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično.

(2) Poduzetnik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost u skladu s člankom 40. ovoga Pravilnika.

(3) Svojstvo poduzetnika zadržava se i nastavlja i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju ili u provedbi oporuke.

(4) Svojstvo poduzetnika prestaje posljednjim poduzetničkim aktivnostima.

(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije bitno za svojstvo poduzetnika. Ne smatra se obustavom djelatnosti ako se razabire da poduzetnik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovno pokrenuti.

(6) Fizička osoba gubi svojstvo poduzetnika trajnom odjavom djelatnosti i brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti poduzetnik - fizička osoba mora obračunati porez na dodanu vrijednost na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem za vlastite potrebe, a za koja je koristio odbitak pretporeza ili ih je prije početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost, nabavio za poduzetničku djelatnost bez poreza na promet ili uz povlaštenu stopu poreza te izmiriti sve druge porezne obveze po osnovi poduzetničke djelatnosti.

(7) Društvo osoba postoji kao poduzetnik sve dok se ne riješe međusobni pravni odnosi među članovima društva, ne izmire sve porezne obveze po osnovi zajedničke poduzetničke djelatnosti i ne izbriše iz registra kod trgovačkog suda.

(8) Kod društva kapitala svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem društva iz registra kod trgovačkog suda nakon što se prethodno izmire sve porezne obveze.

(9) Kod udruženja osoba svojstvo poduzetnika prestaje brisanjem iz registra kod nadležnog tijela po prethodnom izmirenju poreznih obveza.

(10) Da su izmirene porezne obveze prema stavcima 6., 7., 8. i 9. ovoga članka potvrđuje ispostava Porezne uprave nadležna prema sjedištu odnosno prebivalištu poreznog obveznika.

(11) Bez potvrde iz stavka 10. ovoga članka ne može se izvršiti brisanje iz trgovačkog ili drugog mjerodavnog registra.

IV. MJESTO OPOREZIVANJA

Članak 33.

Prema članku 5. Zakona, porez na dodanu vrijednost plaća se prema mjestu isporuke, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom isporuke dobara odnosno obavljanja usluga, što znači da je utvrđivanje mjesta isporuke bitno samo kod oporezivanja u poslovanju s inozemstvom.

4.1. Mjesto oporezivanja kod isporuke dobara

Članak 33a.

(1) Kod isporuke dobara, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje se dobro nalazilo u trenutku isporuke. Ako je dobro otpremljeno, tada se smatra, da je mjesto isporuke ono mjesto na kojemu se ono nalazilo na početku otpreme.

(2) Ako se radi o dobrima koja se montiraju, instaliraju ili izgrađuju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje dobro postavlja isporučitelj ili netko u njegovo ime.

4.2. Mjesto oporezivanja kod obavljanja usluga

Članak 33b.

(1) Kod utvrđivanja mjesta obavljanja usluga vrijedi opće načelo da je mjesto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge ako Zakonom ili ovim Pravilnikom nije drugačije određeno (načelo zemlje porijekla). Ako uslugu obavlja poslovna jedinica poduzetnika onda se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poslovne jedinice.

(2) U članku 5. stavci 4. do 6. Zakona, propisani su izuzeci od općeg načela pri utvrđivanju mjesta oporezivanja kod obavljanja usluga.

(3) Kod usluga u svezi s nekretninama, uključujući i najam ili zakup, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi. Usluge u svezi s nekretninom obuhvaćaju slijedeće skupine usluga:

1. usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, hotelskih soba, apartmana, zemljišta - npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada, iznajmljivanje izložbenih površina na sajmovima, postavljanje izložbenih mjesta),

2. usluge koje se obavljaju na nekretnini obuhvaćaju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr. geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge,

3. usluge koje se obavljaju u svezi s kupovinom i prodajom nekretnina (npr. usluge odvjetnika, bilježnika i posrednika pri kupoprodaji nekretnina).

(4) Uslugama u neposrednoj vezi s nekretninama ne smatraju se npr. usluge objavljivanja oglasa u svezi s kupoprodajom ili najmom nekretnine, financiranje nekretnina, pravno i porezno savjetovanje glede nekretnina, ustupanje osoblja građevinskim poduzetnicima.

(5) Kod usluga prijevoza, mjestom obavljanja usluge, smatra se čitava dionica puta na kojoj se prijevoz obavlja. Ako se usluga prijevoza ne obavlja samo u tuzemstvu, onda dio puta koji otpada na tuzemstvo podliježe porezu, a dio puta koji se odnosi na inozemstvo ne podliježe porezu prema odredbama Zakona. U tom slučaju uslugu prijevoza treba podijeliti razmjerno broju kilometara na dio koji otpada na tuzemstvo i koji se oporezuje i dio koji otpada na inozemstvo i ne podliježe porezu. Ako se radi o prijevozu dobara koja se izvoze tada su prema odredbi članka 13. stavak 1. točka 1. Zakona, oslobođene od poreza i usluge prijevoza na dionici puta koja otpada na tuzemstvo. Kod prekograničnog pomorskog, riječnog i zračnog prijevoza putnika i robe ne utvrđuje se dionica puta u tuzemstvu.

(6) Mjestom obavljanja usluga, smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena:

1. kod umjetničkih (npr. opernih, glumačkih, pjevačkih), znanstvenih (npr. znanstvena predavanja i davanja mišljenja, ali ne i savjetovanja naručitelja), nastavnih (npr. usluge poduke, organiziranje tečajeva), športskih (npr. tenis, ronjenje), zabavnih ili sličnih usluga (npr. filmske predstave, plesne priredbe) i usluga njihovog organiziranja;

2. kod pomoćnih usluga u prijevozu, kao što su: utovar, istovar, uskladištenje i drugih usluga u svezi s prijevozom;

3. kod usluga koje se obavljaju na pokretnim dobrima, uključujući usluge stručnog mišljenja, procjene i ocjene tih dobara.

(7) Kod usluga posredovanja, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto isporuke dobara ili obavljene usluge za koju je izvršeno posredovanje. O uslugama posredovanja radi se kada poduzetnik djeluje u ime i za račun naručitelja. Ovdje ne potpadaju usluge posredovanja u prometu i korištenju nekretnina, kao i posredovanje kod usluga iz članka 5. stavak 6. Zakona.

(8) Kod usluga:

1. prijenosa, ustupanja i korištenja autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava (npr. davanje licence, prijenos autorskih prava umjetnika i pisaca);

2. promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama (npr. usluge oglašavanja u novinama);

3. usluga: inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i drugih usluga savjetovanja;

4. usluga elektronske obrade podataka;

5. ustupanja informacija (npr. rezultata ispitivanja javnog mnijenja, ustupanje softvera koji je izrađen specijalno za naručitelja), uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu (know-how);

6. usluga banaka, osiguranja i reosiguranja;

7. ustupanja osoblja;

8. iznajmljivanja pokretnih dobara (npr. jaružala, građevinske dizalice, ploveće dizalice), osim prijevoznih sredstava;

9. odustajanja od obavljanja poslovne djelatnosti,

10. svih usluga posredovanja u svezi s uslugama iz ovoga stavka, mjesto obavljanja usluge utvrđuje se prema stavku 9. ovoga članka.

(9) Ako je primatelj usluga iz stavka 8. ovoga članka poduzetnik, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto sjedišta poduzetnika - primatelja. Ako se navedene usluge obavljaju poslovnoj jedinici, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto poslovne jedinice primatelja. Ako primatelj neke od usluga iz stavka 8. ovoga članka nije poduzetnik a ima prebivalište u inozemstvu, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto njegovog prebivališta."

(10) Iznimno od odredaba stavka 8. točke 8. ovoga članka, kod privremenog izvoza i iznajmljivanja – davanja u leasing prijevoznih sredstava u države koje nisu članice Europske unije (i nemaju uveden sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost), mjestom obavljanja usluge smatra se mjesto korisnika usluge.

V. POREZNI OBVEZNIK

Članak 34.

(1) Porezni obveznik je svaka pravna i fizička osoba navedena u članku 6. Zakona.

(2) Pravne i fizičke osobe mogu biti stalni porezni obveznici (članak 6. stavak 1. točka 1. Zakona) i povremeni, od slučaja do slučaja, kad se ispune Zakonom utvrđeni uvjeti (članak 6. stavak 1. točke 2., 3., 4. i 5.).

(3) Stalni porezni obveznik je poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara ili usluga.

(4) Poduzetnik, koji u prethodnoj kalendarskoj godini nije imao isporuke koje bi bile oporezive veće od 85.000,00 kuna, prema članku 22. stavku 1. Zakona, nije porezni obveznik.

(5) Poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka koji u tekućoj, a vjerojatno i u idućim godinama, neće imati isporuka koje bi bile oporezive preko 85.000,00 kuna godišnje može, do kraja tekuće godine, zatražiti od Porezne uprave da od 1. siječnja iduće godine bude porezni obveznik. Porezna uprava to utvrđuje rješenjem i to ga rješenje obvezuje narednih pet kalendarskih godina.

(6) Ako poduzetnik iz stavka 4. ovoga članka tijekom tekuće godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti preko 85.000,00 kuna, postaje poreznim obveznikom od 1. siječnja iduće godine.

(7) O činjenici da je u protekloj godini obavio isporuke koje bi bile oporezive iznad određenog iznosa i time postao obveznikom poreza na dodanu vrijednost, poduzetnik iz stavka 6. ovoga članka obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem prijave radi upisa u registar poreznih obveznika najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.

(8) Poduzetnik koji je po sili zakona postao porezni obveznik, o činjenici da je u prethodnoj godini ostvario promet manji od iznosa propisanog u članku 22. stavak 1. Zakona i da ne želi i dalje biti porezni obveznik, podnosi nadležnoj ispostavi Porezne uprave pisani zahtjev do 15. siječnja tekuće godine, a iznimno u 1999. godini do 10. veljače 1999. godine. Poduzetnik koji ne podnese zahtjev u propisanom roku, ostaje porezni obveznik na kojeg se primjenjuju odredbe članka 22. stavak 2. Zakona.

Članak 35.

(1) Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 2. Zakona, je i svaki uvoznik dobara u tuzemstvo.

(2) Uvoznikom iz stavka 1. ovoga članka razumijeva se poduzetnik (stalni porezni obveznik) ali i svaka druga pravna ili fizička osoba koja uvozi dobra u tuzemstvo (povremeni porezni obveznik).

Članak 36.

Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 3. Zakona, je i izvoznik u slučaju ako izvozne isporuke dobara i oplemenjenih dobara, ne naplati u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju.

Članak 37.

(1) Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 4. Zakona, je i izdavatelj računa za isporučeno dobro ili obavljenu uslugu na kome je odvojeno iskazan porez na dodanu vrijednost a za izdavanje takvog računa nije ovlašten.

(2) Izdavateljem računa iz stavka 1. ovoga članka, smatra se poduzetnik iz članka 22. stavka 1. Zakona, kao i svaka druga pravna ili fizička osoba koja inače nije obveznik poreza na dodanu vrijednost pa zbog toga nije ni ovlaštena izdavati račune s posebno iskazanim porezom na dodanu vrijednost.

(3) Izdavateljem računa iz stavka 1. ovoga članka smatra se i poduzetnik koji obavlja isporuku dobara ili usluga oslobođenih poreza na dodanu vrijednost ako na računu iskaže odvojeno porez na dodanu vrijednost.

Članak 38.

Porezni obveznik, prema članku 6. stavku 1. točka 5. Zakona, je i domaći poduzetnik obveznik poreza na dodanu vrijednost koji koristi usluge inozemnog poduzetnika. Domaći poduzetnik koji koristi usluge stranog poduzetnika obveznik je poreza na dodanu vrijednost, u slučaju kada je prema odredbi članka 5. Zakona, mjesto oporezivanja usluge u tuzemstvu.

Članak 39.

(1) Ako tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave i uprave, političke stranke, sindikati i komore koji se prema članku 6. stavku 2. Zakona ne smatraju poduzetnicima, obavljaju gospodarsku ili drugu djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica, Porezna uprava će rješenjem utvrditi da su porezni obveznici za tu djelatnost.

(2) Jesu li se stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka procjenjuje Porezna uprava na vlastitu inicijativu ili na prijedlog nekog od poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe s tim da taj prijedlog podrži i nadležna komora.

Članak 40.

(1) Stalni se porezni obveznici moraju prijaviti Poreznoj upravi i dati podatke radi upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

(2) Prijava i podaci iz stavka 1. ovoga članka podnose se na obrascu P-PDV.

(3) Obrazac P-PDV podnosi se Poreznoj upravi prije početka obavljanja poduzetničke djelatnosti koja podliježe oporezivanju.

(4) Postojeći poduzetnici - obveznici poreza na promet, pravne i fizičke osobe koje postaju obveznici poreza na dodanu vrijednost po Zakonu, kao i pravne i fizičke osobe koje hoće biti obveznici poreza na dodanu vrijednost, obvezni su podnijeti obrazac P-PDV Poreznoj upravi, iznimno pri početku primjene Zakona, najkasnije do 1. prosinca 1997. godine.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka odnosi se i na pravne i fizičke osobe koje nisu bili obveznici poreza na promet, a u 1997. godini su ostvarili oporezive isporuke (svedene na godišnju razinu) veće od 50.000,00 kuna.

(6) Poduzetnici koji su u protekloj godini računajući od godine početka primjene Zakona, obavili oporezive isporuke iznad propisanog iznosa i postali porezni obveznici, podnose prijavu na obrascu P-PDV najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.

(7) Prijavu ne podnose poduzetnici koji obavljaju isključivo oslobođene promete bez prava na odbitak pretporeza.

(8) Trgovački ili drugi mjerodavni registar obvezan je izvijestiti ispostavu Porezne uprave nadležnu prema sjedištu poduzetnika o obavljenom upisu poduzetnika u roku od 8 dana od dana upisa.

(9) Oblik i sadržaj obrasca P-PDV je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(10) Porezni obveznici koji su upisani u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost temeljem ostvarenog prometa u 1997. godini većeg od 50.000,00 kuna, a u 1998. godini nisu ostvarili oporezivi promet veći od 85.000,00 kuna, nisu od 1. siječnja 1999. godine porezni obveznici, osim ako od Porezne uprave ne zatraže oporezivanje prema članku 22. stavak 2. Zakona.

(11) Porezni obveznici iz stavka 10. ovoga članka koji prestaju biti porezni obveznici, obvezni su pri sastavljanju konačnog obračuna postupiti na način propisan u članku 115. stavak 3. i članku 127. stavak 4. ovoga Pravilnika.

Članak 40a.

U obrascu P-PDV podaci se popunjavaju kako slijedi:

1. U redni broj I. prijave upisuju se opći podaci o poreznom obvezniku.

2. U redni broj II. prijave unose se podaci o obliku vlasništva. Porezni obveznik će na poziciji pod brojem 1. unijeti podatak o tome da li je registriran kao trgovac pojedinac, obrtnik ili obavlja samostalnu djelatnost, odnosno na poziciji pod brojem 2. podatke o obliku trgovačkog društva npr. dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću.

3. U redni broj III. upisuju se opći podaci o podružnicama ili poslovnim jedinicama, koji se ukoliko se radi o većem broju poslovnih jedinica mogu dati i kao prilog uz prijavu.

4. U rednom broju IV. iznimno se u prijavi pri početku primjene Zakona ne popunjava se podatak pod brojem 1.

5. U rednom broju IV. na poziciju pod brojem 2. unosi se podatak o isporukama dobara i usluga koje podliježu oporezivanju. Budući da u trenutku podnošenja prijave neće biti poznata vrijednost isporuka za cijelu 1997. godinu, raspoložive podatke o isporukama treba svesti na godišnju razinu.

6. U redni broj IV. na poziciju pod brojem 3. unosi se podatak o očekivanim oporezivim isporukama u idućoj godini.

VI. NASTANAK POREZNE OBVEZE

1. NASTANAK POREZNE OBVEZE PRI OPOREZIVANJU PREMA IZDANIM RAČUNIMA

Članak 41.

(1) Pri obračunu poreza na dodanu vrijednost prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je obavljena isporuka dobra ili usluge. Obračunska razdoblja, prema članku 16. stavak 2. Zakona, su razdoblja od 1. do posljednjeg dana u mjesecu, ako Zakonom nije drugačije određeno.

(2) Porezna obveza za sve isporuke koje su obavljene tijekom obračunskog razdoblja nastaje istekom tog razdoblja.

(3) Porezna obveza nastaje u visini poreza sadržanog u obavljenim i zaračunanim isporukama tijekom obračunskog razdoblja.

(4) Ako isporuke ili dio isporuka nije zaračunan, porezna obveza nastaje u visini poreza koji bi bio zaračunan da su za sve isporuke obavljene tijekom obračunskog razdoblja ispostavljeni računi prema ugovorenim odnosno tržišnim vrijednostima.

(5) Ako su izdani računi, porezna obveza nastaje bez obzira na to u kojem su dijelu ili da li su isporuke obavljene ili nisu.

(6) Rok naplate kao ni odgoda naplate ili kreditiranje ne utječe na nastanak porezne obveze.

Članak 42.

(1) Isporuka dobra je obavljena kada je primatelju omogućeno raspolaganje dobrom u smislu Zakona i ovoga Pravilnika.

(2) Usluge su obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se neka usluga obavlja stalno (kontinuirano) u dva obračunska razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku drugog obračunskog razdoblja. Ako se usluga obnavlja stalno (kontinuirano) kroz više obračunskih razdoblja, porezna obveza nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije.

(3) Kod financijskog najma predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg se prenosi pravo vlasništva, porezna obveza za ukupnu vrijednost najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kome je isporučeno dobro - predmet najma. Ako se kod financijskog najma ne prenosi pravo vlasništva predmeta najma, porezna obveza nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje odnosno u visini jedne mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunska razdoblja već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.

Članak 43.

(1) Ako porezni obveznik na računu za isporučena dobra ili usluge iskaže porez na dodanu vrijednost viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje taj viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.

Članak 44.

(1) Ako netko u nekomu računu za isporučena dobra ili obavljene usluge izdvojeno iskaže porez na dodanu vrijednost, iako za to nije ovlašten, tada duguje iskazani iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju, u skladu sa člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) Porezna obveza, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je izdan račun.

Članak 45.

(1) U slučaju izuzimanja dobara ili korištenja usluga vlastitog poduzeća iz članka 2. stavak 1. točka 2a. i 2b. Zakona, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su izuzeta dobra odnosno korištene usluge a u slučaju vlastite potrošnje iz članka 2. stavka 1. točke 2c. Zakona, istekom obračunskog razdoblja u kojemu su izdaci po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz učinjeni.

