| POSLOVNI FORUM |
| PROGRAM KATOLIČKOGA VJERONAUKA U OSNOVNOJ ŠKOLI |
Osnovne molitve i temeljne istine katoličke vjere Kršćanski pozdrav Hvaljen Isus i Marija! - Navijeke! Ili: - Vazda Isus i Marija! Znak križa U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen! Oče naš Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. - Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen. Zdravo Marijo Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. - Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen. Slava Ocu Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. - Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Pokoj vječni Pokoj vječni daruj im, Gospodine! - I svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru! - Amen. Gospin pozdrav Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, - I ona je začela po Duhu Svetomu. Zdravo, Marijo ... Evo službenice Gospodnje, - Neka mi bude po riječi tvojoj. Zdravo, Marijo ... I Riječ je tijelom postala, - I prebivala među nama. Zdravo, Marijo ... Moli za nas, sveta Bogorodice, - Da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Pomolimo se: Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. Slava Ocu ... (tri puta) Apostolsko vjerovanje Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. Nicejsko-carigradsko vjerovanje Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen. Dušo Isusova Dušo Isusova, posveti me! Tijelo Isusovo, spasi me! Krvi Isusova, napoj me! Vodo iz prsijuIsusovih, operi me! Muko Isusova, pokrijepi me! O dobri Isuse, usliši me! U rane svoje sakrij me! Ne dopusti mi da se odijelim od tebe! Od zla neprijatelja brani me! Na času smrti moje zovni me! I zapovjedi mi da dođem tebi, da te sa svetima tvojim hvalim i slavim u vijeke vjekova! Amen. Gospina krunica (Ružarje) (Sastoji se od četiri dijela: radosna, žalosna, slavna i svjetlosna otajstva. Svaki dio počinje Vjerovanjem, a sastoji se od pet desetaka, u kojima se moli po jedan Očenaš, deset Zdravomarija i jedno Slavaocu. U svakom desetku se razmišlja o jednom događaju našeg spasenja. Radosna otastva se mole ponedjeljkom i božićnih dana. Žalosna otajstva se mole utorkom, petkom i u Velikom tjednu. Slavna otajstva se mole srijedom, subotom, nedjeljom i u uskrsno vrijeme. Otajstva svjetla se mole četvrtkom.) Radosna otajstva 1. Anđeo je navijestio Mariji da će začeti i roditi Sina Božjega. 2. Marija je pohodila Elizabetu. 3. Marija je rodila Isusa u Betlehemu. 4. Marija i Josip su prikazali Isusa u hramu. 5. Marija i Josip su našli Isusa u hramu. Žalosna otajstva 1. Isus se znojio krvavim znojem. 2. Isusa su bičevali u Pilatovu dvoru. 3. Isusa su okrunili trnovom krunom. 4. Isus je nosio teški križ uz Kalvariju. 5. Isus je raspet umro na križu. Slavna otajstva 1. Isus je uskrsnuo od mrtvih. 2. Isus je slavno uzašao na nebo. 3. Duh Sveti je sišao nad apostole. 4. Marija je uznesena na nebo. 5. Marija je okrunjena za kraljicu neba i zemlje. Otajstva svjetla 1. Isus je na rijeci Jordanu bio kršten. 2. Isus je na svadbi u Kani objavio svoje božanstvo. 3. Isus je navijestio kraljevstvo Božje. 4. Isus se na gori Tabor preobrazio. 5. Isus nam se darovao u otajstvu euharistije. Kraljice neba (Moli se u uskrsno vrijeme) Kraljice neba, raduj se. Aleluja. - Jer koga si bila dostojna nositi. Aleluja. Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja. - Moli za nas Boga. Aleluja. Veseli se i raduj se, Djevice Marijo. Aleluja. - Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu. Aleluja. Pomolimo se: Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. Zdravo Kraljice Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Osobna molitva - Gospodine Bože moj, zahvaljujem ti što si mi darovao život i ljude, koji mi svjedoče tvoju ljubav! Oprosti mi što ti rijetko kažem HVALA za svoje tijelo, dušu i duh, za zemlju kojom hodam i zrak koji udišem! Hvala ti za Isusovu poruku da si nam Otac, jer nas voliš kao svoju djecu! - Očuvaj moj narod od Zloduha, koji ga zavodi na ovisnost o piću, drogi ili kockanju, koji ga mami grabežljivosti i spolnoj razvratnosti, koji ga zasljepljuje lijenošću ili bezobzirnošću! - Zaštiti ga od svih zavodnika, nasilnika i osvajača, da u duhovnoj i društvenoj slobodi mogne radosno provoditi plodan život! - Svim članovima naše Crkve, od djece do biskupa, daruj duh obraćenja, da se gorljivo zalažu za dobro s povjerenjem u tvoju očinsku svemoć! - Prožimaj nas svojom ljubavi, da jedni druge mognemo razumijevati i pomagati ili makar trpjeti! - Blagoslovi našu djecu i mladež, da rastu u vjeri, plemenitosti i mudrosti! - Olakšaj nam bolesti i ostale nevolje, a srca nam prožimaj povjerenjem u tvoju providnost i nadom u uskrsnuće! - Žalosne, bolesne i osamljene okrijepi svojom božanskom snagom i utješi našim ljudskim prijateljstvom! - Braniteljima, koji su u minulim stoljećima dali svoj život za slobodu našeg naroda, i svim ostalim našim pokojnicima udijeli vječnu uskrsnu radost! Lauretanske litanije Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, Smiluj se nama Sine, otkupitelja svijeta, Bože, Duše Sveti, Bože, Sveto Trojstvo jedan, Bože, Sveta Marijo, Moli za nas Sveta Bogorodice, Sveta Djevo djevica, Majko Kristova, Majko Crkve, Majko, Božje milosti, Majko prebistra, Majko prečista, Majko neoskvrnjena, Majko nepovrijeđena, Majko ljubezna, Majko divna, Majko dobroga savjeta, Majko Stvoriteljeva, Majko Spasiteljeva Djevice premudra, Djevice časna, Djevice hvale dostojna, Djevice moguća, Djevice milostiva, Djevice vjerna, Ogledalo pravde, Prijestolje mudrosti, Uzroče naše radosti, Posudo duhovna, Posudo poštovana, Posudo uzorna pobožnosti, Ružo otajstvena, Tornju Davidov, Tornju bjelokosni, Kućo zlatna, Škrinjo zavjetna, Vrata nebeska, Zvijezdo jutarnja, Zdravlje bolesnih, Utočište grešnika, Utjeho žalosnih, Pomoćnice kršćana, Kraljice anđela, Kraljice patrijarha, Kraljice proroka, Kraljice apostola, Kraljice mučenika, Kraljice ispovjednika, Kraljice djevica, Kraljice svih svetih, Kraljice bez grijeha začeta, Kraljice na nebo uznesena, Kraljice svete krunice, Kraljice mira, Kraljice franjevačkog Reda. Vjerske istine Deset Božjih zapovijedi 1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene! 2. Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud! 3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji! 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! 5. Ne ubij! 6. Ne sagriješi bludno! 7. Ne ukradi! 8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga! 9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga! 10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga! Pet glavnih istina 1. Samo je jedan Bog, a tri su božanske osobe: Otac, Sin i Duh sveti. 2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava, svim upravlja. 3. Duša je čovječja besmrtna. 4. Sin je Božji postao čovjekom te nas otkupio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. 5. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom. Pet crkvenih zapovijedi 1. Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu misu u nedjelju i u zapovjedne blagdane! 2. Posti zapovjedne poste i u određene dane se ne mrsi! 3. Svake se godine najmanje jednom ispovjedi i o Uskrsu pričesti! 4. Obdržavaj ženidbene propise Katoličke crkve! 5. Daj svoj doprinos za uzdržavanje Crkve i njezinih službenika! Sedam glavnih grijeha 1. Oholost 2. Lakomost 3. Bludnost 4. Zavist 5. Neumjerenost u jelu i piću 6. Srditost 7. Lijenost Sedam svetih sakramenata 1. Krštenje 2. Potvrda (krizma) 3. Sveta pričest 4. Ispovijed 5. Bolesničko pomazanje 6. Svećenički red 7. Sveta ženidba Pet predispovijedi 1. Smisliti grijehe. 2. Pokajati se za grijehe. 3. Odlučiti ubuduće ne griješiti. 4. Ispovjediti grijehe. 5. Izvršiti pokoru za grijehe. Tri pretpričesti 1. Ništa ne jesti i ne piti alkoholnih pića makar sat prije pričesti. 