 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O PREKRŠAJIMA “Narodne novine”, broj 88/02
Prvi dio MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE I. TEMELJNE ODREDBE Određenje prekršaja Članak 1. Prekršajem se povrjeđuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela. Načelo zakonitosti Članak 2. Nitko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije, ako djelo prije nego što je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu nije bilo propisano kojom vrstom i mjerom prekršajne sankcije počinitelj prekršaja može biti kažnjen. Obvezna primjena blažeg zakona Članak 3. (1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen. (2) Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja. Načelo krivnje Članak 4. Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj. Nemogućnost primjene prekršajnog zakonodavstva prema djeci Članak 5. Nema prekršaja ako počinitelj u vrijeme kada su ostvarena njegova propisana obilježja nije navršio četrnaest godina života. Nemogućnost kažnjavanja u posebnim slučajevima Članak 6. Počinitelj koji je bio u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja prekršaja ne može biti kažnjen u prekršajnom postupku. Prekr. post. Propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija Članak 7. (1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisati; 1. zakonom, 2. odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te 3. odlukom gradskog ili općinskog vijeća. (2) Tijela iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka mogu propisivati prekršaje i prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga. Prostorno važenje zakona Članak 8. (1) Za prekršaj propisan propisima Republike Hrvatske prekršajni postupak će se voditi kad je prekršaj počinjen na području Republike Hrvatske. (2) Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području. (3) Za prekršaj propisan odlukom tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. (4) Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Republike Hrvatske primjenjivat će se na svakoga tko izvan njenog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu registriranom u Republici Hrvatskoj. II. PREKRŠAJ Način počinjenja prekršaja Članak 9. (1) Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem. (2) Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem. (3) Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem. Vrijeme počinjenja prekršaja Članak 10. Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja. Mjesto počinjenja prekršaja Članak 11. Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica. Nužna obrana Članak 12. (1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani. (2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. (3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti. Krajnja nužda Članak 13. (1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. (2) Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo. Sila ili prijetnja Članak 14. (1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. (2) Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe članka 13. stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost. Pokušaj Članak 15. Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to posebno propisano. Sudioništvo Članak 16. (1) Pojedinačni počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj. (2) Sudionici u počinjenju prekršaja su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj. (3) Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju prekršaja. (4) Poticatelj ili pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovom počinjenju. Odgovornost i kažnjavanje sudionika Članak 17. (1) Počinitelj prekršaja odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere. (2) Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njeno odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje, time da će prema sudioniku koji dragovoljno spriječi počinjenje prekršaja biti obustavljen postupak. Poticanje i pomaganje Članak 18. (1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se može i blaže kazniti. (2) Neće se kazniti poticatelj i pomagatelj ako do počinjenja prekršaja nije došlo. (3) Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta
ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje
sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje
prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova
prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem. III. KRIVNJA Sadržaj krivnje Članak 19. (1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. (2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru. Neubrojivost Članak 20. (1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može primijeniti prekršajna sankcija. (2) Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. (3) Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno. Samoskrivljena neubrojivost Članak 21. Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisano kažnjavanje samo za namjeru. Nehaj i namjera Članak 22. (1) Za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj počinitelja, ako propisom o prekršaju nije propisano da će se kazniti samo za namjeru. (2) Prekršaj se može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. (3) Počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. (4) Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. (5) Prekršaj se može počiniti izravnom ili neizravnom namjerom. (6) Počinitelj postupa izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje. (7) Počinitelj postupa neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti prekršaj pa na to pristaje. Zabluda o protupravnosti Članak 23. (1) Nije kriv počinitelj prekršaja koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno. (2) Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti. (3) Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom. Zabluda o obiljeŽju prekrŠaja i zabluda o okolnostima koje iskljuČuju protupravnost Članak 24. Nije kriv počinitelj prekršaja koji u vrijeme počinjenja nije bio
