IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 21. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. siječnja 1997.

Broj: 01-97-150/1
Zagreb, 30. siječnja 1997.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE


Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

želeći urediti odnose između Katoličke Crkve i Hrvatske Države na području odgoja i kulture

- temeljeći se Republika Hrvatska na odredbama Ustava, navlastito na člancima 14, 40, i 68, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora, posebno na Deklaraciji "Gravissimum educationis", i na odredbama kanonskoga prava;

- imajući u vidu nezamjenjivu povijesnu i sadašnju ulogu Katoličke Crkve u Hrvatskoj u kulturnom i moralnom odgoju naroda, te njezinu ulogu na području kulture i obrazovanja;

- uzevši na znanje da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi;

dogovorili su se o slijedećem:

Članak 1.

1. Republika Hrvatska, u svijetlu načela o vjerskoj slobodi, poštuje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece te se obvezuje da će, u sklopu školskoga plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.

2. Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.

Članak 2.

1. Poštujući slobodu savjesti i odgovornost roditelja za odgoj svoje djece, svakome je zajamčeno pravo izbora vjeronauka.

2. Školske vlasti, u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, omogućit će roditeljima i punoljetnim učenicima da izaberu vjeronauk pri upisu u školu na način da njihova odluka ne bude povod bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskoga djelovanja.

3. Ako bi roditelji i punoljetni učenici željeli promijeniti odluku o kojoj se govori u stavku 1. ovog članka, dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine.

Članak 3.

1. Katolički vjeronauk predaju kvalificirani vjeroučitelji koji su po sudu crkvene vlasti prikladni za to i koji zadovoljavaju odgovarajuće odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske, pridržavajući se svih dužnosti i prava koji iz toga proizlaze.

2. Vjeroučitelji moraju imati ispravu o kanonskome mandatu (missio canonica) koju je izdao dijecezanski biskup. Opoziv mandata nosi sa sobom neposredni gubitak prava na predavanje katoličkoga vjeronauka.

3. Vjeroučitelji su članovi, sa svim učincima, nastavničkoga zbora u osnovnim i srednjim školama, odnosno odgojiteljskoga zbora u predškolskim ustanovama.

4. Programi i način odvijanja katiličkoga vjeronauka u školama svih vrsta i stupnjeva, uredit će se posebnim ugovorima između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije.

Članak 4.

U dogovoru nadležnih školskih vlasti, mjerodavne crkvene vlasti moći će organizirati u odgojno-obrazovnim ustanovama druge dopunske djelatnosti u svezi s odgojem i vjerskom kulturom, koristeći se prostorijama i pomoćnim pedagoškim pomagalima tih ustanova.

Članak 5.

Katolička Crkva može slobodno priređivati predavanja i poduzimati djelatnosti duhovno-vjerskoga obrazovanja u sveučilišnim ustanovama, u dogovoru s nadležnim tijelima sveučilišta.

Članak 6.

1. Programe i sadržaje nastave katoličkoga vjeronauka u školama bilo koje vrste i stupnja, te udžbenike i didaktičku građu, sastavlja Hrvatska biskupska konferencija koja ih podastire nadležnim tijelima Republike Hrvatske radi njihova uvođenja u školske programe.

2. Republika Hrvatska snosi troškove izradbe i tiskanja udžbenika vjeronauka i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike.

Članak 7.

1. Mjerodavne vlasti na crkvenom i državnom području, prema vlastitim nadležnostima, bdiju da se vjeronauk u školi i vjerski odgoj u predškolskim i školskim ustanovama i u sadržajnom i u didaktičko-metodičkom pogledu održava kvalitetno i u skladu s propisima crkvenoga i državnoga zakonodavstva.

2. Vjeroučitelji će obdržavati crkvene zakone i odredbe u pitanjima sadržaja vjerskoga odgoja i obrazovanja; što se ostaloga tiče obdržavat će odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske i poštivati stegovne odredbe odgojne ustanove u kojoj djeluju.

Članak 8.

1. Katolička Crkva ima pravo osnivati škole bilo kojega stupnja i predškolske ustanove i njima upravljati prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. U ostvarenju plana i programa temeljnih obveznih predmeta, te pri izdavanju službenih isprava, katoličke će škole poštivati zakone Republike Hrvatske.

Članak 9.

Katoličke škole s pravom javnosti, njihovi učitelji i nastavnici, odgojitelji i drugi djelatnici, jednako kao i učenici i odgajanici, uživat će ista prava i dužnosti kao i oni u državnim školama i imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 10.

1. Pravni ustroj katoličkih visokih učilišta s pravom javnosti kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje izdaju, ravnaju se prema zakonima Republike Hrvatske. Njihova će se primjena urediti posebnim ugovorom između Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije, uz prethodno odobrenje Svete Stolice.

2. Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva Katoličkom bogoslovnom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu, s njegovim područnim studijima, odnosno afiliranim Teologijama u Đakovu, Makarskoj, Rijeci i Splitu.