(2) Kod isporuka dobara i korištenja usluga što ih trgovačka društva kao i drugi oblici zajedničkog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti obavljaju vlasnicima udjela i članovima njihove uže obitelji, za koje primatelji tih dobara i korisnici tih usluga ne plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju uz osobni popust, kao i na isporuke dobara ili obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene isporuke dobara ili korištene usluge.

Članak 46.

(1) Pri uvozu dobara, porezna obveza nastaje danom nastanka carinskog duga.

(2) Ako pri uvozu dobara ne nastaje carinski dug, porezna obveza nastaje s danom kada bi nastao carinski dug da se plaća.

Članak 47.

(1) U slučaju kad izvozne isporuke nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona), porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je protekao propisani rok za naplatu.

(2) Kod usluga koje inozemni poduzetnik obavi domaćem poduzetniku (članak 19. stavak 2. Zakona) porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su usluge obavljene ili plaćene (predujmljene).

Članak 48.

Kod promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza iz članka 20. stavka 5. Zakona, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su se promijenili uvjeti mjerodavni za odbitak pretporeza.

Članak 49.

(1) Kod predujmova, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su naplaćeni.

(2) Za nastanak porezne obveze bitan je trenutak naplate predujma a ne trenutak isporuke dobra ili obavljanja usluge.

2. NASTANAK POREZNE OBVEZE PRI OPOREZIVANJU PREMA PRIMLJENIM - NAPLAĆENIM NAKNADAMA

Članak 50.

(1) Pri obračunu poreza prema primljenim naknadama, porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu je naknada primljena odnosno naplaćena.

(2) Trenutkom naplate smatra se:

1. kod doznaka u korist žiro-računa, trenutak kada je odobrena banka ili druga organizacija za platni promet kod koje porezni obveznik ima žiro-račun;

2. kod primljenih mjenica, trenutak naplate ili prijenosa (indosiranja) mjenice;

3. kod čeka, trenutak primitka čeka;

4. kod kreditnih kartica, trenutak kada je odobrena banka ili druga organizacija za platni promet kod koje porezni obveznik ima žiro-račun;

5. kod prijeboja, asignacija, cesija i preuzimanja duga, kada su se stekli propisani uvjeti odnosno trenutak potpisa odgovarajućih ugovora ili drugih isprava.

(3) Ako poduzetnici koji plaćaju porez na dodanu vrijednost prema primljenim (naplaćenim) naknadama obavljaju isporuke dobara ili usluga bez naknade ili uz osobni popust, za takve isporuke odnosno dani osobni popust porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene isporuke ili dat osobni popust.

VII. POREZNA OSNOVICA

1. NAKNADA

Članak 51.

(1) Osnovica poreza na dodanu vrijednost, prema članku 8. Zakona, je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se, kod obračuna poreza na dodanu vrijednost prema zaračunanim naknadama smatra sve ono što primatelj dobara treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge a kod obračuna prema naplaćenim naknadama, sve ono što primatelj dobara ili usluga da ili plati za isporučena dobra ili usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, dade ili plati odnosno treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.

(2) Naknadom za isporuku dobara prema stavku 1. ovoga članka smatraju se i svi iznosi koje je prodavatelj zaračunao (naplatio) kupcu po osnovi isporuke kao što su troškovi prijevoza, postavljanja, slanja, osiguranja i slično.

(3) Kod rashoda odnosno izdataka koji povećavaju poreznu osnovicu prema članku 2. stavku 1. točci 2c. Zakona, poreznu osnovicu čini stvarni iznos tih rashoda odnosno izdataka bez poreza na dodanu vrijednost.

(4) Porezna osnovica je tržišna cijena dobara ili usluga u slučajevima iz članka 2. stavka 1. točke 1b., 1c., 2a., 2b. i 3. Zakona.

(5) Tržišnom cijenom u smislu odredbe članka 8. stavak 6. Zakona, kod isporuka dobara smatra se cijena nove nabave odnosno neto nabavna cijena uvećana za zavisne troškove nove nabave kada se radi o izuzimanju odnosno isporuci dobara koja su kupljena. Pri izuzimanju odnosno isporuci dobara proizvedenih u poduzeću tržišnom cijenom smatraju se vlastiti troškovi utvrđeni prema računovodstvenim propisima. Kod korištenja odnosno obavljanja usluga tržišnom cijenom smatra se tržišna cijena utvrđena prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak. Kod usluga kreditiranja poreznu osnovicu čini ugovorena kamata. Ako je ugovorena kamata niža od 6% godišnje, poreznu osnovicu čini kamata od 6% godišnje.

(6) U naknadu spadaju i dobrovoljno plaćeni iznosi.

(7) Naknadom se smatraju i iznosi posebnih poreza i pristojbi koji se uračunavaju u vrijednost isporuke i zaračunavaju kupcu.

(8) Ako se kupcu pri oporezivoj isporuci dobra zaračunava i kaucija za ambalažu tada ona (kaucija) predstavlja dio naknade za isporuku dobra. Vraćanje pologa osobama koji nisu porezni obveznici predstavlja umanjenje naknade.

(9) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijene i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa.

(10) U naknadu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe (prolazne stavke).

(11) U naknadu ne ulaze iznosi primljeni od osiguravatelja po osnovi naknada šteta.

(12) U naknadu ne ulaze ni iznosi primljeni za otklanjanje nastalih šteta po osnovi prirodnih nepogoda do visine utvrđene očevidnikom mjerodavnog tijela. Isto se odnosi i na iznose primljene za uništena ili otuđena dobra.

(13) U naknadu ne ulaze premije, regresi i druga poticajna sredstva iz proračuna.

(14) Naknadom, pri isporuci novoizgrađenih građevinskih objekata ili dijelova tih objekata iz članka 9. ovoga Pravilnika smatra se naknada za vrijednost isporučenog objekta koja ne sadrži vrijednost zemljišta ni iznos naknade za komunalno uređenje zemljišta prema odluci mjerodavnih tijela.

(15) Kod klasičnih igara na sreću i zabavnih igara naknadu odnosno poreznu osnovicu čine uplate za sudjelovanje u tim igrama.

(16) Pri isporuci rabljenih osobnih vozila porezna osnovica u smislu odredbe članka 8. stavak 7. Zakona, utvrđuje se kao razlika između prodajne i nabavne cijene ako pri nabavi nije mogao biti odbijen pretporez. Za ostvarenu negativnu razliku ne može se umanjivati porezna osnovica.

(17) Ostvarena razlika između prodajne i nabavne cijene predstavlja bruto naknadu iz koje će preračunanom stopom iz članka 57. stavka 2. ovoga Pravilnika izračuna iznos poreza.

2. NAKNADNA PROMJENA POREZNE OSNOVICE

Članak 52.

(1) Ako se naknadno umanji naknada zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju, kao što su popusti zbog ranijeg plaćanja (casa sconto), rabati i druge vrste odobrenja (bonifikacija) ili zbog nemogućnosti naplate, tada se umanjuje porezna osnovica.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka isporučitelj i primatelj ispravljaju poreznu osnovicu odnosno porez i pretporez. Smanjenje porezne osnovice po osnovi naknadnih umanjenja smije se provesti kod isporučitelja tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja.

(3) Naknadni popusti umanjuju poreznu osnovicu samo ako su dani u izravnom međusobnom odnosu isporučitelja i primatelja.

(4) Ako isporučitelj mora primatelju platiti ugovornu kaznu, kazna ne umanjuje poreznu osnovicu.

Članak 53.

Porezna osnovica se povećava kada se ostvari viša naknada od ugovorene kao u slučaju dobrovoljne nadoplate primatelja dobra odnosno korisnika usluga ili nekog trećeg. Razlozi koji su doveli do povišenja naknade nisu bitni. Zbog povišenja naknade ispravlja se poreznu osnovicu a time i porez odnosno odbitak pretporeza. Odbitak pretporeza kod primatelja moguć je samo ako je isporučitelj za to povećanje naknade izdao račun prema članku 15. stavak 3. Zakona.

3. POREZNA OSNOVICA PRI RAZMJENI

Članak 54.

(1) Pri razmjeni i drugim sličnim poslovima porezna osnovica je tržišna vrijednost svakog dobra ili usluge koja je predmet razmjene. Ako se prilikom razmjene dobara ili usluga izvrši i nadoplata u novcu, radi se o razmjeni sličnim poslovima. U tim slučajevima u naknadu se ubraja i primljeno dobro ili obavljena usluga i zaračunani (primljeni) novčani iznos. Kod sudionika koji daje dobro ili uslugu i novac u naknadu ulazi samo isporučeno dobro ili obavljena usluga.

(2) U naknadu za uslugu dorade može se uračunati pored ugovorene naknade u novcu i vrijednost otpadnog materijala, koji je proizašao iz posla i kojeg naručitelj usluge prepušta davatelju usluge. U tom slučaju postupa se prema članku 7. stavak 2. ovoga Pravilnika.

(3) Pod razmjenom sličnim poslovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i poslovi zamjene osobnih automobila "staro za novo". Kod poduzetnika koji isporučuje novo vozilo u poreznu osnovicu ulazi tržišna vrijednost starog vozila i iznos nadoplate.

4. POREZNA OSNOVICA PRI PRIJENOSU GOSPODARSKE CJELINE

Članak 55.

(1) Ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.

(2) Ako se prilikom prijenosa gospodarske cjeline ili pogona mora izračunati porezna osnovica, ona se utvrđuje prema naknadi za svako pojedinačno isporučeno dobro. Ako pri isporuci nije utvrđena naknada za svako isporučeno dobro, potrebno je utvrđeni ukupni iznos naknade za prenesenu gospodarsku cjelinu ili pogon podijeliti na naknade za svako preneseno dobro. Pri podjeli ukupne naknade polazi se od knjigovodstvene vrijednosti dobara utvrđenih u posljednjoj bilanci isporučitelja. Preuzeti dugovi se ne odbijaju od porezne osnovice. Nekretnine koje su u sastavu gospodarske cjeline ili pogona, a koje se ne smatraju novoizgrađenim u smislu odredbe članka 2. stavak 1. točka 1. Zakona i članka 9. stavak 1. i 2. ovoga Pravilnika, podliježu oporezivanju prema posebnom propisu.

(3) Porez se kod prijenosa gospodarske cjeline uvijek obračunava prema izdanim računima pa i onda kada je stjecatelju dopušteno oporezivanje prema primljenim (naplaćenim) naknadama.

5. POREZNA OSNOVICA PRI UVOZU

Članak 56.

(1) Porezna osnovica pri uvozu utvrđuje se prema vrijednosti uvezenog dobra utvrđenoj prema carinskim propisima uvećana za carinu, druge pristojbe i posebne poreze i druge troškove koji se plaćaju u postupku uvoznog carinjenja.

(2) Privremeni izvoz dobara radi dorade ili oplemenjivanja ne smatra se izvoznom isporukom prema članku 13. Zakona. Ako se neko dobro privremeno izvozi radi dorade ili oplemenjivanja pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja dobrom na inozemnog poduzetnika i nakon dorade odnosno oplemenjivanja se to dobro vraća tuzemnom naručitelju, porezna se osnovica utvrđuje prema carinskim propisima.

6. POREZNA OSNOVICA PRI IZVOZU

Članak 56a.

U slučaju kad izvozne isporuke nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona), poreznu osnovicu čini vrijednost izvozne isporuke obračunana po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem za zadnji dan obračunskog razdoblja u kojem je istekao rok za naplatu.

VIII. POREZNA STOPA

Članak 57.

(1) Porez na dodanu vrijednost po stopi od 0% plaća se na:

a) sve vrste kruha,

Pod kruhom se u smislu ove točke smatraju sve vrste ispečenog kruha (pšenični, raženi, ječmeni, kukuruzni, kruh od heljde, kruh od soje, kruh od posija i kruh od krumpira) koji se stavlja u promet pod nazivom kruh bijeli, polubijeli, crni, peciva i drugi pekarski proizvodi kao što su kifle, pereci, žemlje, pogače, lepinje, kajzerice, osim svih vrsta kolača, bureka i ostalih pekarskih i slastičarskih proizvoda.

b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se u promet stavlja pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), te hrana za dojenčad koja služi kao potpuna zamjena za majčino mlijeko kako je određeno člankom 17. Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih namirnica.

c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovno, srednje i visoko obrazovanje, otisnute na papiru ili na drugim nositeljima teksta kao što su papirus, koža, platno, tekstil, CD-ROM, video i audio kaseta i disketa.

Knjiga je sukladno definiciji UNESCO-a »duhovno-tvarna tvorevina koja nastaje kao zajednički rezultat djelatnosti autora, izdavača i grafičke industrije. U tehničkom smislu knjiga se sastoji iz savijenih i sašivenih ili lijepljenih dijelova tiskanih araka i poveza. Otisnuti dijelovi knjige su naslovne stranice (preliminarni - nulti otisak) i tekstualni dio s diobom na poglavlja.«

Knjigama se u smislu ove točke smatraju neperiodične tiskovine koje imaju istodobno sva tri sljedeća obilježja:

1. imaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj a ne smiju imati promidžbeni sadržaj. (Promidžbenim sadržajem smatra se onaj sadržaj u kojem se kao pretežiti dio (više od 50%) pojavljuju promidžbene poruke);

2. izrađene su u tehničkom smislu u obliku knjige, otisnute na arcima papira ili već spomenutim nositeljima teksta ili u obliku slobodnih listova;

3. imaju najmanje 49 stranica (definicija UNESCO-a) ne računajući korice i naslovnu stranicu, osim dječjih knjiga-bojanki, slikovnica bez teksta te tiskanih nota i umetaka za knjige u obliku slobodnih listova koji mogu imati i manje od 49 stranica. Dječjim knjigama razumijevaju se i bojanke kao i slikovnice bez teksta.

Knjigama se u smislu Zakona i ovoga Pravilnika ne smatraju: telefonski imenici, vozni redovi, cjenici, kalendari, rokovnici, različiti prospekti, katalozi, turistički vodiči turističke karte, mape, izvješća o poslovanju trgovačkih i ostalih društava, prigodni prezentacijski materijali u obliku knjige te drugi informativni materijal.

R.Br. Naziv grupe proizvoda R.Br. Naziv grupe proizvoda

1. Baterije za implantate 18. Mrežice11

2. Čavli za osteosintezu1 19. Matice za osteosintezu

3. Drenovi2 20. Opruge za osteosintezu

4. Elektrode3 21. Otvoreni izvori zračenja12

5. Elektronski dozatori4 22. Pločice za osteosintezu

6. Elektrostimulatori5 23. Prstenovi13

7. Endoklipse6 24. Pudentzov sistem

8. Endoproteze7 25. Sfinkter umjetni

9. Endopatch-evi (endograft-ovi)8 26. Stentovi

10. Fixatori unutrašnji 27. Stapleri i punjenja

11. Implantati silikonski 28. Šipke i šine za osteosintezu

12. Intraokularne leće 29. Tubusi

13. Kanile9 30. Umetci i tkivni ekspanderi14

14. Katetri10 31. Vijci za osteosintezu

15. Klinovi za kosti 32. Valvule 15

16. Kukice za osteosintezu 33. Žice16

17. Kohlearni implantat 34. Stomatološki implantati i nadomjesci17

________

1 Kuntscher, Rusch, Ender, medularni itd.

2 Torakalni, redon, Pundentz, PTC, itd.

3 za srčane stimulatore i ostale elektronske implantate

4 baklofenska pumpa, morfijska pumpa, inzulinska pumpa, itd.

5 srca (pacemaker, cardioconverter-defibrilator), živčanog sustava (mozga, živca), sfinktera, itd.

6 vaskularne, neurokirurške, itd.

7 zglobova, dojke, krvnih žila, srednjeg uha, testisa, ezofagealne itd.

8 kardiovaskularni, arterijski, peritonejski, lyodura, lyoplant, lyostypt, drenažni itd.

9 endotrahealne, vaskularne (arterijske i venske) itd.

10 ventrikularni Pudentz, subclavia, ureteralni itd.

11 za herniju, za protruziju acetabuluma, prolenske, za mandibulu, hemostatske itd.

12 Rutenijske pločice, radioaktivni umetci itd.

13 valvularni, endoskopski, osteosintetski itd.

14 IUD, koštani ekspanderi, čeljusni itd.

15 mitralna, aortalna, Pudentzova, itd.

16 za šivanje, za fiksaciju, za serklažu, za vezivanje, za ligaturu itd.

17 materijali za ispune, navlake, mostove; paste za punjenje, gutaperke, radikularni kolčići, dentalne legure, implantati, keramike, nadomjesci za kost, akrilati, gingivalne membrane i zavoji itd...

Udžbenicima se u smislu ove točke smatraju nastavna sredstva izrađena u svezi s odgovarajućim nastavnim planom i programom, neovisno o broju stranica (temeljna knjiga, skripta, priručnik, radna bilježnica, vježbenica, lektira i dr.) otisnuta na papiru ili na već navedenim nositeljima teksta, koje je odobrilo Ministarstvo prosvjete i športa ili Ministarstvo znanosti i tehnologije.

U smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se da su knjige i udžbenici dobro tek u trenutku kada ih kao u cijelosti dovršenu knjigu nakladnik isporučuje u tuzemstvu, odnosno u svim drugim isporukama nakon toga.

d) lijekove određene Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

e) proizvode koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo - implantati, prema Listi proizvoda koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo,

f) ostali medicinski proizvodi za nadomještanje tjelesnog oštećenja ili nedostatka iz Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, osim pomagala i usluga s Popisa pod rednim brojevima: 35., 317., 318., 319., 320., 321., 322., 326., 364., 448., 449., 487., 488., 489., 490., 491., 492., 493., 508., 509., 510., 511., 512., 513., 514., 515., 516., 517., 518., 519., 520., 521., 522., 523., 524., 525., 526., 527., 528., 529., 530., 531., 532., 533., 534., 535., 536., 537., 538., 539., 540., 543., 544., 545., 546., 547., 548., 549., 550., 551., 552., 553., 554., 577., 583., 584., 585., 586., 687., 688. i 689.

g) znanstvene časopise,

h) usluge javnog prikazivanja filmova,

i) usluge organiziranog boravka koje se plaćaju doznakama iz inozemstva (smještaj ili smještaj s doručkom, polu ili puni pansion u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata, usluge agencijske provizije za naprijed navedene usluge, ture, transferi autobusima i plovilima).