2. Biti čist od grijeha, osobito smrtnoga. 3. Temeljito vjerovati da pod prilikama posvećenoga kruha i vina primamo tijelo i krv Bogočovjeka Gospodina našega Isusa Krista. Devet plodova Duha Svetoga 1. Ljubav 2. Radost 3. Mir 4. Strpljivost 5. Blagost 6. Dobrota 7. Vjernost 8. Skromnost 9. Uzdržljivost Sedam darova Duha Svetoga 1. Mudrost 2. Razum 3. Savjet 4. Jakost 5. Znanje 6. Pobožnost 7. Strah Božji Osam blaženstava 1. Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! 2. Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti! 3. Blago skromnima, jer će baštiniti zemlju! 4. Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi! 5. Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe! 6. Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati! 7. Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji! 8. Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Dvije zapovijedi o ljubavi 1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameću svojom i svom snagom svojom! 2. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Isusovo zlatno pravilo Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima! Način ispovijedanja Kad klekneš ili sjedneš kod svećenika, ispovijed počni na sljedeći način: Hvaljen Isus i Marija! U ime Oca... Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe od zadnje ispovijedi koja je bila... Sad reci grijehe i ostalo što te tišti! Zatim poslušaj savjet i pokoru! Nakon toga moli Kajanje: Kajem se od svega srca svoga, što uvrijedih Boga, svoje najveće i najmilije dobro! Mrzim sve svoje grijehe. Tvrdo odlučujem da ću se popraviti i da ne ću više griješiti. Dok svećenik izgovara riječi: "U ime Oca..." - prekriži se te reci: Amen. Kad on kaže: "Hvalimo Gospodina, jer je dobar!" - odgovori: Vječna je ljubav njegova! |
Sedam svetih sakramenata - sedam djelatnosti Krista i Crkve Tajna i otajstvo Riječ “sakramenat” među kršćanima katolicima česta je i važna. Latinskog je podrijetla, a znači približno isto što i grčka riječ “misterij”: “sveta tajna”, ili “otajstvo”. Mnogo ima za ljude skrivenih i nepoznatih stvari tj. tajni. Neke mogu spretnošću, upornim razmišljanjem ili istraživanjem razotkriti. Tako se događaju brojna otkrića znanstvena ili druge vrste. Ali ima i “tajnovitih” stvarnosti za koje svi znaju i vide da su doista prisutne među ljudima za njih važne, a svi su istodobno svjesni da ih nikada neće do dna ni razotkriti ni izreći, npr. dobrotu ili zloću srca, mržnju, ljubav, prijateljstvo i slično. To su “otajstvene” stvarnosti: živo prisutne a neizrecive. Ljudi ih svim svojim bićem nose, a “izriču” tek u nekim trenucima: riječima, nekim činima. gestama ili znakovima-simbolima. Prijateljstvo se npr. pokazuje stiskom ruke. pismom. posjetom i sl. Ljudi žele darovati voljenima svoju ljubav, ali je mogu drugima samo “označiti”, učiniti prepoznatljivom, ponuđenom i prisutnom. Za darivanje svojih “tajni”, ljudi imaju svoje prepoznatljive znakove. Poklonjeni buket cvijeća nije ljubav ali je izriče i ona se u tom izricanju događa i otkriva. Sakramenti - znakovi Božje prisutnosti I Bog ima svojih “tajni”, i znakova kojima ih izriče. Boga nitko nikada nije vidio. Nedohvatljiv je čovjeku i neizreciv. To znaju svi vjernici od prvih početaka biblijske vjere koju su kršćani naslijedili. No Božju “otajstvenu” prisutnost prepoznajemo u njegovim “čudesnim djelima” spasenja i oslobođenja: u oslobođenju izabranog naroda iz ropstva i izgnanstva, u velikim ljudima što ih je pozivao usred naroda da mu budu glasnici. u milosrdnom praštanju i njegovoj “odsutnosti” u časovima nevjere. Na ta “čudesna djela” Božje prisutnosti podsjećali su Izraelce i stvari (predmeti, građevine, mjesta) kao što su Kovčeg saveza, Hram, Sion kao kraljevsko sjedište, itd. Svoje spasiteljske odluke, svoju ljubav i milost, svoje “otajstvo” Bog je očitovao u povijesti Izraela djelima spasenja i navijestio narodu da će u punini vremena još očitije pokazati svoju prisutnost: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu” - bilježi pisac Poslanice Hebrejima (1,1-2). “Bog je toliko ljubio svijet da nam je poslao Sina svoga Jedinorođenoga. Isusa Krista…” “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac -... on nam ga obznani” (Iv 1,18) “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim. što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo. i navješćujemo vam Život vječni. koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli. navješćujemo i vama. da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna.” (1 Iv l, l-4) Isus je za sebe govorio da je pastir, izvor, svjetlo svijeta. put. istina i život. kruh života... Oni koji su bili s Isusom Kristom - koji su čuli njegove riječi. vidjeli njegova djela. njegovu smrt i njega uskrsnuloga - oni su u njemu. snagom primljenoga Duha, prepoznali Boga čovjekoljupca. Boga koji je postao čovjekom. Boga spasitelja prisutnoga medu ljudima; koji - uskrsnuvši od mrtvih - zauvijek za njih živi u zajednici s Bogom Ocem i Duhom Svetim. Isus Krist je “otajstvo”, “sakramenat”, živi “znak” prisutnoga Boga Spasitelja među ljudima! Tu su prisutnost očevici prepoznali u njegovim djelima. riječima i životu. Od početka je ludima-vjernicima Isus Krist “znak”, “otajstvo”. “sakramenat” susreta s Bogom koji spašava. Bog se u Isusu Kristu najpotpunije i zauvijek očitovao i darovao ljudima. “Bog je u Isusu Kristu sa sobom pomirio svijet” (2 Kor 5.19). “Uvjeren sam. doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu.” (Rim 8 .38- 39) . Ta je vjera okupila i okuplja stoljećima oko Krista Uskrsloga golemo mnoštvo ljudi. zajednicu koju zovemo Crkva. CRKVA JE USRED SVIJETA ŽIVI “ZNAK”, “OTAJSTVO”, “SAKRAMENAT” SUSRETA LJUDI S USKRSLIM KRISTOM. Taj susret kršćani-vjernici doživljavaju i ostvaruju osobito u nekim važnim trenucima svog života. Oni se okupljaju da zajednički slave obredne čine koji im vidljivo označuju što im uskrsli Krist snagom svoga Duha doista dariva za njihovo spasenje. Ti se obredni čini - sastavljeni od znakova, gesta i riječi - nazivaju sakramenti Crkve. Oni su vjernicima događaji spasenja koji mijenjaju njihov život. Sakramenti Crkve jesu: · znakovi kojima Bog po Isusu Kristu uskrslome nastavlja među ljudima svoja čudesna djela spasenja; oni su Objava Boga Spasitelja · izrazi vjere okupljene zajednice - Crkve; vjere u Boga milosnoga Spasitelja · znakovita događanja kojima se ljudi “posvećuju”, stupaju medu “otkupljene”, među prijatelje Božje koji su pozvani na međusobnu ljubav i zajednički, vječni život s Bogom · navještaj one punine međusobnog darivanja i života s Bogom koju nam je Isus navijestio u nazivu “Kraljevstvo Božje”. Sedam sakramenata Crkve Tih “znakova” ima sedam. U njima “Krist dolazi čovjeku i osobno mu se daje. u spasonosnom susretu koji odgovara svakoj prilici čovjekova života. Čovjek ulazi u život rađanjem: Krist mu daje da se rodi na nov život po krštenju; čov÷O“znakova” ima sedam. U njima “Krist dolazi čovjeku i osobno mu se daje. u spasonosnom susretu koji odgovara svakoj prilici čovjekova života. Čovjek ulazi u život rađanjem: Krist mu daje da se rodi na nov život po krštenju; čov÷Onovim životima određenima za službu i ljubav Božju u svijetu. Sedam svetih sakramenata : 1. Krštenje (krst) 2. Potvrda (krizma) 3. Euharistija (misa, pričest) 4. Pomirenje (pokora, ispovijed) 5. Bolesničko pomazanje 6. Sveti red 7. Ženidba Krštenje Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve, “vrata” u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”. Nikodemu je tumačio da se čovjek mora “preporoditi”. “roditi odozgor”, po vodi i Duhu Svetom. Krštenjem se označuje da se nastavljaju spasiteljska Božja djela iz prošlosti, kao što su: spasenje Noe i njegove obitelji iz Potopa, spasenje Izraela iz Egipta prelaskom preko Crvenog mora, uvođenje Izraela u Obećanu zemlju preko vode rijeke Jordana... Istim znakom vode Bog kroz sve vjekove označuje da izbavlja svoje odabranike od svih ropstava i propasti i dariva im svoj život “odozgor” nalik Isusovu životu, kojega je uskrsnuo od mrtvih snagom svoga Duha. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični, “suobličeni” Isusu Kristu, prvom Božjem odabraniku, slični Kristu u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Stoga su kršćani od davnine krštenje svečano slavili najradije u vazmenoj noći između Velike subote i Uskrsa, kad Crkva slavi Kristov vazam (pashu). tj. njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Krštenikov prolaz kroz smrt. ukop i uskrsnuće s Kristom lijepo simbolizira npr. uronjavanje krštenika u vodu. što se vrši u velikim krstionicama. U obredu krštenja pripravnik (krštenik) najprije izražava svoju želju da bude kršten i nakanu koja ga u tom vodi. Kod krštenja djece tu želju i nakanu u ime krštenika izražavaju roditelji i kumovi. Krstitelj: Što tražite od Crkve Božje za N.N.? Roditelji: Krštenje. Krstitelj: Što išteš od Crkve Božje? Krštenik (pripravnik): Vjeru. Krstitelj : Što ti daje vjera ? Krštenik: Život vječni. Zatim krštenik sluša BOŽJU RIJEČ. Njome ga Bog poziva na vjeru i obraćenje. Snagom te riječi Bog iznutra obraća njegovo srce. - Odrasli krštenici pripremaju se na krštenje i slušaju Božju riječ kroz dulje vrijeme, kako bi njihova vjera i obraćenje dovoljno sazreli. To se vrijeme zove “katekumenat”. Obraćenje i vjeru krštenici izražavaju ODREKNUĆEM “SOTONE” - odbacuju zlo i Zloga (đavla), grijeh i praznovjerje - te ISPOVIJEŠĆU VJERE kojom se neopozivo opredjeljuju za Boga u Isusu Kristu. Krstitelj: Odričeš li se sotone, svih djela njegovih i svega zavođenja njegova? Krštenik: Odričem. Krstitelj: Vjeruješ li u Boga Oca svemogućega…? Krštenik: Vjerujem. Krstitelj: Vjeruješ ti u Isusa Krista…? Krštenik: Vjerujem. Krstitelj : Vjeruješ li u Duha Svetoga... ? Krštenik: Vjerujem. Svakom je kršteniku za krštenje nužna vjera. Mala djeca ne mogu imati osobne vjere, zato se ona krste u vjeri svojih roditelja, kumova i cijele Kristove zajednice. Da bi roditelji mogli valjano ispovjediti vjeru za krštenje svoga djeteta, često će im biti potrebno da se ponovno i sami potpunije dadnu uputiti u vjeru slušanjem i razmišljanjem Božje riječi pod vodstvom službenika Crkve (župnika, katehete). BITNI ČIN KRŠTENJA jest trostruko pranje vodom - bilo uronjavanjem bilo polijevanjem - uz pratnju riječi: JA TE KRSTIM U IME OCA I SINA I DUHASVETOGA. Redoviti krstitelj je svećenik (ili đakon). U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika. Katolička vjera zato ne pozna i ne dopušta prekrštavanja. - Čovjek koji vjeruje i želio bi se krstiti a ne može, kršten je već željom. Tko nekršten mučeništvom posvjedoči svoju vjeru kršten je krstom krvi. · Obredi poslije pranja vodom označuju: · Mazanje krizmom označuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom-Pomazanikom (Mesijom), suradnik u njegovoj “proročkoj”, “svećeničkoj” i “kraljevskoj” službi. · Bijela haljina znak je novoga krštenikova dostojanstva (krštenjem postajemo “Božji sinovi”) i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha - ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla. · Uskrsna svijeća koja gori kod krštenja označuje prisutnost Isusa Krista - Uskrsloga. On je svjetlo i putokaz za novi život krštenika i izvor svega što nam se dariva po krštenju. Zato se krštenikova svijeća pali na uskrsnoj svijeći. · Obred “Efeta”, tj. obredno otvaranje krštenikovih ušiju i usta, simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom: odsada će njegov život biti neprestano i pomno slušanje Božje riječi te spremno odazivanje toj riječi; (takvo će ga slušanje Božje riječi osposobljavati da za ljude može pronalaziti “prave riječi”). Krsni kumovi su svjedoci i jamci za vjeru krštenika pred kršćanskom zajednicom i predstavnici kršćanske zajednice pred krštenikom; suradnici i pomoćnici roditeljima u kršćanskom odgoju krštenika, osobito uzornim kršćanskim životom. Svake godine u vazmenoj noći slavimo spomen svoga krštenja. Zato te noći obnavljamo svoja krsna obećanja: odričemo se đavla i ispovijedamo vjeru. To činimo i u nekim važnim trenucima svoga kršćanskog života: kod potvrde (krizme), kod prve pričesti, kod popudbine, na misijama i sl. Krsno opredjeljenje za Krista je neopozivo, ono trajno određuje i usmjeruje naš život, ako ga nevjerom i zlim životom ne pretvorimo tek u otvorena vrata od kojih dalje nismo ozbiljno koraknuli. Ukratko bismo mogli ovako izraziti što se po sakramentu krštenja na otajstven način događa: · snagom Duha Svetoga primamo nov žvot “odozgor”: postajemo slični Isusu Kristu, Sinu Božjemu, (“suobličujemo” se Isusu Kristu) te tako postajemo “Božji sinovi” (“Božja djeca”); rađamo se na nov život s Bogom (“preporađamo” se, primamo “milost posvetnu”); · rađanjem na novi život opraštaju nam se grijesi (“istočni” grijeh i grijesi što smo ih osobno počinili prije krštenja); · na poseban nam se način darivaju (“ulijevaju”) temeljne ljudske i vjerničke “kreposti” (vrline): osobito vjera, nada i ljubav; · postajemo članovi zajednice Božjega na roda - Crkve. Oni koji nisu upoznali Isusa Krista a iskreno traže istinu i žive po savjesti jesu “nevidljivi”, “neobilježeni” članovi zajednice Božjega naroda. Za njih bismo također mogli reći da su kršteni “krstom želje” jer, tražeći istinu i živeći po savjesti, žele činiti ono što Bog od njih traži. Potvrda ili krizma Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je darovan Duh Sveti koji ga je “pomazao” za Mesiju. Sam je za se posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji... On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim. Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega. kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju. Uz polaganje ruku brzo se kao prikladan znak potvrde pojavilo i pomazanje krizmom. Njime se označuje pomazanje Duhom Svetim, što se u Svetom pismu često spominje. Danas u svetoj potvrdi na potvrđenike, da bi primili Duha Svetoga, redovito polažu ruke biskupi, koji su nasljednici Apostola. Potvrda nastavlja i dopunjuje ono posvećenje koje je započelo krštenjem. Zato se kod odraslih krštenika potvrda (krizma) podjeljuje odmah poslije krštenja, a slavlje se dovršava euharistijom: to su tri temeljna sakramenta, oni potpuno uvode čovjeka u Crkvu i njezina dobra, iznutra ga izgrađuju i osposobljuju za život po vjeri. Zato se i zovu “sakramenti pristupa u kršćanstvo” ili “sakramenti inicijacije”. Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da je kadar obnoviti krsna obećanja. Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: od riču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca primili pristankom svojih roditelja. kumova i kršćanske zajednice. Bitni obred potvrde je : pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: PRIMI PEČAT DARA DUHA SVETOGA. Potvrđenik odgovara: AMEN. Tako je potvrđenik zauvijek “obilježen” Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je “biljeg” pred Bogom “neizbrisiv”. Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Prikladno je da to budu isti koji su bili i na krštenju (ali mogu biti i drugi). Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom životu potvrđenika, osim što će mu biti prijatelji na koje će potvrđenik uvijek smjeti računati, oni valja da se ističu i uzornim kršćanskim životom: · da budu dovoljno zreli za tu zadaću; · da su kršteni te da pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćeni; · da im crkveni zakoni ne zabranjuju vršiti službu kumova. Po sakramentu potvrde (krizme) na poseban način primamo dar Duha Svetoga koji nas ispunja svojim svjetlom i svojom snagom te nas “potvrđuje”, to jest ušvršćuje i utvrđuje u vjeri i ljubavi. Ono što nam Duh Sveti na otajstven način dariva i izvodi u nama po sakramentu potvrde ukratko bismo mogli izraziti ovako: · Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu (“suobličenje” Kristu) što nam je darovana na krštenju; · potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (potpunije se “ucjepljuje” u otajstveno Kristovo Tijelo i na potpuniji način postaje članom Božjega naroda). Time potvrđenik postaje sposobniji i obvezatniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti. Zato kažemo da sakramentom potvrde postajemo “odrasli”, “zreli”, “Punoljetni” članovi Crkve. · Duh Sveti nas ispunja svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu (Duh Sveti nas “uvodi u svu istinu”); · Duh Sveti nas ispunja svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju novoga, Božjega svijeta; · Duh Sveti nas ispunja snagom i slobodom da bismo hrabro, kao punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti. Pričest ili euharistija “Gospodnja večera”, euharistija je najpotpunije vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i jedinstva svega Božjega naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu (pashalnu) večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga vremena. On je čudesnim umnaža njem kruha. svojim govorom o kruhu života te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio da će svojoj Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja vjernika. To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći: “OVO JE MOJE TIJELO KOJE SE ZA VAS PREDAJE. OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.” Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći: “OVA JE ČAŠA NOVI SAVEZ U MOJOJ KRVI, KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA.” Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to riječima: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe. Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito. “sakramentalno” slavi i obnavlja Isusova žrtva za naže spasenje. njegova smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo Isusovo tijelo “koje se za nas daje”, i njegovu krv “koja se za nas prolijeva”. BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusovn spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada u euharistijskom slavlju postaju “znakovi” da se Isus Krist sav - dušom i tijelom - definitivno i nepovratno predao Ocu i nama, da se to “otajstvo” predanja snagom Božjega Duha i sada događa, da je taj “predani” Isus kao Uskrsli - snagom Božjega Duha - sav prisutan medu svojim vjernima. Tu otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga, zovemo “pretvorbom”. - To otajstveno događanje u središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik (svećenik) oglašuje riječima: Tajna vjere! - Mysterium fidei! Prisutni kliču: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje našeg spasenja. U njemu se ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu - ujedinjena snagom Duha Svetoga - daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja. Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi, čitanja, pjesme i molitve. Kroz duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije - pretvorbe, čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme - raspoređeni prema liturgijskoj crkvenoj godini - čine knjigu koja se zove misal. Ta je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički život. Uvođenjem narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku. Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina, zove se pričest. Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori “vječno svjetlo). Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se: · za pričest onih koji nisu mogli sudjelovati u misi (npr. bolesnici). · za klanjanje i molitvu. Ispovijed ili pokora Svima nam je potrebno “obraćenje” praštanje i pomirenje jer smo svjesni da su snage zla i grijeha u nama i među nama često jaše od dobra i vjernosti na koje smo pozvani. Potrebno je da se neprestano “obraćamo” te da stalno napredujemo na putu istinskog pomirenja s Bogom, jednih s drugima i sa sobom. Bog nam je definitivno i neopozivo ponudio i darovao oproštenje i pomirenje u Isusu Kristu. Isus je započeo svoje propovijedanje pozivom: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Opraštao je grijehe i svoju je moć opraštanja i spašavanja potvrđivao čudesnim znakovima (ozdravljenjima). Svoje je apostole poslao da naviještaju obraćenje za oproštenje grijeha. Ustanovio je euharistijsku žrtvu na “otpuštenje grijeha”. da bismo u njoj otajstveno sudjelovali u njegovoj smrti i uskrsnuću za naše “opravdanje”. Svoju službu pomirenja ljudi s Bogom Isus danas ostvaruje u svojoj Crkvi: apostolima i njihovim nasljednicima dao je vlast opraštati grijehe, a Petru i njegovim nasljednicima simbolički je predao “ključeve kraljevstva nebeskoga”. Od svog početka, od prvih Duhova Crkva propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha. Krštenjem, potvrdom i euharistijom izvršuje temeljno pomirenje ljudi s Bogom. A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakramenat pomirenja (sakramenat pokore, ispovijed). Pomirenje ima uvijek dvije strane: · pomirenje s Bogom, čiju ljubav i ponudu spasenja odbijamo grijehom; · pomirenje s braćom, koju grijehom oštećujemo i vrijeđamo (svi su ljudi povezani u dobru i u zlu). Sakramenat pomirenja potreban je svima koji su teško sagriješili poslije krštenja. No dobro je da slavimo i primamo taj sakramenat i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha jer time pokazujemo iskrenost i istinitost našeg nastojanja da neprestano napredujemo na putu obraćenja i pomirenja koje nam Bog nudi i dariva. Da bi se što bolje izrazio sav misterij (otajstvo) koji slavimo u sakramentu pomirenja, u Crkvi se danas predlažu tri oblika slavljenja tog sakramenta: · Zajedničko slavljenje pomirenja s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem · Pojedinačno slavljenje sakramenta pomirenja · Zajedničko slavljenje pomirenja s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem Bolesničko pomazanje S misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naže pouzdanje i za našu ljubav. O patnji ne bi trebalo previše govoriti. Čak ni o njezinu smislu, često je bolje šutjeti i nastojati pomoći nenametljivom prisutnošću. No i s patnjom i s bolešću se treba suočiti. I o njima treba reći riječ. Riječ koja se najčešće rađa iz šutnje i koja bi trebala što istinitije izreći naš stav prema životu i “prijelaza” kroz smrt Isus je “ljubio do kraja”. Zato nas Kristova smrt spašava i oslobađa od zla i smrti: njegova je ljubav jača od njih. Isus Krist nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao (“značenje”) patnji i smrti. U trenucima kada “više ništa ne možemo činiti” osim ljubiti, očitujemo koliko nam je ljubav nesebična. Naš stav (odnos) prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. U trenucima patnje i našeg “prijelaza” kroz smrt ljubav treba da bude naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu “prijelazu” kroz smrt u život. Isus je svojoj zajednici - Crkvi - povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako im je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih. I sve nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti. Kristova zajednica - Crkva - od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje !i tko medu vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.74-15). U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakramenat bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći. Sakramenat bolesničkog pomazanja, već prema prilikama, može se slaviti na više načina: · redovno zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan mise ili pod misom · redovno pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja; · zajedničko ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u bližoj smrtnoj opasnosti. U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo: · susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik); · priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja); · slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje); · polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama; · sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima; · euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakramenat bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji. U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život. Sakramenat bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.). Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći: OVIM SVETIM POMAZANJEM I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM NEKA TE GOSPODIN MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE. Bolesnik i zajednica: AMEN. NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI I MILOSTIVO PRIDIGNE. Bolesnik i zajednica: AMEN. Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo: · Sakramenat bolesničkog pomazanja jest sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom; · po tom sakramentu botesnik prima “milost Duha Svetoga” (“milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi); · primljena “milost” Duha Svetoga: · pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića); · bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga; · ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budučnošću i smrću; · jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga; · može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju; · daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti). Sveti red Sav je Božji narod “svećenički narod” jer svi njegovi članovi vjerom i krštenjem postaju čionici svečeništva Isusa Krista koji je naš jedini Svećenik u potpunom smislu (Isus Krist je jedini “Posrednik” između Boga i ljudi, on jedini ostvaruje puno zajedništvo između nas i Boga). Snagom tog “općeg svečeništva” - zajedničkog svim i članovima Kristove zajednice - svi su kršćani pozvani da riječju i životom naviještaju “silna Božja djela” (osobito Radosnu novost koja je započela s Isusom Kristom), svi su pozvani da sebe neprestano prinose kao “duhovnu žrtvu” Bogu te da aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima Crkve (bogoslužju). Snagom tog općeg (zajedničkog) svečeništva svi su članovi Crkve pridruženi Kristovoj žrtvi (njegovoj smrti i uskrsnuću) kojom se ostvaruje potpuno darivanje Bogu i puno zajedništvo s njime. Stoga su svi Kristovi vjernici “mostovi”, “posrednici” između Boga i ljudi. No osim tog općeg svečeništva u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svečeništvo koje nazivamo “ministerijalno svečeništvo” (naziv “ministerijalni” dolazi od latinske riječi koja znači “služenje”, “služba”). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Taj sakramenat primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji. Oni koji su sakramentom svetoga reda posvećeni za predvodnike i učitelje Kristove zajednice, na poseban su način znak prisutnosti Isusa Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom također su znak i svjedoci “Apostolske Tradicije”: oni na poseban način svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama (“tradicija” je riječ latinskog porijekla a znači “predavanje”). · ĐAKON se sakramentom reda posvećuje za pomoć biskupu i prezbiterima u “službi riječi”, u “službi oltara” i “službi ljubavi”. On svečano naviješta evanđelje u crkvi, poslužuje kod euharistije, dijeli pričest, predvodi molitvena slavlja, krst, vjenčava i blagoslivlje mladence, nosi popudbinu bolesnicima i predvodi obred sprovoda. Osim toga đakonu se povjeravaju različite službe u vođenju kršćanske zajednice te u “bratskom služenju” u njoj (đakon npr. vodi karitativnu djelatnost u zajednici). Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom. · SVEĆENIK (prezbiter, “starješina”) sakramentom se reda posvećuje da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te da “predsjeda” slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju euharistije. On snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda i potvrde (no ima slučajeva kad podjeljuje i potvrdu: kod krštenja odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popdbinom, kod svečane potvrde kao supotvrditelj s biskupom). Svećeniku na poseban način pripada dijeliti sakramenat pomirenja (ispovijed) i bolesničko pomazanje te predvoditi euharistijsku žrtvu - misu. Red prezbiterata (svećeništva) podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom. U posvetnoj molitvi biskup, između ostaloga, moli: Daj, molimo te, svemogući Oče, ovim službenicima svojim dostojanstvo prezbitera. Obnovi u njihovim srcima Duha Svetoga; da vrže tu službu drugog reda koju im povjeravaš te primjerom svoga života postanu poticajem čudorednog ponašanja. Bili valjani suradnici naše službe da riječi evanđelja dopru do na kraj zemlje i da svi narodi, u Kristu sabrani, postanu jedan sveti Božji narod. Novom prezbiteru biskup maže dlanove svetom krizmom uz riječi: Gospodin Isus Krist, kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom, čuvao te da posvećuješ kršćanski puk i Bogu prinosiš žrtvu. Zatim im predaje pliticu s kruhom i kalež s vinom i vodom za euharistijsku žrtvu uz riječi: Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu. Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobliči otajstvu križa Gospodnjega. · BISKUP posvećenjem prima puninu svećeništva (svetoga reda) i nasljednik je službe Apostola. Po biskupu, okruženom njegovim prezbiterijem (svećenicima), usred Božjeg naroda prisutan je sam Gospodin Isus Krist. Biskup je “znak” prisutnosti Isusa Krista - jedinog Predvodnika i Glave Crkve - te možemo reći da preko njega sam Isus Krist propovijeda evanđelje, dijeli sakramente i upravlja Crkvom. Za biskupe kažemo da su pastiri Crkve jer im je Krist - jedini Pastir Crkve u punom smislu - povjerio da kao nasljednici Apostola predvode Crkvu: u propovijedanju evanđelja, u posvećivanju Božjega naroda predvođenjem bogoslužja te u upravljanju Crkvom. - Svi su članovi Božjega naroda dionici u Kristovoj “proročkoj” (učiteljskoj) službi, u “svećeničkoj” službi i “kraljevskoj” službi (službi upravljanja). No biskupi - sa svojim suradnicima svećenicima i đakonima - u tim trima službama imaju udjela kao “pastiri”, tj. kao predvodnici Crkve Biskupski red podjeljuje se polaganjem ruku i posvetnom molitvom. Nakon posvetne molitve biskup posvetitelj maže novom biskupu glavu krizmom i govori: Bog, koji te učini dionikom punine Kristova svećeništva, izlio na te otajstvenu pomast i dao da rod donosiš duhovnog blagoslova. Pruža mu evanđelistar i govori: Primi evanđelje i propovijedaj Riječ Božju sa svom strpljivošću i naukom. Stavlja mu prsten uz riječi: Primi prsten, znak vjernosti: ostani vjeran i Božju zaručnicu svetu Crkvu sačuvaj neokaljanom. Daje mu štap i govori: Primi štap, znak pastirske službe,i pripazi na svekoliko stado u kom te Duh Sveti postavlja za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom. Zaređeni (tj. oni koji su primili sakramenat svetoga reda) obilježeni su “neizbrisivim Kristovim biljegom” za službu koja im se povjerava. Ženidba Trenuci kada dvoje ljudi, koji su spoznali da se vole, definitivno odlučuju započeti novi, zajednički život - spadaju u najznačajnije trenutke njihova života. Velik je i neizreciv misterij ljubavi između muškarca i žene koji se za cio život “predaju” jedno drugome da svoju ljubav žive neopozivo i do kraja vjerno. To je tolika tajna da je bračna ljubav između muža i žene u biblijskom govoru “znak” (simbol, slika) Božje ljubavi prema njegovu narodu: · Bog Jahve izabire sebi i ljubi svoj narod Izrael kao što muž izabire i ljubi svoju ženu (u Starom zavjetu Bog sa svojim narodom Izraelom “sklapa” Savez prijateljstva i ljubavi); · neopoziva ljubav i vjernost između muškarca i žene “znak” je Kristove ljubavi i vjernosti prema novom Božjem narodu · Crkvi, Kristovoj “Zaručnici” (s novim Božjim narodom Bog “sklapa” novi Savez ljubavi i vjernosti u Isusu Kristu). Kršćanaka je ženidba sakramenat, tj. “vidljivi znak” “nevidljive” Božje prisutnosti i ljubavi. Time veličina i ljepota ljudske ljubavi dobiva novi smisao (novo značenje): · kršćanska je ženidba trajni “znak” Saveza ljubavi što ga je Bog neopozivo sklopio s čovječanstvom u Isusu Kristu; · kršćanska je ženidba “znak” ljubavi koju Bog dariva supruzima i kojom ih povezuje sa sobom; · ona je sakramenat i zato što na otajstven način izražava vjeru i nadu muža i žene da njihova ljudska ljubav može postati mnogo više nego što jest jer se temelji na Božjoj ljubavi i vjernosti. Kršćanski je brak nerazrješiv i jedinstven osobito zato što je on sakramenat, tj. što je vidljivi “znak” neopozive Božje Ljubavi i vjernosti i što se na toj ljubavi i vjernosti temelji. Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Osim toga, supruzi su pozvani da se ne zatvaraju u svoj “krug”, nego da u življenju bračne i obiteljske ljubavi postaju sve sposobniji za “otvorenost” drugima: angažmanom u zajednici u kojoj žive, radom u svojoj profesiji, prisutnošću i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć, i dr. Možemo reći da su supruzi djelitelji sakramenta ženidbe jer se taj sakramenat sklapa privolom koju oni izražavaju jedno drugome pred svjedocima (kumovima) i pred predstavnikom Crkve (biskupom, svećenikom ili đakonom). No isto tako možemo reći da sakramenat ženidbe podjeljuje Crkva jer je duboko značenje tog sakramenta Božji dar koji Bog supruzima “badava” poklanja preko Crkve - “sakramenta” Božje prisutnosti i darivanja. Po sakramentu ženidbe Bog na poseban način ispunja supruge svojom ljubavlju i snagom (dariva im “milost”) da ne sustanu i da stalno napreduju u vjernosti i ljubavi te da mogu istinski primiti, voljeti i kršćanski odgajati djecu. Sklapanje kršćanske ženidbe jest događaj koji se tiče cijele kršćanske zajednice. Stoga je dobro da u slavljenju sakramenta ženidbe sudjeluje šira zajednica vjernika. Sakramenat ženidbe i sakramenat euharistije usko su povezani: i jedan i drugi na otajstven način “označuju” Kristovo neopozivo darivanje po smrti i uskrsnuću, da bi se ostvarilo jedinstvo ljudi s Bogom i međusobno. Stoga je najbolje obred vjenčanja slaviti za vrijeme mise. OBRED VJENČANJA · Svećenik dočeka mladence, njihove kumove, roditelje i ostale koji ih prate. Pozdravlja ih i izražava radost cijele zajednice (Crkve). · U Službi riječi svi slušaju Božju riječ i razmišljaju o njoj. (Dobro je da u pripravi za vjenčanje mladenci sudjeluju u izboru čitanja.) · Privola - Svećenik najprije pita mladence o slobodi njihove odluke o spremnosti na doživotnu vjernost te o spremnosti da prihvate i kršćanski odgajaju djecu. - Zatim mladenci pružaju jednodrugome desnu ruku i izražavaju privolu. Ja, N.N., uzimam tebe N.N. za svoju ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga. · Blagoslov i predaja prstenja - Nakon blagoslova prstenja, mladenci stavljaju jedno drugome prsten na ruku govoreći: N.N. primi ovaj prstenu znak moje ljubavi i vjernosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. · Sveopća (vjernička) molitva i blagoslov mladenaca. · Obred se može zaključiti molitvom “Oče naš” (ako se slavi izvan mise) i blagoslovom. |
MALI KRŠĆANSKI NAUK 1. Zašto smo na svijetu ? Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, ljubimo, njemu služimo i tako u nebo dođemo. 2. Što znači vjerovati u Boga? Vjerovati u Boga znači biti uvjeren da Bog postoji i smatrati istinom sve što je On objavio. 3. Gdje je ukratko sadržano sve što mi vjerujemo o Bogu? U Apostolskom vjerovanju. 4. Što je potrebno za vjeru? Za vjeru je potrebna posebna Božja pomoć koju mi zovemo milost. 5. Tko je Bog? Bog je najsavršenije biće, svemogući otac stvoritelj neba i zemlje. 6. Na temelju čega možemo zaključiti da Bog postoji? a) iz vidljivog svijeta: veličanstveni red u svemiru upućuje nas na postojanje svemogućega i sveznajućeg stvoritelja. b) iz glasa savjesti: svaki čovjek ima savjest koja ga potiče na dobro. 7. Gdje je sadržana Objava Božja? Objava Božja je sadržana u Svetom pismu i usmenoj predaji. 8. Koliko ima bogova? Bog je jedan, a u Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. 9. Kako jednim imenom nazivamo Boga u tri božanske osobe? Presveto Trojstvo. 10. Možemo li Boga vidjeti? Boga ne možemo vidjeti, jer je on čisti duh, to znači da On nema tijela. 11. Gdje je Bog? Bog je svugdje i na svakom mjestu. On je posvudašnji. 12. Od kada je Bog i do kada će biti? Bog je vječan, nema ni početka ni svršetka. 13. Može li Bog učiniti sve što hoće? Bog može učiniti sve što hoće. On je svemoguć. 14. Zna li Bog sve? Bog sve zna: On je sveznajući. 15. Kako se zovu ljudi koji kažu da nema Boga? Zovu se bezbožnici ili ateisti. BOG STVORITELJ 16. Što je Bog stvorio? Bog je stvorio nebo i zemlju i sve što postoji. 17. Što znači riječ» stvoriti «? Stvoriti znači učiniti nešto iz ničega. 18. Koga je Bog stvorio na nebu? Na nebu je Bog stvorio anđele. 19. Kakvi su anđeli bili na početku? Svi su na početku bili dobri. Kasnije su neki sagriješili. 20. Kako se zovu anđeli koji su sagriješili? Zovu se đavli. 21. Od čega se sastoji čovjek? Čovjek se sastoji od raspadljivog tijela i besmrtne duše. 22. Kako se zovu prvi ljudi? Prvi ljudi zovu se Adam i Eva. 23. Kako se zove najljepši dar koji je Bog dao prvim ljudima? Zove se milost posvetna. 24. Što je milost posvetna? Milost posvetna je ljubav kojom Bog prihvaća čovjeka za svoje dijete i daje mu pravo na život vječni. 25. Kako se zove grijeh prvih ljudi? Grijeh prvih ljudi zove se istočni grijeh, jer istječe od Adama i Eve na sve ljude. 26. Tko se rodio bez istočnog grijeha? Bez istočnog grijeha rodila se samo Blažena djevica Marija. 27. U kojem se sakramentu oprašta istočni grijeh? Istočni grijeh se oprašta u sakramentu krštenja. 28. Na koji način se Bog ipak smilovao ljudima i dao im mogućnost da se ipak spase? Bog je obećao našim praroditeljima Adamu i Evi da će na svijet poslati svoga sina Isusa Krista, koji će otkupiti i spasiti svijet. ISUS KRIST 29. Tko je Isus Krist? Isus Krist je obećani Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek. 30. Gdje je sadržan kratki Isusov životopis? KratkiIsusov životopis sadržan je u Evanđeljima, koja su napisali: Matej, Marko, Luka i Ivan. 31. Što znači ime Isus Krist? Isus na hebrejskom znači Spasitelj, a Krist znači Pomazanik. 32. Koji je najuzvišeniji naziv za Krista? Najuzvišeniji naziv za Krista je SIN BOŽJI. 33. Gdje se rodio Isus Krist? Isus Krist se rodio u Betlehemu. 34. Kad se rodio Isus Krist? Isus Krist se rodio na početku nove ere; od njegova rođenja brojimo godine. 35. Što slavimo na Božić? Na Božić slavimo Isusovo rođenje. 36. Kako je Isus postao čovjekom? Isus Krist je začet po Duhu svetom. To znači da se njegovo začeće dogodilo na jedinstven i čudestan način. 37. Kako se zove Isusova majka? Isusova majka se zove Blažena djevica Marija. 38. Tko je navjestio Mariju da će začeti i roditi Isusa? Anđeo Gabrijel. 39. Kojim je riječima anđeo pozdravio Mariju? -Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom! 40. Što je anđeo nakon pozdrava rekao Mariji? Nakon pozdrava anđeo je rekao: Marijo ti ćeš začeti i roditi Sina kojemu ćeš nadjenuti ime Isus. 41. Što je anđeo odgovorio na Marijino pitanje kako će se to dogoditi? -Duh sveti sići će na te, sila Previšnjega će te zasjeniti. 42. Što je Marija na to rekla? -Evo službenice gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. 43. Tko je prvi došao pokloniti se djetetu Isusu? Prvi su došli pokloniti se pastiri iz okolice Betlehema. 