svjestan nekoga njegovoga propisanog obilježja ili je pogrešno smatrao da
postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dopušteno da su one stvarno
postojale. IV. PREKRŠAJNE SANKCIJE Vrste prekršajnih sankcija Članak 25. (1) Prekršajne sankcije za prekršaje propisane zakonom su kazne, globe, mjere upozorenja, zaštitne mjere i odgojne mjere. (2) Za prekršaje propisane drugim propisima kao prekršajne sankcije mogu se propisati samo globa i opomena. (3) Za svaku vrstu prekršajnih sankcija zakonom ili drugim propisom određuje se visina i njihovo trajanje i nijedna sankcija ne može biti propisana niti izrečena, odnosno primijenjena u neodređenoj visini i na neodređeno vrijeme. Opća svrha prekršajnih sankcija Članak 26. Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnih sankcija je da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, a da se počinitelji tih djela ubuduće tako ponašaju. Ograničenja u propisivanju sadržaja prekršajnih sankcija i njihovoj primjeni Članak 27. Određujući sadržaj prekršajnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili duševnih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva ili cjelovitosti ličnosti. Vrste kazni Članak 28. (1) Vrste kazni jesu: novčana kazna i kazna zatvora. (2) Kazna zatvora ne može se propisati kao jedina kazna za određeni prekršaj. Svrha kažnjavanja Članak 29. Svrha kažnjavanja je da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Novčana kazna Članak 30. (1) Novčana kazna ne može biti propisana niti izrečena u iznosu manjem od 300,00 kuna niti većem od 10.000,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 2.000,00 kuna niti većem od 100.000,00 kuna za pravne osobe. (2) Za financijske prekršaje, te prekršaje u području zaštite okoliša, biološke raznolikosti, prekograničnog prijenosa, prijevoza, ograničene uporabe, unošenja u okoliš i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od genetski modificiranih organizama, ne može biti propisana niti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna niti većem od 1.000.000,00 kuna. (3) Novčana kazna može iznimno biti propisana u postotku prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebne donje i gornje granice novčane kazne. Kazna zatvora Članak 31. (1) Kazna zatvora može biti propisana u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana, a iznimno za najteže oblike prekršaja u trajanju do šezdeset dana. (2) Kaznu zatvora može izreći samo sud, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi može se izreći kada je prekršaj počinila s namjerom. Globa Članak 32. (1) Zakonom se ne može propisati globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 500,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00 kuna za pravne osobe. (2) Odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te odlukom općinskog ili gradskog vijeća ne može biti propisana globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 200,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni iznosu većem od 1.000,00 kuna za pravne osobe. (3) Službena osoba ovlaštena prema počinitelju primijeniti globu na mjestu počinjenja prekršaja može primijeniti globu isključivo u visini donje propisane mjere te prekršajne sankcije. Svrha globe Članak 33. Svrha globe je da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje, da poštuje društvenu disciplinu i da postupa u skladu sa propisima. Vrste mjera upozorenja Članak 34. (1) Mjere upozorenja jesu: opomena i uvjetna osuda. (2) Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako se za svako od tih djela steknu opisani uvjeti. (3) Uvjetna osuda je prekršajna sankcija koja se sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom. (4) Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno vodeći računa o odnosu počinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem. (5) Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine. Svrhe mjera upozorenja Članak 35. (1) Svrha opomene je da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja radi ostvarenja svrhe prekršajnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje ili globa. (2) Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Vrste zaštitnih mjera Članak 36. (1) Zaštitne mjere koje mogu biti propisane zakonom su: zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi, zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, protjerivanje stranca iz zemlje, oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom. (2) Zakonom mogu biti propisane i druge vrste zaštitnih mjera koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona. (3) Zakonom može biti propisano da se neke od propisanih zaštitnih mjera mogu primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno primjene druge prekršajne sankcije. (4) Zakonom može kod određenih prekršaja biti propisana zaštitna mjera oduzimanja predmeta kao obvezna, dok u ostalim slučajevima o potrebi primjene propisanih zaštitnih mjera uvijek odlučuje sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak. (5) Zaštitne mjere mogu biti propisane i primijenjene u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju ili prestanka izvršenja kazne zatvora, osim zaštitne mjere oduzimanja predmeta koja se primjenjuje trajno. Svrha zaštitnih mjera Članak 37. Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili duŽnosti fizičkoj osobi Članak 38. (1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi može biti primijenjena prema počinitelju koji je prekršaj počinio obavljajući zvanje, djelatnost ili dužnost, ako postoji opasnost da bi u daljnjem obavljanju zvanja, djelatnosti ili dužnosti mogao ponovno počiniti prekršaj. (2) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ne
može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca
niti duljem od jedne godine, a iznimno za najteže oblike prekršaja zakonom
može biti propisana zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti
ili dužnosti do dvije godine. Zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi Članak 39. (1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi može biti primijenjena prema pravnoj osobi koja počini prekršaj u obavljanju te djelatnosti. (2) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti pravnoj osobi ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine. Protjerivanje stranca iz zemlje Članak 40. (1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji opasnost da će nastaviti činiti prekršaje. (2) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti propisana
niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od dvije
godine. Oduzimanje predmeta Članak 41. (1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može biti primijenjena glede predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će taj predmet ponovno biti uporabljen za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga. (2) Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta. (3) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se oduzeti i kad nisu
vlasništvo počinitelja, ukoliko je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti
ili moralnih razloga ili zabrane obavljanja djelatnosti, kao i u drugim
slučajevima određenim zakonom, što ne utječe na pravo trećih osoba na
zahtjev za naknadu štete zbog oduzetog predmeta od počinitelja prekršaja.
Zabrana upravljanja motornim vozilom Članak 42. (1) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će isti upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj. (2) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije, a kod primjene zaštitne mjere sud će uzeti u obzir i okolnost da li je počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju. (3) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne može biti propisana i primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od dvije godine. (4) Primjena negativnih bodova za počinjene prekršaje protiv sigurnosti prometa koji mogu dovesti i do zabrane upravljanja motornim vozilom smatra se zaštitnom mjerom u smislu ovoga Zakona.
V. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA Plaćanje novčane kazne i globe Članak 43. (1) Kad sud izrekne novčanu kaznu, u rješenju će odrediti i rok plaćanja te kazne koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, odnosno dostave drugostupanjske odluke. (2) Vodeći računa o visini kazne i imovinskim prilikama počinitelja u opravdanim slučajevima, sud može dopustiti da počinitelj novčanu kaznu plati u obrocima. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud će odrediti način plaćanja novčane kazne kao i rok, koji ne može biti dulji od šest mjeseci, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (4) Kad je odlukom o prekršaju primijenjena globa odredit će se rok plaćanja koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju. (5) Odredbe ovoga članka o plaćanju novčane kazne i globe primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ili drugo nadležno tijelo. Mjere osiguranja naplate novčane kazne Članak 44. (1) Iznimno, ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati naplatu novčane kazne izrečene u iznosu većem od 10.000,00 kuna, ili ako u vrijeme izricanja kazne postoje druge okolnosti koje ukazuju na poteškoće u naplati te kazne, sud može, prema propisima ovršnoga prava, u rješenju o prekršaju odrediti jednu ili više mjera osiguranja naplate izrečene novčane kazne. (2) Mjere osiguranja određuju se u korist Republike Hrvatske na rok od dvije godine. Zamjena i prisilno izvršenje novčane kazne i globe Članak 45. (1) Ako počinitelj prekršaja kojem je izrečena novčana kazna ili globa u visini do 500,00 kuna u cijelosti ili djelomice ne plati izrečenu novčanu kaznu ili globu sud će donijeti odluku da se neplaćena novčana kazna ili globa s pristankom počinitelja zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi. (2) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju koje je u razmjeru s izrečenom neplaćenom novčanom kaznom ili globom od najmanje tri do najviše deset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od šest mjeseci. (3) Ako počinitelj ne pristane na zamjenu neplaćene novčane kazne ili globe radom za opće dobro na slobodi tada sud novčanu kaznu ili globu zamjenjuje zatvorom računajući svakih započetih 300,00 kuna novčane kazne ili globe za jedan