Organiziranim boravkom u smislu ove točke, smatra se boravak putnika (stranih turista) uključujući i građane Republike Hrvatske na privremenom radu u inozemstvu, koji u Republiku Hrvatsku dolaze u organizaciji strane putničke agencije ili druge strane pravne osobe (udruge, ustanove, športskog kluba, sindikata i sl.).

Doznakama iz inozemstva u smislu ove točke smatraju se plaćanja u skladu s propisima o deviznom poslovanju.

Usluga pansiona obuhvaća smještaj i tri obroka (doručak, ručak i večeru), a polupansion smještaj s doručkom i jednim od ostalih obroka.

Komercijalnim ugostiteljskim objektima u smislu ove točke smatraju se: hoteli, hotelska naselja, hotelsko-apartmanska naselja, apart-hoteli, apartmanska naselja, pansioni, moteli, kampovi, kuće za odmor, sobe, apartmani za iznajmljivanje; sobe, apartmani i kampovi u seljačkim domaćinstvima, prenoćišta, omladinski hosteli, planinarski domovi, lovački domovi, gostionice sa sobama za iznajmljivanje i brodovi.

Turama u smislu ove točke, smatra se organizirani boravak stranih turista u vidu višednevnih paket aranžmana koji mogu obuhvaćati sljedeće usluge: smještaj i doručak ili polupansion i pansion u više različitih odredišta, prijevoz u i iz Republike Hrvatske, kao i prijevoz do odnosno između pojedinih odredišta (autobusom, osobnim vozilom, brodom, zrakoplovom i ostalim prijevoznim sredstvima), usluge stručne pratnje i vodiča, kao i posjete muzejima, kulturno-povijesnim spomenicima i znamenitostima.

Pod transferom autobusima i plovilima u smislu ove točke, razumijeva se prijevoz stranih turista u okviru organiziranog boravka od zračne, pomorske ili riječne luke te željezničkog ili autobusnog kolodvora do komercijalnog ugostiteljskog objekta i to u dolasku i odlasku kao i prijevoz putnika koji se s brodova na kružnom putovanju u turističkom mjestu zadržavaju radi razgledavanja grada i posjeta povijesnim i kulturnim znamenitostima te usluge stručne pratnje i vodiča kao i usluge posjeta kulturno-povijesnim znamenitostima.

Stopa od 0% primjenjuje se na usluge organiziranog boravka stranih turista koje su zaračunane stranim putničkim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama i plaćene su doznakom iz inozemstva.

Stopa od 0% primjenjuje se i na agencijske usluge (agencijske provizije) koje domaće agencije u svezi s organiziranim boravkom stranih turista zaračunavaju stranim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama.

Kada usluge boravka odnosno smještaja i druge usluge navedene u članku 10a, točka h) obavlja domaći poduzetnik inozemnom poduzetniku putem domaće putničke agencije koja se javlja kao posrednik (u tuđe ime i za tuđi račun), stopa od 0% primjenjuje se na usluge pružene i zaračunane od strane domaćih izvršitelja usluga izravno inozemnom naručitelju. Domaća putnička agencija koja se javlja kao posrednik može inozemnom naručitelju usluga dostavljati u ime i za račun izvršitelja usluga račune odnosno može sastaviti odgovarajući obračun ili specifikaciju usluga obavljenih stranim poduzetnicima te primiti plaćanja iz inozemstva na svoj devizni račun uz obvezu rasporeda deviznog priliva na krajnje pružatelje usluga.

Kada domaće putničke agencije pružaju stranim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama usluge organiziranog boravka stranih turista u svoje ime i za svoj račun, ili u svoje ime, a za tuđi račun, usluge koje se zaračunavaju domaćoj agenciji oporezuju se po propisanoj stopi od 22%. Zaračunani porez domaća putnička agencija odbija kao pretporez, a usluge koje zaračunava stranoj agenciji ili drugoj stranoj pravnoj osobi oporezuju se po stopi od 0%.

(2) Porez na dodanu vrijednost na isporuke svih ostalih dobara i usluga plaća se po stopi od 22% na poreznu osnovicu (naknadu). Kada se iz naknade u kojoj je sadržan porez obračunan po stopi od 22% mora izračunati iznos poreza, primjenjuje se preračunana porezna stopa. Ona se izračunava na sljedeći način:

porezna stopa x 100

preračunana porezna stopa = ————————————————————

100 + porezna stopa

22 x 100

te za propisanu poreznu stopu iznosi: —————————— = 18,0328%.

100 + 22

IX. POREZNA OSLOBOĐENJA

1. POREZNA OSLOBOĐENJA U TUZEMSTVU

1.1. Najam stambenih prostorija

Članak 58.

(1) Najam stambenih prostorija i dijelova stana u svrhu stanovanja oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(2) Pod stanovanjem u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se trajni boravak - življenje u stambenom prostoru.

(3) Iznajmljivanje namještenih ili nenamještenih soba i stambenih prostorija, radi povremenog boravka, bez namjere trajnog življenja, u turističke svrhe (povremenim gostima) i poslovne svrhe (predstavnicima tvrtki i sl.) nije oslobođeno plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(4) Sve prateće usluge i isporuke dobara u svezi sa stanovanjem, koje ulaze u naknadu za najam stana, kao što su npr. isporuke vode, struje, plina, grijanja, odvoz smeća, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(5) Ako se neke od usluga vezanih uz najam stana izdvojeno naplaćuju, kao na pr. iznajmljivanje parkirnih mjesta u zajedničkoj garaži stambene zgrade, te usluge ili isporuke oporezive su ako su vezane uz iznajmljivanje stambenog prostora u turističke i poslovne svrhe, a oslobođene su od poreza ako su vezane uz iznajmljivanje u svrhu stanovanja.

1.2. Usluge banaka, štedionica i štedno-kreditnih organizacija te društava osiguranja i reosiguranja

Članak 59.

(1) Usluge banaka, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, štedionica, štedno-kreditnih organizacija te društava osiguranja i reosiguranja oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako ih obavljaju društva čiji je položaj i poslovanje uređeno posebnim propisima.

(2) Ako usluge iz stavka 1. ovoga članka, osim usluga plasmana financijskih sredstava ovim osobama, obavlja poduzetnik koji nije banka, štedionica, štedno-kreditna organizacija ili društvo osiguranja i reosiguranja, te su usluge oporezive.

1.3. Priređivanje posebnih igara na sreću u igračnicama i automat klubovima te klađenje

Članak 59a.

Priređivanje posebnih igara na sreću u igračnicama i automat klubovima te klađenje koji se priređuju prema odredbama Zakona o igrama na sreću, oslobođeno je poreza na dodanu vrijednost.

1.4 . Usluge i isporuke dobara doktora medicine i stomatologije, medicinskih sestara i fizioterapeutskih tehničara te biokemijskih laboratorija

Članak 60.

(1) Usluge i isporuke dobara doktora medicine i stomatologije, medicinskih sestara i fizioterapeutskih tehničara te biokemijskih laboratorija, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ako ih obavljaju u privatnoj praksi.

(2) Pod uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati u okviru privatne prakse prema posebnim propisima.

1.5. Usluge liječenja u zdravstvenim ustanovama te isporuke dobara koje obave navedene ustanove

Članak 61.

Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na usluge liječenja u zdravstvenim ustanovama: domovima zdravlja, hitnoj medicinskoj pomoći, poliklinikama, općim i specijaliziranim bolnicama i klinikama kao i na usluge liječenja koje pruža zdravstvena ustanova za njegu u kući, kao i na isporuke dobara koje obave navedene ustanove.

1.6. Usluge i isporuke dobara koje obavljaju ustanove socijalne skrbi

Članak 62.

Usluge i isporuke dobara što ih obavljaju ustanove socijalne skrbi kao i usluge i isporuke dobara ustanova za dječju skrb i skrb za mladež oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ako obavljaju djelatnost u skladu s posebnim propisima koji uređuju rad tih ustanova.

1.7. Usluge i isporuke dobara školskih ustanova

Članak 63.

(1) Usluge i isporuke dobara predškolskih, osnovnih, srednjih i visokoškolskih ustanova te ustanova učeničkog i studentskog standarda oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji određuju djelokrug rada tih ustanova.

(2) Uslugama i isporukama dobara iz stavka 1. ovoga članka, smatraju se i usluge ustanova za trajnu naobrazbu i kulturu koje se obavljaju prema programima verificiranim od strane Ministarstva prosvjete i športa te isporuke dobara u okviru obavljanja tih usluga.

1.8. Usluge i isporuke dobara vjerskih zajednica i ustanova

Članak 64.

Usluge i isporuke dobara vjerskih zajednica i ustanova oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako se obavljaju radi zadovoljavanja vjerskih potreba uz uvjet da se obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju rad tih zajednica i ustanova.

1.9. Usluge i isporuke dobara javnih ustanova u kulturi, usluge i isporuke dobara samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija

Članak 65.

(1) Usluge i isporuke dobara javnih ustanova u kulturi oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost i to: muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, kazališta, orkestara i drugih glazbeno-scenskih te konzervatorskih, restauratorskih i ustanova za zaštitu spomenika kulture te usluge i isporuke dobara samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju rad tih ustanova te samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija.

(2) Samostalnim umjetnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se umjetnici koji samostalno obavljaju umjetničku djelatnost kao trajnu ili povremenu djelatnost uz potvrdu strukovne organizacije.

(3) Umjetničkim organizacijama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se umjetničke organizacije upisane u Registar umjetničkih organizacija pri Ministarstvu kulture.

(4) Uslugama i isporukama u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, smatraju se i usluge i isporuke dobara u okviru obavljanja navedenih usluga koje obavljaju ustanove za trajnu naobrazbu i kulturu u skladu s posebnim propisima (muzejska djelatnost, djelatnost knjižnica, kazališna djelatnost i sl.). Uslugama i isporukama iz ovoga stavka ne smatraju se usluge i isporuke dobara koje ustanove za trajnu naobrazbu i kulturu obavljaju kao komercijalne programe (razni tečajevi, učenje stranih jezika, prikazivanje filmova i sl.).

Članak 66.

(1) Uslugama iz članka 59. stavak 1. te članaka 60., 61., 62., 63., 64. i 65. stavak 1. ovoga Pravilnika, smatraju se sve usluge odnosno isporuke dobara koje obave poduzetnici iz navedenih članaka, uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji određuju djelokrug rada tih ustanova, zajednica, samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija.

(2) Iznimno, poduzetnici iz članka 11. stavak 1. točka 10. Zakona mogu odlučiti hoće li s isporukama dobara i usluga koje obavljaju, postupati kao s oporezivim isporukama. O tome su postojeći poduzetnici obvezni do 31. srpnja 2000. godine u pisanom obliku izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave, odnosno budući poduzetnici u roku iz članka 32. stavak 2. ovoga Pravilnika.

1.10. Ostala oslobođenja

Članak 67.

(1) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na promet udjela u poduzećima. Pod udjelima u poduzećima razumijevaju se udjeli u društvima kapitala i u društvima osoba.

(2) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke nekretnina (zgrada, dijelova zgrada, stanova i drugih građevina ili dijelova građevina) osim na novoizgrađene nekretnine iz članka 9. ovoga Pravilnika.

(3) Porez na dodanu vrijednost ne plaća se na isporuke zemljišta (poljoprivrednog, građevinskog, izgrađenog ili neizgrađenog).

(4) Isporukom u smislu stavka 3. ovoga članka ne smatra se najam zemljišta.

Članak 68.

(1) Na promet domaćeg i stranog novca kao zakonskog sredstva plaćanja u obliku kovanica i novčanica u svom nominalnom iznosu, kao i na posredničke usluge u svezi s prometom novca kao zakonskog sredstva plaćanja te na promet novčanih potraživanja ne plaća se porez na dodanu vrijednost.

(2) Prometom novčanih potraživanja iz stavka 1. ovoga članka smatra se ustupanje i prodaja potraživanja nastalog iz isporuka dobara i usluga što ih poduzetnik obavi primatelju potraživanja koji na sebe preuzima cjelokupni rizik naplate potraživanja.

(3) Ako poduzetnik potraživanje nastalo iz isporuka dobara i usluga ustupi drugom poduzetniku radi naplate, ali i dalje ostaje potraživanjem i snosi rizik naplate, ne smatra se da je došlo do isporuke novčanog potraživanja. Na naknadu za uslugu naplate potraživanja koju ostvari poduzetnik kome je potraživanje ustupljeno radi naplate, plaća se porez ako se radi o poduzetniku - poreznom obvezniku.

(4) Ako se kovanice i novčanice kupuju ili prodaju po većoj vrijednosti od njihove nominalne vrijednosti, onda te isporuke podliježu oporezivanju.

Članak 69.

(1) Na isporuke vrijednosnica ne plaća se porez na dodanu vrijednost.

(2) Vrijednosnicama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se vrijednosni papiri iz Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, državne obveznice i državni biljezi.

(3) Isporukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i usluge čuvanja i upravljanja vrijednosnim papirima, poslovi uvođenja vrijednosnih papira na burzu, usluge preuzimanja i plasiranja novih emisija vrijednosnih papira kao i posredničke usluge u svezi s ovim poslovima.

2. POREZNA OSLOBOĐENJA PRI UVOZU

Članak 70.

(1) Poreza na dodanu vrijednost oslobođen je privremeni uvoz dobara koji je oslobođen carine i konačni uvoz humanitarne pomoći osim nafte i naftnih derivata, duhana i duhanskih proizvoda, alkohola i alkoholnih pića. Humanitarnom pomoći u smislu članka 12. točke 1. i 12. Zakona, smatra se uvoz dobara za potrebe humanitarnih organizacija (oprema, potrošni materijal) i za programe pomoći što ih te organizacije daju, te donacije dobara kada ih inozemni donatori poklanjaju zdravstvenim, obrazovnim, kulturnim, znanstvenim, vjerskim i socijalnim ustanovama, športskim amaterskim klubovima i tijelima državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i uvoz dobara od strane istih koja se plaćaju iz primljenih inozemnih novčanih donacija.

(2) S humanitarnim organizacijama, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, izjednačene su neprofitne organizacije, ustanove i udruge.

(3) Za ostvarenje poreznog oslobođenja pri uvozu potrebno je priložiti isprave prema carinskim propisima.

3. POREZNA OSLOBOĐENJA PRI IZVOZU

3.1. Izvozne isporuke dobara i oplemenjenih dobara

Članak 71.

(1) U skladu s odredbom članka 13. stavak 1. točka 1. Zakona, poreza na dodanu vrijednost oslobođene su izvozne isporuke dobara, te prijevozne i otpremne usluge koje su u svezi s izvozom dobara.

(2) Izvoznom isporukom dobra smatra se isporuka dobra koju obavi poduzetnik carinski obveznik, u inozemstvo izvan carinskog područja Republike Hrvatske, inozemnom naručitelju (primatelju).

(3) Inozemnim naručiteljem smatra se poduzetnik koji ima sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu. Inozemnim naručiteljem smatra se i inozemna poslovna jedinica tuzemnog poduzetnika. Tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika ne smatra se inozemnim naručiteljem.

(4) Ako se neko dobro uvozi radi dorade ili oplemenjivanja pri čemu se ne prenosi mogućnost raspolaganja (vlasništva) na domaćeg poduzetnika i nakon dorade odnosno oplemenjivanja se to dobro izveze inozemnom naručitelju smatra se da je u dijelu koji se odnosi na oplemenjivanje obavljena izvozna isporuka dobra koja je oslobođena poreza na dodanu vrijednost.

(5) Izvozne isporuke koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju, podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

(6) Ako poduzetnik koji je platio porez u smislu stavka 5. ovoga članka naplati izvoznu isporuku, ima pravo na povrat plaćenog poreza u obračunskom razdoblju kada je izvršena naplata.

(7) Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz) poduzetnik carinski obveznik dokazuje izvoznom carinskom deklaracijom koja glasi na njegovo ime s ovjerom nadležne carinarnice da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Republike Hrvatske i ispravama o naplati prema propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju. Kad se radi o doradi i oplemenjivanju uvezenih dobara, poduzetnik carinski obveznik mora osim izvozne imati i uvoznu carinsku dokumentaciju.

(8) Iznimno od odredbi stavka 7. ovoga članka da je obavljen izvoz dobara putem poštanskih pošiljki, za koje se ne podnosi izvozna carinska deklaracija, porezni obveznik dokazuje podacima iz nadzorne knjige svakog sklopljenog vanjskotrgovinskog i kreditnog posla koju vodi prema propisima o vanjskotrgovinskom i deviznom poslovanju.

(9) Pri komisionim poslovima u izvozu primjenjuju se odredbe članka 4. stavak 2. ovoga Pravilnika.

(10) Privremeni izvoz dobara pri kojem domaći isporučitelj ne prenosi mogućnost raspolaganja tim dobrima, ne smatra se izvozom u smislu Zakona niti isporukom koja podliježe oporezivanju.

3.2. Isporuke dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta te isporuke dobara unutar slobodne zone, slobodnih i carinskih skladišta

Članak 72.

(1) U skladu s odredbom članka 13. stavak 1. točka 2. Zakona, isporuke dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta te isporuke unutar slobodne zone, slobodnih i carinskih skladišta čije je poslovanje uređeno posebnim propisima, oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(2) Ako domaći poduzetnik primi dobro od poduzetnika –korisnika slobodne zone radi dorade ili oplemenjivanja i kad se ta dorada ili oplemenjivanje obavlja u postupku unutarnje proizvodnje u skladu s carinskim propisima, te ako se nakon dorade odnosno oplemenjivanja to dobro isporučuje naručitelju u slobodnu zonu, takva isporuka je oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(3) Porezni obveznik - isporučitelj dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta obvezan je osigurati dokaze (odgovarajuću carinsku dokumentaciju) o isporuci dobara u slobodnu zonu, slobodna i carinska skladišta.

3.3. Isporuke dobara i obavljene usluge diplomatskim i konzularnim predstavništvima i diplomatskom i konzularnom osoblju

Članak 73.

(1) Poreza na dodanu vrijednost oslobođene su isporuke dobara i obavljene usluge diplomatskim i konzularnim predstavništvima i diplomatskom i konzularnom osoblju pod uvjetom uzajamnosti.

(2) Nadležno državno tijelo - Državni protokol utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Porezno oslobođenje iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se izravno kod prodavatelja odnosno izvršitelja usluga.

(4) Porezni obveznik koji je obavio isporuke kao dokaz da je obavio isporuke oslobođene poreza iz stavka 1. ovoga članka, mora imati potvrdu nadležnog tijela na temelju koje kupac ostvaruje pravo na bezporeznu nabavu dobara i usluga.

3.4. Usluge koje domaći poduzetnici obave u tuzemstvu inozemnim poduzetnicima koji obavljaju pomorski, zračni i riječni promet

Članak 73a.

