 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA
Dio peti STVARNI TERETI Glava 1. O STVARNIM TERETIMA UOPĆE Pojam i sadržaj Članak 246. Stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta. Opterećena nekretnina Članak 247. (1) Stvarnim teretom može biti opterećena nekretnina koja je sposobna biti predmetom založnoga prava, a i zajedno više takvih nekretnina. (2) S opterećenom nekretninom opterećene su i sve njezine pripadnosti. (3) Što vrijedi za nekretninu, vrijedi i za suvlasnički dio nekretnine. Korisnik tereta Članak 248. Nekretnina može biti opterećena stvarnim teretom, bilo u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nositelja prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe. Sadržaj tereta Članak 249. (1) Sadržaj stvarnoga tereta je činidba na koju korisnik ima pravo na teret vrijednosti opterećene nekretnine. (2) Sadržaj stvarnoga tereta može biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva činidba ponavljanih davanja stvari ili novca, ili činjenja koja imaju novčanu vrijednost, a nije nužno da je u vezi s gospodarskom namjenom opterećene nekretnine, niti da služi za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine. (3) Činidba jednokratnoga davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj stvarnoga tereta, u kojem slučaju za nju na odgovarajući način vrijedi isto što i za davanja, odnosno činjenja iz stavka 2. ovoga članka, ako nije što posebno određeno. Preinaka sadržaja Članak 250. (1) Preinaka sadržaja stvarnoga tereta dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini, tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava. (2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovarajući način ono što je određeno za osnivanje stvarnih tereta na temelju pravnoga posla. Temeljna vlasnikova obveza Članak 251. (1) Stvarni teret obvezuje svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine. (2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka prenosiva je samo zajedno s opterećenom nekretninom. (3) S prelaskom vlasništva opterećene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i obveza iz stavka 1. ovoga članka. (4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva. Pojedinačne obveze davanja ili činjenja Članak 252. (1) Kad na temelju vlasnikove obveze iz članka 251. ovoga Zakona dospije za ispunjenje neko davanje ili činjenje, nastala je time pojedinačna obveza onoga tko je tada vlasnik opterećene nekretnine da to davanje, odnosno činjenje ispuni korisniku tereta kao vjerovniku, a za korisnika tereta pravo da to od njega traži. (2) Korisnik tereta ovlašten je tražiti ispunjenje pojedinačne obveze iz stavka 1. ovoga članka, ili umjesto dospjele a neispunjene pojedinačne obveze tražiti njezinu novčanu vrijednost. (3) Pojedinačne obveze davanja i činjenja zastarijevaju za tri godine od dospijeća svake pojedine. Osobna odgovornost za pojedinačne obveze Članak 253. (1) Tko je vlasnik opterećene nekretnine u doba kad je nastala neka pojedinačna obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona, odgovara za ispunjenje te obveze vlastitom imovinom, a ta mu odgovornost ne prestaje s prestankom njegova prava vlasništva opterećene nekretnine. (2) Ako treći samostalno posjeduje opterećenu nekretninu, on za pojedinačna davanja i činjenja na koja obvezuje stvarni teret na toj nekretnini odgovara vlastitom imovinom umjesto njezina vlasnika. (3) Plodouživatelj nekretnine opterećene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom umjesto vlasnika te nekretnine za pojedinačna davanja i činjenja na koja obvezuje stvarni teret. Stvarnopravna odgovornost za pojedinačne obveze Članak 254. (1) Za sve dospjele a nezastarjele pojedinačne obveze, davanja i činjenja iz članka 252. ovoga Zakona odgovara svagdašnji vlasnik vrijednošću opterećene nekretnine; a nakon diobe te nekretnine, vrijednošću svojih dijelova solidarno svi vlasnici dijelova na koje je razdijeljena. (2) Stvarnopravna odgovornost za pojedinačnu obvezu davanja i činjenja solidarna je s osobnom odgovornošću za istu obvezu. Neodvojivost Članak 255. (1) Stvarni teret ne može se odvojiti od nekretnine koju opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasništvo opterećene nekretnine, stekao je nekretninu opterećenu stvarnim teretom, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist neke osobe ne može se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drukčije određeno, a pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist svagdašnjega vlasnika neke nekretnine prenosi se samo zajedno s vlasništvom te nekretnine. Glava 2. TERETI U KORIST NEKRETNINA Teret i povlasna nekretnina Članak 256. (1) Stvarni teret u korist neke nekretnine (povlasna nekretnina) daje svagdašnjem vlasniku povlasne nekretnine ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje ga ovlašćuje da mu se ponavljano daju stvari ili čine činjenja koja su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću. (2) Stvarni teret koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom. Utjecaj diobe Članak 257. (1) Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarni teret postoji i dalje u korist pojedinih dijelova, i to razmjerno veličini svakoga dijela, ako su djeljiva davanja i činjenja na koje stvarni teret ovlašćuje; glede onih koje to nisu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o nedjeljivim obvezama. (2) Diobom se ne smije otežati opterećenje vlasnika opterećene nekretnine, pa on ima pravo zahtijevati da se ukine stvarni teret ili da se smanje davanja i činjenja koja su zbog diobe postala za njega teža. Prenosivost pojedinih tražbina Članak 258. Dospjele pojedinačne obveze davanja ili činjenja na koje je svagdašnji vlasnik nekretnine obvezan stvarnim teretom u korist neke nekretnine mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukčije određeno. Glava 3. TERETI U KORIST OSOBE Tereti osobne naravi Članak 259. (1) Stvarni teret u korist neke osobe daje joj ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje je ovlašćuje da joj se ponavljano daju stvari ili čine činjenja koja su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da joj za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću. (2) Pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist neke osobe ne može se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drukčije određeno. Prenosivost pojedinih tražbina Članak 260. Dospjela pojedina davanja ili činjenja na koja je svagdašnji vlasnik nekretnine obvezan stvarnim teretom u korist osobe može se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukčije određeno niti suprotno naravi činidbe koja se traži. Glava 4. STJECANJE Odjeljak 1. Osnivanje stvarnih tereta Općenito Članak 261. (1) Stvarni teret se osniva na određenoj nekretnini kao poslužnoj na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koju se opterećuje, a i odlukom suda. (2) Stvarni teret javnopravne naravi osniva se na temelju zakona. (3) Stvarni teret je osnovan kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. a/ Osnivanje na temelju pravnoga posla Pravni temelj Članak 262. (1) Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj osnutak stvarnoga tereta osniva se stvarni teret njegovim izvođenjem iz vlasništva nekretnine koju se njime opterećuje, a na način određen zakonom. (2) Pravni posao iz stavka 1. ovoga članka nužno sadrži odredbe o osnivanju tereta na određenoj nekretnini, njegovu sadržaju i korisniku tereta, a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku. (3) Pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka može se stvarni teret ograničiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava. (4) Kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti stvarnim teretom. Način osnivanja Članak 263. (1) Stvarni se teret osniva njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi kao tereta na nj ime opterećenoj nekretnini, a kad se osniva u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine, tada i kao prava u korist povlasne nekretnine, osim ako zakon omogućuje da se stvarni teret osnuje drukčije. (2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba stvarnoga tereta, on će se osnovati predbilježbom pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu. (3) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige osniva se stvarni teret polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu stvarnoga tereta na njoj; za to se polaganje uzima da je uknjižba odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima u zemljišnu knjigu. (4) Odredbe ovoga Zakona o osnivanju stvarnoga tereta na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak stvarnih tereta na temelju pravnih poslova. Zaštita povjerenja Članak 264. Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede stvarnih tereta, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi stvarnoga tereta. b/ Osnivanje odlukom suda Osnivanje odlukom Članak 265. (1) Stvarni teret može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Na osnivanje stvarnoga tereta odlukom suda na odgovarajući se način primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda. c/ Osnivanje na temelju zakona Javnopravni stvarni tereti Članak 266. (1) Na temelju zakona osniva se javnopravni stvarni teret ispunjenjem pretpostavaka koje za to određuje zakon. (2) Ako zakon na temelju kojega se osniva stvarni teret to nije drukčije odredio, javnopravni teret ne upisuje se u zemljišnu knjigu. Odjeljak 2. Stjecanje nečijih stvarnih tereta Stjecanje s povlasnom nekretninom Članak 267. Tko stekne vlasništvo povlasne nekretnine na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno kao njezin pripadak i stvarni teret u korist svagdašnjega vlasnika te nekretnine, osim ako je drukčije određeno. Glava 5. ZAŠTITA Zahtjev za zaštitu ovlaštenikova prava Članak 268. (1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine koji ne priznajući stvarni teret uskraćuje davati ili činiti ono što je sadržaj toga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini. (2) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svakoga koji ometa izvršavanje davanja ili činjenja onoga što je sadržaj stvarnoga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem. (3) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava koje daje stvarni teret. Zahtjev osobno odgovornoj osobi Članak 269. (1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati ispunjenje dospjelih a neispunjenih pojedinačnih obveza iz članka 252. ovoga Zakona, ili njihovu novčanu protuvrijednost, od onoga koji za tu obvezu osobno odgovara na temelju članka 253. ovoga Zakona. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava. Zahtjev stvarnopravno odgovornoj osobi Članak 270. (1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati da vlasnik opterećene nekretnine trpi iz njezine vrijednosti namirenje dospjelih a neispunjenih pojedinačnih obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona, ili njihove novčane protuvrijednosti. (2) Isto što i od vlasnika, može korisnik tereta zahtijevati od trećega koji samostalno posjeduje opterećenu nekretninu, te od plodouživatelja nekretnine opterećene stvarnim teretom. (3) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istog prava. (4) Na zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka i njegovo osvarenje na odgovarajući se način primjenjuju pravila o založnom pravu na nekretninama. Tužba korisnika tereta Članak 271. (1) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom ostvariti svoje pravo iz članka 268. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist i tuženikov čin uskraćivanja dužnih činidaba, odnosno čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tih činidaba. (2) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 269. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist, da su dospjele pojedinačne obveze iz članka 252. ovoga Zakona, te da je tuženik bio vlasnik opterećene nekretnine u trenutku njihova dospijeća za isplatu. (3) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 270. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist, da su dospjele pojedinačne obveze iz članka 252. ovoga Zakona, te da je tuženik vlasnik ili predmnjevani vlasnik opterećene nekretnine, odnosno njezin samostalni posjednik ili plodouživatelj. (4) Korisnik tereta može u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, staviti i ostvarivati zahtjeve iz članka 268. do 270. zajedno ili odvojeno. Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu Članak 272. Ako netko povrijedi pravo korisnika stvarnoga tereta nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, on se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava. Glava 6. PRESTANAK Propast stvari Članak 273. (1) Propašću opterećene, a i povlasne nekretnine prestaje i stvarni teret, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje, oživljava i on. (2) Što vrijedi za propast stvari, vrijedi i za slučaj da stvar bude stavljena izvan prometa. Odreknuće ovlaštenika Članak 274. (1) Stvarni teret prestaje valjanim jednostranim odreknućem njegova korisnika. (2) Odricanje od pojedinačnih obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona ne smatra se odreknućem od stvarnoga tereta. (3) Pojedini suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasne nekretnine ne može se odreći stvarnoga tereta u korist te nekretnine bez pristanka ostalih, ako je sadržaj tereta nedjeljiv. (4) Vlasnik povlasne nekretnine opterećene pravom plodouživanja ili založnim pravom ne može se odreći stvarnoga tereta u korist te nekretnine bez pristanka ovlaštenika tih prava. (5) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, on će prestati tek njegovim brisanjem. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta Članak 275. (1) Stvarni teret prestaje istekom vremena na koje je bio osnovan kao i ispunjenjem raskidnog uvjeta pod kojim je bio osnovan. (2) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, prestat će tek njegovim brisanjem. Ukinuće Članak 276. (1) Izgubi li stvarni teret razumnu svrhu, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se on ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukidanju donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je taj teret bio osnovan. (2) Stvarni će teret prestati na temelju odluke zemljišnoknjižnoga suda koji, nakon što je proveo postupak koji je za to predviđen zemljišnoknjižnim pravom, dopusti amortizaciju toga tereta. (3) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka stvarni će teret prestati brisanjem u zemljišnoj knjizi. (4) Sud nije ovlašten ukinuti javnopravni stvarni teret, ako zakonom nije drukčije određeno. Zaštita tuđega povjerenja Članak 277. (1) Stvarni teret koji nije upisan u zemljišnoj knjizi prestaje kad opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da on postoji. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na javnopravne stvarne terete, ako zakonom nije drukčije određeno. Prestanak korisnika Članak 278. (1) Stvarni teret koji je bio osnovan u korist određene osobe prestaje njezinom smrću odnosno prestankom osobnosti pravne osobe, ako nije drukčije određeno. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je stvarni teret izričito osnovan i za korisnikove nasljednike, nakon korisnikove smrti on traje dok ima onih koji nasljeđuju prvoga korisnika; njihovom se smrću teret gasi, ako nije drukčije određeno. (3) Ako je teret osnovan u korist jedne obitelji, prestaje kad ta obitelj izumre; u dvojbi se smatra da je osnovan za nasljednike, a tko tvrdi da je osnovan za obitelj, treba to i dokazati. Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti Članak 279. (1) Stvarni tereti prestaju ispunjenjem pretpostavaka određenih posebnim zakonom. (2) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem tereta u zemljišnoj knjizi, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Ako ukidanje tereta ima značenje izvlaštenja, osoba čije je pravo iz stvarnoga tereta time prestalo ima pravo na punu naknadu. Dio šesti PRAVO GRAÐENJA Glava 1. O PRAVU GRAÐENJA UOPÆE Pojam Članak 280. (1) Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. (2) Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom. (3) Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište. Sadržaj prava građenja Članak 281. (1) Tko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja; svaka tome suprotna odredba je ništava. (2) Nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno. (3) Pravo građenja ima sadržaj s kojim je osnovano, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati. Preinaka sadržaja Članak 282. (1) Preinaka sadržaja prava građenja dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom opterećene stvari, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini - tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava. (2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovarajući način ono što je određeno za osnivanje prava građenja na temelju pravnoga posla. Neodvojivost Članak 283. Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasništvo opterećenoga zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom građenja, ako zakonom nije drukčije određeno. Nositelj prava građenja Članak 284. (1) Nositelj prava građenja je osoba u čiju je korist to pravo osnovano ili je na nju prešlo. (2) Vlasnik zemljišta može biti nositelj prava građenja na svome zemljištu. Prometnost Članak 285. (1) Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo kao i druge nekretnine, ako nije što drugo određeno. (2) Pravo građenja je moguće opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom. (3) Zgrada koja je izgrađena dio je prava građenja, pa se prenosi, nasljeđuje i opterećuje zajedno s pravom građenja. Glava 2. STJECANJE Odjeljak 1. Osnivanje prava građenja Općenito Članak 286. (1) Pravo građenja osniva se na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koja se opterećuje, a i odlukom suda. (2) Pravo građenja je osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. a/ Osnivanje na temelju pravnoga posla Pravni temelj Članak 287. (1) Na temelju valjana pravnoga posla kojemu je cilj osnutak prava građenja osniva se to pravo izvođenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom. (2) Pravni posao iz stavka 1. ovoga članka nužno sadrži odredbe o osnivanju prava građenja na određenoj nekretnini, a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku. (3) Pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka može se pravo građenja ograničiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava. (4) Kad je zemljište u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ono optereti pravom građenja. Način osnivanja Članak 288. (1) Pravo građenja osniva se dvostrukim upisom toga prava u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje te njegovim upisom kao posebnoga zemljišnoknjižnoga tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku. (2) Upis prava građenja u zemljišnu knjigu kao tereta na zemljištu koje opterećuje moguć je samo na temelju pisanoga očitovanja volje njegova vlasnika da time optereti svoje zemljište; ali ako bi pravo građenja štetilo već upisanim ograničenim stvarnim pravima na zemljištu koje bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlaštenika tih prava. (3) Zgrada, bude li izgrađena, upisat će se kao da je izgrađena na pravu građenja. (4) U vlasnički list novoga uloška upisat će se nositelj prava građenja, i to će se, ako vlasnik zemljišta nije drukčije odredio, vlasnik upisati kao nositelj toga prava. (5) Kad zakonom nije što drugo određeno glede načina osnivanja prava građenja, njegove promjene i prestanka te glede zaštite povjerenja u zemljišne knjige, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 263. i 264. ovoga Zakona. b/ Osnivanje odlukom suda Osnivanje odlukom Članak 289. (1) Pravo građenja može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Na osnivanje prava građenja odlukom suda na odgovarajući se način primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda. Odjeljak 2. Stjecanje nečijega prava građenja Prijenos i nasljeđivanje Članak 290. (1) Na prijenos prava građenja na odgovorajući se način primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnoga posla, odluke suda i nasljeđivanja, ako nije što drugo određeno niti proizlazi iz pravne naravi prava građenja. (2) S pravom građenja ujedno se prenosi i vlasništvo zgrade izgrađene na pravu građenja; suprotna odredba je ništava. Glava 3. ZAŠTITA Zaštita prava građenja Članak 291. (1) Pravo građenja, dok nije izgrađena zgrada, a i nakon toga, uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti, koja se primjenjuju na odgovarajući način. (2) Pravo vlasništva zgrade izgrađene na pravu građenja uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava vlasništva, koja se primjenjuju na odgovarajući način. Glava 4. PRESTANAK Općenito Članak 292. (1) Pravo građenja prestaje propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika, rasterećenjem te ukinućem. (2) Pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad, zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka, bude izbrisano kao teret na zemljištu opterećenom tim pravom i kao posebno zemljišnoknjižno tijelo. Propast stvari i neki drugi razlozi Članak 293. Na prestanak prava građenja propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika i rasterećenjem, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o prestanku stvarnih tereta. Ukinuće Članak 294. (1) Ne bude li na pravu građenja izgrađena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka toga prava, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo građenja bilo osnovano. (2) Pravo građenja na kojem je bila izgrađena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestat će ukinućem kao da zgrada i nije bila izgrađena, ako nije u roku od šest godina ponovno izgrađeno barem u mjeri koliko je najnužnije da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni. (3) Rok iz stavka 2. ovoga članka počinje teći prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada srušena, ali ne teče dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao teći i rok dosjelosti. (4) Pravo građenja prestat će na temelju odluke o ukinuću tek brisanjem u zemljišnoj knjizi zbog ukinuća. Posljedice prestanka Članak 295. (1) S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno. (2) Na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovarajući će se način primjenjivati pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije što posebno određeno. (3) Vlasnik je dužan osobi kojoj je prestalo pravo građenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrjednija s tom zgradom nego bez nje. Tuđa prava Članak 296. (1) Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije što drugo određeno. (2) Založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan osobi čije je pravo građenja prestalo. (3) Služnosti, stvarni tereti i založna prava u korist i na teret prava građenja sa zgradom, ostaju kao služnosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa zgradom, a s dotadašnjim prvenstvenim redom. Dio sedmi ZALOŽNO PRAVO Glava 1. O ZALOŽNOM PRAVU UOPÆE Pojam Članak 297. (1) Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. (2) Što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno. Zalog Članak 298. (1) Založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari. (2) Jednako kao stvar, založnim pravom može biti opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Jednako kao stvar, založnim pravom može biti opterećeno i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka). (4) Sa zalogom su ujedno opterećene i sve njegove pripadnosti, ako nije što drugo određeno. (5) Pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom. (6) Ako dužnik jednom vjerovniku založi stvar, a kasnije drugomu založi njezine plodove, kasnije založno pravo djeluje samo glede onih plodova koji su u trenutku kad se zalažu već odvojeni, odnosno ubrani. (7) Založno pravo na brodovima i zrakoplovima uređuju odredbe ovoga Zakona ako nije uređeno posebnim zakonom. Neodvojivost Članak 299. (1) Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Založno pravo ne može se prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije što drugo određeno. Založni vjerovnik Članak 300. Zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjega vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava. Tražbina