|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU
Dio prvi OPĆE ODREDBE Glava prva OSNOVNE ODREDBE Član 1. Ovim se zakonom određuju pravila postupka na temelju kojih redovni sud raspravlja i odlučuje u sporovima iz osobnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa te iz imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa fizičkih i pravnih osoba, osim ako su neki od navedenih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog suda ili državnoga odnosno društvenog organa. Član 2. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan. Član 3. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijek u postupka. One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Član 4. Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Član 5. Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. Član 6. Parnični postupak vodi se na hrvatskom jeziku i uz uporabu latiničnog pisma ako za uporabu u pojedinim sudovima nije zakonom uveđen koji drugi jezik ili koje drugo pismo. Dio drugi Član 7. Sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje. Sud je ovlašten utvrditi i činjenice što ih stranke nisu iznijele ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 3), ali svoju odluku ne može temeljiti na činjenicama o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Član 8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Član 9. Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. Član 10. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 11. Stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti. Član 12. Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja. krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Član 13. U parničnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu. Zakonom se određuje u kojim slučajevima sudi sudac pojedinac. Član 14. Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu
poduzeti, stranke poduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili
usmeno na ročištu. G l a v a d r u g a NADLEŽNOST I SASTAV SUDA 1. Zajedničke odredbe Član 15. Sud ocjenjuje, prema službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. To ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate. Ako se u tijek u postupka promijene okolnosti ne kojima je utemeljena nadležnost suda, ili ako tužitelj smanji tužbeni zahtjev, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi redovni sud iste vrste. Član 16. Sud u tijek u cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Kad sud u tijek u postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Kad sud u tijek u postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak. Član 17. Svaki sud u tijek u cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost. Ako je već održano pripremno ročište, ili ako ono nije održano zato što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, viši sud prvog stupnja ne može se ni u povodu prigovora ni po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti nižeg suda prvog stupnja iste vrste. Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stupnja iste vrste nije dopuštena žalba. Član 18. Kad sudsko vijeće u tijek u postupka ili predsjednik vijeća na pripremnom ročištu, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka, utvrdi da je riječ o sporu koji treba da sudi sudac pojedinac istog suda, postupak će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti pred sucem pojedincem, i to po mogućnosti pred predsjednikom tog vijeća kao sucem pojedincem. Sudac pojedinac vezan je za pravomoćnu odluku kojom mu se predmet ustupa u nadležnost. U slučaju iz stavka.1. ovog člana vijeće može, prema stanju postupka, odlučiti da predmet ne ustupi sucu pojedincu, već da ono samo provede postupak. Protiv te odluke vijeća nije dopuštena žalba. Odredbe st. 1 i 2. ovog člana primjenjivat će se i kad se u tijek u postupka pred vijećem promijene okolnosti ili tužitelj smanji tužbeni zahtjev, tako da bi spor trebalo da sudi sudac pojedinac. Ako je vijeće donijelo odluku o sporu koji je trebalo da sudi sudac pojedinac, ta se odluka ne može pobijati zbog toga što odluku o sporu nije donio sudac pojedinac. Kad sudac pojedinac u tijek u postupka, po službenoj dužnost ili u povodu prigovora stranaka, nađe da je za suđenje nadležno vijeće istog suda, postupak će se nastavi pred vijećem. Protiv tog rješenja suca pojedinca nije dopuštena žalba. Član 19. Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom. Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku. Član 20. Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na privremenom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna, nadležnost nekoga drugog suda najkasnije na privremenom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Član 21. Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim (čl.16. i 20.) sud će ustupiti predmet nadležnome sudu. Prije nego što ustupi predmet nedležnome sudu, sud će, prema potrebi, zatražiti obavijest od tužitelja. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na glavnoj raspravi, sud kome je predmet ustupljen zakazat će glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred izmijenjenim vijećem (član 315. stavak 3). Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na pripremnom ročištu, neće se zakazati novo pripremno ročište ako predsjednik vijeća smatra da ono nije potrebno s obzirom na radnje poduzete na prijašnjem pripremnom ročištu. Parnične radnje nenadležnog suda (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležni sud. Član 22. Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostupanji sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanji sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Odluka drugostupanjog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostupanjog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostupanji sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Član 23. Sukob nadležnosti između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob nadležnosti između sudova razne vrste rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske. Član 24. O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadležnosti. Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji, opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba. Član 25. Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području; ali ako postoji opasnost od odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinih radnji i na području susjednog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem je području poduzeta radnja. Član 26. U pogledu nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje strancima koji uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj i za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama važe pravila međunarodnog prava U slučaju sumnje o postojanju i opsegu prava imuniteta objašnjenje daje republički tijelo uprave nadležan za poslove pravosuđa. 2. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom Član 27. Sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Član 28. Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži takvo uzdržavanje, sud u Republici Hrvatskoj nadležan i kad tužitelj ima prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj. Član 29. Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je sud u Republici Hrvatskoj ako su oba bračna druga državljani Republike Hrvatske ili ako je samo jedan od njih državljanin Republike Hrvatske. Ako nijedan bračni drug nije državljanin Republike Hrvatske, za suđenje u bračnim sporovima nadležan je sud u Republici Hrvatskoj samo ako nacionalni zakon obaju bračnih drugova dopušta tu nadležnost i ako su bračni drugovi imali na teritoriju Republike Hrvatske svoje posljednje zajedničko prebivalište ili ako tuženik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. Ako nacionalni zakon bračnih drugova ne dopušta nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, taj sud može biti nadležan samo ako oba bračna druga imaju prebivalište u Republici Hrvatskoji ako pristanu da im sudi sud u Republici Hrvatskoj. Za suđenje u bračnim sporovima, ako je tuženik državljanin Republike Hrvatske i ima prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, isključivo je nadležan sud u Republici Hrvatskoj. Član 30. Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva nadležan je sud u Republici Hrvatskoj ako je bar jedna od stranaka državljanin Republike Hrvatske. Ako nijedna stranka nije državljanin Republike Hrvatske, sud u Republici Hrvatskoj nadležan ako tuženik ima prebivališta odnosno boravište u Republici Hrvatskoj; a kad tužbu podnosi dijete; sud u Republici Hrvatskoj nadležan i ako dijete ima prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj. . Ako se tužba podnosi protiv djeteta koje je državljanin Republike Hrvatske i koje ima prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, isključivo je nadležan sud u Republici Hrvatskoj Član 31. Dok se ostavinski postupak koji se provodi pred sudom u Republici Hrvatskoj pravomoćno ne završi, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu nadležan je sud u Republici Hrvatskoj i kad tuženik nema prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj. Član 32. Za suđenje u sporovima o pravu korištenja i raspolaganja i o založnom pravu na zrakoplovu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe u društvenom vlasništvu, o pravu vlasništva i o drugim pravima na brodovima i zrakoplovima u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba te o zakupnim odnosima na zrakoplovu i brodu sud u Republici Hrvatskoj nadležan i kad se na teritoriju Republike Hrvatske vodi upisnik u koji je zrakoplov odnosno brod upisan. Za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na zrakoplovu i brodu iz stavka 1. ovog člana sud u Republici Hrvatskoj nadležan i kad se na teritoriju Republike Hrvatske vodi upisnik u koji je zrakoplov odnosno brod upisan ili kad se na teritoriju Republike Hrvatske dogodilo smetanje. 3. Stvarna nadležnost Član 33. U parničnom postupku sudovi u Republici Hrvatskoj sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom. Član 34. Ukinut. Utvrđivanje vrijednosti predmeta spora Član 35. Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Član 36. Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Član 37. Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nadležnost se određuje po zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženika, nadležnost se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Član 38. Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme. Član 39. Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba osigurati. Ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga. Član 40. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovog člana tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda ili prava na izjavljivanje revizije, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu; a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti. 4. Sastav suda Član 41. U parničnom postupku sudovi sude u vijeću, a određeni sudovi i u općoj sjednici. U kojim slučajevima sudi sudac pojedinac određuje se zakonom. Predsjednik vijeća može poduzimati samo one radnje u postupku i donositi samo one odluke za čije je poduzimanje odnosno donošenje ovlašten ovim zakonom. Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, sudac pojedinac u rješavanju stvari iz svoje nadležnosti ima sva prava i dužnosti koja pripadaju predsjedniku vijeća i vijeću. Član 42. U prvom stupnju sporove sudi vijeće ili sudac pojedinac. Kad sudi u prvom stupnju, vijeće je sastavljeno od jednog suca kao predsjednika vijeća i dvojice sudaca porotnika. Član 43. Sudac pojedinac sudi sporove o imovinskopravnim zahtjevima ako vrijednost predmeta spora ne premašuje 100.000,00 kuna. U postupku stranke se mogu sporazumjeti da imovinskopravne sporove sudi sudac pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudac pojedinac sudi sporove zbog smetanja posjeda. Sudac pojedinac provodi postupak i donosi odluku u predmetima pravne pomoći. Sporove iz autorskog prava te sporove koji se odnose na zaštitu ili upotrebu izuma i tehničkih unapređenja, uzoraka, modela ili žigova, ili prava na upotrebu tvrtke ili imena, sudi u prvom stupnju vijeće, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Član 44. Kad sudi u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. U istom sastavu viši sud rješava sukob nadležnosti (član 23) i odlučuje u svim ostalim slučajevima ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Kad sudi u drugom stupnju na raspravi, vijeće drugostupanjog suda sastavljeno je od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika. Kad odlučuje o reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćnih odluka suda nižeg stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca. Ako je pravnomoćnu odluku donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, o reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti iz člana 401, ovog zakona odlučuje taj sud u vijeću sastavljenom od pet sudaca ako zakonom nije određeno da odlučuje sud u širem sastavu. Član 45. Ukinut. 5. Mjesna nadležnost a) Općemjesna nadležnost Član 46. Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud. Član 47. Za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu. a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika. Član 48. Za suđenje u sporovima protiv društveno-političke zajednice općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njezine skupštine. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište. U slučaju sumnje, sjedištem će se smatrati mjesto u kojem se nalaze njihovi tijela upravljanja. Član 49. Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Hrvatske koji stalno živi u inozemstvu, kamo je upućen na službu ili na rad od državnog tijela ili pravne osobe, općemjesno je nadležan sud njegova posljednjeg prebivališta u Republici Hrvatskoj. b) Posebna mjesna nadležnost Nadležnost za suparničare Član 50. Ako je jednom tužbom tuženo više osoba (član 196. stavak 1. točka 1), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika; a ako među njima ima glavnih, i sporednih obveznika. sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika. Nadležnost u sporovima za zakonsko uzdržavanje Član 51. Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima za zakonsko uzdržavanje s međunarodnim elementom sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u sporovima o zakonskom uzdržavanju postoji zato što tuženik ima imovinu u Republici Hrvatskoj iz koje se može naplatiti uzdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi ta imovina. Nadležnost u sporovima za naknadu štete Član 52. Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna radnja učinjena, ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog člana i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Odredbe st. 1, i 2. ovog člana primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika. Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na temelju jamstva proizvođača Član 53. Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na temelju pismenog jamstva protiv proizvođača koji je jamstvo dao nadležan je, osim suda općemjesne nadležnosti za tuženika, i sud općemjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo proizvođača. Nadležnost s bračnim sporovima Član 54. Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako je u bračnim sporovima sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Ako ni tužitelj nema prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, Savezni sud odredit će koji će sud u Republici Hrvatskoj biti mjesno nadležan. Član 54a. Ako je u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u Republici Hrvatskoj ili zato što tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište u vrijeme podnošenja tužbe. Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva Član 55. U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dijete može podići tužbu bilo pred sudom općemjesne nadležnosti bilo pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Nadležnost u sporovima o nekretninama i zbog smetanja posjeda Član 56. Za suđenje u sporovima o pravu korištenja i raspolaganja nekretninama u društvenom vlasništvu, u sporovima o vlasništvu i o drugim stvarnim pravima na nekretnini u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova. Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem se području dogodilo smetanje. Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu Član 57. Kad je za suđenje u sporovima o pravu korištenja i raspolaganja ili o založnom pravu na zrakoplovu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe u društvenom vlasništvu, o pravu vlasništva i o drugim pravima na brodovima odnosno zrakoplovima u vlasništvu građana i pravnih osoba te u sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u koji je zrakoplov odnosno brod upisan. Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima iz stavka 1. ovog člana nadležan sud u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno zrakoplov upisan i sud na čijem se području dogodilo smetanje. Nadležnost za osobe koje nemaju općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj Član 58. Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj može se podnijeti svakome sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala. U sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti. Nadležnost po mjestu. u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe Član 59. Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu .izvan svog sjedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Republici Hrvatskoj Član 60. U sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu u pogledu obveza koje su zasnovane u Republici Hrvatskoj ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi njezino stalno zastupništvo za Republiku Hrvatsku ili sjedište tijela kome je povjereno da obavlja njezine poslove. Nadležnost za sporove iz odnosa s vojnim jedinicama Član 61. U sporovima iz odnosa s vojnim jedinicama isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište komande vojne jedinice. Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa Član 62. Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika. prema ostaviocu, pored suda općemjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku Član 63. Za suđenje u sporovima koji nastaju u tijek u i u povodu sudskog ili administrativnoga izvršnog postupka odnosno u tijek u i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak. odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje. Nadležnost po mjestu plaćanja Član 64. Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda općemjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja. Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa Član 65. Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Uzajamna nadležnost za tužbe protiv stranih državljana Član 66. Ako u stranoj državi državljanin Republike Hrvatske može biti tužen pred sudom koji, prema odredbama ovog zakona, ne bi bio mjesno nadležan za suđenje u toj građanskopravnoj stvari, ista će nadležnost važiti i za suđenje državljaninu te strane države pred sudom u Republici Hrvatskoj. c) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda Član 67. Ako nadležni sud zbog izuzeća suca ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja. Član 68. Najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Iz NN 129/00: Članak 3. U članku 6. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi: “(2) U stečajnom postupku ne primjenjuju se odredbe članka 68. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92. i 112/99.).” Pročišćeni tekst čl.6. Stečajnog zakona: Primjena odredaba Zakona o parničnom postupku Članak 6. U stečajnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.), ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Član 69. Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Hrvatskoj, ali se prema odredbama ovoga zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na prijedlog stranke odrediti će koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan. d) Sporazum o mjesnoj nadležnosti Član 70. Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud. Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. Stranke se mogu sporazumjeti da im sudi inozemni sud ako je jedna stranka inozemna fizička ili pravna osoba. a nije riječ o sporu za koji je nadležan sud u Republici Hrvatskoj na temelju odredaba ovog zakona o isključivoj nadležnosti u sporovima s međunarodnim elementom ili o isključivoj mjesnoj nadležnosti. Glava treća IZUZEĆE Član 71. Sudac ili sudac porotnik ne može obavljati sudačku dužnost: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak; 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku; 3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije; 4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika; 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda, samoupravnog suda ili drugog organa; 6) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Član 72. Sudac ili. sudac porotnik, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 71. toč. 1. do 5. ovog zakona, dužan je prekinuli svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudaca tog suda; a ako to nije moguće, postupit će prema članu 67. ovog zakona. Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (član 71, točka 6, obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Član 73. Izuzeće mogu tražiti i stranke. Stranka. je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca odnosno suca porotnika čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjim sudom; a ako nije bilo rasprave - do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek; a ako se pred višim sudom održava rasprava - onda do završetka rasprave. Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće. Član 74. O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda. Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje opća sjednica toga suda. Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba. Član 75. Kad sudac ili sudac porotnik .sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na tom predmetu; a ako je u pitanju izuzeće iz člana 71. točke 6. ovog zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Član 76. Odredbe o izuzeću sudaca i sudaca porotnika primjenjivat će se na odgovarajući način i na zapisničare. O izuzeću zapisničara odlučuje predsjednik vijeća odnosno vijeće. Glava četvrta STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI Član 77. Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Posebnim propisima određuje se tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba. Parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu društvenim sredstvima odnosno imovinom na kojoj se može provesti izvršenje. Protiv rješenja iz stavka 3. ovog člana kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dopuštena posebna žalba. Član 78. Kad je javni tužitelj zakonom ovlašten da pokrene parnični postupak, on može poduzimati radnje u postupku potrebne za ostsvarivanje svojih ovlasti. Član 79. Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Član 80. Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnoga državnog tijela donesenim na temelju zakona. Član 81. Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku; ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako ima takvo ovlaštenje. Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je zakonski zastupnik. Kad je za poduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje. Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik. osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome tijelo starateljstva. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik. Član 82. U tijek u cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku. i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Član 83. Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će da nadležni tijelo starateljstva postavi staratelja parnično nesposobnoj osobi odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlaštenje ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana. Sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice. Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije. dopuštena žalba. Član 84. Ako se u tijek u postupka pred prvostupanjim sudom pokaže. da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika. Uz uvjet iz stavka 1. ovog člana sud će postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u ovim slučajevima: 1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika; 2) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika; 3) ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika; 4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika; 5) ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti. O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti tijelo starateljstva, a i stranke kad je to moguće. Član 85. Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok tijelo starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja. Član 86. Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženiku iz razloga navedenih u članu 84. stavku 2. toč. 4. i 5. ovog zakona, sud će izdati oglas koji će objaviti u republičkom listu i na oglasnoj ploči suda, a prema potrebi i na drugi prikladan način. Oglas treba da sadrži: naznaku suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonsku osnovu, ime tuženika kome se postavlja zastupnik, predmet spora, ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište te upozorenje da će zastupnik zastupati tuženika u postupku sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok tijelo starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja. Član 87. Ukinut. Član 88. Parnična sposobnost stranog sudom u Republici Hrvatskoj procjenjuje se prema zakonu države čiji je on državljanin. Strani državljanin koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban prema zakonu Republike Hrvatske, može sam poduzimati radnje u postupku. Zakonski zastupnik može poduzimati radnje u postupku samo dok strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice. Glava peta PUNOMOĆNICI Član 89. Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici. Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Član 90. Punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osoba koje se bave nadripisarstvom. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome odmah obavijestiti stranku. Žalba protiv rješenja o uskraćivanju zastupanja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja. Član 91. Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit. Član 92. Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. Član 93. Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava dana. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu kome stranka nije prisustvovala ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema članu 221. stavku 2. ovog zakona. Član 94. Opseg punomoći određuje stranka. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Član 95. Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći: 1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev. za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva; 3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove; 4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. Odvjetnika može zamjenjivati odvjetnički pripravnik koji je kod njega zaposlen, i to samo pred sudom prvog stupnja, uz uvjete iz člana 91. ovog zakona. Član 96. Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije odvjetnik može, na temelju takve punomoći, obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu te za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova. Član 97. Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Stranka koja nije pismena ili-nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je prisutnost dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći. Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Član 98. Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći. Sud je dužan u tijek u cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Član 99. Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na zapisnik. Opozivanje odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od časa kad joj je saopćen. Poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Član 100. Ako je punomoćniku dano ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik odnosno novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć. U slučajevima navedenim u stavku 1. ovog člana punomoćniku koji nije odvjetnik uvijek prestaju ovlaštenja koja se u punomoći moraju izričito navesti (član 96). Član 101. Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala: U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Iznimno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu. Glava šesta JEZIK U POSTUPKU Član 102. Stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vođi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, osigurat će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja. Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da .usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da im je dana pouka te izjave stranaka odnosno sudionika. Prevođenje obavljaju tumači. Član 103. Pozivi, odluke i druga pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima u postupku na hrvatskom jeziku i latlničnom pismu. Ako je u sudu u službenoj uporabi i koji drugi jezik ili pismo sud će na tom jeziku dostavljati sudska pismena onim strankama i sudionicima u postupku koji se u postupku služe tim jezikom odnosno pismom. Stranke i drugi sudionici u postupku mogu zahtijevati da im se sudska pismena dostavljaju na jeziku na kojem se vodi postupak. Član 104. Stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na jaziku koji je u službenoj uporabi u sudu. Član 105. Troškovi prevođenja na jezik naroda i manjina koji nastaju primjenom odredbi Ustava Republike Hrvatske i ovog zakona te drugih zakona o pravu pripadnika naroda i manjina na uporabu svog jezika, padaju na teret sredstava suda. Glava sedma PODNESCI Član 106. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se pismeno (podnesci). Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Oni osobito treba da sadrže: oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno .boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca. Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kad je to potrebno. Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda. Član 107. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak podnose prilozi. Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkoga zakonskog zastupnika ili punomoćnika mogu se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku. Član 108. Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu. Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je, razgleda. Kad prestane potreba da .se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prijepis isprave. Ako je isprava priložena u prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati. Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba. Član 109. Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen suđu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen suđu u određenom roku; a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se. Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti. Iznimno, sud može odrediti da se podnesci i prilozi prepišu na trošak stranke. Član 110. Parnični sud kaznit će novčano do 3.000,00 kuna osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. Izrečena kazna prema stavku 1. ovog člana ne utječe na izricanje kazne za krivično djelo. Ako osoba koja je novčano kažnjena ne može platiti tu kaznu, ona će se zamijeniti zatvorom, čije trajanje odmjerava sud razmjerno visini izrečene kazne, ali koje ne može biti dulje od deset dana. Odredba stavka 3. ovog člana primijenit će se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu (čl. 248, 255, 316. i 318). Glava osma ROKOVI I ROČISTA Rokovi Član 111. Ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja. Rok koji sud odredi može se produljiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži. Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba. Član 112. Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana. Član 113. Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen. Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti. Za osobe koje se nalaze u na obaveznoj vojnoj službi dan predaje podneska vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi ili štabu smatra se danom predaje sudu. Odredba stavka 4. ovog člana odnosi se i na ostale osobe u koje se nalaze u službi u vojnim jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili štabovima u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta. Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno-popravnog doma smatra se danom predaje sudu. Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca. Odredbe st. 1..do 7. ovog člana primjenjuju se i na rok. u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba a i na rok zastare potraživanja ili kakva drugog prava. Ročišta Član 114. Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba Sud će na ročište pravovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta; a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne dostavlja podnesak; u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu obaviti. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta. Član 115. Ročište se, u pravilu,. održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takva rješenja nije dopuštena žalba. Član 116. Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Kad se ročište odgodi, sud će po mogućnosti prisutnima odmah saopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba. Povrat u prijašnje stanje. Član 117. Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i. zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio. Član 118. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju. Prijedlog se mora podnijeti u roku od petnaest dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala. Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno i podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju. Član 119. Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Član 120. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu. Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u tijek u postupak u povodu žalbe, obavijestit će se viši sud o toj odluci. Član 121. Nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će predsjednik vijeća rješenjem. U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate. Član 122. Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članu 119. ovog zakona ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen. Glava deveta ZAPISNICI Član 123. Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ročištu. Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo staviti službena bilješka na spisu. Zapisnik piše zapisničar. Član 124. U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i čas kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika. Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadržaju poduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi osobito će se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka te odluke suda donesene na ročištu. Član 125. Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Član 126. Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vijeća kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Stranke imaju pravo da pročitaju zapisnik ili zahtijevati da im se pročita te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena a zapisnik ali samo a vezi s onim dijelom zapisnika koji sadrži njihovu izjavu. Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka i1i drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni. Član 127. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća. zapisničar, stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici i tumač. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se oni saslušavaju pred zamoljenim sucem ili predsjednikom vijeća. Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati. stavit će na zapisnik otisak kažiprsta, a zapisničar će ispod otiska upisati njezino ime i prezime. Ako se koja stranka, njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen. Član 128. O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, neće se sastaviti zapisnik, nego će se na izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju. Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tijek glasanja i odluku koja je donesena. Odvojena mišljenja priključuju se zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u sam zapisnik. Zapisnik odnosno bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan. Glava deseta DONOŠENJE ODLUKA Član 129. Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje rješenjem. U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem. Član 130. Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju. Član 131. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti. Ako se a vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčane svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje; pa ako se i nakon toga ne može postići većina, glasovi dani za najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima danim za najbližu manju novčanu svotu ili količinu dok se ne postigne većina. Član 132. Prije odlučivanja o glavnoj stvari sud odlučuje je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Ako pri rješavanju o glavnoj stvari treba odlučiti o više zahtjeva,
glasat će se o svakom zahtjevu napose. Glava jedanaesta DOSTAVA PISMENA I RAZMATRANJE SPISA Način dostave Član 133. Pismena se dostavljaju, u pravilu, preko pošte, a mogu se dostavljati preko određenog radnika u sudu, preko nadležnog tijela općine ili neposredno u sudu. Član 134. Dostava državnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji. Kad pismeno treba dostaviti javnom tužiteljstvu ili javnom pravobraniteljstvu, dostava se obavlja predajom pismena njegovoj pisarnici. Danom dostave smatra se dan predaje pismena pisarnici. Dostava prema odredbama stavka 1. ovog člana obavlja se i kad su stranke, navedene u tom stavku, za svog punomoćnika odredile osobu koja je njihov radnik. Član 135. Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima kopnenoga, riječnoga, pomorskoga i zračnog prometa poziv se dostavlja preko njihove komande odnosno neposrednog starješine, a prema potrebi mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena. Član 136. Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima, koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu (član 146) nije što drugo određeno. Ako se dostava pismena ima obaviti državljanima Republike Hrvatske u inozemstvu, to se može učiniti preko nadležnoga konzularnog predstavnika ili diplomatskog predstavnika Republike Hrvatske koji obavlja konzularne poslove u toj stranoj državi. Takva dostava pravovaljana je samo ako osoba kojoj se pismeno dostavlja pristane da ga primi. Član 137. Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno-popravnog doma. Član 138. Kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno. Ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. Član 139. Dostava odvjetniku kao punomoćniku može se obaviti i predajom pismena njegovu namješteniku u odvjetničkom uredu. Član 140. Dostava se obavlja radnim danom, i to danju, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti ili na temelju posebne odluke suda koju je dostavljač dužan na zahtjev pokazati. Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom ne važi za dostavu poštom. Član 141. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno. Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti. Član 142. Tužba, platni nalog, izvanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba dostavit će se osobno stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kad je to ovim zakonom izričito određeno ili kad sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili iz kojega drugog razloga potrebna veća opreznost. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članu 141. st. 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama člana 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako pismeno iz stava 1. ovog člana treba dostaviti državnim tijelima i pravnim osobama, dostava se obavlja prema odredbama člana 134. ovog zakona. Član 143. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj osobe navedene u članu 141. st. 1. i 2. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će se pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi. Odbijanje primitka Član 144. Kad osoba kojoj je pismeno upućeno odnosno odrasli član njezina domaćinstva odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog tijela i pravne osobe te građanske pravne osobe bez zakonitog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi ili će pismeno staviti na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja primitka, a i mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena. Promjena stana Član 145. Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik do dostave drugostupanje odluke kojom se postupak završava promijene svoje prebivalište ili stan, dužni su o tome odmah obavijestiti sud. Ako oni to ne učine, a dostavljač ne može saznati u koje su se mjesto odnosno stan odselili, sud će odrediti da se sve daljnje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Kad punomoćnik odnosno punomoćnik za primanje pismena do dostave drugostupanje odluke kojom se postupak završava promijeni svoje prebivalište ili stan, a ne obavijesti o tome sud, dostava će se obaviti kao da punomoćnik nije ni postavljen. Punomoćnik za primanje pismena Član 146. Stranku ili njezina zakonskog zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, pozvat će sud da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako stranka ili njezin zakonski zastupnik ne postave takva punomoćnika, sud će stranci na njezin trošak postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome obavijestiti stranku odnosno njezina zakonskog zastupnika. Član 147. Ako više osoba zajednički tuže, a nemaju zajedničkoga zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena. Istovremeno sud će obavijestiti tužitelje koga će od njih smatrati zajedničkim punomoćnikom za primanje pismena ako oni sami ne imenuju takva punomoćnika. Odredbe stavka 1. ovog člana primjenjivat će se i kad je više osoba tuženo kao jedinstveni suparničari. Utvrđivanje adrese Član 148. Ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog tijela uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke. I Dostavnica Član 149. Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici slovima sam napisati dan primitka. Ako je primalac nepismen ili nije u stanju potpisati se, dostavljač će ispisati njegovo ime i prezime i slovima dan primitka te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je dostava obavljena prema odredbi člana 142. stavka 2. ovog zakona, na dostavnici će se pored potvrde o primitku pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba. Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predano. Ako je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način. Razmatranje i prepisivanje spisa Član 150. Stranke imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise parnice u kojoj sudjeluju. Ostalim osobama koje imaju opravdan interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa. Kad je postupak u tijek u, dozvolu daje. predsjednik vijeća; a kad je postupak završen - predsjednik suda odnosno radnik u sudu koga on odredi.