U skladu s odredbom članka 13. stavak 1. točka 4. Zakona, oslobođene su poreza usluge koje domaći poduzetnici obave u tuzemstvu inozemnim poduzetnicima koji obavljaju:

1. pomorski i riječni prijevoz: lučke pristojbe, usluge teglenja i vezivanja brodova u hrvatskim morskim i riječnim lukama, usluge iskrcaja, ukrcaja, prekrcaja i skladištenja brodskog tereta u lukama, lučke, skladišne i agencijske usluge za terete brodova, odvoz smeća, pranje rublja i usluge popravka brodova,

2. zračni prijevoz: usluge slijetanja, polijetanja, prihvata i otpreme zrakoplova, prtljage i robe, pristojbe u zračnim lukama, usluge prijevoza pri opskrbi zrakoplova, usluge međunarodnog poslovnog salona, parking zrakoplova, odleđivanje i zaštita zrakoplova od zaleđivanja, izguravanje i privlačenje zrakoplova, hlađenje/grijanje zrakoplova, čišćenje zrakoplova, usluge korištenja opreme i usluge popravka zrakoplova.

3.5. Isporuke dobara i usluga u tuzemstvu koje se plaćaju iz primljene inozemne novčane donacije

Članak 73b.

(1) U skladu s odredbom članka 13. stavak 1. točka 5. Zakona, poreza na dodanu vrijednost oslobođene su isporuke dobara i usluga u tuzemstvu, osim nafte i naftnih derivata, duhana i duhanskih prerađevina, alkohola i alkoholnih pića, kad se plaćaju iz primljenih inozemnih novčanih donacija danih humanitarnim organizacijama, zdravstvenim, obrazovnim, kulturnim, znanstvenim, vjerskim i socijalnim ustanovama, športskim amaterskim klubovima, te tijelima državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave. S humanitarnim organizacijama, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, izjednačene su neprofitne organizacije, ustanove i udruge.

(2) Radi korištenja oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, primatelj novčane donacije iz inozemstva treba nadležnom područnom uredu Porezne uprave dostaviti isprave (ugovor ili izjavu o donaciji, izvadak s deviznog ili žiroračuna) o primljenoj inozemnoj donaciji te ispravu odnosno potvrdu nadležnog upravnog tijela kojim dokazuje svoj status. Na temelju te isprave, nadležni područni ured Porezne uprave izdaje potvrdu s iznosom primljene novčane donacije do kojeg iznosa primatelj donacije može nabavljati dobra i usluge u tuzemstvu bez plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Primatelj donacije kao kupac, podnosi prodavatelju potvrdu područnog ureda Porezne uprave, u koju prodavatelj unosi podatak o isporučenim dobrima i uslugama bez poreza, ovjerava taj podatak i za sebe zadržava presliku potvrde kao dokaz o bezporeznoj isporuci dobra ili obavljenoj usluzi. U izdanom računu prodavatelj obvezno navodi da je isporuka obavljena bez obračuna poreza na dodanu vrijednost temeljem potvrde nadležnog područnog ureda Porezne uprave, s naznakom broja i nadnevka potvrde.

(3) Potvrda koju izdaje područni ured Porezne uprave izdaje se u dva primjerka od kojih se jedan daje primatelju donacije, a druge zadržava nadležni područni ured Porezne uprave.

(4) Obrazac potvrde je sastavni dio ovoga Pravilnika i sadrži sljedeće podatke:

1. naziv i adresu područnog ureda Porezne uprave koji je izdao potvrdu

2. naziv i adresu primatelja novčane donacije i porezni broj ako je porezni obveznik poreza na dodanu vrijednost

3. naziv i adresu davatelja novčane donacije te podatke o ispravi na temelju koje se daje donacija

4. iznos novčane donacije

5. ime, naziv i adresu, por. broj isporučitelja

6. broj, datum i iznos računa,

7. žig i potpis ovlaštene osobe isporučitelja

8. iskorištene iznose donacije

9. žig i potpis ovlaštene osobe u područnom uredu Porezne uprave.

(5) Nakon iskorištenja ukupnog iznosa donacije za nabavu dobara i usluga u tuzemstvu, primatelj donacije obvezan je potvrdu s podacima o iskorištenim iznosima, u roku od 15 dana od zadnje nabave dobara i usluga vratiti u nadležni područni ured Porezne uprave.

(6) Nadležni područni ured Porezne uprave vodi evidenciju o izdanim potvrdama i iskorištenim iznosima novčanih donacija iz inozemstva za nabavu dobara i usluga bez plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

3.6. Uvoz dobara i isporuke dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu po osnovi inozemne humanitarne pomoći (donacije) u dobrima i novcu

Članak 73c.

(1) Isporuke dobara i obavljene usluge u tuzemstvu kao i uvoz dobara oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku.

(2) Nadležno državno tijelo koje je nositelj provedbe pojedinog međunarodnog ugovora, izdaje potvrdu na temelju koje će druga ugovorna strana (međunarodna organizacija ili tuzemna osoba) moći ostvariti oslobođenje od poreza na dodanu vrijednost.

(3) Potvrda mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

1. naziv ugovora,

2. potvrdu o važenju (ratifikaciji) i potvrdu da je ugovor

na snazi,

3. odredbu ugovora o poreznom oslobođenju,

4. specifikaciju dobara koja se uvoze odnosno nabavljaju

u tuzemstvu i usluga koje se koriste u tuzemstvu,

5. datum izdavanja potvrde,

6. žig i potpis ovlaštene osobe izdavatelja potvrde.

(4) Nadležna carinarnica pri uvozu odnosno porezni obveznik pri isporuci dobara i obavljanja usluga u tuzemstvu, na temelju priložene potvrde ne obračunava porez međunarodnoj organizaciji ili tuzemnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Nadležna državna tijela iz ovoga članka obvezna su presliku potvrde dostaviti Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Središnji ured, Zagreb.

X. ISPOSTAVLJANJE RAČUNA

1. OPĆENITO

Članak 74.

(1) Poduzetnik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti pisani račun najmanje u dva primjerka od kojih se jedan uručuje kupcu, a drugi služi kao isprava za knjiženje.

(2) Poduzetnici koji isporuke dobara i obavljene usluge naplaćuju u gotovini, obvezni su promet iskazivati preko naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način s tim da za svaku isporuku obvezno izdaju račun.

(3) Računi za gotovinski promet iz stavka 2. ovoga članka, isječci vrpce ili potvrdnice iz naplatnih uređaja, moraju sadržavati najmanje podatke koji su propisani člankom 15. stavkom 6. Zakona, i to:

1. broj i nadnevak izdavanja,

2. ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge, te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.),

3. količinu, cijenu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu, količinu i cijenu obavljenih usluga,

4. zbrojni iznos naknade i poreza razvrstani po poreznoj stopi.

(4) Poduzetnici iz stavka 2. ovoga članka obvezni su na svakom prodajnom mjestu vidno istaknuti obavijest o obvezi izdavanja i uzimanja računa, a kupci su obvezni uzeti račun, isječak vrpce ili potvrdnicu iz naplatnog uređaja i imati ih pri izlasku iz radnje ili drugog poslovnog prostora te ih pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

(5) Računi iz stavka 3. ovoga članka ne moraju se ispostavljati ako se pretežni dio vrijednosti (preko 50%) isporuka prodajnog mjesta u prethodnoj kalendarskoj godini odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, lutrije, športske prognoze, lota, velda, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, kao ni pri prodaji na tržnicama i otvorenim prostorima. Poduzetnici koji počinju poslovati tijekom godine, utvrđuju uvjete iz ovoga stavka na temelju očekivanog odnosa vrijednosti isporuka.

(6) Pod tržnicama i otvorenim prostorima u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, razumijevaju se mjesta koja su određena od strane mjerodavnih tijela kao tržnice ili mjesta gdje se može prigodno trgovati odnosno obavljati usluge. Prodajom na otvorenim prostorima u smislu ovoga Pravilnika razumijeva se i prodaja karata u sredstvima javnog prijevoza. S prodajom na otvorenim prostorima izjednačena je i prodaja putem automata.

(7) Oblik i sadržaj obavijesti iz stavka 4. ovoga članka sastavni je dio ovoga Pravilnika.

2. RAČUNI POREZNIH OBVEZNIKA

Članak 75.

(1) Porezni obveznik mora za isporučena dobra ili obavljene usluge ispostaviti račun koji sadrži najmanje podatke iz članka 15. stavka 3. Zakona, i to:

1. mjesto izdavanja, broj i nadnevak,

2. ime (naziv), adresu i matični broj ili jedinstveni matični broj građana, (porezni broj poduzetnika), koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja),

3. ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),

4. količinu, cijenu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu, količinu i cijenu obavljenih usluga,

5. nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga,

6. iznos naknade (cijene) isporučenih dobara ili obavljenih usluga razvrstane po poreznoj stopi,

7. iznos poreza razvrstan po poreznoj stopi,

8. zbrojni iznos naknade i poreza.

(2) Izuzetak od odredbi stavka 1. ovoga članka su računi za gotovinski promet koji moraju sadržavati najmanje podatke iz članka 15. stavka 6. Zakona odnosno članka 74. stavka 3. ovoga Pravilnika.

(3) Porezni obveznik koji porez plaća prema izdanim računima, mora izdavati račune s posebnom oznakom R-1 čiji je sadržaj propisan odredbom članka 15. stavak 3. Zakona i stavkom 1. ovoga članka. Porezni obveznik koji porez plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama obvezan je izdavati račun istovjetnog sadržaja ali s posebnom oznakom R-2.

Članak 76.

(1) Porezni obveznik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge koje su oslobođene poreza, na računu treba navesti da porez nije zaračunan s naznakom članka Zakona kojim je to oslobođenje propisano. U tom slučaju na računu ne mogu biti iskazani podaci iz članka 15. stavka 3. točka 7. i 8. Zakona već samo zbrojni iznos naknade.

(2) Porezni obveznik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge koje prema odredbi članka 2. i članka 3. stavka 4. u svezi s odredbama članka 5. i članka 8. stavka 8. Zakona, ne podliježu oporezivanju, obvezni su na računu navesti da isporuka dobara odnosno usluga ne podliježe oporezivanju i da porez nije obračunan te navesti članak Zakona, kojim je to propisano. U tom slučaju na računu ne mogu biti iskazani podaci iz članka 15. stavka 3. točke 7. i 8. Zakona, već samo zbrojni iznos naknade.

(3) U tom slučaju ako se radi o isporukama dobara odnosno obavljenim uslugama koje djelomično podliježu oporezivanju, a djelomično ne npr. usluge prijevoza prema odredbi članka 5. stavka 4. točka 2. Zakona, porezni obveznik na računu mora iskazati poreznu osnovicu za obračun poreza za dio koji se oporezuje i odredbu Zakona prema kojoj dio isporuke odnosno usluge ne podliježe oporezivanju.

(4) U slučaju isporuka novosagrađenih nekretnina i rabljenih automobila za koje pri nabavi nije mogao biti odbijen pretporez, gdje je kao porezna osnovica propisan iznos manji od naknade za ova dobra, u računu je obvezno posebno navesti poreznu osnovicu te posebno dio naknade koji ne ulazi u poreznu osnovicu.

Članak 77.

Porezni obveznik mora izdavati račune i u njima iskazati poreznu osnovicu i iznos poreza i u slučajevima:

1. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni članovima društva, ili vlasnicima udjela, članovima njihove uže obitelji i drugim osobama,

2. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni zaposlenima ili članovima njihovih obitelji po osnovi rada,

3. isporuke dobara ili obavljanja usluga besplatno ili po povoljnijoj cijeni od strane trgovca pojedinca, obrtnika, slobodnih zanimanja i drugih samostalnih djelatnosti članovima njihove uže obitelji i drugim osobama,

4. izuzimanja dobara i usluga za vlastitu potrošnju.

Članak 78.

(1) Za primljene predujmove, odnosno uplate koje su izvršene prije isporuke dobra ili obavljene usluge mora se ispostaviti račun u smislu članka 15. stavka 3. Zakona. Ispostavljeni račun za predujam je isprava u smislu i za potrebe Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Pri isporuci dobara odnosno obavljanju usluge ispostavlja se račun u kojem se zaračunava cjelokupna isporuka odnosno obavljena usluga, a račun za predujam se poništava (stornira). Primljeni predujam predstavlja bruto naknadu iz koje preračunatom stopom iz članka 57. ovoga Pravilnika treba izračunati iznos poreza na dodanu vrijednost.

(2) Ako poduzetnik za isporučena dobra i obavljene usluge primi naknadu u cjelosti ili djelomično od druge osobe a ne od primatelja isporučenih dobara i usluga (naknada od treće osobe), u računu mora biti iskazana ukupna naknada uključujuću i naknadu druge osobe, i porez mora biti obračunan na ukupan iznos naknade.

(3) Ako porezni obveznik izdaje interne račune za isporuke između poslovnih cjelina ili poduzeća istog poreznog obveznika, takvi računi se ne smatraju računima u smislu Zakona i ne utječu na oporezivanje, što znači da ne utječu na utvrđivanje porezne obveze i odbitak pretporeza.

Članak 79.

(1) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra i obavljene usluge iskaže viši iznos poreza od onoga kojeg duguje po Zakonu, tada duguje taj viši iznos poreza. Ova odredba se ne odnosi na poreznog obveznika koji učini ispravak računa u smislu članka 8. stavka 3. Zakona.

(2) Izdavatelj računa može ispraviti pogrešno iskazani porez u računu o isporučenim dobrima i obavljenim uslugama ako primatelj po tom računu još nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju, izdavatelj računa je obvezan o ispravku računa pisano obavijesti primatelja računa. Izdavatelju računa mora biti vraćen izvornik računa u kojemu je porez bio pogrešno iskazan, mora ga pohraniti u svoju dokumentaciju, i ispravak poreza proknjižiti u svome knjigovodstvu.

(3) Ako je primatelj računa iz stavka 2. ovoga članka prije ispravka računa već odbio pretporez u svome obračunu poreza, ispravak iskazanog i obračunanog poreza može se provesti samo pod uvjetima iz članka 8. stavka 3. Zakona. Ovo se ne odnosi na ispravak računa izdanog poduzetniku koji nema pravo na odbitak pretporeza.

(4) Ako izdavatelj računa iskaže porez niži od propisanog, obvezan je obračunati i platiti porez po propisanoj stopi.

(5) Odredbe članka 15. stavak 5. Zakona odnose se na poduzetnike i druge osobe i primjenjuju se neovisno o visini neovlašteno iskazanog poreza. Takav račun ne mora sadržavati sve podatke iz članka 15. stavak 3. i 6. Zakona. Iskazani iznos poreza na dodanu vrijednost duguje se neovisno o tome, je li primatelj računa odbio pretporez.

Članak 80.

(1) Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.

(2) Računom u smislu odredbi Zakona i ovoga Pravilnika smatraju se i isprave u kojima isporuke dobara ili usluga zaračunava primatelj isporuke dobra ili usluge ako su obje strane suglasne da se obračun napravi na taj način. Ako izdavatelj računa nije i isporučitelj dobra ili usluge suodgovoran je za izdavanje računa.

(3) Računi poslani telekomunikacijskim uređajem ne smatraju se računima u smislu odredbe članka 15. Zakona i članka 75. ovoga Pravilnika.

3. RAČUNI PODUZETNIKA KOJI NISU OBVEZNICI POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 81.

(1) Poduzetnici iz članka 22. stavka 1. Zakona kao i svi drugi poduzetnici i osobe koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost ne smiju izdavati račune s posebno iskazanim porezom što znači da na računima koje izdaju ne mogu iskazivati podatke iz članka 15. stavak 3. točke 7. i 8. Zakona već samo iznos naknade, a na računu su obvezni naznačiti da nisu u sustavu poreza na dodanu vrijednost.

(2) Ako poduzetnik ili izdavatelj računa iz stavka 1. ovoga članka, u računu za isporučena dobra i obavljene usluge izdvojeno iskaže porez, iako nije bio ovlašten za izdavanje računa u smislu članka 15. stavka 5. Zakona, obvezan je platiti iskazani iznos poreza. Ova odredba se ne odnosi na izdavatelja računa koji obavi ispravak računa prema članku 8. stavku 3. Zakona.

XI. RAZDOBLJE OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJE POREZA, POSTUPAK OPOREZIVANJA I PLAĆANJE POREZA

1. RAZDOBLJE OPOREZIVANJA

Članak 82.

(1) Razdobljem oporezivanja u smislu Zakona razumjeva se kalendarska godina. Ako je porezni obveznik poslovao jednim dijelom kalendarske godine, tada je razdoblje oporezivanja razdoblje poslovanja.

(2) Obračunsko razdoblje je vremensko razdoblje za koje porezni obveznik obračunava porez na dodanu vrijednost. Obračunska razdoblja su od 1. do posljednjeg dana u mjesecu.

(3) Za poduzetnike čija je vrijednost isporučenih dobara i usluga uključujući i porez na dodanu vrijednost u prethodnoj kalendarskoj godini bila manja od 300.000,00 kuna, obračunska razdoblja su od 1. do posljednjeg dana u tromjesečju. Poduzetnik koji je poslovao dijelom prethodne kalendarske godine svodi vrijednost isporuka na godišnju razinu.

2. OBRAČUNAVANJE POREZA

2.1 Obračunavanje poreza prema izdanim računima

Članak 83.

(1) Porezni obveznik obračunava porez na iznos naknade za oporezive isporuke dobara i usluga u obračunskom razdoblju.

(2) Naknada za oporezive isporuke iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na temelju izdanih računa te iznosa naplaćenih prema članku 15. stavak 8. Zakona, a u obračun se uključuju i:

1. vlastita potrošnja prema članku 2. stavak 1. točka 2a. i 2b. Zakona,

2. isporuke dobara i usluga prema članku 2. stavak 1. točka 3. Zakona,

3. primljeni (naplaćeni) predujmovi prema članku 7. stavak 4. Zakona.

(3) Kao iznosi izdanih računa u smislu stavka 2. ovoga članka pri obračunu poreza smatraju se i iznosi:

1. vlastite potrošnje prema članku 2. stavak 1. točka 2c. Zakona,

2. izvoznih isporuka koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju prema članku 13. stavak 2. Zakona,

(4) Ako za isporuke tijekom obračunskog razdoblja nisu ispostavljeni računi, za te isporuke prema članku 7. stavak 1. Zakona i članku 41. ovoga Pravilnika nastala je porezna obveza i na vrijednost tih isporuka obračunava se porez kao da su računi izdani. Naknadno izdani računi za ranije obračunane isporuke ne utječu na obračun poreza.