3. Nadležne crkvene vlasti mogu osnivati nova visoka katolička učilišta. Uz prethodni dogovor mjerodavnih crkvenih i državnih vlasti ona će imati pravo javnosti i za njih će Republika Hrvatska osiguravati odgovarajuća novčana sredstva.

Članak 11.

1. Crkveni instituti za obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika, osnovani prema odredbama kanonskoga prava, imaju pravo javnosti u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva za profesore, odgojitelje i druge djelatnike tih instituta, kako je predviđeno odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske o visokim javnim katoličkim učilištima.

3. Isto tako, studenti instituta o kojima se govori u stavku 1. ovoga članka, imat će ista prava i dužnosti studenata u visokim javnim katoličkim učilištima.

Članak 12.

1. Zbog službe koju Katolička Crkva obavlja u društvu i poštujući vjersku slobodu, Republika Hrvatska omogućuje Crkvi dolični pristup državnim sredstvima javnoga priopćavanja, a navlastito radiju i televiziji. Pojedinosti u svezi s tim bit će dogovorene između Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije.

2. Katolička Crkva ima pravo posjedovati i vlastita sredstva društvenoga priopćavanja, u skladu s odredbama crkvenih zakona i zakonodavstva Republike Hrvatske.

3. Poštujući načela vjerske slobode u pluralističkom društvu, Republika Hrvatska će dosljedno paziti da u sredstvima društvenoga priopćavanja budu poštivani osjećaji katolika i temeljne ljudske vrijednosti etičke i vjerske naravi.

Članak 13.

1. Kulturna i umjetnička baština Katoličke Crkve te brojni dokumenti pohranjeni u crkvenim arhivima i knjižnicama sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Katolička Crkva želi nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.

2. Potrebna je suradnja Crkve i Države da se ta baština očuva, da se napravi njezin popis, da se osigura njezina zaštita i omogući daljne povećanje te da se učini dostupnom građanima, u granicama koje zahtjeva zaštita te baštine i skrb za arhive.

3. Da bi se to ostvarilo, ustanovit će se što prije mješovita komisija pedstavnika Katoličke Crkve i Republike Hrvatske.

4. Republika Hrvatska se obvezuje da će sustavno materijalno pridonositi obnovi i čuvanju spomenika vjerske kulturne baštine i umjetničkih djela u posjedu Crkve.

5. Republika Hrvatska se obvezuje da će vratiti crkvene matične knjige, knjige stanja duša ljetopise i druge knjige koje su za vrijeme komunističkog režima nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi, a koje su u njezinu posjedu.

Članak 14.

Visoke ugovorne Strane će zajedničkim dogovorom rješavati moguća međusobna razilaženja koja se tiču tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

Članak 15.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima obiju visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor i da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na talijanskom i hrvatskom jeziku.

per la Santa Sede              za Republiku Hrvatsku

msgr. Giolio Einaudi           dr Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 018-05/96-01/22
Zagreb, 24. siječnja 1997.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

 

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. siječnja 1997.

Broj: 01-97-149/1
Zagreb, 30. siječnja 1997.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE


Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O DUŠOBRIŽNIŠTVU KATOLIČKIH VJERNIKA, PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA I REDARSTVENIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

želeći na prikladan i trajan način urediti dušobrižničku skrb za vjernike katolike, pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske,

dogovorili su se o slijedećem:

Članak 1.

1. Sveta Stolica će u Republici Hrvatskoj osnovati Vojni ordinarijat za dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske.

2. Vojni ordinarijat, koji se prema apostolskoj konstituciji Spirituali militum curae u kanonskom pravu izjednačuje s biskupijom, imat će na čelu biskupa, vojnoga ordinarija. On će imati sva prava i dužnosti kao i dijecezanski biskup.

3. Vojni ordinarij će moći istodobno obavljati i službu dijecezanskoga biskupa.

4. Vlast upravljanja (jurisdikcija) vojnoga ordinarija je osobna, redovna i vlastita, ali skupna s vlašću mjesnoga ordinarija.

5. Vojni ordinarij je, po pravu, član Hrvatske biskupske konferencije.

Članak 2.

Vojnoga ordinarija slobodno će imenovati Vrhovni Svećenik, prethodno o tome obavijestivši Hrvatsku vladu.

Članak 3.

Vojnom će ordinariju, prema kanonskim odredbama, pomagati generalni vikar, kojega će sam odabrati, kao i vojni kapelani.

Članak 4.

1. Prezbiterij Vojnoga ordinarijata sačinjavat će dijecezanski i redovnički svećenici, određeni za dušobrižništvo vojske i redarstvenih službi, uz prethodno dopuštenje vlastitoga dijecezanskog biskupa, odnosno redovničkoga poglavara.

2. Članovi svjetovnoga klera moći će biti inkardinirani u Vojni ordinarijat, prema propisima kanonskoga prava.