i založno pravo Članak 301. (1) Založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. (2) Jednako kao i postojeća tražbina, založnim se pravom može osigurati i da se iz vrijednosti zaloga namiri tražbina koja bi tek nastala nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta tražbina ispunjava pretpostavke za to iz stavka 1. ovoga članka. (3) Pored glavne tražbine iz stavka 1. ovoga članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine. (4) Dok traje založno pravo, namirenje tražbine osigurava zalog kao cjelina, uključivši sve njezine pripadnosti; ako se zalog podijeli, založno pravo nastavlja teretiti ono na što se zalog podijelio ili se od njega odvojilo; ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješćuje (pravo na naknadu, na osigurninu i dr.), založno pravo traje i dalje na tom pravu. (5) Založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije što drugo zakonom određeno. (6) Ako je založno pravo osnovano tako da osigurava namirenje određene tražbine iz vrijednosti više nekretnina kao jednoga zaloga (zajednička, simultana hipoteka), založni vjerovnik može slobodno birati odakle će namirivati svoju tražbinu, ako nije što drugo određeno. (7) Dužnik koji je radi osiguranja vjerovnikove tražbine osnovao založno pravo nije dužan ispuniti vjerovnikovu tražbinu ako mu se ne vrati zalog, odnosno dopustiti brisanje založnoga prava upisanoga u zemljišnoj knjizi. (8) Prestankom založnoga prava koje osigurava neku tražbinu ne prestaje sama po sebi i ta tražbina. Prednost pri namirivanju Članak 302. (1) Tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu, ako nije što drugo zakonom određeno. (2) Ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu. (3) Mjesto u prvenstvenom redu određuje se prema trenutku nastanka založnoga prava, ako zakonom nije drukčije određeno. (4) Prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je moguće valjano ustupiti mjesto u prvenstvenom redu određuju se pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Prometnost Članak 303. (1) Založno se pravo može otuđiti i naslijediti samo zajedno s tražbinom koju osigurava. (2) Založno se pravo može opteretiti podzalogom. (3) Za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo zakonom nije određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Založno pravo kao hipoteka Članak 304. (1) Dobrovoljno založno pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlašćuje da drži zalog u posjedu jest hipoteka. (2) Na nekretninama je moguće osnovati založno pravo jedino kao hipoteku. (3) Na pokretnim stvarima i pravima koja se mogu steći jedino upisom u javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti, moguće je osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na način određen za to zakonom (registarsko založno pravo). (4) Na hipoteku osnovanu na stvarima iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se posebne zakonske odredbe, a podredno će se na odgovarajući način primijeniti i odredbe ovoga Zakona koje uređuju založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi takve hipoteke. Glava 2. STJECANJE Odjeljak 1. Osnivanje založnoga prava Davanje u zalog Članak 305. (1) Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom. (2) Založno je pravo osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. a/ Osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava Izvođenje iz vlasništva zaloga Članak 306. (1) Na temelju pravnoga posla kojemu je cilj osnivanje založnoga prava na određenoj stvari ili pravu radi osiguranja namirenja određene tražbine iz vrijednosti zaloga osniva se dobrovoljno založno pravo njegovim izvođenjem iz vlasništva stvari, odnosno pripadanja prava koje se njime opterećuje, a na način određen zakonom. (2) Kad je stvar koja se zalaže u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika i kad pravo koje se zalaže pripada nekolicini osoba, samo sve one suglasno mogu odrediti davanje u zalog tih stvari ili prava; no svatko čiji je idealni dio stvari ili prava, može ga dati u zalog ne tražeći suglasnost ostalih. Založni ugovor Članak 307. (1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo. (2) Na ugovor o davanju u zalog primjenjuju se pravila koja vrijede za naplatne ugovore, ako nije što posebno propisano. (3) Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom. (4) Ništave su odredbe da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme, da dužnik ne može zalog nikad iskupiti, ili da ne može nikomu drugomu dopustiti da osnuje založno pravo na istom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon dospijeća osigurane tražbine smio zahtijevati prodaju zaloga. (5) Ništave su i odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe, ali nisu ništave ako zalog ima propisanu cijenu. (6) Da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku. Način dobrovoljnoga davanja u zalog pokretnina Članak 308. (1) Dobrovoljno ugovorno založno pravo na pokretnoj stvari stječe vjerovnik kad ona na temelju založnoga ugovora bude predana u posjed njemu ili onomu koga on odredi. (2) Ako je stvar iz stavka 1. ovoga članka već založena nekomu, daljnje založno pravo steći će na njoj novi vjerovnik time što će zalogodavac obavijestiti o novom davanju u zalog vjerovnika kod kojega se stvar nalazi i narediti mu da je nakon prestanka svoga založnoga prava preda drugom založnom vjerovniku. Način dobrovoljnoga davanja u zalog nekretnina Članak 309. (1) Dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno. (2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba založnoga prava na nekretnini, ono će se osnovati predbilježbom pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu. (3) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, osniva se dobrovoljno založno pravo polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu toga prava na njoj; za to se polaganje uzima da je uknjižba, odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima u zemljišnu knjigu, ako zakonom nije što drugo određeno. (4) Odredbe ovoga Zakona o osnivanju dobrovoljnoga ugovornoga založnoga prava na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak založnoga prava na nekretninama do kojih dolazi na temelju pravnih poslova. Način dobrovoljnoga davanja u zalog prava Članak 310. (1) Dobrovoljno založno pravo na vrijednosnim papirima koji glase na donositelja stječe vjerovnik jednako kao i na pokretnim stvarima, na papirima po naredbi založnim indosamentom, na papirima koji glase na ime, kao i na tražbinama - ustupom radi osiguranja i obavještavanjem dužnikova dužnika o tom ustupu, a na ostalim pravima na način koji je predviđen za prijenos tih prava, ako što drugo nije zakonom određeno. (2) Na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o njima nije izdan vrijednosni papir, stječe se založno pravo upisom u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis podatka o osnutku založnoga prava, koju podnosi osoba čije se pravo zalaže, prilažući založni ugovor. (3) Prvenstveni red založnih prava osnovanih na način iz stavka 2. ovoga članka, određuje se odgovarajućom primjenom pravila zemljišnoknjižnoga prava, ako zakonom nije drukčije određeno. b/ Osnivanje sudskoga i zakonskoga založnoga prava Osnivanje prisilnoga sudskoga založnoga prava Članak 311. (1) Prisilno sudsko založno pravo osniva se na temelju odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine. Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju pretpostavke pod kojima sud može odlučiti da se osnuje prisilno založno pravo. (2) Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka osniva se prisilno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju. (3) Tko na nekretnini stekne založno pravo na temelju odluke suda, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi. Osnivanje dobrovoljnoga sudskoga založnoga prava na pokretnim i nepokretnim stvarima Članak 312. (1) Sudsko založno pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima osniva se dobrovoljno na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine. (2) Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak oblikovanja založnoga ugovora u sudski zapisnik o sporazumu stranaka o osiguranju tražbine zalogom i njegove pravne učinke. (3) Na temelju sporazuma stranaka iz stavka 1. ovoga članka osniva se dobrovoljno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju. (4) Tko na nekretnini stekne založno pravo po odredbama ovoga članka, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi. Osnivanje dobrovoljnoga sudskoga založnoga prava na pravima Članak 313. (1) Sudsko založno pravo na pravima osniva se dobrovoljno na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određene tražbine, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine. (2) Zakonske odredbe koje uređujući sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak i pravne učinke sporazuma stranaka o osiguranju tražbina zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na odgovarajući se način primjenjuju i na davanje u zalog prava. (3) Na temelju sporazuma stranaka iz stavka 1. ovoga članka osniva se sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnoga prava na pravu. Osnivanje zakonskoga založnoga prava Članak 314. (1) Zakonsko založno pravo osniva se ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon. (2) Zakonsko založno pravo na nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga vjerovnika. c/ Osnivanje podzaložnoga prava Dobrovoljno podzaložno pravo Članak 315. (1) Založni vjerovnik može založenu mu pokretnu stvar koju posjeduje dalje založiti u granicama svojega prava na namirenje iz nje, a na pravnom temelju i na način određen za osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava; založi li je, osnovano je na zalogu podzaložno pravo podzaložnoga vjerovnika. (2) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini može, u granicama svojega prava na namirenje iz te nekretnine, osnovati na postojećem založnom pravu (hipoteci) hipoteku u korist treće osobe (nadhipoteku) i bez pristanka založnoga dužnika, a na pravnom temelju i na način određen za osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava na nekretninama; učini li to, osnovana je na hipoteci nadhipoteka kao podzaložno pravo podzaložnoga vjerovnika. (3) Bude li založni dužnik obaviješten da je zalog dalje založen podzaložnom vjerovniku, može podmiriti dug svomu vjerovniku samo ako na to pristane onaj koji ima podzaložno pravo, ili tako da položi dug u sud; inače zalog ostaje založen za podzaložnoga vjerovnika. Sudsko i zakonsko podzaložno pravo Članak 316. (1) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se prisilno sudsko podzaložno pravo na temelju sudske odluke, a na način kako se osniva sudsko založno pravo. (2) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se dobrovoljno sudsko podzaložno pravo na temelju založnoga ugovora, oblikovanoga u sudski zapisnik o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu u postupku osiguranja novčane tražbine, a na način kako se osniva sudsko založno pravo. (3) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se zakonsko podzaložno pravo ispunjenjem pretpostavaka koje za osnivanje zakonskoga založnoga prava odredi posebni zakon. Pošto bude osnovano, zakonsko podzaložno pravo na nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga vjerovnika. d/ Zaštita povjerenja Stjecanje od nevlasnika Članak 317. (1) Ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnoga založnoga prava dobio u zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka njezina vlasnika, stekao je time založno pravo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi mogao steći i pravo vlasništva na toj stvari od nevlasnika, odnosno od osobe koja nije ovlaštena tako pravno raspolagati stvarju; to na odgovarajući način vrijedi i ako je dobio u zalog vrijednosni papir na donositelja. (2) Na stjecanje dobrovoljnoga podzaložnoga prava kad je vjerovnik dobio tu stvar u zalog bez pristanka založnoga vjerovnika čija tražbina osigurava taj zalog, na odgovarajući se način primjenjuje odredba stavka 1. ovoga članka. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige Članak 318. Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava. Odjeljak 2. Stjecanje nečijega založnoga prava Prijenos Članak 319. Prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnoga pravnoga temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Posjed i upis Članak 320. (1) Ako založni dužnik nije pristao da pokretna stvar koja je zalog bude predana u neposredan posjed novom vjerovniku zalogom osigurane tražbine, zalog ostaje u posjedu prenositelja tražbine da ga čuva za založnoga vjerovnika kao posrednoga posjednika; vrijedi i za predaju vrijednosnoga papira na donositelja. (2) Novi će vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo. Glava 3. VJEROVNIKOVA OVLAŠTENJA DO NAMIRENJA Odjeljak 1. Ovlaštenja glede založenih pokretnina Pravo na posjed Članak 321. (1) Založni vjerovnik ima na temelju svoga dobrovoljnoga založnoga prava na pokretnoj stvari pravo posjedovati tu stvar. (2) Ako nije što drugo određeno, založni vjerovnik ima pravo na neposredni posjed zaloga. (3) Založni vjerovnik koji je stekao založno pravo na stvari koja je u tom času već bila založena nekomu drugomu zadovoljit će se posrednim posjedom te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj koji je prije stekao založno pravo na njoj. (4) Založni vjerovnik čija je tražbina osigurana sudskim, zakonskim ili registarskim založnim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari. Čuvanje i povrat zaloga Članak 322. (1) Založni vjerovnik treba zalog koji posjeduje čuvati pažnjom dobroga domaćina, a u protivnom odgovara za štetu. (2) Založni je vjerovnik ovlašten rabiti zalog koji posjeduje i dati ga drugomu na uporabu samo ako mu je to dopustio založni dužnik, ili je to nužno da bi ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga. (3) Kad prestane tražbina koja je zalogom osigurana, založni je vjerovnik dužan zalog bez odgađanja vratiti onomu od koga ga je primio u posjed. (4) Založni dužnik može i prije nego što prestane tražbina, ako mu je nužno da zalog ima u svome neposrednom posjedu, zahtijevati da mu ga založni vjerovnik vrati, ako mu u zamjenu dade neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a čuvanje ne zahtijeva veći trud, troškove i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari. (5) Pravo založnoga vjerovnika na naknadu troškova koje je imao za zalog, kao i smije li ga zadržati dok mu ne budu podmireni, prosuđuje se odgovarajućom primjenom pravila o posjednikovim prigovorima u slučaju kad vlasnik zahtijeva povrat stvari. (6) Zahtjevi založnoga dužnika prema založnom vjerovniku zbog pogoršanja založene mu stvari zastarijevaju u roku od jedne godine od dana kad mu je stvar vraćena. U jednakom roku zastarijevaju i zahtjevi založnoga vjerovnika od založnoga dužnika za naknadu troškova učinjenih radi poboljšanja stvari koju je imao u zalogu. Plodovi zaloga Članak 323. (1) Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku. (2) Založni vjerovnik koji neposredno posjeduje založenu stvar ovlašten je plodove i druge koristi od te stvari ubrati i sebi uzeti, osim ako se obvezao da to neće činiti. (3) Plodovi koje je za sebe ubrao založni vjerovnik postaju time njegovo vlasništvo, a njihova se vrijednost prebija s njegovom tražbinom, i to u prvom redu s troškovima na čiju naknadu vjerovnik ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom. Uzimanje iz vjerovnikova posjeda Članak 324. Založni dužnik može zahtijevati putem suda da se zalog oduzme iz neposrednoga posjeda založnoga vjerovnika te se preda nekoj trećoj osobi da ga čuva za račun vjerovnika kao posrednoga posjednika, ako založni vjerovnik ne čuva zalog kako treba, ako ga neovlašteno rabi ili ga je neovlašteno dao drugomu na uporabu, ili je za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga premda se obvezao da to neće činiti. Davanje u podzalog Članak 325. Založni je vjerovnik ovlašten dati zalog koji posjeduje u podzalog, pa i protiv zabrane založnoga dužnika ili zalogodavca, ali će odgovarati i za slučajnu propast i oštećenje zaloga do kojih inače ne bi došlo. Skriveni nedostatci Članak 326. (1) Pokaže li se da zalog ima neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik nije znao niti trebao znati kad je zalog primio u posjed, a zbog kojega zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane tražbine, založni je vjerovnik ovlašten zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog. (2) Nedostatak zaloga, pa makar zalog i propao, ne ovlašćuje založnoga vjerovnika da zbog toga raskine obvezni odnos u kojem je njegova tražbina bila osigurana tim zalogom. Nužna prodaja zaloga Članak 327. (1) Ako se pokretna stvar koju je založni vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na vrijednosti iz nekoga razloga koji nije u skrivenim nedostacima stvari, pa postoji opasnost da zalog postane nedovoljan za osiguranje tražbine založnoga vjerovnika, založni dužnik ima pravo zahtijevati da se zalog odmah proda po burzovnoj ili tržišnoj cijeni te dovoljan dio cijene položi kod suda radi osiguranja vjerovnikove tražbine. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ima i založni vjerovnik; ali, zatraži li nužnu prodaju zaloga, založni dužnik može prodaju izbjeći dade li u zamjenu neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a njegovo čuvanje ne zahtijeva veći trud, troškove i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari. Zaštita zaloga Članak 328. Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i vlasniku založene stvari, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega prava na zalogu, a osobito ima pravo: - zahtijevati od onoga koji bespravno posjeduje založenu stvar da mu je preda; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva, - zahtijevati od onoga koji ga u njegovu pravu glede založene stvari bespravno uznemirava na drugi način a ne oduzimanjem te stvari da ga prestane uznemiravati; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva, - zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostacima; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila o odgovornosti za stvarne i pravne nedostatke, - zahtijevati nužnu prodaju zaloga. Odjeljak 2. Ovlaštenja glede založenih nekretnina Založno pravo bez posjeda Članak 329. (1) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) nema pravo na posjed založene nekretnine, niti ima pravo ubirati i prisvajati njezine plodove i druge koristi od nje, ili bilo kako upotrebljavati tu nekretninu. (2) Odredba ugovora ili drugoga pravnoga posla suprotna stavku 1. ovoga članka je ništava, ako nije što drugo određeno zakonom. (3) Što je određeno o pravnom položaju vjerovnika čija je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini, na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnika čija je tražbina osigurana sudskim ili zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko založno pravo. Održanje vrijednosti zaloga Članak 330. (1) Ako hipotekarni dužnik čini nešto što dovodi u opasnost ili smanjuje vrijednost nekretnine opterećene hipotekom, hipotekarni je vjerovnik ovlašten zahtijevati da hipotekarni dužnik propusti to činiti, a ako to ne propusti, može i prije dospijeća zahtijevati prisilnu naplatu tražbine osigurane hipotekom. (2) Postupci hipotekarnoga dužnika iz stavka 1. ovoga članka, pa ma zbog njih zalog i propao, ne ovlašćuju založnoga vjerovnika da zbog toga raskine obvezni odnos u kojem je njegova tražbina bila osigurana hipotekom. Civilni plodovi nekretnine kao zalog Članak 331. (1) Kad je založnom vjerovniku založeno samo pravo na plodove koje nekretnina daje posredovanjem kakva pravnoga odnosa, on ih ima pravo ubrati. (2) Vrijednost plodova iz stavka 1. ovoga članka koje je založni vjerovnik ubrao, prebija se s njegovom tražbinom; u prvom redu s troškovima na čiju naknadu ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom. Zaštita Članak 332. (1) Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i vlasniku založene nekretnine, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega založnoga prava na nekretnini, a osobito ima pravo: - zahtijevati zaštitu svojega povrijeđenoga založnoga prava sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava, - zahtijevati da založni dužnik ili treći propušta činiti glede založene nekretnine ono što dovodi u opasnost ili smanjuje njezinu vrijednost, - zahtijevati da se njemu preda ono što daje založena stvar posredovanjem kakva pravnoga odnosa, ako je njemu založeno pravo na te plodove. (2) Na zahtjeve koje založni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti glede založene mu stvari, na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za vlasnika, odnosno predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva. Odjeljak 3. Ovlasti glede zaloga prava Opće pravilo Članak 333. (1) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s pokretnom stvari ima glede toga prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena pokretna stvar, ako nije što drugo zakonom određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava. (2) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s nekretninom, ima glede tog prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena nekretnina, ako nije što drugo zakonom određeno ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava. Posebno o zalogu tražbine Članak 334. (1) Založni vjerovnik kojemu je založena nečija tražbina dužan je poduzeti mjere potrebne za očuvanje te tražbine. (2) Ako založena tražbina daje kamate ili kakva druga povremena davanja, založni ih je vjerovnik dužan naplatiti. Njihova će se vrijednost prebiti s troškovima na čiju naknadu ima založni vjerovnik pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik i napokon s glavnicom. (3) Kad založena tražbina dospije za ispunjenje, založni je vjerovnik dužan učiniti što je potrebno da je dužnik ispuni i primiti ispunjenje. (4) Ispunjenjem založene tražbine založno pravo prelazi na stvar kojom je tražbina ispunjena, ali kad je na ime ispunjenja založene mu tražbine založni vjerovnik primio novac, dužan je položiti ga u sud. Jedino ako je tražbina založnog dužnika već dospjela, ovlašten je od primljenoga novca zadržati koliko mu se duguje, a ostatak je dužan predati zalogodavcu. Zaštita zaloga Članak 335. (1) Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i onomu čije je založeno pravo, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega založnoga prava na tom zalogu, a osobito ima pravo: - zahtijevati od dužnika založene tražbine dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje ta tražbina, odnosno od trećega zahtijevati ono što je primio na ime dospjelih kamata i drugih povremenih davanja, - zahtijevati od dužnika da mu ispuni založenu tražbinu koja je dospjela, odnosno od trećega zahtijevati ono što je primio na ime ispunjenja založene tražbine. (2) Na zahtjeve koje založni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti na založenom mu pravu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za odgovarajuće zahtjeve založnoga vjerovnika kojemu je založena pokretna odnosno nepokretna stvar, a podredno obveznopravna pravila koja vrijede za vjerovnika koji ostvaruje svoje pravo. Glava 4. OSTVARENJE PRAVA NA NAMIRENJE Pravo na namirenje založnoga vjerovnika Članak 336. (1) Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. (2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. (3) Založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. (4) Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine. (5) Zahtijeva li založni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku; naprotiv, proda li se zalog za više od vjerovnikove tražbine, višak je dužnikov. (6) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar na kojoj se provodi postupak prisilnoga namirenja nečije tražbine prodajom zaloga ovlašten je otkupiti tražbinu zbog koje se provodi taj postupak, ali to može učiniti najkasnije do početka javne prodaje. (7) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela tražbina, ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja iz toga pologa. Namirivanje izvansudskim putem Članak 337. (1) Svoje pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ovlašten je založni vjerovnik ostvarivati izvansudskim