(5) U obračun poreza uključuju se i iznosi računa ispostavljenih u obračunskom razdoblju po kojima još nisu obavljene isporuke. Naknadno obavljene isporuke za koje su prethodno izdani računi koji su uključeni u obračun poreza ne utječu na obračun poreza.

(6) Od poreza na dodanu vrijednost obračunanog za isporuke prema stavku 2., 3., 4. i 5. ovoga članka porezni obveznik ima pravo odbiti pretporez u skladu s člankom 20. stavak 1., 2. i 4. Zakona.

2.2. Obračun poreza prema naplaćenim naknadama

Članak 84.

(1) Poduzetnik koji je obveznik poreza na dohodak, porez na dodanu vrijednost obračunava prema primljenim (naplaćenim) naknadama za oporezive isporuke.

(2) Od poreza na dodanu vrijednost obračunanog prema odredbama stavka 1. ovoga članka odbija se pretporez u smislu članka 20. stavka 1., 2. i 4. Zakona ako je plaćen.

(3) Oporezivanje prema naplaćenim naknadama ne može se primijeniti pri prijenosu pogona odnosno gospodarske cjeline.

2.3. Promjena načina obračunavanja poreza

Članak 85.

(1) Ako porezni obveznik mijenja način obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, tu promjenu treba obaviti u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak odnosno Zakonom o porezu na dobit pri čemu se polazi od toga da je razdoblje oporezivanja kalendarska godina.

(2) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama pri prijelazu na oporezivanje prema izdanim računima, mora iskazati poreznu obvezu za sve isporuke dobara i usluga koje nisu naplaćene do dana prijelaza (31. prosinca protekle godine), budući se smatra da je danom prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima došlo do isporuke dobara ili usluge, a porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je dan prijelaza (1. siječnja tekuće godine).

(3) Za predujmove koje je porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema naplaćenim (primljenim) naknadama, primio prije prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima, pri isporuci dobara ili usluga poslije prijelaza na oporezivanje prema izdanim računima, ne nastaje porezna obveza do visine primljenog predujma.

(4) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema izdanim računima pri prijelazu na oporezivanje prema naplaćenim računima, za isporučena dobra i usluge obavljene prije prijelaza, a naplaćene poslije promjene načina obračunavanja poreza, ne iskazuje poreznu obvezu.

(5) Porezni obveznik koji porez na dodanu vrijednost plaća prema izdanim računima, pri prijelazu na oporezivanje prema naplaćenim računima, za primljene predujmove prije promjene načina obračunavanja poreza, za isporuke obavljene poslije promjene načina oporezivanja, ne iskazuje poreznu obvezu do visine primljenog predujma.

(6) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka treba voditi računa o tome da se prometi odnosno isporuke ne smiju dvostruko obuhvaćati niti smiju ostati neoporezivi.

3. POSTUPAK OPOREZIVANJA

3.1. Oporezivanje prema izdanim računima

Članak 86.

(1) Porezni obveznik (stalni) mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza na dodanu vrijednost - na obrascu PDV.

(2) Prijava poreza na dodanu vrijednost na obrascu PDV mora se podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika. Porezni obveznik, obrazac PDV podnosi za svako obračunsko razdoblje bez obzira jesu li u tom razdoblju obavljene oporezive isporuke ili ne.

(3) Porezni obveznik mora predati do kraja travnja tekuće godine konačni obračun poreza za proteklu kalendarsku godinu nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu na obrascu PDV-K.

(4) Porezni obveznik iz članka 17. stavka 3. Zakona, konačni obračun poreza podnosi ispostavi Porezne uprave do kraja veljače tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu na obrascu PDV-K.

(5) Porezni obveznici iz stavka 3. i 4. ovoga članka koji prestaju s poslovanjem obvezni su u roku od tri mjeseca od dana prestanka poslovanja predati konačni obračun poreza na obrascu PDV-K. Konačni obračun u navedenom roku, obvezni su podnijeti i porezni obveznici koji su obavljali isključivo oporezive isporuke dobara i usluga, a počinju obavljati isključivo isporuke dobara i usluga oslobođene poreza ako do promjene dođe tijekom razdoblja oporezivanja, odnosno u rokovima iz stavka 3. i 4. ovoga članka ako do promjene dođe istekom razdoblja oporezivanja.

(6) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese ili uopće ne podnese poreznu prijavu i konačni obračun, poreznu obvezu utvrdit će nadležna ispostava Porezne uprave procjenom.

(7) Oblik i sadržaj obrazaca PDV i PDV-K su sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 87.

U prijavi poreza - obrascu PDV iskazuju se podaci o:

1. isporukama u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene poreza te isporukama koje podliježu oporezivanju po stopi od 0% (pod I);

2. oporezivim isporukama i poreznoj obvezi (pod II.);

3. obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga (pod III.);

4. obvezi poreza za uplatu ili povrat (pod IV.);

5. neuplaćenom porezu ili poreznom kreditu po prethodnom obračunu (V.) i

6. ukupnoj razlici za uplatu ili povrat (VI.).

Članak 88.

U obrascu PDV, pod točkom I., iskazuju se podaci o obavljenim isporukama dobara i usluga koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene te isporukama koje se oporezuju po stopi od 0%, kako slijedi:

1. pod točkom 1., o svim obavljenim isporukama dobara i usluga u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju,

2. pod točkom 2. o ukupnim isporukama koje su oslobođene poreza i to o isporukama u tuzemstvu koje su oslobođene poreza bez prava na odbitak pretporeza (točka 2.1.) i izvoznim isporukama te isporukama u tuzemstvu koje su oslobođene poreza prema odredbi članka 13. stavka 1. točka 2., 3., 4. i 5. kao i isporukama dobara za koje je oslobođenje propisano prema odredbama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku (točka 2.2.); Podaci o izvoznim isporukama moraju se temeljiti na izvoznim carinskim deklaracijama i drugim izvoznim ispravama.

3. pod točkom 3. o obavljenim isporukama dobara koje se oporezuju po stopi od 0%.

Članak 89.

Pod točkom II., iskazuju se podaci o oporezivim isporukama te poreznoj obvezi, kako slijedi:

1. pod točkom 1. o svim izdanim računima, osim izdanih računa za vlastitu potrošnju (izuzimanja dobara i usluga), bez obzira na to jesu li isporuke obavljene ili ne, što znači da se tu unose podaci o obavljenim i zaračunanim isporukama kao i podaci o izdanim računima bez obavljenih isporuka. Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju zbroj iznosa za dotično razdoblje iz stupaca 11 i 13 odnosno za porez stupaca 12 i 14 Knjige izdanih (izlaznih) računa za redovne isporuke i Knjige izdanih računa za predujmove;

2. pod točkom 2., o obavljenim ali nezaračunanim isporukama. Podatke o tim isporukama i pripadajućem porezu porezni obveznik osigurava, na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava (obračuna), u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno. Kad se ove isporuke, u dijelu ili u cijelosti naknadno zaračunaju, ranije provedena knjiženja se poništavaju. Ovo naknadno zaračunavanje obavljenih isporuka ne utječe na oporezivanje jer se za isti iznos smanjuje podatak pod točkom 2., a povećava pod točkom 1.;

3. pod točkom 3., o računima izdanim za izuzimanja dobara i usluga koja predstavljaju vlastitu potrošnju kao i podatke o rashodima po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se ne mogu odbiti pri oporezivanju dohotka odnosno dobiti. Podaci se uzimaju iz Knjige izdanih (izlaznih) računa za vlastitu potrošnju i drugih odgovarajućih evidencija;

4. pod točkom 4., o izvoznim isporukama koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovačkom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona i članak 36. i 71. stavak 5. i 6. ovoga Pravilnika). Podaci se uzimaju iz knjigovodstva inozemnih kupaca ili drugih evidencija o tim potraživanjima i njihovoj naplati;

5. pod točkom 5., o naknadnim oslobođenjima izvoza u okviru osobnog putničkog prometa (članak 21. stavak 3. Zakona). Podaci se uzimaju iz evidencije PDV-F.

Članak 90.

U obrascu PDV, pod točkom III., iskazuju se podaci o obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga kako slijedi:

1. pod točkom 1., o pretporezu u primljenim računima od drugih poreznih obveznika za koje su isporučitelji ispostavili račune prema članku 15. stavku 3. Zakona, po kojima se može odbiti pretporez. Podaci se uzimaju iz Knjige primljenih (ulaznih) računa za redovne isporuke, dane predujmove i vlastitu potrošnju) iz stupca 6 (osnovica) i stupca 9 (pretporez), za dotično obračunsko razdoblje;

2. pod točkom 2., o pretporezu plaćenom pri uvozu. Podaci o pretporezu plaćenom pri uvozu moraju se temeljiti na uvoznim carinskim deklaracijama i ispravama o uplati poreza. Pri primitku prijave poreza, uplata poreza pri uvozu obvezno se provjerava putem informacijskih sustava Carinske uprave i Porezne uprave;

3. pod točkom 3., o uslugama koje je tuzemnom poduzetniku obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu - iznos pretporeza plaćen na predmetne usluge;

4. pod točkom 4., ispravci pretporeza prema članku 20. stavku 5. Zakona. Ako porezni obveznik ima podatak na ovom rednom broju uz poreznu prijavu mora priložiti obračun iz kojega treba biti vidljiv ukupan pretporez, iskorišteno (neiskorišteno) pravo na odbitak pretporeza i iznos smanjenja (povećanja) pretporeza. Ako porezni obveznik prema obračunu iskaže obvezu poreza u obrascu na ovom rednom broju iskazuje podatak s predznakom minus (-). Kad se radi o pravu na povrat dijela pretporeza tada se u obrascu na ovom rednom broju iskazuje podatak s predznakom plus (+).

Članak 91.

(1) U obrascu PDV, pod točkom IV., iskazuje se podatak o poreznoj obvezi obračunskog razdoblja za uplatu ili za povrat. Ako je porez po obavljenim isporukama pod II. veći od iznosa pretporeza u primljenim isporukama iz točke III. ovoga obrasca iskazuje se obveza za uplatu i obrnuto, ako je iznos pretporeza pod III. veći od iznosa obveze pod II. iskazuje se pravo na povrat poreza.

(2) U obrascu PDV, pod točkom V., iskazuju se podaci o neuplaćenom porezu do dana podnošenja porezne prijave po prethodnom obračunu odnosno o pretplati poreza (poreznom kreditu) iz ranijeg obračunskog razdoblja.

(3) U obrascu PDV, pod točkom VI., iskazuju se podaci o ukupnoj razlici poreza za uplatu odnosno povrat. Ova razlika rezultat je obračuna poreza za obračunsko razdoblje i prenesene obveze odnosno preplate (kredita) iz prethodne prijave.

Članak 92.

U konačnoj prijavi poreza - obrascu PDV-K iskazuju se podaci o:

1. isporukama u obračunskom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene poreza te isporukama koje podliježu oporezivanju po stopi od 0% (pod I);

2. oporezivim isporukama i poreznoj obvezi (pod II.);

3. obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga (pod III.);

4. obvezi poreza za uplatu ili povrat (pod IV.);

5. uplaćenom iznosu poreza do dana podnošenja prijave (pod V.);

6. ukupnoj razlici za uplatu ili povrat po poreznoj prijavi (pod VI:);

7. ostali podaci (pod VII.).

Članak 93.

U obrascu PDV-K, pod točkom I., iskazuju se podaci o obavljenim isporukama dobara i usluga u poreznom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju, isporukama koje su oslobođene te isporukama koje se oporezuju po stopi od 0%, kako slijedi:

1. pod točkom 1., o svim obavljenim isporukama dobara i usluga u poreznom razdoblju koje ne podliježu oporezivanju;

2. pod točkom 2. o ukupnim isporukama koje su oslobođene poreza i to o isporukama u tuzemstvu koje su oslobođene poreza bez prava na odbitak pretporeza (točka 2.1.) i izvoznim isporukama te isporukama u tuzemstvu koje su oslobođene poreza prema odredbi članka 13. stavak 1. točka 2., 3., 4. i 5. kao i isporukama dobara za koje je oslobođenje propisano prema odredbama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku (točka 2.2.);

3. pod točkom 3. o obavljenim isporukama dobara koje se oporezuju po stopi od 0%.

Članak 94.

U obrascu PDV-K, pod točkom II., iskazuju se podaci o oporezivim isporukama te poreznoj obvezi, kako slijedi:

1. pod točkom 1. o svim izdanim računima, osim izdanih računa za vlastitu potrošnju (izuzimanja dobara i usluga). Podaci koji se ovdje upisuju predstavljaju zbroj iznosa za porezno razdoblje iz stupaca 12 i 14 Knjige izdanih (izlaznih) računa za redovne isporuke i Knjige izdanih (izlaznih) računa za predujmove;

2. pod točkom 2., o obavljenim ali nezaračunanim isporukama. Podatke o tim isporukama i pripadajućem porezu porezni obveznik osigurava, na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava (obračuna), u svome knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno;

3. pod točkom 3., o računima izdanim za izuzimanja dobara i usluga koja predstavljaju vlastitu potrošnju kao i podatke o rashodima po osnovi reprezentacije i korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se ne mogu odbiti pri oporezivanju dohotka odnosno dobiti. Podaci se uzimaju iz Knjige izdanih (izlaznih) računa za vlastitu potrošnju ili odgovarajućih evidencija;

4. pod točkom 4., o izvoznim isporukama koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju (članak 13. stavak 2. Zakona i članak 36. i 71. stavak 5. i 6. ovoga Pravilnika). Podaci se uzimaju iz knjigovodstva inozemnih kupaca ili drugih evidencija o tim potraživanjima i njihovoj naplati;

5. pod točkom 5., o naknadnim oslobođenjima izvoza u okviru osobnog putničkog prometa (članak 21. stavak 3. Zakona). Podaci se uzimaju iz evidencije PDV-F.

Članak 95.

U obrascu PDV-K, pod točkom III., iskazuju se podaci o obračunanom pretporezu u primljenim isporukama dobara i usluga kako slijedi:

1. pod točkom 1., o pretporezu u primljenim računima od drugih poreznih obveznika za koje su isporučitelji ispostavili račune prema članku 15. stavku 3. Zakona, po kojima se može odbiti pretporez. Podaci se uzimaju iz Knjige primljenih (ulaznih) računa (obrazac U-RA za redovne isporuke, za predujmove i vlastitu potrošnju) iz stupca 6 (osnovica) i stupca 9 (pretporez), za porezno razdoblje;

2. pod točkom 2., o pretporezu plaćenom pri uvozu. Podaci o pretporezu plaćenom pri uvozu moraju se temeljiti na uvoznim carinskim deklaracijama i ispravama o uplati poreza;

3. pod točkom 3., o uslugama koje je tuzemnom poduzetniku obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu - iznos pretporeza plaćen na predmetne usluge.

4. pod točkom 5., ispravci pretporeza prema članku 20. stavku 5. Zakona.

Članak 96.

U obrascu PDV-K, pod točkom IV. iskazuju se podaci o ukupnoj poreznoj obvezi za porezno razdoblje, a pod točkom V., iskazuju se podaci o ukupno plaćenom porezu za porezno razdoblje do dana podnošenja prijave te pod točkom VI. razlika po konačnom obračunu poreza za uplatu odnosno povrat.

Članak 97.

U obrascu PDV-K pod točkom VII. iskazuju se ostali podaci o promjenama značajnim za utvrđivanje konačne porezne obveze. O ovim promjenama u obrazac se unose samo vrijednosni podaci (neto vrijednost).

Članak 98.

Pri konačnom obračunu poreza, podaci se u obrazac PDV-K unose iz knjigovodstva, obrazaca I-RA i U-RA, izvanknjigovodstvenih i drugih pomoćnih evidencija te carinskih i drugih knjigovodstvenih isprava, na način propisan za unošenje podataka u obrazac PDV prema odredbama članka 88, 89 i 90. ovoga Pravilnika.

3.2. Oporezivanje prema naplaćenim naknadama

Članak 99.

(1) Porezni obveznik koji je obveznik poreza na dohodak, porez na dodanu vrijednost plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama.

(2) Od naplaćenog poreza prema stavku 1. ovoga članka odbija se plaćeni pretporez ako je to Zakonom dopušteno.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka podatke u obrasce PDV i PDV-K unosi iz Knjige primitaka i izdataka koju vodi prema Pravilniku o porezu na dohodak i Knjige izdanih i primljenih računa koje vodi prema odredbama ovoga Pravilnika. Podaci u obrasce PDV i PDV-K unose se na način propisan ovim Pravilnikom primjenjujući načelo naplaćenih/plaćenih naknada.

(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka radi osiguranja podataka o naplaćenim i plaćenim naknadama, vodi knjige izdanih i primljenih računa (obrasci I-RA i U-RA) po načelu naplaćenih/plaćenih naknada. Porezni obveznik može knjige izdanih i primljenih računa (obrasci I-RA i U-RA) voditi prema izdanim i primljenim računima, a posebno osiguravati podatke o naplaćenim odnosno plaćenim računima.

3.3. Plaćanje poreza povremenih poreznih obveznika

Članak 100.

(1) Ako netko u računu za isporučena dobra ili usluge izdvojeno iskaže porez na dodanu vrijednost iako za to nije ovlašten, tada je, prema članku 15. stavku 5. Zakona obvezan platiti taj porez, osim u slučaju kada ispravi račun izdan primatelju u skladu s člankom 8. stavkom 3. Zakona.

(2) Obveznik poreza iz stavka 1. ovoga članka ne podnosi poreznu prijavu, a porez mora platiti do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku mjeseca u kojem je neovlašteno izdan račun s posebno iskazanim porezom.

Članak 101.

(1) Ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema članku 6. stavku 1. točka 5. Zakona.

(2) Poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka, koji nije redovni porezni obveznik, ne podnosi poreznu prijavu, a porez na vrijednost usluga koje mu je obavio inozemni poduzetnik, a koje se prema odredbama o mjestu oporezivanja, oporezuju u tuzemstvu, plaća na propisani uplatni račun do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku mjeseca u kome su usluge inozemnog poduzetnika obavljene ili plaćene (predujmljene).

4. PLAĆANJE POREZA

Članak 102.

(1) Obračunani i prijavljeni porez za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti u rokovima koji su propisani za podnošenje porezne prijave odnosno konačnog obračuna poreza.

(2) Porez na dodanu vrijednost uplaćuje se u korist propisanog računa.

XII. ODBITAK PRETPOREZA

1. PRAVO NA ODBITAK PRETPOREZA

1.1. Općenito

Članak 103.

