 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU (N.N. 26/03, pročišćeni tekst) I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika i tereta, prijevoza za vlastite potrebe, pružanje kolodvorskih usluga i statistika prijevoza, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno. Članak 2. Ministar pomorstva, prometa i veza (u daljnjem tekstu: ministar) u skladu sa strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske donosi program razvoja djelatnosti cestovnog prijevoza koji sadrži mjere za: – usklađivanje cestovnih kapaciteta sa željezničkim i brodskim kapacitetima, – podizanje sigurnosnih, ekoloških i tehničkih normi u cestovnom prijevozu, – ekološku zaštitu prostora Republike Hrvatske od cestovnog prometa kroz preusmjeravanja dijela cestovnog prijevoza na druge prometne sustave i uspostavu sustava pojačane kontrole domaćih i stranih vozila, – uvođenje sustava kombiniranog i intermodalnog prijevoza. Članak 3. Međunarodni cestovni prijevoz obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, međunarodnih ugovora i drugih propisa. Ako s pojedinim državama nije sklopljen međunarodni ugovor iz stavka 1. ovoga članka, prijevoz između tih država i Republike Hrvatske obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, u pravilu uz uvjet uzajamnosti. Članak 4. Pojedini izrazi u smislu ovog Zakona imaju sljedeće značenje: 1. Javni prijevoz je prijevoz koji je uz jednake uvjete pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga. 2. Prijevoz za vlastite potrebe putnika i tereta u cestovnom prometu je prijevoz što ga obavljaju pravne ili fizičke osobe radi zadovoljavanja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti. 3. Odobrenje je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti. 4. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost javnog prijevoza. 5. Domaći prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem, odnosno prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske. 6. Strani prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. 7. Vozač motornog vozila je osoba koja ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju vozač. 8. Vozilo za prijevoz tereta je teretni automobil, skup vozila, te kombinirani automobil kad se upotrebljava za javni prijevoz. 9. Unutarnji prijevoz je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske. 10. Međunarodni prijevoz je svaki prijevoz između dviju ili više zemalja. 11. Linija je relacija ili skup relacija odvijanja prijevoza u cestovnom prometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici ili teret po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka. 12. Relacija je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao kolodvori, odnosno stajališta. 13. Vozni red je akt koji sadrži: naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed kolodvora, odnosno stajališta, te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska sa kolodvora, odnosno stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda. 14. Tarifa je akt koji sadrži cijenu i druge uvjete prijevoza. 15. Direktna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđena u voznom redu, bez zaustavljanja na usputnim stajalištima. 16. Ekspresna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđenih u voznom redu sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištima utvrđenim u voznom redu. 17. Putnička linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, s obveznim zaustavljanjem na svim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištima, utvrđenim u voznom redu. 18. Daljinar je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između kolodvora, odnosno stajališta. 19. Najmanje vozno vrijeme je najkraće vozno vrijeme koje je potrebno da se prijeđe udaljenost između kolodvora, odnosno stajališta. 20. Dozvola je zajednički naziv za više vrsta isprava, predviđenih ovim Zakonom, kojima se prijevozniku dopušta obavljanje prijevoza. 21. Bilateralni prijevoz je prijevoz između dviju država. 22. Prijevoz u tranzitu je prolaz preko teritorija Republike Hrvatske, bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno ukrcaja ili iskrcaja tereta. Tranzitom se ne smatra prijevoz u tranzitu preko hrvatskih luka, osim kad se putnici, odnosno teret, zajedno s vozilom ukrcavaju na brod s odredištem u stranoj luci. 23. Kobotaža je prijevoz putnika ili tereta koji obavlja strani prijevoznik između pojedinih mjesta na teritoriju Republike Hrvatske. 24. Prijevoz iz trećih zemalja, odnosno za njih je prijevoz što ga obavlja prijevoznik koji nema sjedište u zemlji u kojoj započinje, odnosno završava prijevoz. 25. Strano vozilo je vozilo kojim se obavlja cestovni prijevoz, a koje nije registrirano u Republici Hrvatskoj, odnosno vozilo registrirano u Republici Hrvatskoj ako ga koristi strani prijevoznik. 26. Izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja prazna ili zajedno s teretom imaju masu ili osovinski pritisak veći od dopuštenog ili dimenzije veće od propisanih. 27. Korisnik prijevoza je osoba koja na temelju ugovora s prijevoznikom stječe određena prava i preuzima određene obveze. 28. Putnik je osoba koja na temelju ugovora ima pravo na prijevoz. 29. Naručitelj prijevoza je osoba koja je naručila prijevoz i s prijevoznikom sklopila ugovor o prijevozu. 30. Teretni list je akt koji prati teret i mora sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja, te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, prijevozne i druge troškove. Članak 5. Za početak obavljanja djelatnosti iz ovoga Zakona potrebna su odobrenja, i to: 1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za: – linijski prijevoz putnika, – slobodni prijevoz putnika, – prijevoz tereta, – autotaksi prijevoz, 2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu za: – linijski prijevoz putnika, – slobodni prijevoz putnika, – prijevoz tereta, 3. za kolodvorske usluge. Prijevoznik koji ima odobrenje za linijski prijevoz putnika ne treba odobrenje za slobodni prijevoz putnika. Iznimno od stavka 1. ovoga članka odobrenja nisu potrebna: 1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za: – trgovačko društvo, javnu ustanovu i službu-vlastiti pogon, koje osniva jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti, 2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu, prijevozniku koji ima odobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz za: – prijevoz oštećenih ili neispravnih vozila te vozila za popravak, – prijevoz tereta motornim vozilima čija nosivost zajedno s priključnim vozilom ne prelazi 600 kg, – prijevoz humanitarnih i medicinskih pošiljaka i opreme u izvanrednim okolnostima, odnosno u slučaju više sile. Prijevoznik koji ima odobrenje za međunarodni javni cestovni prijevoz ne treba ishoditi odobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz. Odobrenja iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na 5 godina. Prijevoznik mora podnijeti zahtjev za produžetak važenja odobrenja dva mjeseca prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Uz zahtjev prijevoznik je dužan priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona. Ako za vrijeme važenja odobrenja iz stavka 5. ovoga članka prijevoznik, pravna ili fizička osoba koja obavlja kolodvorske usluge prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta iz članka 13. i 75. ovoga Zakona, prestaje važenje izdanog odobrenja. Rješenje o prestanku važenja izdanog odobrenja donosi, po zahtjevu prijevoznika, pravne ili fizičke osobe koja obavlja kolodvorske usluge ili po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo odobrenje. Članak 6. Odobrenje iz članka 5. točke 1. i 3. ovoga Zakona, izdaju ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za poslove prometa (u daljnjem tekstu: županijski ured), a odobrenje iz točke 2. izdaje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak 7. Ministar propisuje obrasce odobrenja, postupak i troškove njihovog izdavanja te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika odobrenja. Članak 8. Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoz za vlastite potrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispunjavati i posebne uvjete koje propisuje ministar. Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje stanica za tehnički pregled koju ovlasti Ministarstvo. Članak 9. Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz mora u skladu s uvjetima i raspoloživim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teret koji prema posebnim propisima nisu izuzeti iz prijevoza. Članak 10. Prijevoznik smije povjeriti upravljanje vozilom kod sebe zaposlenom vozaču motornog vozila koji ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju vozač motornog vozila, ne starijem od šezdeset pet godina (u daljnjem tekstu: vozač). Ako je prijevoznik istovremeno i vozač, ne smije upravljati vozilom u javnom cestovnom prometu nakon navršenih 65 godina života. Prijevoznik koji obavlja međunarodni cestovni prijevoz smije povjeriti upravljanje vozilom iznad 7,5 tona navjeće dopuštene mase, vozaču koji je navršio 21 godinu života. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, prijevoznik može povjeriti upravljanje vozilom i vozaču s navršenih 18 godina života, pod uvjetom da drugi član posade ispunjava uvjet iz stavka 2. ovoga članka. Članak 11. Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) na teritoriju Republike Hrvatske te prijevoz za treće zemlje ili iz njih osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolu koju izdaje Ministarstvo. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljati unutarnji prijevoz kružnu vožnju grupe putnika, koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano. Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na temelju dozvole za korištenje stranog vozila, koju na njegov zahtjev može izdati Ministarstvo, u skladu s kriterijima koje propisuje ministar. II. UVJETI ZA OBAVLJANJE JAVNOGA CESTOVNOG PRIJEVOZA Članak 12. Djelatnost javnoga cestovnog prijevoza u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu može obavljati prijevoznik ako je registriran za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza i ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. Članak 13. Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, prijevoznik mora ispunjavati uvjete: 1. da ima odgovarajuću stručnu osposobljenost, 2. da ima u vlasništvu ili zakupu: – za unutarnji slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus, – za međunarodni slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus, – za unutarnji linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa, – za međunarodni linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa, – za unutarnji slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo, – za međunarodni slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo, 3. da ima u vlasništvu ili zakupu odgovarajući prostor prema posebnim uvjetima za parkiranje vozila, 4. da je financijski sposoban, 5. da mu nije pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili mjerom suda časti izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza. Za obavljanje autotaksi prijevoza, prijevoznik ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka. Ministar uz suglasnost ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša propisuje uvjete iz stavka 1. točke 3. ovoga članka. Članak 14. Uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona dokazuje se valjanim ugovorom o zakupu, odnosno izvatkom iz zemljišne knjige ne starijem od 30 dana. Članak 15. Uvjet financijske sposobnosti iz članka 13. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona prijevoznik ispunjava ako raspolaže imovinom u iznosu: – u unutarnjem prijevozu 4500 EUR za prvo vozilo te 2500 EUR za svako sljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje, – u međunarodnom prijevozu 9000 EUR za prvo vozilo te 5000 EUR za svako sljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje. Financijska sposobnost iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se jednom od sljedećih isprava: – garancijom banke ili druge financijske institucije, – izvatkom iz zemljišnih knjiga ne starijim od 30 dana iz kojeg je vidljivo da nekretnina nije opterećena pravom tereta u iznosu iz stavka 1. ovoga članka, – potvrdom osiguravajućeg društva o osiguranju sredstava najmanje u iznosu iz stavka 1. ovoga članka. Članak 16. Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza za koju se traži stručna osposobljenost prema odredbi članka 13. ovoga Zakona, polaže se ispit o stručnoj osposobljenosti prema programu kojeg utvrđuje ministar na prijedlog Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore (u daljnjem tekstu: komore). Ispit o stručnoj osposobljenosti nisu dužne polagati osobe koje imaju: – za obavljanje unutarnjega cestovnog prijevoza najmanje srednju stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, – za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza najmanje višu stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva ili osobe kojima je priznata stručna osposobljenost u skladu s međunarodnim ugovorom. Članak 17. Prijevoznik ispunjava uvjet stručne osposobljenosti ako ima zaposlenu osobu za organizaciju prijevoza ili ako sam ispunjava uvjete iz članka 16. ovoga Zakona. Članak 18. Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred komisijom koju osniva ministar na prijedlog komora, a sastoji se od najmanje tri člana: predstavnika Ministarstva i komora. Program ispita o stručnoj osposobljenosti donosi ministar na prijedlog komora. Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje čiji sadržaj i oblik propisuje ministar. Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti, a oblik i način vođenja evidencije propisuje ministar. Troškove polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti snosi polaznik. Visinu troškova utvrđuje ministar na prijedlog komora. Način i postupak polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti propisuju komore. Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te stručni nadzor provodi Ministarstvo. Članak 19. Strana pravna ili fizička osoba u pravilu može u Republici Hrvatskoj registrirati djelatnost javnoga cestovnog prijevoza, samo ako je to pod istim uvjetima hrvatskoj pravnoj ili fizičkoj osobi dopušteno u državi iz koje je strana osoba. III. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ PUTNIKA Članak 20. Javni cestovni prijevoz putnika (u daljnjem tekstu: prijevoz putnika) obavlja se autobusima kao linijski prijevoz ili kao slobodni prijevoz u unutarnjem i međunarodnom prometu. Članak 21. Prijevoz putnika ne može se obavljati osobnim vozilom. Iznimno od stavka 1. ovoga članka osobnim vozilom može se obavljati autotaksi prijevoz. 1. Linijski prijevoz putnika Članak 22. Linijski prijevoz putnika se obavlja na određenim linijama, po unaprijed utvrđenom voznom redu, utvrđenoj i objavljenoj cijeni i drugim uvjetima prijevoza. Linijski prijevoz putnika može se obavljati kao direktni, ekspresni i putnički prijevoz. Članak 23. Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz putnika na temelju dozvole. Dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom važenja do pet godina. Dozvolu iz stavka 1. ovoga članka može koristiti samo prijevoznik kojem je izdana. Dozvola za obavljanje prijevoza na liniji mora minimalno sadržavati: – naziv linije, – naziv i sjedište prijevoznika, – vozni red, – prijevozni pravac (itinerer), – rok važenja, – cjenik. Ministar propisuje postupak i način za dobivanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka, obrazac dozvole te visinu naknade za njezino izdavanje. Naknade iz stavka 5. ovoga članka prihod su državnog proračuna, odnosno proračuna županije. Članak 24. Upisnik izdanih dozvola za međunarodne i međužupanijske linije vodi Ministarstvo, a za županijske linije vodi upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa. Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje autobusne kolodvore o izdanoj dozvoli i svakoj promjeni u izdanoj dozvoli. Ministar propisom utvrđuje sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka. Članak 25. Prijevoznik je dužan obavljati prijevoz na liniji u skladu s izdanom dozvolom. Za vrijeme obavljanja prijevoza, u vozilu se mora nalaziti dozvola iz stavka 1. ovoga članka. Članak 26. Daljinar i minimalno vozno vrijeme utvrđuje prijevoznik. Način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena utvrđuje ministar. Članak 27. Prijevoznik utvrđuje tarifu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Prijevoznik dostavlja tarifu autobusnim kolodvorima koje koristi po voznom redu. Članak 28. Prijevoznik je dužan objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnoga priopćavanja prije početka obavljanja prijevoza, početak prijevoza na liniji i vozni red. Članak 29. Vozni red se ne može izmijeniti prije isteka roka važenja dozvole. Iznimno, vozni red se može izmijeniti, ako je to potrebno zbog promjene koje su nastale višom silom, ako se uvode nove linije i polasci zbog trajne obustave prijevoza putnika na pojedinoj željezničkoj pruzi ili dijelu pruge, odnosno na pojedinoj pomorskoj liniji; ako se promijeni radno vrijeme korisnika prijevoza i opseg prijevoznih potreba; ako dođe do rekonstrukcije i puštanja u promet novih cesta, ili zbog drugih izvanrednih okolnosti. Članak 30. Za vrijeme važenja dozvole, prijevoz se može privremeno obustaviti kad nastanu i dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (viša sila). Obustavu prijevoza prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik je dužan prijaviti nadležnom tijelu državne uprave, odnosno upravnom tijelu županije nadležnom za poslove prometa (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) koje je izdalo dozvolu, odmah nakon nastanka okolnosti koje su tu obustavu izvazvale. Članak 31. Ako prijevoznik iz opravdanih razloga ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu, po pojedinom polasku, režimu ili dijelu polaska za čije održavanje je dobio dozvolu, dužan je nadležnom tijelu koje mu je izdalo dozvolu podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog prekida ili trajne obustave prijevoza. Prijevoz se može privremeno prekinuti na rok od šest mjeseci, najviše jedanput za vrijeme važenja dozvole. Na novoj liniji prijevozniku se ne može odobriti privremena obustava u roku jedne godine od dana izdavanja dozvole. Članak 32. Prijevoznik je dužan izmjenu voznog reda i prijevoznog pravca, te privremenu ili trajnu obustavu prijevoza na odobrenoj liniji, objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnog priopćavanja. Članak 33. Prijevoznik ne može, na odobrenoj liniji, obustaviti prijevoz iz neopravdanih razloga i bez odobrenja nadležnog tijela. Ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz na odobrenoj liniji dulje od 5 dana, nadležno tijelo donijet će rješenje o poništenju dozvole. Članak 34. Prijevoznik mora prodavati vozne karte na organiziranim prodajnim mjestima (autobusnim kolodvorima, agencijama, poslovnicama i sl.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prijevoznik može prodavati vozne karte u autobusu, tamo gdje nema organiziranog prodajnog mjesta. Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu prodavati vozne karte samo za odobrene linije u skladu s odobrenim voznim redom i tarifom. Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu, za međunarodne linije, prodavati isključivo vozne karte hrvatskog prijevoznika ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Članak 35. Prijevoznik može na cijeloj liniji ili dijelu linije obavljati prijevoz i s više vozila. a) Unutarnji linijski prijevoz putnika Članak 36. Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se kao lokalni, županijski i međužupanijski. Lokalni linijski prijevoz putnika kao prijevoz putnika u javnom cestovnom prometu uređuje se propisima o komunalnom gospodarstvu. Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se i kao posebni linijski prijevoz putnika. Članak 37. Županijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jedne županije, kao i prijevoz kad prijevozni pravac županijske linije prolazi područjem susjedne županije bez zaustavljanja, i uređuje se u skladu s odredbama ovoga Zakona i Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnika na području županije. Međužupanijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama između dviju ili više županija. Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skupština. Članak 38. Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa. Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo. Članak 39. Dozvolu za međužupanijsku putničku liniju Ministarstvo će izdati nakon pribavljenog mišljenja županija na čijem području putnička linija ima stajališta. Ako županija u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za davanje mišljenja ne dostavi mišljenje, smatra se da je suglasna s podnesenim zahtjevom. Članak 40. Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika, uz isključenje ostalih putnika, ako se takav prijevoz obavlja na temelju dozvole i na određenoj relaciji. Posebnim linijskim prijevozom putnika obavlja se prijevoz: – učenika obveznoga osnovnog obrazovanja od mjesta stanovanja do škole i natrag, – radnika od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag. Dozvole za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na temelju ugovora koji mora sadržavati relaciju, popis putnika, cijenu prijevoza, mjesto ulaska i izlaska putnika te razdoblje u kojem se obavlja prijevoz. Ugovor o prijevozu putnika sklapa prijevoznik s naručiteljem prijevoza za cijelu skupinu putnika pri čemu je naručitelj istovremeno platitelj prijevoza. Članak 41. Dozvolu za posebni linijski prijevoz iz članka 40. ovoga Zakona izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, ako se prijevoz obavlja unutar jedne županije, odnosno Ministarstvo, ako se prijevoz obavlja na području dviju ili više županija. Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne sadrži vozni red i cjenik propisan u članku 23. stavku 4. ovoga Zakona. Članak 42. Prijevoznik je dužan izdati identifikacijsku iskaznicu putnika koji se prevozi na liniji iz članka 40. ovoga Zakona. b) Međunarodni linijski prijevoz putnika Članak 43. Međunarodni linijski prijevoz između Republike Hrvatske i drugih država i tranzitni linijski prijevoz preko teritorija Republike Hrvatske uspostavlja se u skladu s međunarodnim ugovorima, a na temelju prethodne suglasnosti Ministarstva i nadležnih tijela drugih država. Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavlja se na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo. Članak 44. Dozvola iz članka 43. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranoga domaćeg ili stranog prijevoznika. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev se prilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni međunarodnim ugovorom. Strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdavanje dozvole putem nadležnog tijela države u kojoj je vozilo registrirano. Članak 45. Domaći prijevoznik mora obaviti prijevoz na najmanje pola od ukupnog broja godišnjih polazaka na odobrenim međunarodnim linijama, ako su linije odobrene u suradnji sa stranim prijevoznikom. Ako jedan od ugovornih prijevoznika suprotno stavku 1. ovoga članka ne obavlja prijevoz na odobrenoj liniji, Ministarstvo će, ako se radi o: – domaćem prijevozniku, donijeti rješenje o poništavanju dozvole i zatražiti od stranog prijevoznika, posredstvom nadležnog tijela, zaključenje ugovora o suradnji u međunarodnom prijevozu sa drugim hrvatskim prijevoznikom; – stranom prijevozniku, donijeti rješenje o poništenju dozvole i tražiti od nadležnog tijela druge države, prijedlog novog prijevoznika koji će zaključiti ugovor o suradnji u međunarodnom prijevozu sa hrvatskim prijevoznikom. Domaći prijevoznik je dužan za svako tromjesečje dostavljati Ministarstvu podatke o broju obavljenih vožnji i prevezenih putnika u jednom i drugom smjeru, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka tromjesečja za koje se izvješće podnosi. 2. Slobodni prijevoz putnika Članak 46. Slobodni prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu je prijevoz unaprijed poznate grupe putnika, bez usputnog ulaska i izlaska putnika, za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza. Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati kao povremeni i naizmjenični. Slobodni prijevoz putnika je i taksi prijevoz, prijevoz cestovnim vlakom i zaprežnim vozilima u turističke svrhe. Članak 47. Povremeni prijevoz u smislu ovoga Zakona je: a) »kružna vožnja« zatvorenih vrata (izletnička vožnja, turističko putovanje i sl.), koje počinje i završava u mjestu polaska, pri čemu se ista grupa putnika prevozi istim autobusom na cijelom putu, b) prijevoz koji se sastoji od putovanja punog vozila u odlasku i putovanja praznog vozila u povratku, c) prijevoz koji se sastoji od putovanja praznog vozila u odlasku i putovanja punog vozila u povratku, d) ostali povremeni prijevozi. Članak 48. Naizmjenični prijevoz u smislu ovoga Zakona je prijevoz prethodno organiziranih grupa putnika u više putovanja, s istog polazišta do istog odredišta. Svaka grupa putnika koja je obavila putovanje u odlasku vraća se na polazište nekom kasnijom vožnjom. Prva vožnja u povratku i posljednja u odlasku obavlja se praznim vozilom. Članak 49. Pri obavljanju slobodnog prijevoza putnika u autobusu se mora nalaziti ispravno i točno popunjen putni list potpisan od prijevoznika. Ako se radi o međunarodnom prijevozu, prijevoznik mora imati putni list ovjerovljen i od nadležne carinske službe Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Carinska uprava). Obrazac putnog lista i način vođenja propisuje ministar, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno. Članak 50. Slobodni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu (povremeni i naizmjenični) iz članka 47. točke c. i d. i članka 48. ovoga Zakona, strani prijevoznik može obavljati na temelju dozvole za slobodni prijevoz putnika u cestovnom prometu, a prijevoz iz članka 47. točke a. i b. ovoga Zakona može obavljati bez dozvole, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Dozvole iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo. Članak 51. Pri obavljanju međunarodnoga slobodnoga cestovnog prijevoza putnika strani prijevoznik mora imati u vozilu pravilno i točno popunjen putni list na propisanom obrascu, potpisan od prijevoznika i ovjerovljen od Carinske uprave na graničnom prijelazu. Ako se međunarodni slobodni prijevoz putnika obavlja uz dozvolu, strani prijevoznik u vozilu mora imati dozvolu ovjerovljenu od Carinske uprave. Članak 52. Strani prijevoznik ne može obavljati autotaksi prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno ili ako je autotaksi prijevoz dopušten hrvatskim prijevoznicima u toj zemlji. Članak 53. Autotaksi prijevoz uređuje se ovim Zakonom i propisom koji u skladu s ovim Zakonom donosi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Propisom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obavljanje autotaksi prijevoza na temelju koncesije, te utvrditi broj sjedala u osobnom vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz. Koncesiju iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Za dobivanje koncesije iz stavka 2. ovoga članka autotaksi prijevoz, pored uvjeta propisanih za dobivanje koncesije mora ispunjavati i uvjete propisane ovim Zakonom. Prijevoznik koji obavlja autotaksi prijevoz na temelju koncesije iz stavka 2. ovoga članka ne mora pribaviti odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona ukoliko je natječaj za dodjelu koncesije u sebi sadržavao uvjete za izdavanje odobrenja iz ovoga Zakona. Članak 54. Autotaksi prijevoz obavlja se unutar područja i sa područja one jedinice lokalne samouprave gdje autotaksi prijevoznik ima sjedište. Propisom iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona, može se urediti pod kojim uvjetima je autotaksi prijevoz dozvoljen prijevoznicima sa sjedištem izvan područja jedinice lokalne samouprave. Članak 55. Vozač autotaksi vozila mora imati položen ispit o poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obavlja prijevoz. Program ispita i način provjere znanja propisuje nadležno tijelo iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 56. Potrebu i način obavljanja slobodnog prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom utvrđuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. IV. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ TERETA Članak 57. Javni cestovni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: prijevoz tereta) obavlja se u unutarnjem i međunarodnom prometu. Članak 58. Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta prijevoznik mora u vozilu imati teretni list. Članak 59. Slobodni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: slobodni prijevoz) je prijevoz tereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza. Članak 60. Međunarodni slobodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole za međunarodni slobodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom nije određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole. Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država. Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavljaju komore, osim onih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba čiju raspodjelu obavlja Ministarstvo. Za raspodjelu stranih dozvola koje se razmjenjuju u broju manjem od iskazanih potreba, ministar imenuje Povjerenstvo. Mjerila, postupak i način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicima propisuje ministar. Članak 61. Komore su dužne pisano izvješćivati Ministarstvo o broju iskorištenih stranih dozvola po pojedinim zemljama i prijevoznicima. Ministar propisuje postupak, način i rokove za izvješćivanje iz stavka 1. ovoga članka. Članak 62. Za raspodjelu stranih dozvola prijevoznik plaća naknadu. Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar. Komore imaju pravo na naknadu troškova postupka raspodjele stranih dozvola iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona. Visinu naknade troškova utvrđuju komore uz prethodnu suglasnost ministra. Članak 63. Ako je strani prijevoznik iz države s kojom Republika Hrvatska nije sklopila ugovor o međunarodnom prijevozu, Carinska uprava izdaje mu posebnu dozvolu za prijevoz tereta. Izvješće o izdanim dozvolama iz stavka 1. ovoga članka, Carinska uprava dostavlja Ministarstvu do desetoga u mjesecu, za protekli mjesec. Članak 64. Ako strani prijevoznik obavloja međunarodni prijevoz tereta vučnim i priključnim vozilom (skup vozila), različitih država registracije, za svako od tih vozila mora imati dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona. Dozvolu za prijevoz tereta, ispravno popunjenu i ovjerovljenu od Carinske uprave, strani prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme prijevoza te za vrijeme prazne vožnje koja je u svezi s prijevozom. Članak 65. Iznimno od odredbe članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, dozvola nije potrebna: 1) za vozila do 3,5 tona nosivosti ili 6 tona najveće dopuštene mase, 2) za prijevoz stvari sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište u slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkazivanja zrakoplovnih linija, 3) za prijevoz oštećenoga motornog i priključnog vozila, 4) za prijevoz poštanskih pošiljaka, 5) za prijevoz izložaka namijenjenih za sajmove i izložbe, 6) za prijevoz pomoćnih sprava i drugih stvari za kazališne, glazbene i druge kulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radijska i televizijska snimanja, 7) za prijevoz medicinskog i drugog materijala, kao pomoći u slučaju prirodnih nepogoda i rata, 8) za ulazak praznog vozila radi zamjene vozila u kvaru i preuzimanja stvari na prijevoz iz vozila u kvaru, 9) za prijevoz priključnim vozilom u sklopu vozila koji čine vučno vozilo domaćeg prijevoznika i strano priključno vozilo u tranzitu i u bilaterali, pod uvjetom da je mjesto utovara ili istovara u zemlji registracije priključnog vozila, 10) za vozila tehničke pomoći za popravke vozila u kvaru (servisno-remontna vozila), 11) za vozila koja dolaze na servis ili popravak na teritorij Republike Hrvatske, pod uvjetom da su prazna. Dozvola nije potrebna za ulazak praznog vozila, kad je taj ulazak u svezi s prijevozom iz stavka 1. ovoga članka. Za prijevoz iz stavka 1. ovog članka, posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz koje se može utvrditi da se radi o prijevozu iz stavka 1. ovoga članka. Članak 66. Izvanredni prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa. Za obavljanje izvanrednog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu strani prijevoznik mora imati dozvolu za izvanredni prijevoz, koju izdaje Ministarstvo, i dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona. Uvjete za obavljanje izvanrednog prijevoza i postupak izdavanja dozvola iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar. Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje izvanrednog prijevoza, strani prijevoznik podnosi, preko pravne ili fizičke osobe, registrirane za obavljanje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu. V. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE Članak 67. Pravne ili fizičke osobe moraju obavljati prijevoz vozilima koja udovoljavaju propisu iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona. Vozila koja se koriste za prijevoz za vlastite potrebe moraju biti u vlasništvu ili zakupu pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe. Članak 68. Prilikom obavljanja prijevoza osoba za vlastite potrebe autobusom, osobe koje se prevoze moraju imati identifikacijske isprave, izdane od strane onoga koji obavlja prijevoz za vlastite potrebe, odnosno dokaz o uplati turističke usluge u koji je uračunata naknada za prijevoz, kad se prijevoz obavlja poradi uslužnih potreba u okviru djelatnosti. Prilikom međunarodnog prijevoza osoba za vlastite potrebe, osim identifikacijskih isprava ili dokaza o uplati turističke usluge, u vozilu se mora nalaziti putni list iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 69. Prilikom obavljanja prijevoza tereta za vlastite potrebe vozilom iznad 3,5 tona najveće dopuštene mase u vozilu se mora nalaziti: – teretni list i – dokaz iz kojeg se može utvrditi da se radi o prijevozu iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona. VI. NAKNADA ZA CESTE Članak 70. Za strano vozilo koje koristi ceste u Republici Hrvatskoj, osim za vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, plaća se naknada za ceste, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Za strano vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, umjesto naknade iz stavka 1. ovoga članka, plaća se naknada prema posebnom propisu. Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun državnog proračuna. Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka naplaćuje Carinska uprava. Ministar propisuje visinu i način plaćanja te povrat više naplaćene naknade iz stavka 1. ovoga članka. Članak 71. Naknada za ceste iz članka 70. stavka 1. ovoga Zakona, za motorno vozilo i priključno vozilo koja imaju registarske oznake različitih država, naplaćuje se u iznosima koji važe za državu u kojoj je svako od tih vozila registrirano. Članak 72. Za strano vozilo registrirano u državi u kojoj visina naknade za ceste nije odgovarajuća visini naknade za ceste utvrđene propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona, Ministarstvo može uskladiti naknadu do odgovarajućeg iznosa. VII. AUTOBUSNI I TERETNI KOLODVORI Članak 73. Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga u prijevozu putnika (u daljnjem tekstu: autobusni kolodvori) i kolodvorskih usluga u teretnom prometu (u daljnjem tekstu: teretni kolodvori) mogu obavljati pravne i fizičke osobe koje su registrirane za obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga i ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. 1. Autobusni kolodvori Članak 74. Kolodvorske usluge u prijevozu putnika, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema putnika, opsluživanje vozila i članova posade. Za početak obavljanja djelatnosti kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona. Članak 75. Za dobivanje odobrenja iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: – najmanje dva perona, – osvijetljene i zagrijane prostorije za boravak putnika, – sanitarne prostorije, – prometni ured, – mjesto za prodaju voznih karata, – istaknuti izvod iz voznog reda, – javna telefonska govornica. Članak 76. Autobusni kolodvor mora pružati usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima koji obavljaju javni linijski prijevoz osoba, a u skladu s utvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora. Ministar propisom utvrđuje mjerila za kategorizaciju autobusnih kolodvora. Rješenje o kategoriji autobusnog kolodvora donosi nadležni županijski ured. Autobusni kolodvor donosi cjenik kolodvorskih usluga u skladu s utvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora. Cjenici se usklađuju u Hrvatskoj gospodarskoj komori koja o tome izvješćuje Ministarstvo. Autobusni kolodvor dužan je pridržavati se usklađenog cjenika iz stavka 4. ovoga članka. Članak 77. Prihvat i otprema putnika obavlja se na autobusnim kolodvorima i autobusnim stajalištima koji su u tu svrhu izgrađeni i označeni, a predviđeni su u voznom redu prijevoznika koji obavlja javni linijski prijevoz. U mjestu u kojem postoji kolodvor, prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz dužan je koristiti se tim kolodvorom. Članak 78. Autobusni kolodvor može prihvaćati i otpremati autobuse u javnom slobodnom prijevozu u skladu s raspoloživim brojem posebnih perona za ovu namjenu, koji moraju biti posebno označeni. Članak 79. Radno vrijeme autobusnog kolodvora mora biti usklađeno s vremenima polaska i dolaska linija i to najmanje 15 minuta prije polaska i 15 minuta poslije odlaska linije. Članak 80. Autobusni kolodvor je dužan voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa. Autobusni kolodvor je dužan izvješćivati do 5. u mjesecu za protekli mjesec nadležno tijelo iz članka 38. ovoga Zakona, o neobavljanju prijevoza na odobrenoj liniji. Vozač autobusa dužan je prijaviti autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa. Ministar propisuje način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka. Članak 81. Prijevoznik mora obavijestiti autobusni kolodvor gdje započinje prijevoz po voznom redu, o nemogućnosti održavanja polaska linije, odnosno o zakašnjenju duljem od 30 minuta. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autobusni koldovor mora izvijestiti sljedeće autobusne kolodvore po voznom redu. Članak 82. Autobusni kolodvor može, u slučajevima iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, uključiti drugoga prijevoznika da obavi prijevoz. Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavit će se na račun prijevoznika koji je bio dužan obaviti prijevoz. 2. Teretni kolodvori Članak 83. Kolodvorske usluge u teretnom prometu, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema teretnih vozila i tereta, opsluživanje vozila i članova posade, skladištenje tereta, te obavljanje i drugih ugovorenih poslova u svezi s obavljanjem prijevoza tereta. Teretni kolodvor dužan je pružati usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima. Za početak obavljanja djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 5. ovoga Zakona. Članak 84. Uvjeti za dobivanje odobrenja iz članka 83. stavka 3. ovoga Zakona su: – odgovarajuća površina za parkiranje vozila, u skladu s posebnim propisom, – prostor i mehanizacija za pretovar tereta, – prostor za skladištenje tereta, – povezanost s najmanje još jednim vidom prometa, – prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove, – prostor za smještaj i prehranu posade vozila, – javna telefonska govornica. Članak 85. Teretni kolodvor mora biti opremljen i osposobljen za prihvat, otpremu i carinjenje svih vrsta tereta. VIII. STATISTIKA U CESTOVNOM PRIJEVOZU Članak 86. Prijevoznik, pravna i fizička osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe, obuhvaćen je statističkim praćenjem. Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su Državnom zavodu za statistiku dostavljati podatke o obavljenom prjievozu na način, po postupku i u roku koji propisuje ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, uz suglasnost ministra. Propisom iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se način obrade podataka, izuzeci od statističkog praćenja i propisuju prekršaji te određuju novčane kazne za te prekršaje. Statistički podaci o međunarodnom prijevozu koji obavljaju strani prijevoznici prikupljaju se putem statističkih istraživanja. IX. OVLAŠTENJE CARINSKE UPRAVE Članak 87. Carinska uprava na graničnom prijelazu, odnosno na drugom mjestu gdje se obavlja carinski nadzor, provjerava da li domaći i strani prijevoznik ima dozvolu i druge isprave, propisane ovim Zakonom, drugim propisima i međunarodnim ugovorima te da li prijevoznik obavlja prijevoz u skladu s tim ispravama. Ako Carinska uprava utvrdi da strani prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu te potrebne ostale isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će ulazak vozila u Republiku Hrvatsku, odnosno izlazak iz nje, te o tome izvijestiti Ministarstvo. Ako Carinska uprava utvrdi da domaći prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu i ostale potrebne isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će izlazak vozila iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo. Ako Carinska uprava utvrdi da pravna ili fizička osoba obavlja javni prijevoz bez odobrenja iz članka 5. ovoga Zakona, naredit će iskrcavanje tereta u najbližem carinskom skladištu, o trošku te pravne ili fizičke osobe, odnosno zabraniti izlazak autobusa iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo. Carinska uprava iz stavka 1. ovoga članka privremeno će oduzeti stranom prijevozniku dozvolu za prijevoz, izdanu na temelju ovoga Zakona ili međunarodnog ugovora, ako posumnja u njezinu ispravnost, odnosno ako se prijevoznik ne pridržava uvjeta iz dozvole. Privremeno oduzeta dozvola sa zapisnikom o njezinom privremenom oduzimanju dostavlja se Ministarstvu u roku od 24 sata, a zbog donošenja konačne odluke. X. STAVLJANJE IZVAN SNAGE DOZVOLE I ZABRANA PRISTUPA NA HRVATSKE CESTE Članak 88. Nadležno tijelo uprave koje je izdalo dozvolu može donijeti odluku o stavljanju izvan snage dozvole, ako prijevoznik ne obavlja prijevoz u skladu s ovim Zakonom. Dozvola za prijevoz izdana stranom prijevozniku može se staviti izvan snage, ako nadležno tijelo države u kojoj je prijevoznik registriran, odbije izdati odgovarajuću dozvolu hrvatskom prijevozniku. Odlukom iz stavka 1. ovoga članka, dozvola se može staviti izvan snage u trajanju od tri do dvanaest mjeseci. Članak 89. Ministarstvo može, privremeno zabraniti pristup na hrvatske ceste stranom prijevozniku u slučaju ponovljenih prekršaja iz članka 93. i 94. ovoga Zakona. Privremena zabrana iz stavka 1. ovoga članka može se izreći u trajanju od tri do dvanaest mjeseci. Članak 90. Odluke iz članka 88. i 89. ovoga Zakona, ako se radi o međunarodnom prijevozu provodi Carinska uprava na graničnom prijelazu. XI. NADZOR I INSPEKCIJA CESTOVNOG PRIJEVOZA Članak 91. Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju njega, obavlja Ministarstvo. Članak 92. Inspekcijske poslove obavlja Inspekcija cestovnog prometa sukladno posebnom zakonu. Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona koje se odnose na odobrenje za početak obavljanja djelatnosti navedenih u članku 5. ovoga Zakona, nad odredbama o tarifi prijevoznika (članak 27.), prodaji voznih karata (članak 34.), te članka 52., 54. i 55. ovoga Zakona, pored Inspekcije cestovnog prometa obavlja i Državni inspektorat. Inspektori Državnog inspektorata u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 2. ovoga članka imaju ovlasti inspektora cestovnog prometa i cesta sukladno posebnom zakonu. Državni inspektorat je dužan izvješćivati jedanput mjesečno Ministarstvo o izvršenom nadzoru, utvrđenim nepravilnostima i poduzetim mjerama. XII. PREKRŠAJNE ODREDBE Članak 93. Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako: 1. obavlja kabotažu na teritoriju Republike Hrvatske ili prijevoz za treće zemlje ili iz njih, bez dozvole (članak 11.), 2. obavlja javni prijevoz i kolodvorske usluge bez odobrenja (članak 5. i 75.), 3. obavlja linijski prijevoz bez dozvole, odnosno ako koristi dozvolu koja je izdana drugom prijevozniku (članak 23. stavak 1. i 3.), 4. pruža kolodvorske usluge bez odobrenja (članak 74. stavak 2. i članak 83. stavak 3.), 5. ne donese, ne uskladi i ne primjenjuje usklađeni cjenik kolodvorskih usluga (članak 76.). Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, učinjene po treći puta, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja te djelatnosti u trajanju od šest do dvanaest mjeseci. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 9.000,00 do 25.000,00 kuna. Članak 94. Novčanom kaznom od 15.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako: 1. povjeri upravljanje motornim vozilom vozaču suprotno odredbi članka 10. ovoga Zakona. 2. koristi strano vozilo suprotno odredbi članka 11. ovoga Zakona, 3. obavlja javni prijevoz osoba suprotno odredbi članka 21. ovoga Zakona, 4. ne održava liniju u skladu s izdanom dozvolom ili u vozilu nema dozvolu (članak 25. stavak 1. i 2.), 5. izmijeni vozni red ili prijevozni pravac, privremeno obustavi ili ukine vozni red bez odobrenja, odnosno ako ne prijavi obustavu prijevoza (članak 30. stavak 2., članak 31. i članak 33. stavak 1.), 6. ne obavlja posebni linijski prijevoz sukladno članku 40. i članku 41. stavku 1. ovoga Zakona, 7. nema dozvolu iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona, 8. nema dozvolu iz članka 50. ovoga Zakona, 9. nema dozvolu iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, 10. nema dozvolu iz članka 66. stavka 2. ovoga Zakona. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem. Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, počinjene po drugi put, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od šest do dvanaest mjeseci. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 7.000,00 do 22.000,00 kuna. Članak 95. Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako: 1. ne obavi linijski prijevoz putnika u skladu s člankom 9. ovoga Zakona, 2. ne koristi autobusni kolodvor (članak 77. stavak 2.), 3. vozne karte prodaje suprotno članku 34. ovoga Zakona, 4. obavlja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 52. ovoga Zakona, 5. autobusni kolodvor ili teretni kolodvor ne pruža svoje usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima (članak 76. stavak 1. i članak 83. stavak 2.). Za prekršaj iz stavka 1. točke 3. i 5. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute prekršajem. Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 6.000,00 do 20.000,00 kuna. Članak 96. Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako: 1. koristi vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete (članak 8. stavak 1.), 2. koristi strano vozilo bez dozvole (članak 11. stavak 3.), 3. ne utvrdi daljinar, minimalno vozno vrijeme i tarifu, te ako tarifu ne dostavi autobusnim kolodvorima (članak 26. stavak 1. i članak 27.), 4. ne objavi vozni red ili njegovu izmjenu te privremenu i trajnu obustavu u skladu sa člankom 28. i 32. ovoga Zakona, 5. ne izda i ne ovjeri identifikacijsku iskaznicu (članak 42.), 6. ne dostavi Ministarstvu podatke u skladu s člankom 45. stavkom 3. ovoga Zakona, 7. u vozilu nema putni list u skladu sa člankom 49. stavkom 1. i 2. i člankom 51. stavkom 1. ovoga Zakona, 8. nema dozvolu ovjerovljenu od Carinske uprave (članak 51. stavak 2.), 9. obavlja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 54. ovoga Zakona, 10. u vozilu nema teretnog lista (članak 58.), 11. ako dozvola za prijevoz tereta nije ispravno popunjena, ovjerovljena ili ako je nema u vozilu (članak 64. stavak 2.), 12. obavlja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članka 67., 68. i 69. ovoga Zakona, 13. nije uskladio radno vrijeme prema članku 79. ovoga Zakona, 14. ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa te ne izvijesti nadležno tijelo o neobavljanju linijskog prijevoza (članak 80.), 15. ne obavijesti autobusni kolodvor o nemogućnosti održavanja polaska linije, odnosno o zakašnjenju dužem od 30 minuta (članak 81. stavak 1.), 16. ne izvijesti sljedeći autobusni kolodvor o nemogućnosti održavanja polaska linije ili o zakašnjenju (članak 81. stavak 2.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna. Članak 97. Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ako: 1. obavlja javni prijevoz bez odobrenja (članak 5.), 2. u vozilu nema dozvolu, odnosno propisane isprave (članak 25. stavak 2. i članak 65. stavak 3.), 3. obavlja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članaka 67., 68. i 69. ovoga Zakona, 4. u vozilu nema dokaz o plaćenoj naknadi (članak 70.), 5. ne prijavi autobusnom kolodvoru vrijeme dolaska i polaska autobusa (članak 80. stavak 3.). Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute prekršajem. XIII. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 98. Propisi na temelju ovlaštenja iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) donijet će se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu toga Zakona. Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se propisi koji su donijeti na temelju Zakona o prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 77/92., 26/93. i 29/94.) i Zakona o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.). Članak 99. Pravne i fizičke osobe kojima je obavljanje javnog cestovnog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu odobreno do stupanja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), uskladit će poslovanje s odredbama toga Zakona i propisa donijetih na temelju njega u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.). Pravne i fizičke osobe koje u roku iz stavka 1. ovoga članka ne usklade poslovanje s odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), prestaju s obavljanjem javnog cestovnog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu istekom roka iz stavka 1. ovoga članka, što će rješenjem utvrditi nadležno tijelo uprave iz članka 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), ovisno o vrsti djelatnosti. Članak 100. Odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) u pogledu stručne spreme vozača ne primjenjuju se na osobe koje su do dana stupanja na snagu toga Zakona obavljale poslove vozača motornog vozila u cestovnom prometu. Članak 101. Odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) koje se odnose na ugovore o prijevozu, neće se primjenjivati na ugovore o prijevozu, sklopljene prije stupanja na snagu toga Zakona i na sporove što proisteknu iz tih ugovora. Na odnose iz ugovora iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima. Članak 102. Licence i dozvole izdane na temelju Zakona o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.) i propisima donesenim na temelju toga Zakona, važit će do isteka roka njihova važenja. Članak 103. Odobrenja za obavljanje javnog cestovnog prijevoza, izdana po postupku i na način propisan Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), zamjenjuju povlasticu propisanu Zakonom o obrtu. Članak 104. Od dana pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, neće se primjenjivati načelo uzajamnosti iz članka 19. ovoga Zakona na zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije. Članak 105. Danom stupanja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) prestaju važiti: 1. Zakon o prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 77/92., 26/93. i 29/94.), osim odredaba o inspekciji cestovnog prometa, koje ostaju na snazi do donošenja posebnog zakona iz članka 179. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.). 2. Zakon o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.), osim odredbe članka 33. stavka 2. koja ostaje na snazi do donošenja propisa iz članka 68. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.). 3. Članak 13. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave i uprave (»Narodne novine«, br. 75/93.). Članak 106. Propisi na temelju ovlaštenja iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) donijet će se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu toga Zakona. Članak 107. Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti iz članka 1. ovoga Zakona uskladit će svoje poslovanje s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu toga Zakona. Pravne i fizičke osobe koje ne usklade svoje poslovanje sukladno stavku 1. ovoga članka prestaju s obavljanjem djelatnosti, što će rješenjem utvrditi Ministarstvo, odnosno ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za poslove prometa. Prijevoznici koji na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) obavljaju najmanje pet godina djelatnosti javnog cestovnog prijevoza, ne moraju ispunjavati uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona. Članak 108. Međusobne odnose u provođenju ovlasti iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.), komore će urediti sklapanjem sporazuma. Sporazum iz stavka 1. ovoga članka komore će sklopiti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.). Do sklapanja sporazuma iz stavka 1. ovoga članka, raspodjelu stranih dozvola, osim onih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba, obavljat će Hrvatska gospodarska komora. -------------------------- ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO HRVATSKOGA SABORA Na temelju članka 52. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 98. sjednici 28. siječnja 2003. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Pročišćeni tekst Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obuhvaća Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) te njegove izmjene i dopune objavljene u »Narodnim novinama«, br. 83/02. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu. Klasa: 340-01/01-02/01 Zagreb, 28. siječnja 2003. Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora Josip Leko, dipl. iur., v. r.
|
||||||||||||||||||