44. Tko je javio pastirima da se rodio Isus? Anđeo. 45. Što su pjevali anđeli kad se rodio Isus? Kad se rodio Isus anđeli su pjevali: Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. 46. Tko se poslije pastira došao poklonuti Isusu? Poslije pastira došla su se pokloniti tri mudraca sa istoka. 47. Što znamo o Isusu kada mu je bilo 40 dana? Kada je Isusu bilo 40 dana bio je prikazan Bogu u Jeruzalemskom hramu? 48. Koji se blagdan slavi kao spomen na taj događaj? Slavi se Svijećnica ili Kalandora (2. veljače). 49. Kamo je Isus kao dijete morao bježati sa Marijom i Josipom? U Egipat. 50. Kako se zove kralj koji je htio pogubiti Isusa bojeći se da će mu on oteti prijestolje? Herod. 51. Gdje je Isus živio nakon povratka iz Egipta? Isus je nakon povratka iz Egipta živio u Nazaretu; odatle i ime Isus Nazarećanin. 52. Što znamo o dvanaestogodišnjem Isusu? Kada je Isusu bilo 12 godina, on je sa Marijom i Josipom pošao na hodočašće u Jeruzalem. Tamo se izgubio i nakon tri dana našli su ga u Hramu kako propovijeda. 53. Koliko godina je Isus živio kao čovjek na zemlji? Živio je oko 33 godine. 54. Kako se može podijeliti Isusov ovozemaljski život? Može se podijeliti u dva razdoblja: skroviti život do 30-te godine i javni, koji obuhvaća njegove posljednje godine života. 55. Što čini Isus prije javnog djelovanja? Prije javnog djelovanja Isus odlazi u pustinju i tu posti i moli 40 dana. 56. Od kojeg događaja započinje Isusovo javno djelovanje? Isusovo javno djelovanje započinje njegovim krštenjem na rijeci Jordanu. 57. Tko je Isusa krstio? Krstio ga je sveti Ivan Krstitelj. 58. Počemu je Isus postao poznat u javnosti? Isus je postao poznat po svojim govorima i čudesima. 59. Kako se zove Isusov najpoznatiji govor? Zove se govor na gori ili OSAM BLAŽENSTAVA. 60. Koje je Isusovo prvo čudo? Isusovo prvo čudo je pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj. 61. Nabroji nekoliko čudesa što ih je Isus učinio? Isus je pretvorio vodu u vino, utišao oluju na moru, umnožio kruh u pustinji, ozdravljao bolesne i uskrsivao mrtve. 62. Koje je Isusovo najveće čudo? Najveće Isusovo čudo je njegovo vlastito uskrsnuće. 63. Kako se zovu Isusovi učenici i koliko ih je bilo? Isusovi učenici zovu se apostoli, a bilo ih je dvanaest. 64. Što znači riječ » apostol « ? » Apostol « znači poslanik-misionar. 65. Je li Isus imao neprijatelja u narodu? Jest, oni su ga optužili i tražili od vlasti da ga ukloni. 66. Tko je Isusa osudio na smrt? Isusa je na smrt osudio rimski upravitelj Poncije Pilat. 67. Tko je Isusa izdao? Isusa je izdao njegov učenik Juda Iškariotski. 68. Koji je od apostola Isusa tri puta zatajio? Zatajio ga je apostol Petar. 69. Što je Isus proslavio sa svojim učenicima prije muke i smrti? Prije muke i smrti Isus je sa svojim apostolima proslavio oproštajnu večeru koju mi zovemo Posljednja večera. 70. Kada slavimo spomen na Isusovu Posljednju večeru? Spomen na Isusovu Posljednju večeru slavimo na Veliki Četvrtak i u svakoj svetoj misi. 71. Kad se slavi spomen muke i smrti Isusove? Spomen muke i smrti Isusove slavi se na poseban način na Veliki Petak. 72. Gdje je Isus raspet i umro? Na brdu Kalvariji kraj Jeruzalema. 73. Što je Isus molio viseći na križu? Viseći na križu Isus je molio za svoje neprijatelje, riječima: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. 74. Kad su Isusa raspeli na križ, koji su mu natpis stavili nad glavu? Bilo je napisano: INRI, a to znači: Isus Nazarećanin Kralj Židovski. 75. Tko je sa Isusom još raspet na Kalvariji? Bila su raspeta još dvojica raazbojnika. 76. Kamo je sišla Isusova duša kad se rastala sa tijelom? Sišla je nad pakao , gdje su bile duše preminulih pravednika. 77. Kako se zove čovjek koji je Isusa skinuo sa križa i pokopao ga u svoj grob? Zove se Josip iz Arimateje, Isusov potajni učenik. 78. Što je Pilat naredio poslije pokopa Isusova? Pilat je naredio da se Isusov grob zapečati i da se postavi straža da učenici ne bi ukrali Isusovo tijelo. 79. Dali je Isusovo tijelo ostalo u grobu? Isusovo tijelo nije ostalo u grobu; treći dan nakon ukopa Isus je uskrsnuo. 80. Što nas uči Isusovo uskrsnuće? Isusovo uskrsnuće uči nas da je Isus pravi Bog i da ćemo i mi jednom uskrsnuti od mrtvih. 81. Koliko se dugo nakon uskrsnuća Isus prikazivao svojim učenicima? Pokazivao im se kroz 40 dana. Nakon toga je uzašao na nebo. 82. Kakvu je vlast Isus dao svojim apostolima na dan svoga uskrsnuća? Dao im je vlast opraštati grijehe. 83. Kome su apostoli predali vlast opraštati grijehe? Vlast opraštati grijehe apostoli su predali biskupima i svećenicima. 84. Kako se zove sakramenat u kojem se opraštaju grijesi učinjeni poslije krštenja? Zove se sakramenat pomirenja ili ispovijed. 85. Zašto je Isus podnio muku i smrt na križu? Isus je podnio muku i smrt na križu za naše spasenje. Sam je rekao da je najveća ljubav položiti svoj život za prijatelje svoje. 86. Zašto su ondašnji vlastodršci Isusa osudili na smrt? Isus je osuđen na smrt zato što je javno prigovarao vlastodršcima koji su vjeru zloupotrebljavali da bi držali narod u strahu. 87. Zašto je Isus posvjedočio svojom smrću? Isus je posvjedočio da voli ljude i da je spreman za čovjeka i život žrtvovati. 88. Po čemu se Isusova smrt razlikuje od smrti drugih ljudi? Isus je ne samo čovjek nego i Bog; Zato je njegovom smrću svaka ljudska smrt posvećena. DUH SVETI 89. Tko je Duh Sveti? Duh Sveti je treća božanska osoba, s Ocem i Sinom pravi Bog. 90. Kad su apostoli primili Duha Svetoga? Apostoli su primili Duha svetoga pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća. 91. Koji se blagdan slavi kao spomen na taj događaj? Slavi se blagdan duhova. 92. Kako je Duh sveti djelovao na apostole? Duh sveti je apostole posvetio i ojačao. 93. Kakvi su apostoli bili prije dolaska Duha Svetog? Apostoli su prije dolaska Duha Svetog bili strašljivi i malodušni. Poslije primanja Duha svetoga neustrašivo su propovijedali Kristovu nauku. 94. Koji su darovi Duha svetoga? Darovi Duha svetoga su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. 95. U kojem sakramentu mi primamo na poseban način darove Duha svetoga? U sakaramentu POTVRDE ili KRIZME. CRKVA 96. Što je crkva? Crkva je zajednica Isusovih vjernika na čelu sa svetim ocem Papom. 97. Tko je osnovao Crkvu? Crkvu je osnovao Isus Krist. 98. Zašto je Isus osnovao Crkvu? Isus je osnovao Crkvu da ona vodi ljude Bogu. 99. Koji je drugi naziv za Crkvu? Isus je osnovao Crkvu da ona vodi ljude Bogu. 100. Koga je Isus postavio za prvog vrhovnog poglavara Crkve? Apostola Petra, i to riječima: "Ti si Petar – stijena, i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati " ( Mt 16,18). 101. Kako se zovu Petrovi nasljednici? Zovu se pape. 102. Kako se zove današnji papa. Današnji papa zove se Ivan Pavao II. 103. Koje su oznake prave Crkve? Oznake prave crkve su: jedna, sveta, katolička i apostolska. 104. Dokle će trajati Kristova Crkva? Kristova Crkva trajat će do konca svijeta. 105. Koje su naše dužnosti prema Crkvi? Treba Crkvu svoju ljubiti, Crkvu slušati i s Crkvom surađivati. 106. Što je općinstvo svetih? Općinstvo svetih je zajednica Isusovih vjernika na zemlji, svetaca u nebu i duša u čistilištu. 107. Koje su posljednje stvari čovjeka? Posljednje stvari čovjeka su: smrt, sud, raj ili pakao. 108. Što je Isus rekao o uskrsnuću mrtvih? Isus je rekao:"Koji su činili dobro, uskrsnut će na život, a koji su činili zlo, uskrsnut će na osudu. 109. Tko ide u pakao? U pakao ide tko umre u smrtnom grijehu. 110. Koja je najteža kazna prokletih u paklu? Najteža kazna prokletih u paklu jest da su ZAUVJEK odbačeni od Boga. 111. Tko ide u čistište? U čistilište ide tko umre u milosti Božjoj, a nje zadovoljio za svoje grijehe. 112. Kada će Isus ponovo doći na zemlju? Isus će doći ponovno na zemlju na svršetku svijeta, da sudi ljudima. 