(1) Pretporez je iznos poreza na dodanu vrijednost koji je u smislu članka 15. stavak 3. Zakona zasebno iskazan na računima za isporuke dobara i usluga koje su poduzetniku obavili drugi poduzetnici.

(2) Pretporez je i iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obračunala i naplatila carinarnica pri uvozu prema odredbama članka 7. stavka 5. Zakona kao i iznos poreza kojeg je platio domaći poduzetnik prema odredbama članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

1.2. Poduzetnici koji imaju pravo na odbitak pretporeza

Članak 104.

(1) Poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da računi za primljena dobra ili obavljene usluge sadrže sve podatke propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona,

2. da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost,

3. da za primljene isporuke prema članku 20. Zakona nije isključeno pravo na odbitak pretporeza,

4. da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.

(2) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka pri oporezivanju prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona) mora biti ispunjen i uvjet da je račun na temelju kojeg se odbija pretporez plaćen.

(3) Ako su dobra ili usluge primljene u jednom, a račun u drugom obračunskom razdoblju, odbitak pretporeza može se izvršiti u obračunskom razdoblju kad su ispunjena oba uvjeta.

(4) Poduzetnici iz članka 22. Zakona kao i drugi poduzetnici koji nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost, nemaju pravo na odbitak pretporeza. Isto se odnosi i na poduzetnike koji obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođenih poreza na dodanu vrijednost.

(5) Poduzetnici koji dijelom obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke. U tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi - režije, dugotrajna imovina i dr.), pripadajuće iznose utvrđuje procjenom.

(6) Ako je očito da su zaračunani previsoki iznosi pretporeza, odbitak takvih iznosa pretporeza prema članku 20. stavak 7. Zakona nije dopušten.

(7) Ako je u slučajevima isporuka po povoljnijoj naknadi iskazana niža naknada a porez obračunan na višu osnovicu, primatelj isporuke tako obračunani viši iznos poreza na dodanu vrijednost ako je propisno iskazan na računu prema članku 15. stavak 3. Zakona, može odbiti kao pretporez.

(8) Ako će se isporuka kod primatelja u beznačajnom dijelu koristiti za poslovne svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u nepoduzetničke svrhe. Nasuprot tome, ako će se isporučeno dobro u cijelosti ili skoro u cijelosti koristiti u poduzetničke svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u poduzetničke svrhe.

(9) Ako se isporučeno dobro ili usluga koristi u poduzetničke i nepoduzetničke svrhe, a moguće je odrediti udjel korištenja u nepoduzetničke svrhe, pretporez se mora podijeliti prema svrsi uporabe na dio koji se može i na dio koji se ne može odbiti. Ovaj način razgraničenja provodi se osobito kod isporuka pokretnih dobara koja se u gospodarskom prometu količinski određuju po broju, mjeri ili težini te kod korištenja usluga.

(10) Ako podjela iz stavka 9. ovoga članka nije moguća, a primljena isporuka se prema odluci poduzetnika u cijelosti uključuje u poduzetničke svrhe, ispunjene su pretpostavke za postojanje vlastite potrošnje glede korištenja u nepoduzetničke svrhe te privatni udio korištenja podliježe oporezivanju prema članku 2. stavak 1. točka 2. Zakona.

1.3. Odbitak pretporeza pri uvozu

Članak 105.

Porez na dodanu vrijednost koji je obračunan pri uvozu, uvoznik može odbiti kao pretporez ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

1. da je porez na dodanu vrijednost plaćen pri uvozu. Uplatu poreza pri uvozu može obaviti sam uvoznik ili za njega netko drugi,

2. da je dobro uvezeno u tuzemstvo, za poduzetničke svrhe uvoznika.

1.4. Vrijeme odbitka pretporeza

Članak 106.

(1) Pri oporezivanju prema izdanim računima u skladu s odredbama članka 17. stavka 4. Zakona pretporez se odbija u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 15. stavka 3. Zakona. Za odbitak pretporeza nije bitno da li je račun plaćen.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako isporuku obavi odnosno ispostavi račun (na obrascu R-2) porezni obveznik koji porez plaća prema primljenim (naplaćenim) naknadama, pretporez se može odbiti samo ako je račun plaćen.

(3) Pri oporezivanju prema naplaćenim naknadama pretporez se odbija u razdoblju kada je plaćen račun za primljena dobra u skladu s člankom 17. stavak 5. Zakona.

1.5. Odbitak pretporeza kod predujmova

Članak 107.

(1) Za dane predujmove pretporez se može odbiti u obračunskom razdoblju u kojem je predujam plaćen ako je za njega od strane primatelja ispostavljen a od strane platitelja primljen račun, prema članku 15. stavku 3. Zakona, neovisno od toga što dobro nije isporučeno ili usluga izvršena.

(2) Ako po plaćenom predujmu ne dođe do isporuke dobra ili usluge, a plaćeni predujam se vrati uplatitelju predujma, on gubi pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju on mora pisano izvijestiti primatelja predujma da je obavio ispravak pretporeza, a primatelj predujma tada smanjuje svoju poreznu obvezu.

1.6. Odbitak pretporeza pri početku obavljanja djelatnosti

Članak 108.

(1) Gospodarska ili druga poduzetnička djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do poduzetničkog statusa i poduzetničkog poslovanja.

(2) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo na odbitak pretporeza u skladu s uvjetima propisanim Zakonom i ovim Pravilnikom.

1.7. Ispravak odbitka pretporeza

Članak 109.

Ako se porezna osnovica (naknada) promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada poduzetnik koji je isporučio dobro ili obavio uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos poreza, tek nakon što poduzetnik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi (smanji) odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja. Ako je porez na dodanu vrijednost obračunan i plaćen pri uvozu odbijen kao pretporez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora za pripadni iznos ispraviti odbitak pretporeza. Ispravci se moraju obaviti u obračunskom razdoblju u kojem je promijenjena porezna osnovica.

1.8. Odbitak pretporeza kod usluga koje poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu obavi domaćem poduzetniku

Članak 110.

(1) Poduzetnik koji koristi uslugu inozemnog poduzetnika i plati porez prema članku 19. stavku 2. Zakona, ima pravo taj porez odbiti kao pretporez, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. Zakona.

(2) Poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. račun mora izdati poduzetnik koji ima sjedište u inozemstvu,

2. porez mora biti plaćen na propisani uplatni račun,

3. tuzemni poduzetnik mora na računu zabilježiti iznos obračunanog i plaćenog poreza.

1.9. Pretporez pri otuđenju gospodarske cjeline ili pogona

Članak 111.

(1) Ako se neka gospodarska cjelina ili pogon u cijelosti prenese, a pri tome stjecatelj obračunani porez na dodanu vrijednost u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.

(2) Ako stjecatelj gospodarske cjeline ili pogona nema pravo na odbitak pretporeza tada se to otuđenje smatra oporezivom isporukom.

(3) Ako stjecatelj gospodarske cjeline ili pogona obavlja isporuke dobara ili usluge koje dijelom podliježu porezu a dijelom su oslobođene poreza prema članku 11. Zakona, provodi se podjela pretporeza za stečenu gospodarsku cjelinu ili pogon u skladu s člankom 20. stavkom 6. Zakona.

(4) Ako gospodarsku cjelinu ili pogon otuđuje poduzetnik koji obavlja isporuke dobara i usluga koje su prema članku 11. Zakona oslobođene poreza ili ako tu cjelinu otuđuje poduzetnik iz članka 22. Zakona, tada se na to otuđenje ne obračunava porez pa se ni kod stjecatelja ne može odbiti pretporez.

(5) Ako kod stjecatelja iz stavka 1. ovoga članka naknadno dođe do promjene uvjeta mjerodavnih za oporezivanje prema članku 20. stavku 5. Zakona, stjecatelj je obvezan izvršiti ispravak (smanjenje) pretporeza kao da mu je pri stjecanju zaračunan porez.

2. DJELATNOSTI I ISPORUKE OSLOBOĐENE POREZA

Članak 112.

(1) Porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i usluga:

1. oslobođenih plaćanja poreza na dodanu vrijednost u tuzemstvu prema članku 11. Zakona,

2. u inozemstvu, koje bi bile oslobođene od poreza da su obavljene u tuzemstvu,

3. bez naknade, koje bi bile oslobođene od poreza.

(2) Ako se isporuke dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost u tuzemstvu, obavljaju u inozemstvu, ne ostvaruje se pravo na odbitak pretporeza koji je s njima povezan.

(3) Ako poduzetnik obavlja isporuke dobara i usluga bez naknade, nema pravo na odbitak pretporeza ako je obavljanje takvih isporuka oslobođeno poreza na dodanu vrijednost.

(4) Pri izvoznim isporukama iz članka 13. stavak 1. točka 1. Zakona i isporukama iz članka 13. stavak 1. točka 2., 3., 4. i 5. Zakona, porezno oslobođenje ne znači zabranu odbitka pretporeza za ulazne isporuke.

3. ISPRAVAK PRETPOREZA

3.1. Općenito

Članak 113.

(1) Ako se glede nekog gospodarskog dobra, unutar roka od pet godina od kalendarske godine početka uporabe, promijene uvjeti koji su u toj godini bili mjerodavni za odbitak pretporeza, tada se za razdoblje nakon promjene obavlja ispravak pretporeza. Kada se radi o nekretninama, tada se umjesto razdoblja od pet godina uzima razdoblje od deset godina.

(2) Pod početkom uporabe u smislu stavka 1. ovoga članka razumijeva se obračunsko razdoblje u kojemu je odbijen (neodbijen) pretporez.

(3) Gospodarskim dobrima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se ona dobra koja prema računovodstvenim propisima spadaju u dugotrajnu imovinu poduzeća.

(4) Pri ispravku pretporeza polazi se od ukupnog iznosa pretporeza koji otpada na nabavu ili proizvodnju gospodarskog dobra. Ispravak pretporeza se provodi za razdoblje nakon promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza.

(5) Ako se naknadno provodi ispravak pretporeza koji se u razdoblju nabave nije mogao odbiti, dopušten je odbitak samo onih iznosa pretporeza koji ispunjavaju uvjete iz članka 20. Zakona. Ispravak pretporeza koji se nije mogao odbiti, budući da ne postoji uredan račun ili carinska dokumentacija, nije dopušten.

(6) Povećanje odnosno smanjenje pretporeza koja su nastala temeljem ispravka pretporeza prema članku 20. stavak 5. Zakona, predstavljaju poslovne prihode odnosno rashode poduzetnika u poreznom razdoblju. Ispravak pretporeza ne utječe na visinu troška nabave odnosno proizvodnje dugotrajne imovine u popisu dugotrajne imovine poduzetnika.

3.2. Razdoblje za ispravak pretporeza

Članak 114.

(1) Razdoblje za ispravak pretporeza kod nekretnina iznosi deset godina to jest 120 obračunskih razdoblja, a kod ostalih gospodarskih dobara pet godina to jest 60 obračunskih razdoblja od obračunskog razdoblja početka uporabe kada je dobro nabavljeno ili proizvedeno i odbijen pretporez. Ispravak pretporeza provodi se odjednom za razdoblje od promjene uvjeta do kraja razdoblja ispravka.

(2) Ako se neko gospodarsko dobro počne koristiti u skladu s napredovanjem gradnje prije nego što je potpuno završeno (na primjer zgrada), tada se za svaki dio gospodarskog dobra koji je odvojeno korišten utvrđuje zasebno razdoblje ispravka pretporeza. Ako se gotovo gospodarsko dobro iskorištava samo djelomično ili se ne koristi u potpunosti, utvrđuje se jedinstveno razdoblje ispravka pretporeza za gospodarsko dobro kao cjelinu a započinje s njegovim preuzimanjem (primitkom) odnosno s početkom prve uporabe.

(3) Ako neko gospodarsko dobro postane neuporabljivo prije isteka razdoblja za ispravak pretporeza, tada sa trenutkom kad je dobro postalo neupotrebljivo završava i razdoblje ispravka pretporeza.

(4) Odredbe stavka 1., 2., i 3. ovoga članka vrijede i za naknadna dugotrajna ulaganja. Da li se radi o naknadnom dugotrajnom ulaganju ili o troškovima održavanja utvrđuje se prema Međunarodnim računovodstvenim standardima.

(5) Ako naknadno ulaganje bitno ne mijenja vijek korištenja dobra, tada se ispravak pretporeza za to ulaganje obavlja u razdoblju ispravka pretporeza za dotično gospodarsko dobro.

(6) Ako se radi o naknadnom ulaganju koje bitno mijenja vijek korištenja, ili predstavlja zasebnu cjelinu kao npr. dogradnja već postojeće zgrade, za to ulaganje utvrđuje se novo (zasebno) razdoblje ispravka pretporeza.

(7) Iznos ispravka pretporeza u slučajevima iz stavaka 1., 2., i 3. ovoga članka utvrđuje se kako slijedi:

vrijeme korištenja gospodarskog dobra

prije promjene uvjeta mjerodavnih

za odbitak pretporeza

---------------------------------

pretporez - (minus)

pretporez ¤ (puta)

razdoblje ispravka pretporeza

Vrijeme korištenja iskazuje se u obračunskim razdobljima. U vrijeme korištenja ubraja se i svako započeto obračunsko razdoblje korištenja. Razdoblje za ispravak pretporeza je 60 odnosno 120 obračunskih razdoblja od obračunskog razdoblja u kojem su dobra nabavljena ili proizvedena i odbijen pretporez.

(8) Kod prijenosa gospodarske cjeline ili pogona na stjecatelja ne prekida se razdoblje ispravka pretporeza.

3.3. Ispravak pretporeza kod promjene oporezivanja

Članak 115.

(1) Promjenom uvjeta mjerodavnih za oporezivanje prema članku 20. stavak 5. Zakona razumijeva se promjena uvjeta koji su bili mjerodavni za odbitak pretporeza na početku korištenja gospodarskog dobra a naknadna promjena tih uvjeta dovodi do većeg ili manjeg odbitka pretporeza u odnosu na početno stanje.

(2) Prijelaz na oporezivanje prema članku 22. Zakona kao i prestanak obavljanja oporezivih isporuka i početak obavljanja isporuka oslobođenih poreza bez prava na odbitak pretporeza iz članka 11. Zakona te prestanak obavljanja oslobođenih isporuka iz članka 11. Zakona i početak obavljanja oporezivih isporuka smatraju se promjenom uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza.

(3) Ako poduzetnik koji je bio redovno oporezivan (stalni porezni obveznik) prelazi na oporezivanje prema članku 22. Zakona, mora za sva gospodarska dobra provesti ispravak pretporeza, ako za njih nije isteklo razdoblje ispravka pretporeza prema članku 113. i 114. ovoga Pravilnika.

(4) Ako poduzetnik iz članka 22. Zakona prelazi na redovno oporezivanje, to ne predstavlja promjenu uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza u smislu članka 20. stavak 5. Zakona i nema pravo na naknadni odbitak pretporeza.

3.4. Pojednostavljenja pri ispravku pretporeza

Članak 116.

Postupak ispravka pretporeza se ne provodi ako pretporez koji bi se trebao ispraviti po dobru dugotrajne imovine ne prelazi 2.000,00 kuna.

4. PODJELA PRETPOREZA

4.1. Općenito

Članak 117.

(1) Ako poduzetnik koristi dobra i usluge u okviru svoje poduzetničke djelatnosti za isporuke dobara i usluge po kojima je dopušten odbitak pretporeza i za isporuke po kojima je isključen odbitak pretporeza, tada iznose pretporeza treba podijeliti na dio koji se može odbiti i na dio koje se ne može odbiti.

(2) Podjela pretporeza utvrđuje se prema stvarnoj uporabi primljenog dobra ili korištene usluge.

(3) Podjela pretporeza u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka ne može se izvršiti za one iznose pretporeza koji se po svojoj uporabi mogu podijeliti ali nisu ispunjeni ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 20. Zakona.

(4) Kod građevinskih objekata mjerilo za podjelu pretporeza je prvenstveno odnos korištenih površina. U osobitim slučajevima, kada se izvedba dijelova građevine značajno razlikuje, potrebno je podjelu pretporeza obaviti na temelju odnosa troškova gradnje pojedinih dijelova objekta.

(5) Podjela prema izlaznim isporukama (prometu) u pravilu se ne smatra mjerilom za podjelu pretporeza i stoga nije dopuštena. Kod vozila broj prijeđenih kilometara predstavlja primjereno mjerilo za podjelu pretporeza.

(6) Ako se pretporez ne može podijeliti na temelju fizičkih svojstava gospodarskog dobra, podjela pretporeza mora se obaviti temeljem računovodstvenih podataka. Pri tome je potrebno voditi računa da rashodi koji su pripisani ostvarenim prihodima ne stoje nužno u svezi s odbitkom pretporeza, te se stoga računovodstveni obračuni mogu koristiti samo u slučaju kada se pretporez ne može utvrditi na temelju stvarnog korištenja dobara odnosno usluga.

(7) Podjela pretporeza koja se temelji samo na odnosu oporezivih i neoporezivih isporuka nije prihvatljiva i može se upotrijebiti samo kada ne postoji niti jedno drugo mjerilo podjele pretporeza.

(8) Podjela pretporeza mora se provesti prije sastavljanja prijave poreza na dodanu vrijednost prema članku 18. stavak 1. Zakona. Radi pojednostavljenja, poduzetnik može u obračunskim razdobljima izvršiti podjelu pretporeza prema podacima iz prethodnih razdoblja ili prema očekivanim veličinama. U okviru godišnje prijave potrebno je izvršiti usklađivanje sa stvarnim podacima za kalendarsku godinu.

4.2. Posebni slučajevi

Članak 118.

(1) Ako tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave i uprave, političke stranke, sindikati i komore koji se ne smatraju poduzetnicima iz članka 6. stavka 2. Zakona, obavljaju gospodarsku ili drugu djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica, tada će Porezna uprava rješenjem utvrditi da su porezni obveznici za tu djelatnost.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, porezni obveznici moraju podijeliti pretporez na dio koji otpada na poduzetničku djelatnost koji mogu odbiti i na dio koji se odnosi na obavljanje poslova u okvirima svojeg zakonom utvrđenog djelokruga ili ovlasti koji ne mogu odbiti.

XIII. POVRAT POREZA

1. POVRAT POREZA PO PRIJAVI

Članak 119.

(1) Porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike.

(2) Porezni obveznik može razliku iz stavka 1. ovoga članka koristiti kao predujam za buduće obveze ili podnijeti virmanski nalog za povrat.