dan zatvora, s time da najmanja mjera zatvora ne može biti kraća od tri dana, a najveća mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ili globa ne može biti dulja od trideset dana. (4) Izrečena novčana kazna ili globa od preko 500,00 kuna prisilno se izvršava prema odredbama ovoga Zakona. (5) Izvršenje mjere zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna ili globa, odnosno rad za opće dobro na slobodi, odmah će biti obustavljeni ako počinitelj isplati ostatak novčane kazne ili globe nakon uračunavanja dijela te prekršajne sankcije koji odgovara izdržanoj mjeri zatvora, odnosno broju dana provedenih na radu za opće dobro na slobodi. (6) Ako u roku od šest mjeseci od otvaranja postupka prisilne naplate, ne uspije prisilna naplata, izrečena novčana kazna zamijenit će se mjerom zatvora u skladu s odredbama ovoga Zakona. (7) Ako kažnjena pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu ili globu, ona će biti naplaćena prisilno. (8) Ako je novčanu kaznu ili globu izreklo upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, ili drugo nadležno tijelo, osim suda, a počinitelj prekršaja ne plati novčanu kaznu ili globu u cijelosti ili djelomice, pod uvjetima i na način propisan odredbama ovoga članka, na zahtjev upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak ili drugoga nadležnog tijela, odluku o zamjeni novčane kazne ili globe mjerom zatvora, donosi isključivo sud. Kazna zatvora Članak 46. Kazna zatvora izriče se na pune dane. Posebno ograničenje izricanja kazne zatvora, primjene mjere zatvora kao zamjene za neplaćenu novčanu kaznu ili globu i rada za opće dobro na slobodi Članak 47. Kazna zatvora, mjera zatvora kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu ili globu i rad za opće dobro na slobodi ne mogu se izreći niti primijeniti prema trudnici ni majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od šest mjeseci nakon porođaja ako je dijete mrtvo rođeno ili je u tom vremenu umrlo. Opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne Članak 48. (1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. (2) Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak. (4) Vrijeme koje je okrivljenik bio zadržan kao i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu. (5) Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a kazneni postupak je bio obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku. Odmjeravanje kazne kod stjecaja prekršaja Članak 49. (1) Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i o kojima nije donijeto rješenje, a postupak se vodi pred istim prekršajnim sudom, sud će za svaki od počinjenih prekršaja utvrditi kazne prema zakonu, a zatim će izreći za sva ta djela ukupnu kaznu. (2) Ukupna kazna zatvora je jednaka zbroju pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ona ne može premašiti šezdeset dana, a ukupna novčana kazna ne može biti izrečena u iznosu većem od dvostruke najviše kazne propisane u članku 30. ovoga Zakona. (3) Ako su za neke prekršaje počinjene u stjecaju utvrđene kazne zatvora, a za neke novčane kazne, sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu sukladno pravilima iz stavka 1. i 2. ovoga članka. (4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka kazna zatvora i mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne mogu premašiti devedeset dana. (5) Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za
koje mu se istodobno sudi i za neke je utvrdio kaznu a za neke globu, sud će
izreći jednu kaznu i jednu globu. Ublažavanje kazne Članak 50. (1) Zakonom propisana kazna za prekršaj može biti ublažena kad to zakon izričito propisuje ili kad sud utvrdi da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, pa se, umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izriče kazna ispod propisane najmanje mjere, ali ne ispod opće zakonske donje granice za tu vrstu kazne. (2) Ublažena kazna izriče se i tako da se umjesto kazne zatvora izrekne
novčana kazna u okvirima iz članka 30. ovoga Zakona. Obustava prekršajnog postupka zbog izvršenja obveze Članak 51. (1) Sud ili upravno tijelo može obustaviti prekršajni postupak kad se prekršaj sastoji u neispunjenju propisane obveze ili kad je prekršajem nanesena šteta koja se utvrđuje prema propisanom cjeniku, odnosno cijeni, ako je počinitelj prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obvezu ili nadoknadio nanesenu štetu a s obzirom na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije. (2) Sud isto tako može ako obzirom na obilježje prekršaja, na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja – prije donošenja rješenja o prekršaju pozvati počinitelja pismeno da propisanu obvezu ispuni, odnosno da nanesenu štetu nadoknadi u određenom roku koji ne može biti dulji od trideset dana. Ako počinitelj prekršaja u tom roku ispuni obvezu odnosno nadoknadi štetu, sud će obustaviti postupak. Obveze uvjetno osuđene osobe i opoziv uvjetne osude Članak 52. (1) Uz primjenu uvjetne osude sud može odrediti ove obveze: da počinitelj prekršaja nadoknadi štetu koju je prouzročio, da vrati korist koju je prekršajem pribavio ili da ispuni druge obveze koje su u vezi s počinjenjem prekršaja. (2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja. (3) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako počinitelj u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora. (4) Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju.