3. Svećenici koji su za stalno određeni za dušobrižništvo Hrvatske vojske i redarstvenih službi, tako da im to bude glavna služba, nazivat će se kapelani Vojnoga ordinarijata; imat će kanonska prava i dužnost kao i župnici ili župni vikari.

4. Vojni ordinarij, po potrebi i u dogovoru s mjerodavnim biskupom ili redovničkim poglavarom, moći će tražiti svećenike i redovnike za povremenu ili vremenski ograničenu službu u Vojnome ordinarijatu.

Članak 5.

Prema odredbama kanonskoga prava, pod jurisdikciju Vojnoga ordinarijata pripadaju:

a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske;

b) članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;

c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi;

d) svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Članak 6.

1. Svi djelatnici Vojnoga ordinarijata, kao stalni kapelani ili svećenici koji su na ispomoći, zadržavši stanje vlastito svojemu staležu, u pastoralnom radu uklopit će se u vojnu sredinu i služit će se postojećim ustrojem oružanih snaga Republike Hrvatske.

2. Kapelani i svi djelatnici Vojnoga ordinarijata obavljat će svoju službu poštujući pravila vojnih vlasti i vlasti redarstvenih službi, prema odredbama kanonskoga prava i u skladu s odredbama Vojnoga ordinarija.

3. Ako bi član klera Vojnoga ordinarijata morao biti podvrgnut stegovnim mjerama vojne naravi, nadležni zapovjednik poduzet će predviđene korake, uz prethodni dogovor s Vojnim ordinarijem; vojni ordinarij će obavijestiti vojnu vlast o možebitim kanonskim kaznenim mjerama koje je poduzeo u određenim slučajevima.

Članak 7.

Vojni ordinarij će slobodno komunicirati s kapelanima i s drugim djelatnicima u dušobrižništvu Vojnoga ordinarijata, slat će im pogodne upute o dušobrižničkoj službi i od njih će tražiti povremene izvještaje o obavljanju njihove službe.

Članak 8.

Vojni ordinarijat će svoje sjedište imati u Zagrebu.

Članak 9.

1. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata.

2. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova osigurat će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnoga ordinarija i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoslužje.

Članak 10.

Naknadnim sporazumom između Vlade Republike Hrvatske, koju će zastupati nadležna ministarstva, i Hrvatske biskupske konferencije, priredit će se pravilnik, s razrađenim pojedinostima, o djelovanju Vojnoga ordinarijata.

Članak 11.

Ako bi se pojavila kakva dvojba u tumačenju ili provedbi ovoga Ugovora, dvije će visoke ugovorne Strane uzajamnim dogovorom tražiti pravedno rješenje.

Članak 12.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima obiju visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikcijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i talijanskom jeziku.

per la Santa Sede              za Republiku Hrvatsku

msgr. Giulio Einaudi           dr. Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 018-05/96-01/21
Zagreb, 24. siječnja 1997.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.


 

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 4. prosinca 1998.

Broj: 081-98-2218/1
Zagreb, 14. prosinca 1998.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.



ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA


Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, sklopljen 9. listopada 1998. u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA SVETA STOLICA I REPUBLIKA HRVATSKA

u skladu s odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima;

Katolička Crkva u nastojanju da u Republici Hrvatskoj osigura materijalne uvjete za pastoralno djelovanje u skladu s odredbama Drugoga vatikanskog sabora i kanonskih propisa;

Republika Hrvatska na temelju odredaba Ustava i odgovarajućih zakona;

Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti;

dogovorile su se o sljedećem:

Članak 1.

1. Pravne osobe Katoličke Crkve, u skladu s odredbama kanonskog prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova.

2. Na primanja iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe poreznoga sustava Republike Hrvatske.

Članak 2.

U želji da financiranje Katoličke Crkve bude uređeno na suvremen i djelotvoran način, u skladu s demokratskim društvenim ustrojem, Republika Hrvatska se obvezuje da će:

1. a) Katoličkoj Crkvi vratiti imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara, koji nije moguće vratiti;

c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena;

2. priznajući opće društveno vrijedan rad Katoličke Crkve na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju, Katoličkoj Crkvi osiguravati određen godišnji novčani iznos.

Članak 3.

1. Republika Hrvatska se obvezuje da će Katoličkoj Crkvi, u razumnom roku, vratiti u naravi imovinu koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

2. U roku od šest mjeseci po stupanju na snagu ovoga Ugovora, mješovito povjerenstvo - sastavljeno od jednakog broja predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije - priredit će popis imovine koja će biti vraćena, s naznakom roka povratka.

Članak 4.

Republika Hrvatska, u dogovoru s mjerodavnim vlastima Katoličke Crkve i u skladu sa zakonskim odredbama, izvršit će prikladnu zamjenu za dio dobara koji nije u stanju vratiti Katoličkoj Crkvi. Zamjenu dobara i rokove također će utvrditi mješovito povjerenstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 5.