(3) Ako porezni obveznik podnese nalog za povrat, Porezna uprava je obvezna izvršiti nalog odnosno vratiti razliku iz stavka 1. ovoga članka u roku 15 dana od dana predaje prijave i naloga.

2. POVRAT POREZA U PUTNIČKOM PROMETU

Članak 120.

(1) Kupac strani državljanin koji u okviru osobnog putničkog prometa iznosi dobra kupljena u tuzemstvu, ima pravo tražiti povrat poreza na dodanu vrijednost za iznesena dobra.

(2) Pri povratu poreza na dodanu vrijednost iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da je vrijednost kupljenih dobara po jednom računu veća od 500,00 kuna,

2. da je porezni obveznik - prodavatelj za prodana dobra izdao popunjen obrazac PDV-P,

3. da je kupac strani državljanin iznio u inozemstvo dobra kupljena u Republici Hrvatskoj. Pod iznošenjem dobara razumijeva se i slanje proizvoda poštom ili na drugi odgovarajući način pod uvjetom da kupljena dobra prijeđu granicu Republike Hrvatske. Pri kupnji plovila i proizvoda koji se u njih ugrađuju, a ostaju na vezu u Republici Hrvatskoj kupac-strani državljanin ima pravo na povrat plaćenog poreza bez njihovog iznošenja iz zemlje pod uvjetom da je obavljeno izvozno-uvozno carinjenje u smislu odredbi Zakona o trgovini.

4. da su kupljena dobra dana na uvid carinarnici koja nakon uvida i provedenog carinskog postupka ovjerava obrazac PDV-P i upisuje nadnevak prelaska dobara preko granice Republike Hrvatske.

(3) Pravo na povrat iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na kupljene naftne derivate.

(4) Oblik i sadržaj obrasca PDV-P je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 121.

Na zahtjev kupca stranog državljanina, prodavatelj izdaje obrazac PDV-P. Obrazac PDV-P popunjava se u dva primjerka od kojih se izvornik daje kupcu, a kopiju prodavatelj odlaže u svoju dokumentaciju.

Članak 122.

(1) Prodavatelj u obrascu PDV-P iskazuje ukupno naplaćen iznos, iznos naknade bez poreza na dodanu vrijednost, iznos poreza na dodanu vrijednost i ukupan iznos poreza na dodanu vrijednost koji se vraća podnositelju zahtjeva.

(2) Prodavatelj naplaćuje od kupca ukupnu cijenu dobra s porezom na dodanu vrijednost. Porez na dodanu vrijednost sadržan u vrijednosti prodanih dobara, prodavatelj može izračunati primjenom preračunane porezne stope na prodajnu vrijednost tih dobara.

(3) Prodavatelj uplaćuje porez na dodanu vrijednost sadržan u dobrima prodanim kupcu iz članka 21. stavak 3. Zakona zajedno s porezom na dodanu vrijednost iz ostalih isporuka na način i u rokovima iz članka 19. Zakona.

(4) Prodavatelj je obvezan voditi posebnu evidenciju o prodanim dobrima kupcu iz članka 21. stavak 3. Zakona na obrascu PDV-F.

(5) Obrazac PDV-F sadrži sljedeće podatke:

1. broj i nadnevak računa - obrasca PDV-P,

2. cijenu dobra (iznos naknade) bez poreza na dodanu vrijednost,

3. iznos poreza na dodanu vrijednost sadržanog u vrijednosti prodanih dobara,

4. iznos poreza na dodanu vrijednost koji je vraćen,

5. nadnevak povrata poreza.

(6) Oblik i sadržaj obrasca PDV-F sastavni je dio ovoga Pravilnika.

Članak 123.

(1) Kupcu ili podnositelju zahtjeva vraća se plaćeni porez na dodanu vrijednost ako u roku od šest mjeseci od dana izdavanja računa dostavi ovjereni izvornik obrasca PDV-P prodavatelju od kojega je kupio dobra. Ovjereni izvornik obrasca PDV-P predstavlja zahtjev za povrat poreza.

(2) Ako se ovjereni izvornik obrasca PDV-P dostavlja poštom, kupac ili podnositelj dostavlja prodavatelju broj računa na koji će se vratiti plaćeni porez na dodanu vrijednost.

(3) Na temelju ovjerenog izvornika obrasca PDV-P prodavatelj, kada provjeri je li podneseni zahtjev udovoljava uvjetima za povrat poreza, vraća plaćeni porez na dodanu vrijednost kupcu ili podnositelju zahtjeva.

(4) Plaćeni porez na dodanu vrijednost vraća se u kunama gotovinskom isplatom ili uplatom na račun koji navede kupac ili podnositelj zahtjeva. Ako je isplata u gotovini prodavatelj je obvezan porez na dodanu vrijednost vratiti odmah, a ako doznačuje na račun kupca ili podnositelja onda u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

(5) Kupac ili podnositelj potpisom na obrascu PDV-P potvrđuje primitak vraćenog poreza na dodanu vrijednost u gotovu novcu.

(6) Ovjereni izvornik obrasca PDV-P s potpisom kupca odnosno podnositelja o primitku vraćenog poreza na dodanu vrijednost ili s nalogom za prijenos, služe prodavatelju kao dokaz za umanjenje porezne obveze.

(7) Kupac koji želi ostvariti povrat plaćenog poreza na dodanu vrijednost obvezan je pri izlasku iz Republike Hrvatske dati na uvid račune i kupljena dobra carinskoj službi te dati na ovjeru izvornik obrasca PDV-P.

(8) Računi koji se daju na uvid uz obrazac PDV-P moraju sadržavati najmanje podatke iz članka 15. stavak 6. Zakona.

Članak 124.

(1) Carinarnica je obvezna prije ovjere popunjenog obrasca PDV-P utvrditi:

1. je li podaci iz putovnice ili osobne iskaznice odgovaraju podacima iz obrasca PDV-P,

2. je li dobra dana na uvid odgovaraju dobrima navedenim u obrascu PDV-P,

3. je li iznos u obrascu PDV-P veći od 500,00 kuna,

4. jesu li kupljena dobra korištena u Republici Hrvatskoj,

5. je li obrazac PDV-P ovjerio i potpisao prodavatelj.

(2) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica ovjerava obrazac PDV-P potpisom i pečatom te unosi nadnevak prelaska dobara preko carinske crte odnosno nadnevak izvoznog carinjenja.

Članak 125.

(1) Pri uplati poreza na dodanu vrijednost u rokovima iz članka 19. Zakona, prodavatelj - porezni obveznik umanjuje svoju obvezu poreza na dodanu vrijednost za iznos vraćenog poreza inozemnom kupcu (točka II. pod 5. obrasca PDV i PDV-K).

(2) Uplata poreza umanjuje se na temelju podataka iz evidencije iz članka 122. ovoga Pravilnika i ovjerenih izvornika obrasca PDV-P s potvrdom primitka isplate odnosno izvršenim nalozima za povrat.

Članak 126.

Evidencija iz članka 122. ovoga Pravilnika (obrazac PDV-F) dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave uz konačnu prijavu poreza na dodanu vrijednost.

3. POVRAT POREZA INOZEMNIM PODUZETNICIMA

Članak 126a.

(1) Inozemni poduzetnici koji izlažu na sajmovima u tuzemstvu, imaju pravo na povrat poreza. Pravo na povrat poreza imaju inozemni poduzetnici koji na području Republike Hrvatske nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu.

(2) Poslovnom jedinicom u smislu ovoga Pravilnika, ne smatra se predstavništvo pravne osobe, registrirano u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju to područje.

(3) Pravo na povrat poreza imaju inozemni poduzetnici koji u tuzemstvu nisu obavljali isporuke dobara i usluge.

(4) Poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na povrat poreza za usluge i dobra koje je koristio u svrhu obavljanja poduzetničke djelatnosti.

(5) Pravo na povrat poreza ne može se ostvariti ako je povrat poreza korišten po drugim temeljima.

(6) Iznimno od odredbe stavka 1. i stavka 3. ovoga članka, inozemni poduzetnici koji na području Republike Hrvatske obavljaju pomorski, riječni i zračni prijevoz dobara i osoba, imaju pravo na povrat poreza samo za 1998. godinu za sljedeće usluge:

1. poduzetnici koji obavljaju pomorski i riječni prijevoz - lučke pristojbe, usluge tegljenja i vezivanja brodova u hrvatskim morskim i riječnim lukama, usluge iskrcaja, ukrcaja, prekrcaja i skladištenja brodskog tereta u lukama, lučke, skladišne i agencijske usluge za terete brodova, odvoz smeća, pranje rublja i usluge popravka brodova,

2. poduzetnici koji obavljaju zračni prijevoz - usluge slijetanja, polijetanja, prihvata i otpreme zrakoplova, prtljage i robe, pristojbe u zračnim lukama, usluge prijevoza pri opskrbi zrakoplova, usluge međunarodnog poslovnog salona, parking zrakoplova, odleđivanje i zaštita zrakoplova od zaleđivanja, izguravanje i privlačenje zrakoplova, hlađenje i grijanje zrakoplova, čišćenje zrakoplova, usluge korištenja opreme i usluge popravka zrakoplova.

Članak 126b.

Poduzetnici iz članka 126a koji izlažu na sajmovima u Republici Hrvatskoj imaju pravo na povrat poreza za usluge i isporuke dobara koje im obave tuzemni poduzetnici: najam izložbenog prostora, opskrba izložbenog prostora električnom energijom, vodom, plinom, grijanjem, hlađenjem, telefonskim i telekomunikacijskim priključcima, uređenje, izrada i popravak izložbenog prostora, materijal potreban za uređenje izložbenog prostora, troškovi parkiranja.

Članak 126c.

(1) Inozemni poduzetnik iz članka 126a. ovoga Pravilnika, koji obavlja zračni, pomorski i riječni promet te poduzetnik koji sudjeluje na sajmovima podnosi zahtjev za povrat poreza Ministarstvu financija - Poreznoj upravi - Područnom uredu Zagreb.

(2) Zahtjev se podnosi najkasnije u roku od šest mjeseci nakon proteka kalendarske godine u kojoj su ostvareni uvjeti za povrat poreza.

Članak 126d.

(1) Zahtjev za povrat poreza može podnijeti inozemni poduzetnik - porezni obveznik što dokazuje potvrdom porezne službe države u kojoj je registriran kao porezni obveznik.

(2) Potvrda mora obuhvaćati razdoblje za koje se traži povrat poreza i ne smije biti starija od šest mjeseci.

(3) Potvrda o poreznom statusu poreznog obveznika mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

1. naziv i adresu poreznog ureda kod kojeg je podnositelj zahtjeva registriran kao obveznik poreza na promet odnosno poreza na dodanu vrijednost,

2. ime i prezime ili naziv tvrtke poreznog obveznika, djelatnost te adresu prebivališta odnosno sjedišta poreznog obveznika,

3. očitovanje da je porezni obveznik upisan u registar poreznih obveznika poreza na promet odnosno poreza na dodanu vrijednost,

4. datum izdavanja potvrde,

5. žig i potpis.

(4) Zahtjev za povrat poreza može u ime poreznog obveznika podnijeti i njegov zastupnik - opunomoćenik.

(5) Ako se zahtjev za povrat poreza podnosi preko zastupnika - opunomoćenika, zahtjevu je obvezno priložiti punomoć poreznog obveznika.

(6) Zastupnik - opunomoćenik poreznog obveznika mora biti tuzemni porezni obveznik.

Članak 126e.

(1) Zahtjev za povrat poreza podnosi se na obrascu ZP-PDV koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, a otisnut je na hrvatskom i engleskom jeziku.

(2) Pri podnošenju prvog zahtjeva za povrat, inozemni poduzetnik se o toj činjenici izjašnjava, na mjestu predviđenom u obrascu ZP-PDV.

(3) Pri obradi prvog zahtjeva za povrat, inozemnom poduzetniku se dodjeljuje broj pod kojim će se voditi u Poreznoj upravi - Područnom uredu Zagreb.

(4) Dodijeljeni broj inozemni poduzetnik odnosno njegov zastupnik obvezan je upisati pri podnošenju zahtjeva za povrat u obrazac ZP-PDV na zato predviđeno mjesto.

Članak 126f.

(1) Razdoblje za povrat poreza mora obuhvatiti najmanje tri mjeseca zaredom, a može se odnositi najviše na jednu kalendarsku godinu.

(2) Zahtjev za povrat poreza može se podnijeti samo za iznose poreza preko 1.000,00 kuna.

(3) Razdoblje za povrat poreza može biti i manje od tri mjeseca, ako se odnosi na razdoblje koje obuhvaća kraj kalendarske godine - npr. mjesece studeni i prosinac ili samo mjesec prosinac.

Članak 126g.

(1) Zahtjevu za povrat poreza prilažu se izvornici računa koji moraju sadržavati sve podatke iz članka 15. stavak 3. Zakona.

(2) Nakon odobrenog povrata poreza Porezna uprava poništava izvornike računa žigom s natpisom "iskorišteno pravo na povrat poreza" i vraća ih poduzetniku.

(3) Poduzetnik na poleđini zahtjeva sam specificira račune po kojima traži povrat poreza.

Članak 126h.

(1) Porezna uprava donosi rješenje i doznačuje traženi iznos poreza poreznom obvezniku na njegov nerezidentni kunski račun otvoren kod banke ovlaštene za poslovanje s inozemstvom sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji u zahtjevu naznači porezni obveznik odnosno njegov opunomoćenik ili na račun opunomoćenika u Republici Hrvatskoj, u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat poreza.

(2) Troškove platnog prometa za doznačeni iznos poreza na nerezidentni račun snosi inozemni poduzetnik.

(3) Ako Porezna uprava ospori zahtjev u cijelosti ili djelomično izdaje rješenje o odbijanju zahtjeva za povrat ili donosi rješenje o novoutvrđenom iznosu poreza za povrat.

(4) Poduzetnik ima pravo žalbe na rješenje o odbijanju zahtjeva ili na rješenje o novoutvrđenom iznosu za povrat.

(5) Žalba se podnosi Ministarstvu financija - Središnjem uredu Porezne uprave u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(6) Ako je porez vraćen, a ispostavi se da su podaci iz zahtjeva netočni, poduzetnik je obvezan vratiti isplaćeni iznos.

XIV. POSEBNI POSTUPCI OPOREZIVANJA

Članak 127.

(1) Poduzetnik čija godišnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga (oporezive i izvozne isporuke) nije veća od 85.000,00 kuna nije porezni obveznik prema članku 22. Zakona.

(2) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka i obrnuto, kao i pri prijelazu s obavljanja oporezivih isporuka dobara i usluga na obavljanje isporuka dobara i usluga oslobođenih poreza i obrnuto, za porez na dodanu vrijednost na izlazne isporuke te odbitak pretporeza mjerodavan je način oporezivanja kalendarske godine odnosno obračunskog razdoblja u kojoj je isporuka obavljena.

(3) Ako je poduzetnik iz stavka 1. ovoga članka prije prijelaza na redovno oporezivanje primio predujmove, oporezuje se kako slijedi:

1. ako se nakon prijelaza porez obračunava prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), isporuke za koje su prije prijelaza na redovno oporezivanje primljeni predujmovi u cijelosti se oporezuju u obračunskom razdoblju u kojem su obavljene.

2. ako se nakon prijelaza porez obračunava prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona), predujmovi za isporuke, koje je poduzetnik primio prije prijelaza na redovno oporezivanje, oporezuju se u prvom obračunskom razdoblju nakon prijelaza.

(4) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na način iz stavka 1. ovoga članka isporuke koje poduzetnik naplati nakon prijelaza oporezuju se kako slijedi:

1. ako je poduzetnik prije prijelaza obračunavao porez prema izdanim računima (članak 17. stavak 1. Zakona), isporuke koje su obavljene prije prijelaza ne oporezuju se nakon prijelaza.

2. ako je poduzetnik prije prijelaza obračunavao porez prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona), isporuke obavljene a nenaplaćene prije prijelaza uključuju se u konačni obračun poreza na dodanu vrijednost kao naplaćene.

(5) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na način iz stavka 1. ovoga članka i obrnuto, mora se voditi računa da pojedine isporuke ne ostanu neoporezive ili da se ne oporezuju dvostruko.

XV. KNJIGOVODSTVENO EVIDENTIRANJE POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

1. OPĆENITO

Članak 128.

(1) Porezni obveznik mora u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za točno, pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost.

(2) Temelj za knjigovodstveno evidentiranje porezno značajnih događaja, promjena i činjenica su odgovarajuće isprave kao što su obračuni izvršenih i primljenih isporuka, izdani i primljeni računi, isprave o uvozu i izvozu (carinske deklaracije), isprave o plaćanjima i naplati kao i sve druge isprave bitne za obračun i plaćanje poreza i korištenje prava na odbitak pretporeza.

(3) Knjigovodstvo poduzetnika i knjige izdanih i primljenih računa moraju se voditi prema načelima točnosti, urednosti i pravodobnosti prema Zakonu o računovodstvu i drugim propisima koji uređuju vođenje knjiga poduzetnika.

(4) Načelno, porez na dodanu vrijednost obračunan na isporuke dobara i usluga nije prihod poreznog obveznika niti je porez na dodanu vrijednost zaračunan na ulaznim računima - pretporez rashod poreznog obveznika.

Članak 129.

(1) Porezni obveznik koji plaća porez prema izdanim računima mora u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost, a naročito:

1. o ukupnom iznosu naknade za isporuke dobara i usluga s porezom, iznosu naknade za isporuke dobara i obavljene usluge koje ne podliježu oporezivanju, iznosu naknade za isporuke dobara i usluge koje su oslobođene poreza, iznosu naknade za isporuke dobara i usluga koje se oporezuju po stopi od 0%, bez obzira kome su obavljene,

2. o obračunanom porezu po izdanim računima za isporučena dobra i obavljene usluge,

3. o ukupnom iznosu naknada za primljena dobra i usluge, iznosu naknade za primljena dobra i usluge s porezom i iznosu naknade za primljena dobra i usluge bez poreza,

4. o obračunanom porezu po računima za primljena dobra i korištene usluge (pretporezu),

5. o obvezi poreza za uplatu i uplati poreza,

6. o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj uplati.

(2) Porezni obveznici koji zalihe dobara iskazuju po prodajnim cijenama s uračunanim porezom, obvezni su osigurati podatke o uračunanom porezu na dodanu vrijednost te podatke o poreznim osnovicama razvrstanim po poreznim stopama.

(3) Podatke iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka obvezni su na odgovarajući način osigurati i porezni obveznici koji porez na dodanu vrijednost utvrđuju i plaćaju na temelju naplaćenih naknada prema članku 17. stavku 3. i 5. Zakona.