VI. KAŽNJAVANJE PRAVNIH OSOBA Odgovornost pravnih osoba za prekršaje Članak 53. (1) Odgovornost pravne osobe za prekršaj temelji se na krivnji odgovorne osobe, a posebnim zakonom može se propisati da će se za prekršaj kazniti pravna i odgovorna osoba ili samo pravna osoba. (2) Država i državna tijela ne mogu odgovarati za prekršaje, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela mogu odgovarati za prekršaj samo ako nije počinjen u izvršavanju javnih ovlasti. (3) Propisom o prekršaju može biti određeno da za prekršaj odgovara odgovorna osoba u državnom tijelu ili tijelu lokalne i područne (regionalne) samouprave. Strane pravne i fizičke osobe Članak 54. Strane fizičke i pravne osobe odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće pravne i fizičke osobe. Odgovorna osoba Članak 55. (1) Odgovornom osobom prema ovom Zakonu, smatra se osoba kojoj je povjeren određeni krug poslova u pravnoj osobi, kao i druga osoba koja je ovlaštena postupati u ime pravne osobe, odnosno osoba koja u tijelima državne vlasti ili tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavlja određene dužnosti. (2) Propisom o prekršaju može biti određeno koja odgovorna osoba odgovara za određeni prekršaj. Odgovornost pravne osobe Članak 56. Kod prekršaja kod kojih odgovara na temelju krivnje odgovorne osobe, pravna osoba odgovara za prekršaj počinjen radnjom ili propuštanjem nadzora odgovorne osobe u pravnoj osobi. Primjena prekršajnih sankcija prema pravnoj osobi koja se nalazi pod stečajem Članak 57. Pravnoj osobi koja se nalazi pod stečajem ne može biti izrečena kazna, već samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i oduzimanje imovinske koristi. Krivnja odgovorne osobe u pravnoj osobi Članak 58. (1) Odgovorna osoba kriva je za prekršaj ako je djelo ostvareno njenom radnjom ili propuštanjem, odnosno propuštanjem dužnog nadzora. (2) Odgovorna osoba kaznit će se za prekršaj iako joj je prestao radni odnos u pravnoj osobi, kao i u slučaju kad je pravna osoba prestala postojati. Razlog isključenja krivnje odgovorne osobe u pravnoj osobi Članak 59. Nije kriva odgovorna osoba koja je postupila po naredbi druge odgovorne osobe, ako je poduzela sve radnje koje je bila dužna poduzeti da spriječi ostvarenje prekršaja.
VII. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem Članak 60. (1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem. (2) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se rješenjem kojim je utvrđeno počinjenje prekršaja. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ili djelomično, prekršajni sud je dužan obvezati počinitelja prekršaja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu, koji odgovara ostvarenoj imovinskoj koristi. (3) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila određene vrijednosti znala ili je mogla i bila dužna znati da su vrijednosti ostvarene prekršajem. (4) Ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovinske koristi, sud može, u skladu sa člankom 44. ovoga Zakona, odrediti jednu ili više mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem. (5) Posebnim zakonom može se propisati što se smatra imovinskom koristi ostvarenom prekršajem.