113. Kako se zove sud na svršetku svijeta. Zove se opći sud, jer će se suditi svim ljudima. 114. Što će bog učiniti na općem sudu? Dobre će nagraditi vječnom nagradom, a zle kazniti vječnom kaznom. SAKARAMENTI 115. Što znači riječ "sakrament"? Riječ sakrament znači sveta tajna. 116. Što su to kršćanski sakramenti? Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive milosti, darivanje Božjeg života čovjeku. 117. Tko je ustanovio sakramente i koliko ih ima? Ustanovio ih je Isus Krist, a ima ih sedam. 118. Koji je sakrament najpotrebniji za spasenje? Najpotrebniji sakrament za spasenje je KRŠTENJE. 119. Što je KRŠTENJE? Krštenje je sakrament u kojem Bog kršteniku oprašta istočni grijeh i sve grijehe učinjene prije krštenja. 120. Što čovjek postaje po krštenju? Po krštenju čovjek postaje član Crkve i dionik Isusove smrti i uskrsnuća. 121. Koju milost dobivamo u sakramentu krštenja? U sakramentu krštenja dobivamo posvetnu milost i postajemo djeca božja. 122. Kako se podjeljuje krštenje? Podjeljuje se tako da se krštenika polije po glavi naravnom vodom i da se pri tom izgovaraju riječi"N. Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 123. Tko može krstiti? Redovito biskup, svećenik ili đakon, a u potrebi valjano može krstiti svaki čovjek. 124. Da li postoji osim krštenja vodom i druga vrsta krštenja? Postoji krštenje krvi i krštenje želje. 125. Tko prima krštenje krvi? Krštenje krvi prima onaj koji je zbog vjere ubijen prije krštenja koje je želio primiti. 126. Što je krštenje želje? Krštenje želje prima onaj koji se želi krstiti ali mu je to bilo nemoguće. 127. Što je POTVRDA ili KRIZMA? Potvrda je sakramaenat u kojem krizmanik prima Duha svetoga da potpunije proživljava i širi svoju vjeru. 128. Kojim riječima je Isus nagovjestio svetu potvrdu? Isus je rekao: "Primit ćete silu Duha Svetoga i bit ćete mi svedoci". 129. Tko podjeljuje sakramenat potvrde? Sakramenat potvrde podjeljuje biskup ili ovlašteni svećenik. 130. Koja se posebna milost prima u potvrdi? Prima se milost da možemo po vjeri živjeti i svoju vjeru javno priznavati. 131. Kako se treba pripraviti za sakramenat potvrde? Da doszojno primimo svetu potvrdu moramo biti u milosti posvetnoj i dovoljno poučeni u vjerskim istinama. 132. Kako se podjeljuje sakramenat potvrde? Sakramenat potvrde podjeljuje se tako što biskup maže krizmanika posvećenim uljem po čelu izgovarajući riječi: "Primi pečat dara Duha Svetoga". Krizmanik odgovara: "Amen". "Mir tebi"! Krizmanik odgovara: I s duhom tvojim! 133. Što je SVETA PRIČEST? Sveta pričest je sakramenat u kojem pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Kristovu. 134. Kad je ustanovljena sveta pričest? Sveta pričest je ustanovljena na Posljednjoj večeri kad je Isus nad kruhom rekao: ovo je moje tijelo, a nad vinom: ovo je moja krv! 135. Koju je vlast Isus dao apostolima na Posljednjoj večeri? Isus je na Posljednjoj večeri dao apostolima svećeničku vlast posvećivanja: vlast pretvarati kruh i vino u tijelo i krv Kristovu. 136. Kojim riječima je to učinio? Učinio je to kad je rekao: "Ovo činite meni na spomen". 137. Kome su apostoli predali tu vlast? Tu vlast apostoli su predali biskupima i svećenicima. 138. Kad biskupi i svećenici pretvaraju kruh i vino u tijelo i krv Kristovu? Biskupi i svećenici pretvaraju kruh i vino u tijelo i krv Kristovu u svetoj misi za vrijeme pretvorbe. 139. Da li se za vrijeme pretvorbe pretvaraju kemijska i fizička svojstva kruha i vina? Ne, mijenja se samo unutrašnja bit, do koje osjetila ne dopiru. 140. Može li se svatko pričestiti? Pričestiti se može samo kršćanin koji na duši nema teškog grijeha i koji vjeruje u Isusovu prisutnost u svetoj pričesti. 141. Što čini onaj tko se pričesti s teškim grijehom? On čini strašan grijeh koji se zove svetogrđe. 142. Što je presveti oltarski sakramenat? Presveti oltarski sakramenat jest Tijelo i Krv Kristova pod prilikama kruha i vina. 143. Kako se zove mjesto u crkvi gdje se čuva presveti oltarski sakramenat? Zove se svetohranište. 144. Što je ISPOVJED ili SAKRAMENAT POMIRENJA? Ispovjed ili sakrament pomirenja jest sakrament u koem nam Bog preko svećenika oprašta grijehe učinjene poslije krštenja. 145. Kome je Bog dao vlast opraštati grijehe? Apostolima, a preko njih biskupima i svećenicima. 146. Kad je Isus dao vlast apostolima opraštati grijehe? Isus je dao apostolima vlast opraštati grijehena dan svoga uskrsnuća. 147. Kojim je riječima Isus dao vlast opraštati grijehe? Isus je dao apostolima vlast opraštati grijehe riječima: "Primite Duha svetoga! Kojima oprostite grijehe, bit će im oprošteni, a kojima zadržite bit će im zadržani". 148. Kome Bog oprašta grijehe? Jedino onome koji se iskreno kaje i odluči čuvati se ubuduće grijeha. 149. Što znači kajati se za grijehe? Kajati se za grijehe znači žaliti što smo Boga ili svoga bližnjeg uvrijedili. 150. Koje grijehe treba ispovijedati u sakramentu pomirenja? U sakramentu pomirenja treba ispovijedati sve teške grijehe, a po mogućnosti i lake. 151. Kako ćemo se pripremiti na svetu ispovijed? Pet predispovijedi: 1. Smisliti grijehe 2. Pokajati se za grijehe 3. Odlučiti ubuduće ne griješiti 4. Ispovijediti sve grijehe 5. Izvršiti pokoru za grijehe 152. Što je pokora koju je vjernik dužan izvršiti nakon ispovjedi? Pokorom vjernik popravlja zle posljedice grijeha, jača dušu i zajednici pruža dobar primjer. 153. Što se događa ako vjernik prije smrti ne popravi zle posljedice svojih grijeha? On svoju pokoru dovršava nakon smrti u čistilištu. 154. Kako se zove tajna na koju je dužan svaki svećenik u svetoj ispovjedi? Zove se ispovjedna tajna. Ispovjednik je vezan tom tajnom, da nikad nikome ne smije reći ono što je čuo u ispovjedi. 155. Što je BOLESNIČKO POMAZANJE? Bolesničko pomazanje je sakramenat namijenjen bolesniku na korist duše, a više puta i tijela.. 156. Tko može primiti bolesničko pomazanje? Može ga primiti svaki bolesnik koji je ozbiljno bolestan. 157. Kako se u sakramentu bolesničkog pomazanja ističe vrijednost i dostojanstvo ljudskoga tijela? Kao što Crkva maže uljem tijelo dijeteta u krštenju i potvrdi, tako iskazuju počast i tijelu koje se nalazi u smrtnoj opasnosti. Time se označuje da tijelo nije namijenjeno smrti nego uskrsnuću. 158. Što je SVEĆENIČKI RED? Svećenički red je sakramenat u kojem se podjeljuje svećenička vlast i milost za dostojno vršenje svete službe. 159. Koji su stupnjevi sakramenta svetog reda? Stupnjevi sakramenta svetog reda su: đakon, svećenik, biskup. Biskup ima puninu svetog reda, svećenik je njegov pomoćnik, a đakon pomoćnik svećenika u vodstvu zajednice vjernika. 160. Koju vlast dobivaju svećenici po svetom redu? Svećenici dobivaju vlast slavljenja svete mise, vlast opraštanja grijeha i vlast naučavanja. 161. Tko podjeljuje svećenički red? Svećenički red podjeljuje samo biskup. 162. Što je sakramenat ŽENIDBE? To je sakramenat kojim se u ime Božje podjeljuje roditeljska vlast i milost. 163. Tko je ustanovio ženidbu? Ženidbu je ustanovio Bog u zemaljskom raju kad je stvorio čovjeka kao muško i žensko, a Isus je ženidbu uzdigao među sarkamente. 164. Kakva je kršćanska ženidba? Kršćanska ženidba je jedinstvena i nerazrješiva. 165. Tko podjeljuje sakrament ženidbe? Sakrament ženidbe podjeljuju sami zaručnici pred dva svjedoka i svećenikom. 166. Jesu li svi kršćani koji sklapaju brak dužni crkveno se vjenčati? Svi kršćani koji stupaju u brak dužni su se crkveno vjenčati. 167. Što biva sa onim kršćanima koji se vjenčaju samo "civilno"? Crkva njih smatra javnim grešnicima i oni gube pravo na sve druge sakramente: ne mogu se ni ispovjediti ni pričestiti do smrtnog časa. 168. Koje sakramente možemo primiti jednom u životu? Samo jednom u životu možemo primiti: krštenje, krizmu i svećenički red, jer ti sakramenti utiskuju u dušu neizbrisivi pečat. |
| POSLOVNI FORUM |
| PROGRAM KATOLIČKOGA VJERONAUKA U OSNOVNOJ ŠKOLI |