putem, ako je predmet založnoga prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a založni je dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio takvo namirivanje. (2) Ako je pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje tražbine iz trgovačkoga posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga. (3) Kad je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje. (4) Ako je založnom vjerovniku, koji je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, založena takva pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili tržišnu cijenu, on je ovlašten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlaštena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari i prava. (5) Ako je u zalog dan novac, založni je vjerovnik ovlašten svoju dospjelu tražbinu osiguranu tim zalogom namiriti zadržavši za sebe odgovarajući iznos. Isto vrijedi i kad vjerovnik namiruje svoju dospjelu tražbinu iz novca koji primi na ime založene mu tražbine ili na ime kamata odnosno drugih povremenih davanja koja daje založena tražbina, ili iz založenih plodova koje nekretnina daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa. (6) Ako je založni vjerovnik ovlašten za sebe ubrati plodove od pokretne stvari koja mu je predana u zalog, vrijednost ubranoga prebija se po samom zakonu u trenutku ubiranja s tražbinom osiguranom zalogom, pa ma i ona nije dospjela; založni je dužnik ovlašten u svako doba zahtijevati da mu vjerovnik o svom trošku izda priznanicu o tom prijeboju. Isto na odgovarajući način vrijedi i za vrijednost drugih koristi koje je založni vjerovnik ovlašteno imao od založene stvari. (7) Vjerovnik koji je neovlašteno ostvarivao svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ili ga je ostvarivao na način na koji nije bio ovlašten, odgovara za svaku štetu koja bi odatle proizašla. Zabilježba otkaza i tužbe Članak 338. (1) Kad je, da bi došao do namirenja svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine, vjerovniku potrebno da prethodno putem parnice ishodi pravomoćnu presudu kojom će biti naređeno založnom vjerovniku da je dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti zaloga, ili presudu kojom će osobno dužniku biti naređeno da podmiri vjerovnikovu tražbinu, ovlašten je zahtijevati da se u zemljišnim knjigama zabilježi tužba protiv vlasnika nekretnine; isto je tako ovlašten zahtijevati da se zabilježi otkaz o kojemu ovisi dospijeće tražbine. (2) Zabilježeni će otkaz ili tužba djelovati i protiv svakoga kasnijega vlasnika nekretnine, pa će se na temelju ovršne presude čije je donošenje ishođeno zabilježenom tužbom ili zabilježenim otkazom moći provesti ovrhu namirenjem iz nekretnine bez obzira tko je u međuvremenu postao njezinim vlasnikom. Glava 5. ZAŠTITA Zahtjev za poštovanje založnoga prava Članak 339. (1) Založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ima svaki pojedini od više ovlaštenika istoga založnoga prava. (3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva. Tužba založnoga vjerovnika Članak 340. Da bi založni vjerovnik mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 339. ovoga Zakona, mora dokazati svoje založno pravo i tuženikov čin onemogućivanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava. Tužba predmnjevanoga založnoga vjerovnika Članak 341. (1) Pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga založnoga prava ima, poput onoga koji je dokazao svoje založno pravo, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda zaloga, odnosno da je barem postojao upis njegova založnoga prava na nekretnini u zemljišnoj knjizi (predmnjevani založni vjerovnik). (2) Na pravo predmnjevanoga založnoga vjerovnika na zaštitu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o tužbi predmnjevanoga vlasnika. Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu Članak 342. Ako netko povrijedi založno pravo na nekretnini nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, založni se vjerovnik ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava. Glava 6. PRESTANAK Propast zaloga Članak 343. Propadne li zalog a da na njegovo mjesto nije stupila druga stvar ili pravo, založno pravo prestaje, ali tražbina ostaje i nadalje. Odreknuće Članak 344. (1) Založno pravo prestaje valjanim odreknućem založnoga vjerovnika. (2) Uzima se da se založni vjerovnik odrekao svoga založnoga prava ako je bezuvjetno vratio posjed zaloga dužniku; no, inače založno pravo ne prestaje gubitkom posjeda zaloga. (3) Pojedini od više vjerovnika tražbine osigurane založnim pravom ne može se valjano odreći toga založnoga prava bez pristanka ostalih. (4) Vjerovnik tražbine koja je opterećena nečijim podzaložnim pravom ili pravom osobne služnosti ne može se bez pristanka ovlaštenika tih prava valjano odreći založnoga prava koje osigurava tu tražbinu. (5) Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, ono će prestati tek kad zbog odreknuća bude izbrisano u zemljišnoj knjizi. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta Članak 345. (1) Založno pravo koje je ograničeno rokom ili raskidnim uvjetom prestaje zbog isteka toga roka ili ispunjenja uvjeta, ali će založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestati tek brisanjem toga prava. (2) Založno pravo neće prestati ako je i istekao rok ili se ispunio raskidni uvjet, ako pripada založnom vjerovniku koji nije znao niti je iz zemljišne knjige morao znati za to ograničenje kad je stjecao tražbinu osiguranu založnim pravom. Prestanak osigurane tražbine Članak 346. Založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno. Raspolaganje neizbrisanom hipotekom Članak 347. (1) Da bi založno pravo na nekretnini prestalo, nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravala, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. (2) Dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik njome opterećene nekretnine može na temelju priznanice ili druge isprave koja dokazuje prestanak tražbine osigurane tom hipotekom, prenijeti tu hipoteku na novu tražbinu koja nije veća od one upisane koja je prestala. (3) Prava na to raspolaganje hipotekom iz stavka 2. ovoga članka ne može se vlasnik odreći pri osnivanju hipoteke, ali ako se nekomu obvezao da će ishoditi brisanje određene hipoteke, i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno kod te hipoteke, on ipak ne može njome raspolagati. (4) Ako se nakon prestanka hipotekom osigurane tražbine proda nekretnina u ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine ili se nad njom uspostavi prisilna uprava, a hipoteka nije izbrisana niti je nekretnina ili založno pravo preneseno komu drugomu, neće se prilikom razdiobe kupovnine uzimati u obzir ta hipoteka. (5) Vlasniku pripada pravo na dio kupovnine samo onda ako hipotekom osigurana tražbina još postoji prema trećoj osobi, ili ako vlasniku pripada naknada za ispunjenje te tražbine. Zabilježba pridržaja prvenstvenoga reda Članak 348. (1) U slučaju brisanja hipoteke može vlasnik istodobno ishoditi da se u zemljišnoj knjizi zabilježi da je za upis nove hipoteke do visine izbrisane pridržan prvenstveni red za vrijeme od tri godine od odobrenja te zabilježbe. Promijeni li se vlasništvo, taj pridržaj djeluje i u korist novoga vlasnika, ali u slučaju prisilne javne dražbe te nekretnine ovaj se pridržaj ne uzima u obzir, ako nije iskorišten prije zabilježbe rješenja kojim je dopuštena ovrha na toj nekretnini radi naplate nečije novčane tražbine. (2) Vlasnik nekretnine može zahtijevati da se u prvenstvenom redu i do visine hipoteke kojom je nekretnina opterećena upiše hipoteka za novu tražbinu, ali s ograničenjem da će nova hipoteka imati pravni učinak jedino ako se brisanje stare hipoteke uknjiži u roku od godine dana od odobrenja upisa nove. (3) Ako se u roku iz stavka 2. ovoga članka ne zatraži brisanje stare hipoteke ili ono ne bude dopušteno, prestat će nova hipoteka čim protekne rok te će se ona brisati po službenoj dužnosti, zajedno sa svim upisima koji se na nju odnose. Brisanje stare hipoteke ovlašten je tražiti ne samo hipotekarni dužnik nego i vjerovnik u čiju je korist upisana nova hipoteka. (4) Ako je starija