1. Republika Hrvatska će pravnim osobama Katoličke Crkve od godine 2000., kao naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti, isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka.

2. Ukupan iznos naknade za oduzetu imovinu, koja će se isplaćivati u novcu, utvrdit će crkveno-državno povjerenstvo stručnjaka na temelju procjene vrijednosti tih dobara, a u skladu sa zakonskim odredbama, najkasnije u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Ugovora.

3. Mjerodavno tijelo Republike Hrvatske isplaćivat će Katoličkoj Crkvi novčani iznos svaka tri mjeseca na račun Središnjega fonda Hrvatske biskupske konferencije za crkvene ustanove. Središnji fond će dospjeli iznos dostavljati (nad)biskupijama te ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života, na temelju vrijednosti oduzete imovine.

Članak 6.

1. Republika Hrvatska sukladno Ustavu i odgovarajućim zakonima, priznaje opće društveno vrijedan rad Katoličke Crkve u službi građana na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju (usp. čl. 2. st. 2. ovoga Ugovora).

2. Da bi Katolička Crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjega državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora.

3. Hrvatska biskupska konferencija će svake godine do 1. prosinca dostaviti ovlaštenome državnom uredu popis novih ili ukinutih župa kako bi se činjenično stanje moglo uskladiti s odredbom iz stavka 2. ovoga članka. U taj popis neće ulaziti novoosnovane župe koje u gradu broje manje od 3000 vjernika, a na selu manje od 1000 vjernika.

4. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 2. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkava i pastoralnih središta koji nisu u popisu spomenika kulture, te doprinos za karitativnu djelatnost Katoličke Crkve.

5. Označeni će se iznos dostavljati mjesečno Središnjoj ustanovi Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika.

6. Mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.

Članak 7.

1. Hrvatska biskupska konferencija, radi pravične rasporedbe navedenih novčanih sredstava, osnovat će Središnju ustanovu za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Isto će učiniti i sve (nad)biskupije za svoje područje.

2. Navedene ustanove dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Članak 8.

1. Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika osiguravat će novčana sredstva za mjesečne prihode klera i drugih crkvenih službenika koji rade u pastoralu, imajući na umu načela pravednosti i crkvenoga zajedništva.

2. Što se tiče građanskih prava i obveza, navedene ustanove će se ravnati po državnim propisima. U drugim će se stvarima ravnati po crkvenim propisima.

Članak 9.

Radi rješavanja pitanja mirovinskoga osiguranja članova klera, redovnika i redovnica koji su navršili 65 godina života, a čije mirovinsko osiguranje do sada nije sustavno riješeno, Republika Hrvatska će tijekom prvih deset godina primjene ovoga Ugovora novčani iznos o kojem se govori u članku 6. ovoga Ugovora isplaćivati uvećan za 20%.

Članak 10.

1. Pravne osobe Katoličke Crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama.

2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke Crkve.

Članak 11.

Na preporuku dijecezanskog biskupa državne će se vlasti svake godine razmatrati, odobriti i financijski pomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke Crkve, koji su korisni za opće dobro.

Članak 12.

1. Planovi razvoja gradova i mjesta, na prijedlog dijecezanskog biskupa, predvidjet će prikladne lokacije za izgradnju novih crkava i crkvenih zgrada potrebnih za bogoslužje i pastoralni rad (usp. čl. 11. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima).

2. Budući da pastoralna središta osiguravaju javnu službu korisnu društvenoj sredini, mjerodavna tijela pridonosit će izgradnji i obnovi crkvenih zgrada prema svojim mogućnostima.

Članak 13.

1. U skladu sa stavkom 1. članka 15., ovaj će se Ugovor početi primjenjivati prve proračunske godine nakon njegova stupanja na snagu.

2. Mješovito povjerenstvo će dogovoriti pojedinosti u svezi s primjenom navedenih načela.

Članak 14.

Sveta Stolica i Republika Hrvatska zajedničkim će dogovorom rješavati moguće dvojbe ili poteškoće koje bi mogle nastati u svezi s tumačenjem ili provođenjem bilo koje točke ovoga Ugovora.

Članak 15.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih isprava.

2. Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Zagrebu, 9. listopada 1998., u dva izvorna i podjednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i na talijanskom jeziku.

PER LA SANTA SEDE                      ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Giulio Einaudi                             dr. Jure Radić

apostolski nuncij                        potpredsjednik Vlade Republike

Republici Hrvatskoj                    Hrvatske i ministar razvitka i obnove

Članak 3.

Financijske obveze koje nastanu za Republiku Hrvatsku na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima podmirivat će se sukladno odredbama propisa o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu i Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, a druge obveze na temelju propisa koji uređuju odnosna pitanja.

Članak 4.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležni su, u okviru svog djelokruga, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja te Ministarstvo uprave.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/98-01/22
Zagreb, 4. prosinca 1998.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

 

REPUBLIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 7. veljače 1997.