Glava dvanaesta TROŠKOVI POSTUPKA Parnični troškovi Član 151. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijek u ili u povodu postupka. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. Član 152. Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama. Član 153. Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj ,dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos položi samo jedna stranka. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Iznimno od odredbe stavka 3. ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom člana 3. stavka 8. ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda. Član 154. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 153. stavka 4. ovog zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda. Član 155. Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Član 156. Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom. Član 157. Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište - onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Član 158. Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljenja zahtjevu od tuženika. Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka. Član 159. Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana (član 324), ali nije uspjela ulaze u parnične troškove. Član 160. Ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženik kao vjerovnik u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava trećih osoba na tim stvarima, odredit će da svaka stranka . podmiruje svoje troškove. Član 161. Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti kolik će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju. Član 162. Kad javni tužitelj sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu. Troškovi koje bi prema odredbama ovog zakona trebalo da podmiruje javni tužitelj isplatit će se iz sredstava suda. Svaka stranka podmiruje svoje troškove koji su nastali sudjelovanjem javnog tužitelja u postupku (čl. 204. i 205). Troškovi što ih je javni tužitelj imao u povodu svog sudjelovanja u postupku (čl. 204. i 205) padaju na teret sredstava društvenog pravobranitelja samoupravljanja odnosno javnog tužiteljstva. Član 163. Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa, javno pravobraniteljstvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Član 164. O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja Stranka je dužna u zahtjev određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranica je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedloga o kojem sud treba da odluči. O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. U tijek u postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova. samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. U slučaju iz člana 158. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu obavljeni na raspravi. zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od petnaest dana nakon što primi obavijest o odustanku. Član 165. U djelomičnoj presudi ili međupresudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu. Član 166. Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu toga pravnog lijeka. Kad sud, preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. Sud može postupiti prema odredbi stavka 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnesen pravni lijek samo djelomično ukine. Član 167. Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu troškova, a druga u pogledu glavne stvari, viši će sud jednom odlukom odlučiti o oba pravna lijeka. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza Član 168. Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku. Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Osiguranje parničnih troškova Član 169. Kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva tuži u Republici Hrvatskoj, dužan je tuženiku na njegov zahtjev osigurati parnične troškove. Tuženik je dužan taj zahtjev staviti najkasnije na pripremnom ročištu; a ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari odnosno čim je saznao da postoje pretpostavke za traženje osiguranja. Osiguranje se daje u gotovom novcu, ali sud može odobriti davanje osiguranja i u drugom obliku. Član 170. Tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova: 1) ako u državi kojoj pripada tužitelj državljani Republike Hrvatske nisu obavezni da daju osiguranje; 2) ako tužitelj uživa u Republici Hrvatskoj pravo azila; 3) ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegova radnog odnosa u Republici Hrvatskoj; 4) ako se vodi spor o postojanju ili nepostojanju braka. o poništaju braka ili o rastavi braka ili spor o utvrđivanju ili osporavanju očinstva odnosno materinstva; 5) ako je riječ o mjeničnoj ili čekovnoj tužbi, o protutužbi ili o izdavanju platnog naloga. U slučaju sumnje o tome jesu li državljani Republike Hrvatske obavezni dati osiguranje u državi kojoj pripada tužitelj objašnjenje daje savezni tijelo uprave nadležan za poslove pravosuđa. Član 171. Sud će u rješenju kojim se prihvaća zahtjev za osiguranje parničnih troškova odrediti iznos osiguranja i rok u kojem se osiguranje mora dati, a upozorit će tužitelja na posljedice koje zakon predviđa ako ne bude dokazano da je osiguranje dano u određenom roku. Ako tužitelj u određenom roku ne dokaže da je dao osiguranje za parnične troškove, smatrat će se da je tužba povučena odnosno da je tužitelj odustao od pravnog lijeka ako je zahtjev za osiguranje stavljen tek u postupku u povodu pravnog lijeka. Tuženik koji je pravovremeno stavio zahtjev da mu tužitelj osigura troškove nije dužan nastaviti postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu; a ako zahtjev bude prihvaćen dok tužitelj ne položi osiguranje. Ali ako sud odbije zahtjev za osiguranje, može odlučiti da se postupak nastavi i prije nego što rješenje o odbijanju postane pravomoćno, Oslobođenje od plaćanja troškova postupka Član 172. Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku samo plaćanja taksa ako bi plaćanjem taksa bila znatno umanjena sredstva iz kojih se uzdržava stranka i članovi njezine obitelji. Pri donošenju odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njezine obitelji. Član 173. Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostupanji sud na prijedlog stranke. Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti potvrdu nadležnog tijela uprave o imovnom stanju. U potvrdi o imovnom stanju mora se naznačiti iznos poreza koji plaća domaćinstvo i pojedini članovi domaćinstva te drugi izvori njihovih prihoda i uopće imovno stanje stranke kojoj se izdaje potvrda. Potanje propise o izdavanju potvrde o imovnom stanju donosi tijelo određen republičkim propisom. Kad je to potrebno, i sam sud može, po službenoj dužnosti, pribaviti potrebne podatke i obavijesti o imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog stranke nije dopuštena žalba. Član 174. Kad je stranka potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka (član 172. stavak 2), prvostupanji će sud na njezin zahtjev odrediti da je zastupa punomoćnik, ako je to nužno radi zaštite prava stranke. Stranka kojoj je postavljen punomoćnik oslobađa se plaćanja stvarnih izdataka i nagrade postavljenom punomoćniku. Za punomoćnika postavlja se odvjetnik; ali ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, za punomoćnika se može postaviti i druga osoba s pravnom spremom, sposobna da dade potrebnu pravnu pomoć. Punomoćnika iz reda odvjetnika postavlja predsjednik suda; a ako se niži sud prvog stupnja nalazi u sjedištu višeg suda prvog stupnja, punomoćnika određuje predsjednik višeg suda prvog stupnja. Postavljeni punomoćnik može iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen. O tome odlučuje izvan glavne rasprave predsjednik vijeća, a na raspravi vijeće. Protiv odluke suda kojom se punomoćnik razrješava nije dopuštena žalba. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća zahtjev stranke o postavljanju punomoćnika nije dopuštena žalba. Član 175. Kad je stranka potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka (član 172. stavak 2), iz sredstava suda isplatit će se predujam za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i izdavanja sudskog oglasa te stvarni izdaci postavljenog punomoćnika. Član 176. Rješenje o oslobođenju od plaćanja troškova i o postavljanju punomoćnika prvostupanji sud može u tijek u postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka. Tom prilikom sud će riješiti hoće li stranka potpuno ili djelomično nadoknaditi i one troškove i takse od kojih je prije bila oslobođena te stvarne izdatke i nagradu postavljenog punomoćnika. U prvom redu imaju se nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda. Član 177. Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda te stvarni izdaci i nagrada postavljenog punomoćnika čine dio parničnih troškova. O naknadi tih troškova od protivnika stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka sud će odlučiti prema odredbama o naknadi troškova. Takse i troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje, prema službenoj dužnosti, prvostupanji sud od stranke koja je dužna nadoknaditi ih. Ako je protivnik stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka osuđen da nadoknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove platiti, sud može naknadno odrediti da troškove iz stavka 1. ovog člana plati u cijelosti ili djelomično stranka koja je oslobođena plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika. Član 178. Strani državljani oslobodit će se plaćanja troškova postupka samo uz uvjet uzajamnosti. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenje daje savezni tijelo uprave nadležan za poslove pravosuđa. Član 178a. Naknada troškova parničnog postupka koji nastanu pred sudovima u Republici Hratskoj utvrđuju se republičkim propisom. Glava trinaesta PRAVNA POMOĆ Član 179. Sudovi su jedan drugome dužni ukazivati pravnu pomoć u parničnom postupku. Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit će molbu nadležnom sudu odnosno drugome državnom tijelu i o tome obavijestiti sud od koga je primio molbu; a ako mu nadležni sud odnosno državni tijelo nije poznat, vratit će molbu. Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležnih za davanje pravne pomoći, molba za davanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kojem od tih sudova, ako republičkim propisima nije drugačije određeno. Član 180. Ukinut. Član 181. Sudovi će ukazivati pravnu pomoć inozemnim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenje daje republički tijelo uprave nadležan za poslove pravosuđa. Sud će uskratiti pravnu pomoć inozemnom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna javnom poretku Republike Hrvatske. U takvu će slučaju sud nadležan za davanje pravne pomoći, po službenoj dužnosti, dostaviti predmet Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi donošenja konačne odluke. Odredbe člana 179. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje s molbom inozemnog suda. Član 182. Sudovi kazuju pravnu pomoć inozemnim sudovima na način predviđen u domaćem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog suda može se obaviti i na način koji zahtijeva inozemni sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Republike Hrvatske. Član 183. Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. sudovi će uzimati u postupak molbe za pravnu pomoć inozemnih sudova samo ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su molba i prilozi sastavljeni na jednom od jezika koji je u službenoj uporabi u sudu ili ako je priložen ovjereni prijevod na tom jeziku. Član 184. Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, molbe domaćih sudova za pravnu pomoć dostavljaju se inozemnim sudovima diplomatskim putem. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prijevod na tom jeziku.
|
||||||||||||||||||||