(4) Radi osiguravanja podataka o izdanim i primljenim računima i porezu sadržanom u tim računima, porezni obveznik mora voditi posebne evidencije - knjigu izdanih (izlaznih) računa (obrazac I-RA) i knjigu primljenih (ulaznih) računa (obrazac U-RA).

(5) Radi osiguravanja podataka o računima izdanim za primljene predujmove odnosno računima primljenim za dane predujmove, porezni obveznici moraju voditi posebne evidencije - Knjigu izdanih (izlaznih) računa i Knjigu primljenih (ulaznih) računa istovjetnog sadržaja za knjige propisane u članku 130. i 131. ovoga Pravilnika.

(6) Porezni obveznici moraju voditi posebnu Knjigu primljenih (ulaznih) računa i Knjigu izdanih (izlaznih) računa istovjetnog sadržaja propisanog u članku 130. i 131. ovoga Pravilnika, za isporuke dobara i usluga koji se u smislu odredbe članka 2. stavak 1. točke 2a., 2b. i 2c. smatraju vlastitom potrošnjom.

(7) Radi osiguravanja podataka o pretporezu plaćenom pri uvozu, porezni obveznik-uvoznik mora o uvozu voditi posebnu evidenciju.

(8) Oblik i sadržaj obrazaca I-RA i U-RA sastavni su dio ovoga Pravilnika.

2. KNJIGA IZDANIH RAČUNA

Članak 130.

(1) U knjigu izdanih (izlaznih) računa upisuju se podaci kako slijedi:

1. redni broj (stupac 1),

2. broj računa (stupac 2),

3. nadnevak izdavanja računa (stupac 3),

4. naziv kupca (primatelja dobara ili usluga), ako se radi o poduzetniku - društvu odnosno ime i prezime ako se radi o kupcu - fizičkoj osobi i sjedište/ prebivalište ili uobičajeno boravište (stupac 4),

5. matični broj odnosno jedinstveni matični broj građana - JMBG (porezni broj) kupca. Ovdje se ne unosi podatak za inozemne kupce kao ni kod prodaje krajnjim potrošačima (stupac 5),

6. iznos računa-naknade odnosno naknade s porezom. Iznos iz ovoga retka razvrstava se u isporuke koje ne podliježu oporezivanju (stupac 7), isporuke koje su oslobođene poreza kao izvoz ili ostala oslobođenja (stupac 8 i 9), isporuke koje se oporezuju po stopi 0% (stupac 10), oporezive isporuke - poreznim obveznicima (stupac 11 i 12) krajnjoj potrošnji (stupac 13 i 14). Izdani računi u kojima su zaračunane usluge (npr. prijevoz iz članka 5. stavak 4. točka 2. Zakona), koje se dijelom oporezuju, a dijelom ne, zatim računi za isporuke novosagrađenih nekretnina kao i rabljenih osobnih automobila gdje je osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost manja od iznosa naknade za isporučena dobra, u knjizi će biti evidentirani na sljedeći način: u stupcu 6 ukupan iznos računa s porezom; u stupcu 7 dio naknade za obavljenu isporuku odnosno uslugu koja ne podliježe oporezivanju te podaci o oporezivom dijelu u stupcima 11, 12, 13 i 14 knjige.

7. iznos isporuka koje ne podliježu oporezivanju (stupac 7),

8. iznos računa za izvozne isporuke. Unose se podaci za obavljene isporuke u inozemstvo temeljem izvoznih carinskih deklaracija (stupac 8),

9. iznos računa za ostale isporuke oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost (stupac 9),

10. iznos isporuka koje se oporezuju po stopi od 0%,

11. iznos računa izdanih prema članku 15. stavku 3. Zakona za isporuke obavljene poreznim obveznicima (stupac 11 i12),

12. iznos računa krajnjim potrošačima (stupac 13 i 14).

(2) U knjigu izdanih računa unosi se i:

1. dnevni gotovinski promet. U tom se slučaju u stupac 2 unose brojevi računa za gotovinski promet (od -- do --, prema specifikaciji od -- do -- i sl.), u stupac 3 nadnevak, u stupac 4 naznaka da se radi o gotovinskim računima kao "gotovinska naplata blagajne br. ---" i sl., stupac 5 se ne popunjava a iznos tih računa (gotovinske naplate) upisuje se u stupac 6, 13 i 14. U ovaj stupac porezni obveznik može na temelju isprava o dnevnom prometu upisati u jednom iznosu gotovinski promet za cijelo obračunsko razdoblje.

2. gotovinski promet bez računa iz članka 15. stavka 8. Zakona. U tom se slučaju, u stupac 2 unosi naznaka prodajnog mjesta, kioska i slično, u stupac 3 nadnevak, a a ostali se podaci upisuju na način iz točke 1. ovoga stavka,

3. računi za isporuke bez naknade ili uz osobni popust,

4. naknadni ispravci računa.

(3) Nakon ispostavljanja računa za isporuke dobra odnosno usluge za koju je primljen predujam i izdan račun u smislu odredbe članka 7. točka 4. Zakona i članka 78. stavak 1. ovoga Pravilnika, u Knjizi izdanih računa za predujmove poništava (stornira) se račun za predujam, a račun za isporučena dobra odnosno obavljene usluge upisuje se u Knjigu izlaznih računa za isporučena dobra i usluge.

3. KNJIGA PRIMLJENIH RAČUNA

Članak 131.

(1) U knjigu primljenih (ulaznih) računa upisuju se podaci kako slijedi:

1. redni broj (stupac 1),

2. broj računa (stupac 2),

3. nadnevak računa (stupac 3),

4. naziv - ime i prezime dobavljača odnosno isporučitelja dobara ili usluga i sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište (stupac 4),

5. matični broj ili JMBG - porezni broj dobavljača odnosno isporučitelja (stupac 5),

6. iznos računa bez poreza (stupac 6),

7. ukupni iznos računa s porezom (stupac 7),

8. ukupni iznos pretporeza sadržanog u računima iz stupca 7 (stupac 8),

9. pretporez koji se može odbiti (stupac 9),

10. pretporez koji se ne može odbiti (stupac 10).

(2) Po primitku računa za isporučena dobra i usluge za koje je plaćen predujam, u knjizi primljenih računa za predujmove poništava (stornira) se račun za dani predujam sa svim podacima, a račun za isporučena dobra i usluge unosi se na odgovarajući način u Knjigu ulaznih računa za primljena dobra i usluge.

(3) U knjigu primljenih računa unose se i podaci o naknadnim ispravcima pretporeza u smislu odredbe članka 8. stavak 3. Zakona.

(4) U knjigu primljenih računa unose se i računi za primljena dobra i koja se oporezuju po stopi od 0%.

Članak 132.

(1) Knjige izdanih i primljenih računa zaključuju se za svaku kalendarsku godinu odnosno i pri prestanku poslovanja.

(2) Tijekom godine, za svako obračunsko razdoblje, iznosi upisani u knjige iz stavka 1. ovoga članka se zbrajaju i koriste za popunjavanje porezne prijave.

(3) U knjigu primljenih (ulaznih) računa i knjigu izdatih (izlaznih) računa upisuje se i kumulativni iznos poreza za obračunsko razdoblje.

Članak 133.

Ako porezni obveznik u svome knjigovodstvu osigurava sve podatke potrebne za utvrđivanje porezne osnovice odnosno poreza kao i pretporeza, nije obvezan posebno voditi knjige i evidencije propisane ovim Pravilnikom.

Članak 134.

Obrasci i knjige iz ovoga Pravilnika mogu se prilagođavati automatskoj obradi podataka s tim da se moraju osigurati najmanje propisani podaci.

XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 135.

(1) Porezni obveznici poreza na promet proizvoda i usluga na dan 31. prosinca 1997. godine moraju:

1. popisati izdane i nenaplaćene račune u kojima je obračunan porez na promet za isporučene proizvode i obavljene usluge. Ova obveza odnosi se na izdane, a nenaplaćene račune u kojima je obračunan porez na promet za isporučene proizvode i obavljene usluge po kojima na dan 31. prosinca 1997. godine porez nije plaćen,

2. u trgovini, popisati zalihe robe koje se vode (iskazuju) po prodajnim cijenama s uračunanim porezom na promet proizvoda i usluga,

3. u trgovini i ugostiteljstvu, popisati zalihe cigareta i drugih duhanskih prerađevina, alkohola, alkoholnih i bezalkoholnih pića, mineralnih i gaziranih voda, piva i kave po prodajnim cijenama. Ova obveza se odnosi i na veletrgovinu.

(2) Popisne liste zaliha iz stavka 1. točke 3. ovoga članka treba dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave najkasnije do 10. siječnja 1998. godine.

(3) Porezni obveznici čije su prosječne mjesečne zalihe proizvoda iz stavka 1. točke 3. ovoga članka bile tijekom 1997. godine iznad iznosa od 1.000.000,00 kuna obvezni su o tome izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu najkasnije do 20. prosinca 1997. godine.

(4) Uračunani porez u zalihama iz stavka 1. točke 2. ovoga članka porezni obveznici moraju poništiti, utvrditi cijene bez poreza na promet te na tako utvrđene cijene obračunati porez na dodanu vrijednost po odredbama Zakona.

(5) Porez na promet proizvoda sadržan u zalihama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka porezni obveznici će razmjerno isporukama tih proizvoda odbiti kao pretporez s tim da se po toj osnovi ne može koristiti pravo na povrat poreza po članku 21. stavak 1. Zakona. Ovo se ne odnosi na zatečene zalihe cigareta i drugih duhanskih prerađevina koje će se isporučivati (prodavati) po zatečenim cijenama.

(6) Porezni obveznici poreza na dodanu vrijednost koji će prodavati cigarete i druge duhanske prerađevine iz zaliha sa stanjem na dan 31. prosinca 1997. godine po zatečenim cijenama, obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđivati će iz ukupne vrijednosti za prodana dobra i usluge, umanjene za iznos koji se odnosi na prodane cigarete i druge duhanske prerađevine iz zaliha na dan 31. prosinca 1997. godine.

(7) Iznose poreza na promet proizvoda sadržanih u zalihama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka porezni obveznici će utvrditi na temelju dokumenata u kojima je obračunan porez na promet proizvoda od strane proizvođača odnosno uvoznika pri nabavi ovih proizvoda.

(8) Račune koji su ispostavljani a po kojima nisu do 31. prosinca 1997. godine obavljene isporuke dobara odnosno usluga treba poništiti. Isto tako treba poništiti račune za predujmove koji do 31. prosinca 1997. godine nisu naplaćeni.

Članak 136.

(1) Svi isporučitelji dobara i usluga obvezni su s danom 31. prosinca 1997. godine obračunati vrijednost isporučenih dobara i obavljenih usluga i zaračunati ih kupcima (naručiteljima). Ovo se odnosi i na usluge suizvoditelja glavnom izvoditelju radova.

(2) Ako se nakon početka primjene ovoga Pravilnika u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sastavlja obračun u kojemu se iskazuje ukupna vrijednost isporučenih dobara ili obavljenih usluga, iznimno od odredbi članka 8. Zakona, osnovicu poreza čini vrijednost zaračunana za razdoblje nakon 1. siječnja 1998. godine.

(3) Porezna osnovica iz stavka 2. ovoga članka umanjuje se za predujmove koji su naplaćeni do 31. prosinca 1997. godine, a odnose se na isporuke investicijskih dobara i usluga vezanih uz investicijska dobra koje će biti učinjene nakon početka primjene Zakona.

(4) Isporučitelji nekretnina obvezni su na dan 31. prosinca 1997. godine zaračunati vrijednost izgrađenih, a neisporučenih nekretnina kupcima kao i vrijednost nekretnina plaćenih do 31. prosinca 1997. godine na koje se plaća porez na promet nekretnina u smislu odredbe članka 25. Zakona o porezu na promet nekretnina.

(5) Ako se poslije 1. siječnja 1998. godine sastavlja obračun u kojem se iskazuje ukupna vrijednost isporučene nekretnine, osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost čini vrijednost zaračunana nakon 1. siječnja 1998. godine.

(6) Za nekretnine (nedovršene i dovršene) za koje na dan 31. prosinca 1997. godine nisu poznati kupci, isporučitelji su obvezni popisati vrijednost nedovršenih i dovršenih nekretnina na dan 31. prosinca 1997. godine te na taj način osigurati podatke o visini porezne osnovice za obračun poreza na promet nekretnina odnosno poreza na dodanu vrijednost. Pri isporuci ovih nekretnina na dio koji je prema popisu izgrađen do 31. 12. 1997. godine plaćat će se porez na promet nekretnina, a osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost čini vrijednost zaračunana za razdoblje nakon 1. siječnja 1998. godine u smislu odredbe članka 51. stavka 14. ovoga Pravilnika.

Članak 136a.

(1) Porezni obveznici koji zalihe dobara iskazuju po prodajnim cijenama s uračunanim porezom, pri smanjenju, povećanju ili ukidanju poreza, obvezni su na dan početka primjene propisa kojim se povećava, smanjuje ili ukida porez, obaviti popis dobara na zalihama i utvrditi cijene s uračunanim porezom po novim poreznim stopama.

Članak 137.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1997. godine.

NAPOMENA, NN 113/97

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 60: Članak 137. mijenja se i glasi: "Članak 137. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1998. godine."

NAPOMENA, NN 7/99

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 43: Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1999. godine.

NAPOMENA, NN 112/99

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 25: Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. studenoga 1999. godine.

NAPOMENA, NN 119/99

ISPRAVAK PRAVILNIKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

U članku 4. stavku 1. točki b) Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, iza brojke 17. umjesto »Pravilnika o uvjetima konzerviranja namirnica i predmeta opće uporabe ionizirajućim zračenjem« treba stajati: »Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih namirnica.«.

NAPOMENA: Izvršena je ispravka u NN broj 112 od 1999. godine.

NAPOMENA, NN 44/00

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 6: Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

NAPOMENA, NN 63/00

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 29: Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

NAPOMENA, NN 80/00

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 3: Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. kolovoza 2000. godine.

NAPOMENA, NN 109/00

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 1: U Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 60/96, 113/97, 7/99, 112/99, 119/99 – ispravak, 44/2000, 63/2000 i 80/2000) u članku 57. stavku 1. dodaju se nove točke h) i i) koje glase:

h) usluge javnog prikazivanja filmova,

i) usluge organiziranog boravka koje se plaćaju doznakama iz inozemstva (smještaj ili smještaj s doručkom, polu ili puni pansion u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata, usluge agencijske provizije za naprijed navedene usluge, ture, transferi autobusima i plovilima).

Organiziranim boravkom u smislu ove točke, smatra se boravak putnika (stranih turista) uključujući i građane Republike Hrvatske na privremenom radu u inozemstvu, koji u Republiku Hrvatsku dolaze u organizaciji strane putničke agencije ili druge strane pravne osobe (udruge, ustanove, športskog kluba, sindikata i sl.).

Doznakama iz inozemstva u smislu ove točke smatraju se plaćanja u skladu s propisima o deviznom poslovanju.

Usluga pansiona obuhvaća smještaj i tri obroka (doručak, ručak i večeru), a polupansion smještaj s doručkom i jednim od ostalih obroka.

Komercijalnim ugostiteljskim objektima u smislu ove točke smatraju se: hoteli, hotelska naselja, hotelsko-apartmanska naselja, apart-hoteli, apartmanska naselja, pansioni, moteli, kampovi, kuće za odmor, sobe, apartmani za iznajmljivanje; sobe, apartmani i kampovi u seljačkim domaćinstvima, prenoćišta, omladinski hosteli, planinarski domovi, lovački domovi, gostionice sa sobama za iznajmljivanje i brodovi.

Turama u smislu ove točke, smatra se organizirani boravak stranih turista u vidu višednevnih paket aranžmana koji mogu obuhvaćati sljedeće usluge: smještaj i doručak ili polupansion i pansion u više različitih odredišta, prijevoz u i iz Republike Hrvatske, kao i prijevoz do odnosno između pojedinih odredišta (autobusom, osobnim vozilom, brodom, zrakoplovom i ostalim prijevoznim sredstvima), usluge stručne pratnje i vodiča, kao i posjete muzejima, kulturno-povijesnim spomenicima i znamenitostima.

Pod transferom autobusima i plovilima u smislu ove točke, razumijeva se prijevoz stranih turista u okviru organiziranog boravka od zračne, pomorske ili riječne luke te željezničkog ili autobusnog kolodvora do komercijalnog ugostiteljskog objekta i to u dolasku i odlasku kao i prijevoz putnika koji se s brodova na kružnom putovanju u turističkom mjestu zadržavaju radi razgledavanja grada i posjeta povijesnim i kulturnim znamenitostima te usluge stručne pratnje i vodiča kao i usluge posjeta kulturno-povijesnim znamenitostima.

Stopa od 0% primjenjuje se na usluge organiziranog boravka stranih turista koje su zaračunane stranim putničkim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama i plaćene su doznakom iz inozemstva.

Stopa od 0% primjenjuje se i na agencijske usluge (agencijske provizije) koje domaće agencije u svezi s organiziranim boravkom stranih turista zaračunavaju stranim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama.

Kada usluge boravka odnosno smještaja i druge usluge navedene u članku 10a, točka h) obavlja domaći poduzetnik inozemnom poduzetniku putem domaće putničke agencije koja se javlja kao posrednik (u tuđe ime i za tuđi račun), stopa od 0% primjenjuje se na usluge pružene i zaračunane od strane domaćih izvršitelja usluga izravno inozemnom naručitelju. Domaća putnička agencija koja se javlja kao posrednik može inozemnom naručitelju usluga dostavljati u ime i za račun izvršitelja usluga račune odnosno može sastaviti odgovarajući obračun ili specifikaciju usluga obavljenih stranim poduzetnicima te primiti plaćanja iz inozemstva na svoj devizni račun uz obvezu rasporeda deviznog priliva na krajnje pružatelje usluga.

Kada domaće putničke agencije pružaju stranim agencijama ili drugim stranim pravnim osobama usluge organiziranog boravka stranih turista u svoje ime i za svoj račun, ili u svoje ime, a za tuđi račun, usluge koje se zaračunavaju domaćoj agenciji oporezuju se po propisanoj stopi od 22%. Zaračunani porez domaća putnička agencija odbija kao pretporez, a usluge koje zaračunava stranoj agenciji ili drugoj stranoj pravnoj osobi oporezuju se po stopi od 0%.

Članak 5: Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 1. točka i) koja se primjenjuje od 1. siječnja 2001. godine.

NAPOMENA, NN 54/01

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 9: Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

- - - - - - - - - - -

PRAVILNIK O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST primjenjuje se od 22. lipnja 2001.