Broj: 01-97-253/1
Zagreb, 13. veljače 1997.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA


Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke Crkve i Hrvatske Države.

- temeljeći se Republika Hrvatska na odredbama Ustava, posebno na člancima 40. i 41. o vjerskoj slobodi i o slobodi savjesti, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava;

- imajući u vidu nezamjenjivu ulogu Katoličke Crkve u odgoju hrvatskoga naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području;

- svjesni da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi;

- pozivajući se na međunarodno priznata načela o vjerskoj slobodi,

dogovorili su se o sljedećem:

Članak 1.

Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra.

Članak 2.

1. Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve.

2. Republika Hrvatska priznaje i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava.

3. Nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Članak 3.

Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi i njezinim pravnim i fizičkim osobama slobodu općenja i održavanja veza sa Svetom Stolicom, s biskupskim konferencijama drugih zemalja, s partikularnim Crkvama te s ustanovama i osobama bilo u Državi bilo u inozemstvu.

Članak 4.

Poštujući pravo na vjersku slobodu, Republika Hrvatska priznaje Katoličkoj Crkvi i njezinim zajednicama bilo kojega obreda slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava o kojima se govori u članku 14.

Članak 5.

Isključivo na nadležnu crkvenu vlast spada slobodno uređivati vlastiti crkveni ustroj, osnivati, mijenjati i ukidati crkvene pokrajine, nadbiskupije, biskupije, apostolske administrature, teritorijalne prelature, teritorijalne opatije, osobne prelature, župe, ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života te druge crkvene pravne osobe.

Članak 6.

1. Katolička Crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, prema odredbama kanonskoga prava.

2. Imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj su nadležnosti Svete Stolice.

3. Sveta Stolica će prije objavljivanja imenovanja dijecezanskih biskupa o tome, na povjerljiv način obavijestiti Hrvatsku vladu.

Članak 7.

1. Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja.

2. Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora.

3. Samo zbog posebno važnih razloga, te s izričitim pristankom crkvene vlasti, ta mjesta mogu biti namijenjena u druge svrhe.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima i bez prethodne obavijesti nadležnih crkvenih vlasti, ako je to hitno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spasavanja dobara posebne povijesne i kulturne vrijednosti.

5. Prije održavanja bogoštovlja (kao u slučaju procesija, hodočašća i slično) na ostalim mjestima, osim na označenima u stavku 2. mjerodavne crkvene vlasti obavijestit će o tome nadležna tijela Republike Hrvatske kojima je dužnost osiguravati javni red i jamčiti sigurnost.

Članak 8.

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

Članak 9.

1. Neradni dani su nedjelje i sljedeće svetkovine:

a) 1. siječnja, Svetkovina Svete Marije Bogorodice, Nova godina;

b) 6. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja;

c) Vazmeni ponedjeljak;

d) 15. kolovoza, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa;

e) 1. studenoga, Svi Sveti;

f) 25. prosinca, Božić;

g) 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

2. Ugovorne strane će se dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana.

Članak 10.

1. Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu osnivati zaklade. Djelatnost tih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 11.

1. Katolička Crkva ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.

2. Dijecezanski biskup odlučuje o potrebi izgradnje crkvenog objekta i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske.

3. Nadležna tijela Republike Hrvatske neće uzeti u obzir molbe za lokacije crkvenih objekata bez prethodnoga pismenog pristanka dijecezanskoga biskupa.

Članak 12.

1. Katoličkoj je Crkvi zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim poslanjem.

2. Katolička Crkva ima pristup i na državna sredstva javnoga priopćivanja (novine, radio, televizija). Katolička Crkva također ima pravo osnivati i obavljati djelatnost radija i televizije u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 13.

1. Kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Način i rok upisa kanonske ženidbe u državne matice vjenčanih propisuje zakonodavstvo Republike Hrvatske.

3. Priprava za kanonsku ženidbu obuhvaća pouku budućih supružnika o crkvenom nauku glede uzvišenosti sakramenta ženidbe, navlastito o njezinoj jednosti i nerazrješivosti i o građanskim učincima ženidbe sukladno sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

4. Odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i odluke Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenoga veza, dostavljaju se nadležnome državnom sudu radi primjene građanskih učinaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 14.

1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska jamči katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnog nastupa bilo usmeno ili pismeno.

Članak 15.

Katolička Crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 16.

1. Republika Hrvatska priznaje i jamči Katoličkoj Crkvi pravo na dušobrižništvo vjernika koje se nalaze u zatvorima, bolnicama, lječilištima, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i društvenu skrb, bilo da su javnoga bilo privatnoga značenja.

2. Dušobrižnička djelatnost u navedenim ustanovama, koje su javnoga značenja, bit će uređena posebnim ugovorom između nadležnih crkvenih vlasti i tijela Republike Hrvatske.

Članak 17.

1. Katolička Crkva može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

2. Crkvene ustanove za karitativno djelovanje i društvenu skrb ili ustanove koje ovise o Crkvi djeluju prema vlastitim statutima te imaju ista prava i povlastice koje imaju i državne ustanove osnovane u istu svrhu.