VIII. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA Primjena općeg dijela ovoga Zakona Članak 61. (1) Odredbe članka 62. do 75. ovoga Zakona primjenjuju se prema osobama koje su počinile prekršaj kao maloljetnici. (2) Ostale odredbe općeg dijela ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu u suprotnosti s odredbama članka 62. do 75. ovoga Zakona. Dob počinitelja Članak 62. Kada se dijete učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja u drugim slučajevima obavijestit će o ponašanju djeteta roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema prebivalištu ili boravištu djeteta i njegovih roditelja ili skrbnika. Pojam maloljetnika Članak 63. Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja prekršaja navršila 14, a nije navršila 18 godina života. Vrste prekršajnih sankcija za maloljetnike Članak 64. (1) Maloljetnicima za počinjene prekršaje može biti izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora i primijenjene zaštitne mjere, odgojne mjere i globa. (2) Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere i zaštitne mjere pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. (3) Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere, zaštitne mjere, globa, te izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora. (4) Globa može biti primijenjena prema starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba primijeniti tu prekršajnu sankciju. (5) Maloljetniku koji u roku ne plati primijenjenu globu ili je plati samo djelomice, zamijenit će se globa radom za opće dobro na slobodi, ali ne i prisilno naplatiti. (6) Prije primjene odgojnih mjera posebne obveze, upućivanja u centar za odgoj te zaštitne mjere i izricanja novčane kazne ili kazne maloljetničkog zatvora sud će pribaviti mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb. Svrha prekršajnih sankcija za maloljetnike Članak 65. (1) Svrha prekršajnih sankcija propisanih i primijenjenih prema maloljetnicima je kratkotrajnim mjerama utjecati na njihov odgoj i jačanje njihove osobne i građanske odgovornosti. (2) Prilikom primjene prekršajne sankcije prema maloljetniku sud će upozoriti roditelja maloljetnika, odnosno njegovog skrbnika, na njihove dužnosti da u svemu surađuju sa stručnim osobama s kojima u interesu maloljetnika moraju surađivati. Vrste odgojnih mjera Članak 66. (1) Prema maloljetnicima mogu biti primijenjene odgojne mjere: 1. sudski ukor, 2. posebne obveze, 3. upućivanje u centar za odgoj. (2) Odgojne mjere iz stavka 1. točke 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem ili drugim primjerenim mjerama. Sudski ukor Članak 67. (1) Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa prema počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti da će i samim ukorom biti postignuta svrha odgojne mjere. (2) Pri primjeni ukora sud će predočiti maloljetniku društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja. Posebne obveze Članak 68. (1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da je primjerenim nalozima i zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje. (2) Sud može maloljetniku odrediti obvezu: 1. da se ispriča oštećeniku, 2. da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nastalu prekršajem, 3. da se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu, 4. da se uz suglasnost maloljetnikovoga zakonskog zastupnika podvrgne odvikavanju i liječenju od droge ili drugih ovisnosti, 5. da se radi učenja ili provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača, 6. da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja, 7. da se uključi u rad športskih i drugih sekcija uz pedagoški nadzor u školi. (3) Određene obveze mogu trajati najdulje šest mjeseci i ne smiju ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje. (4) U okviru obveze iz stavka 2. točke 2. ovoga članka sud će odrediti oblike i način popravljanja naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od 20 sati unutar roka od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika. (5) Pri određivanju posebnih obveza sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj. (6) Izvršenje posebnih obveza provodi se uz nadzor centra za socijalnu skrb koji o tome izvještava sud. (7) Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika prema kojem je sud primjenio odgojnu mjeru. Upućivanje u centar za odgoj Članak 69. (1) Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kada ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno pojačanim mjerama utjecati na njegovu ličnost i ponašanje. (2) Maloljetnika prema kojem je primijenjena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud može uputiti u centar: - na određen broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje osam, a najdulje četrnaest dana, - na neprekidni boravak u trajanju od osam dana. (3) Pri primjeni mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da radi njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne nastave ili s