3. Katolička Crkva i Republika Hrvatska dogovorit će se o međusobnoj suradnji vlastitih ustanova za karitativno djelovanje i društvenu skrb.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske i nadležne crkvene vlasti međusobnim će dogovorom odrediti novčanu pomoć koju će Republika Hrvatska davati ustanovama Katoličke Crkve koje su u službi općega dobra društva.

5. Što se tiče građanskih učinaka, ustanove iz stavka 1. ovoga članka ravnat će se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 18.

1. Republika Hrvatska i Sveta Stolica u međusobnom će dogovoru, diplomatskim putem, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

2. Mješovita komisija, sastavljena od predstavnika dviju Strana, raspravljat će o svim pitanjima od zajedničkoga interesa koja će zahtijevati nova ili dodatna rješenja te će svoje prijedloge podastrijeti mjerodavnim Vlastima na odluku.

Članak 19.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će odgovarajuće pregovore.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i talijanskom jeziku.

per la Santa Sede          za Republiku Hrvatsku

msgr. Giulio Einaudi              dr. Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/96-01/23
Zagreb, 7. veljače 1997.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.


 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE I HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

Na temelju članka 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 3/97) Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska biskupska konferencija sklapaju sljedeći

PROTOKOL
O NAČINU UPISA PRAVNIH OSOBA KATOLIČKE CRKVE


Članak 1.

Ovim se Protokolom pri ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave (u daljnjem tekstu: ministarstvo) ustrojava Evidencija pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija), određuje način upisa i podaci koji se unose u Evidenciju.

Članak 2.

U Evidenciju se unose podaci o:

a) nazivu i sjedištu crkvene pravne osobe;

b) nazivu i sjedištu osnivača crkvene pravne osobe;

c) vremenu osnutka crkvene pravne osobe;

d) službi osobe ovlaštene za zastupanje crkvene pravne osobe;

e) žigu i pečatu koje u svojem poslovanju rabi crkvena pravna osoba.

Članak 3.

Prijavu za upis u Evidenciju kao i eventualne promjene, na molbu osnivača, podnosi nad/biskupija na čijem se području nalazi sjedište dotične crkvene pravne osobe.

Članak 4.

Podnositelju prijave za upis u Evidenciju ministarstvo izdaje obavijest o izvršenom upisu, koja sadrži sve podatke o crkvenoj pravnoj osobi koji su uneseni u Evidenciju.

Članak 5.

Ako crkvena pravna osoba prestane postojati zbog razloga koje predviđa kanonsko pravo ili odlukom osnivača, njezin prestanak, na traženje osnivača, nad/biskupija na čijem se području nalazi crkvena pravna osoba priopćuje ministarstvu radi brisanja iz Evidencije.

Danom prestanka crkvene pravne osobe smatra se dan naznačen u odluci o njezinu prestanku.

Članak 6.

Na zahtjev sudskih ili upravnih tijela mogu se izdavati potvrde o izvršenom upisu u Evidenciju, kojima se po potrebi dokazuje postojanje crkvene pravne osobe i druge činjenice potrebne u pravnom prometu ili tijekom sudskog ili upravnog postupka.

Članak 7.

Ako jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je potpisan ovaj Protokol, tako da ga je potrebno mijenjati, započet će odgovarajuće pregovore.

Članak 8.

Ovaj Protokol sastavljen je u četiri istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva primjerka.

Članak 9.

Ovaj Protokol stupa na snagu s danom njegova potpisivanja.

Zagreb, 12. rujna 2002.



ZA HRVATSKU BISKUPSKU KONFERENCIJU         ZA VLADU REPUBLIKE HRVATSKE

Mons. Josip Bozanić,                                                           Ivica Račan,

predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

 

OBITELJ – PUT CRKVE I NARODA
Pastirsko pismo hrvatskih biskupa povodom III. apostolskog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj

PASTIRSKO PISMO HRVATSKIH BISKUPA
POVODOM TREĆEG APOSTOLSKOG POHODA
PAPE IVANA PAVLA II. HRVATSKOJ

»OBITELJ – PUT CRKVE I NARODA«

Draga braćo i sestre!
1. Radosni smo što ćemo u lijepoj našoj Domovini, od 5. do 9. lipnja 2003., treći put dočekati Svetoga Oca Ivana Pavla II.
S osjećajima ponosa i zahvalnosti sjećamo se veličanstvenog skupa u Zagrebu 1994. godine na kojem smo posvjedočili trinaest stoljetnu povezanost našeg naroda s Petrovim nasljednicima. Ratom izranjenoj i dijelom okupiranoj Domovini Sveti je Otac donio tada toliko potrebnu nadu i ohrabrenje.
Četiri godine kasnije (1998.), prigodom drugoga pastirskoga pohoda Hrvatskoj, proglasio je, u Nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, blaženim kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, mučenika i simbola postojanosti naše vjere, a u Splitu i Solinu dozvao nam je u svijest važnost čuvanja i njegovanja naše duge i bogate kršćanske baštine koja je neotuđivi dio našeg narodnog identiteta.
U trećem pastirskom dolasku Svetog Oca k nama prepoznajemo osjećaje njegova poštovanja i ljubavi prema našoj Crkvi i narodu, kao i želju da nam pomogne u rješavanju mnogih problema koji otežavaju naš hod prema budućnosti bremenitoj tolikim nadama ali i mnogim kušnjama i izazovima. Ne možemo ne izraziti mu svoju zahvalnost za to kao i za sve ono što je dosada u brojnim prigodama za nas učinio. Već sada proživljavamo radost i ljepotu susreta s njime u Rijeci, Dubrovniku, Osijeku i Đakovu te Zadru, svjesni da će na svakom od tih slavlja dušom i srcem biti nazočna cijela naša Crkva i Domovina.

2. Obitelj – put Crkve i naroda. Mi, hrvatski biskupi, izabrali smo kao geslo za ovaj treći Papin pohod riječi: »Obitelj – put Crkve i naroda«. Željeli smo time ukazati na važnost obitelji, ali i na tolike probleme i poteškoće s kojima se ona danas u hrvatskom društvu bori. Za takvo smo se geslo opredijelili i zbog činjenice da je obitelj ona vrijednost koja poput crvene niti povezuje bogati i raznoliki sadržaj ovog Papina pohoda, vođeni također nadom da bi on mogao biti svima poticajom da joj se u njezinim poteškoćama pomogne i tako na ispravan način vrednuje.
Obitelj je prenositeljica biološkog života i života vjere, ali to danas čini s velikim poteškoćama. Posljedica toga je ozbiljna demografska kriza u našem narodu koja bi nam mogla ugroziti budućnost i sposobnost ravnopravnoga sudjelovanja u zajednici europskih naroda. Pored toga duboka duhovna kriza suvremene civilizacije zahvaća naše obitelji tako da one sve teže prenose vjerske i moralne vrijednosti na nove naraštaje, što rezultira velikim egzistencijalnim nesnalaženjima i lutanjima djece i mladih. Potrošački mentalitet i sveprisutni individualizam iskrivljuju poimanje ljudske osobe i istovremeno zanemaruju čovjeka kao društveno biće. To se odražava i na shvaćanje braka i obitelji, na bračni i seksualni moral, kao i na zakonodavstva o braku i obitelji. Time se, naravno, ugrožavaju ne samo stabilnosti braka i obitelji nego i društveni i gospodarski život naroda. Stoga je očito da je obitelji potrebna svestrana pomoć i da je to jedini pravi put do obnove na svim područjima društvenog, narodnog i crkvenog života, na što nas i sam Sveti Otac upozorava u brojnim dokumentima.
I mi, hrvatski biskupi, dali smo u Direktoriju za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, objavljenom prošle godine, smjernice za pastoral braka i obitelji u našim prilikama. Pri tom smo posebno naglasili crkveno značenje i dostojanstvo braka i obitelji kao i svetost bračnog i obiteljskog života.
Za nas vjernike obitelj je »kućna Crkva« ili Crkva u malom, to jest osnovna stanica Crkve. U tom smislu i obnova Crkve počinje s obnovom obitelji. Zato Vas, dragi vjernici, pozivamo da kvalitetom svojega bračnoga i obiteljskog života unosite novu svježinu i poletnost u život vaših crkvenih zajednica kako bi one mogle stvarati ozračje u kojem će se poštivati život i promicati društvene kreposti kojima je temelj u obitelji. Na taj ćete način najbolje pridonijeti sveopćoj obnovi koja nam je toliko potrebna.
Ali, kao što obnova Crkve i naroda počinje s obnovom obitelji, tako i obnova obitelji počinje s osobnim posvećenjem svakog njezinoga člana. Tako obnovljena hrvatska katolička obitelj ostat će i postati još više rasadište svetosti, mjesto posvećenja, življenja i prenošenja vjere, kao i kolijevka novih svećeničkih i redovničkih zvanja. O svetosti kao putu vlastitog spasenja i pravog kršćanskog načina preobrazbe međuljudskih odnosa u skladu s Božjom voljom, progovorili smo u našim pastoralnim smjernicama Na svetost pozvani koje vam, braćo i sestre, i ovom prigodom svesrdno preporučujemo: čitajte ih i slijedite.

3. Likovi blaženika. Da je obitelj rasadište svetosti i duhovnih zvanja pokazuje i primjer sestre Marije od Propetoga Petković koju će Sveti Otac prigodom svoga trećega pohoda Hrvatskoj, u Dubrovniku, proglasiti blaženom. Ona je od svoje obitelji dobila poticaj za radikalno življenje evanđelja; u njoj je čula Božji glas, poslušala ga i odgovorila mu čitavim svojim bićem. Tako je svoj život posvetila najugroženijima i u želji da što učinkovitije pomogne »toj probranoj i ljubljenoj braći Raspetoga Gospodina«, kako ih je nazivala, utemeljila je izvornu hrvatsku žensku redovničku družbu »Kćeri milosrđa« koja i danas u Domovini i diljem svijeta služi Kristu u siromasima svake vrste.
A što može milost Božja proizvesti u čovjeku koji s njome surađuje vidimo na primjeru Ivana Merza, katoličkog laika i jednog od predvodnika laičkog pokreta u prvoj polovini dvadesetog stoljeća u nas, koga će Sveti Otac također proglasiti blaženim i tako ga staviti za uzor suvremenim katoličkim laicima, napose intelektualcima i odgojiteljima mladeži. Po njegovu primjeru svi smo danas pozvani izgrađivati pravedniji svijet ulažući sve svoje snage u prepravljanje tkiva ljudskog društva u duhu evanđeoskih načela i vrijednosti (usp. Christifideles laici, br. 34). U tom smislu pred katoličkim vjernicima laicima otvara se široko polje politike, gospodarstva, kulture, zdravstva, znanosti, umjetnosti i športa koje treba prožeti evanđeoskim duhom i zasijati sjemenkama božanske istine o čovjeku. Riječ je o hitnoj potrebi koja ne trpi nikakvo odlaganje.

4. S Petrom naših dana. Treći Papin pohod nam je ujedno novi poticaj da dublje upoznamo značenje njegove službe u Crkvi i da, na početku trećeg tisućljeća, ponovno obnovimo našu trinaest stoljetnu vjernost i odanost Petrovoj Stolici i njegovim nasljednicima. Koliko doista Petar naših dana povezuje i ujedinjuje doživjeli smo sami za vrijeme njegova dva prethodna pohoda našoj Crkvi i Domovini koji su nam donijeli iskustvo dubokog narodnog i vjerničkog zajedništva a time i nadu u bolju sutrašnjicu. Njegov treći pastirski pohod dočekujemo s molitvom i željom da nas učvrsti u vjeri (usp. Lk 22, 32), kako bismo tako osnaženi još čvršće prianjali uz Krista i još postojanije čuvali jedinstvo i zajedništvo Crkve i naroda. Njegov je dolazak među nas i dodatni poticaj na njegovanje onih vrijednosti do kojih je njemu osobito stalo – vrijednosti zajedništva sa svima koji vjeruju u Krista i dijaloga s onima koji tragaju za istinom. Dosljednim zauzimanjem za takva dobra očitujemo svoju ljudsku i kršćansku solidarnost sa svima oko nas, kako s ljudima koji Boga traže tako i s onima koji se nalaze u teškim životnim nevoljama kao što su bolest, nemoć, prognaništvo, izbjeglištvo, nezaposlenost i tome slično. Zato hrabrimo i potičimo jedni druge riječima apostola Pavla: »Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro« (Gal 6, 9), jer samo tako možemo dostojno odgovoriti na ljubav koju nam Bog iskazuje šaljući nam ponovno svoga poslanika u osobi Svetoga Oca Ivana Pavla II.

5. Draga braćo i sestre, još vas jednom usrdno pozivamo da se dolično pripremite za ovaj povijesni susret s papom Ivanom Pavlom II. koji je ujedno njegov jubilarni stoti pastirski pohod. Iskoristimo tu prigodu za duhovnu i moralnu obnovu neophodnu za prenošenje svjetla vjere novim naraštajima. Taj časni i radosni zadatak predavanja onoga što i primismo, tj. da je Krist radi nas i našeg spasenja umro i uskrsnuo (usp. 1 Kor 15, 3-4), povjeren je svima koji u Krista vjeruju, a napose našim kršćanskim obiteljima koje su, kako smo istaknuli, prenositeljice života i vjere.
Dok ovaj treći pastirski pohod Svetoga Oca našoj Crkvi i Domovini povjeravamo zagovoru Marije Majke Crkve, Zvijezde nove evangelizacije, kako je on naziva, zazivamo na sve vas svaku milost i svako dobro od Boga i Gospodina našega Isusa Krista.

† Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik HBK, v.r.
† Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, potpredsjednik HBK, v.r.
† Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, v.r.
† Ivan Devčić, nadbiskup riječki, v.r.
† Slavomir Miklovš, vladika križevački, v.r.
† Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v.r.
† Želimir Puljić, biskup dubrovački, v.r.
† Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, v.r.
† Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v.r.
† Marko Culej, biskup varaždinski, v.r.
† Ante Ivas, biskup šibenski, v.r.
† Antun Škvorčević, biskup požeški, v.r.
† Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, v.r.
† Valter Župan, biskup krčki, v.r.
† Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, v.r.
† Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski, v.r.
† Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
† Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
† Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski, v.r.

U Zagrebu, 11. travnja 2003. godine

 

Pregled linkova o crkvi, religiji i vjeronauku