radnog mjesta. (4) Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećaja odgovornosti. Novčana kazna Članak 70. (1) Novčanu kaznu sud može izreći starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu (2) Novčana kazna ne može biti zamijenjena mjerom zatvora. Kazna maloljetničkog zatvora Članak 71. (1) Kazna maloljetničkog zatvora iznimno može biti izrečena starijem maloljetniku ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, njegove obiteljske prilike i njegova osobna svojstva potrebno izreći tu kaznu. (2) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset dana. Zaštitne mjere Članak 72. (1) Prema maloljetnom počinitelju prekršaja mogu biti primijenjene zaštitne mjere oduzimanja predmeta i protjerivanja stranca iz zemlje, a prema starijem maloljetniku i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. (2) Zaštitne mjere prema maloljetnicima mogu biti primijenjene i bez izricanja kazne. (3) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu trajati najmanje jedan mjesec, a najdulje jednu godinu. Primjena odgojnih mjera za stjecaj prekršaja Članak 73. (1) Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere sud će primijeniti samo jednu odgojnu mjeru. (2) Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kada nakon primijenjene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezine primjene počinio prekršaj. Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za stjecaj prekrŠaja Članak 74. (1) Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog zatvora u granicama iz članka 71. stavka 2. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetnika treba kazniti kaznom maloljetničkog zatvora, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora. (2) Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. ovoga članka. Izricanje novČane kazne za stjecaj prekrŠaja Članak 75. (1) Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu novčanu kaznu u granicama iz članka 30. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo novčanu kaznu. (2) Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi kaznu maloljetničkog zatvora, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora. (3) Kad sud nakon izricanja novčane kazne utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka. (4) Na način predviđen u stavcima 1.-3. ovoga članka sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak će postupiti i kod primijene ukupne globe vodeći računa o općoj gornjoj granici globe iz članka 32. ovoga Zakona.
IX. ZASTARA Zastara prekršajnog progona Članak 76. (1) Prekršajni postupak ne može biti pokrenut kada protekne jedna godina od dana počinjenja prekršaja. (2) Posebnim zakonom može se propisati duži rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom. (3) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu postupak ne može pokrenuti ili se ne može nastaviti. (4) Zastara se prekida podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kao i izdavanjem prekršajnog naloga od strane nadležnog tijela, te svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi gonjenja počinitelja prekršaja. (5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. Zastara nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruko vrijeme od onoga predviđenog stavkom 1. ovoga članka, odnosno kad protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru predviđenu posebnim zakonom iz stavka 2. ovoga članka. Zastara izvršenja prekršajnih sankcija Članak 77. (1) Izrečene prekršajne sankcije ne mogu biti izvršene ako od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju protekne jedna godina, a zastara počinje teći kada je počinitelj prekršaja primio pravomoćnu odluku urednom dostavom, odnosno od dana kada je prvostupanjska odluka postala pravomoćna. (2) Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje prekršajnih sankcija ne može započeti ili nastaviti. (3) Zastara izvršenja prekršajnih sankcija prekida se svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi izvršenja. (4) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. (5) Zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je prema stavku 1. ovoga članka određena zastara izvršenja, a računa se od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju. (6) Za određene prekršaje za koje je posebnim zakonom propisan duži rok za pokretanje prekršajnog postupka može se posebnim zakonom odrediti duži rok zastare izvršenja prekršajnih sankcija od roka propisanog u stavku 1. ovoga članka, s time da zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru izvršenja predviđeno posebnim zakonom. (7) Ako počinitelj prekršaja za koji se naplaćuje globa na mjestu
počinjenja prekršaja ne plati globu u propisanom roku i ukoliko nadležno
tijelo koje je ovlašteno za naplatu globe ne donese rješenje o prekršaju u
skraćenom postupku, odnosno podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog
postupka, ne postoji mogućnost izvršenja neplaćene globe po ovom Zakonu.
|
||||||||||||||||||