hipoteka opterećena, nova koja je upisana na njezinu mjestu u prvenstvenom redu imat će pravni učinak jedino uz daljnji uvjet da se taj teret izbriše ili s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku. Ako starija hipoteka tereti više nekretnina zajednički (simultano), nova dobiva pravni učinak jedino uz daljnji uvjet da se starija hipoteka izbriše na svim nekretninama koje tereti. (5) Odredbe ovoga članka primjenjivat će se na odgovarajući način i kad bi nova tražbina trebala stupiti na mjesto dviju ili više hipotekarnih tražbina koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge. Zaštita tuđega povjerenja Članak 349. Založno pravo na nekretnini koje nije upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad njime opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da ono postoji. Prestanak založnoga vjerovnika Članak 350. Založno pravo prestaje ako pravna osoba koja je založni vjerovnik izgubi svoju osobnost, a nema sveopćega pravnoga sljednika; ali založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestat će tek brisanjem. Ukinuće Članak 351. (1) Založno pravo na nekretninama prestaje ukinućem na temelju odluke zemljišnoknjižnoga suda koji, nakon što provede postupak koji je za to predviđen odredbama zakona koji uređuje zemljišnoknjižno pravo, dopusti amortizaciju hipoteke. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka založno će pravo prestati brisanjem u zemljišnoj knjizi. Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti Članak 352. (1) Založna prava prestaju ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon. (2) Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Ako ukidanje založnog prava ima značenje izvlaštenja, založni vjerovnik ima pravo na punu naknadu, a isto tako i nositelji stvarnih prava na tražbini koja je bila osigurana ukinutim založnim pravom. Prestanak sudskoga i zakonskoga založnoga prava Članak 353. (1) Ako nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomoćnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga. (2) Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano, ako nije što drugo zakonom određeno. Ako je upisano u zemljišnu knjigu, prestaje tek brisanjem. Dio osmi STVARNA PRAVA STRANIH OSOBA Primjena zakona na strane osobe Članak 354. (1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je što drugo zakonom ili međunarodnim ugovorom određeno. (2) Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari, niti na ograničena stvarna prava. Strane osobe Članak 355. (1) Fizička osoba smatra se sa stajališta ovoga Zakona stranom kad nema državljanstvo Republike Hrvatske, osim ako je što drugo određeno zakonom. (2) Ne smatraju se sa stajališta ovoga Zakona stranim osobama one koje nemaju državljanstvo Republike Hrvatske, ali su iseljenici s područja Republike Hrvatske ili su njihovi potomci, a tijelo državne uprave nadležno za odlučivanje o državljanstvu utvrdilo je da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje državljanstva Republike Hrvatske. (3) Pravna osoba smatra se sa stajališta ovoga Zakona stranom osobom kad ima registrirano sjedište izvan područja Republike Hrvatske, osim ako je što drugo zakonom određeno. Vlasništvo nekretnina Članak 356. (1) Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske. (2) Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Strane osobe bez državljanstva koje su iseljenici s područja bivše SFRJ ili su potomci takvih osoba mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to stjecanje dade ministar zadužen za iseljeništvo, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske. (4) Tko se smatra iseljenikom, određuje se posebnim propisom. Suglasnost i mišljenje Članak 357. (1) Ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra vanjskih poslova ili ministra zaduženoga za iseljeništvo, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ne proizvodi pravni učinak bez suglasnosti nadležnoga ministra. (2) O davanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu. (3) Kad odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, nadležni ministar po službenoj dužnosti pribavlja prethodno mišljenje ministra pravosuđa Republike Hrvatske. (4) Strana osoba kojoj je uskraćena suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može ponoviti zahtjev za davanje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine prije nego što protekne pet godina od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen. Nekretnine na isključenom području Članak 358. (1) Strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno. (2) Stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. (3) Ako strana osoba ne može na području iz stavka 1. ovoga članka steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja. Dio deveti PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Glava 1. PRETVORBA DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA Opće odredbe o pretvorbi Članak 359. (1) Što je odredbama ove glave određeno o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu za nositelje tih prava, vrijedi i za njihove nasljednike i druge pravne sljednike. (2) Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja Članak 360. (1) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. (2) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju na sva stvarna prava. (4) Za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva. Pretvorba prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta Članak 361. (1) Pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu. (3) Za upise prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka u zemljišnim knjigama koji su izvršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uzet će se da su upisi prava vlasništva. Predmnjeve Članak 362. (1) Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. (2) Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. (3) Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. (4) Što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu. Zaštita pretvorenih prava Članak 363. (1) Osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, odnosno od nekadašnjega prava korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, ima pravo na zaštitu svoga prava kao svaki vlasnik, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 161. do 168. ovoga Zakona, ako nije što posebno određeno zakonom. (2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka koja se ne može osloniti na predmnjevu vlasništva, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja. Upis neuknjiženih prava na nekretninama Članak 364. (1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, ako ovim člankom Zakona nije što drugo propisano. (2) Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva protiv knjižnoga prednika koji je u zemljišnu knjigu upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Ako je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja izvanknjižno bilo prenašano na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist onoga koji dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe. (3) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu prava vlasništva na temelju privatnih isprava na kojima nije ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi, ako je, nakon promjene osobe ovlaštene na to raspolaganje, tu ispravu supotpisala i svoj potpis ovjerovila osoba koja je u času ovjere ovlaštena na potpisivanje takvih isprava, ili osoba koja je u času ovjere ovlaštena za potpisivanje takvih isprava kao pravni sljednik osobe koja je nekretninom raspolagala, ili državni pravobranitelj Republike Hrvatske u slučajevima kad osoba koja je nekretninom raspolagala nema pravnoga sljednika. (4) Da bi zemljišnoknjižni sud dopustio uknjižbu po odredbi stavka 3. ovoga članka, uz izjavu supotpisanu prema pravilima iz toga stavka treba priložiti javnu ili javnoovjerovljenu ispravu iz koje je vidljiva ovlast supotpisnika, te dokaz o pravnom sljedništvu ili njegovu izostanku. (5) Smatrat će se da je osoba čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi dopustila upis u korist stjecatelja i kad je izjavu o tome u propisanom obliku dala osoba ovlaštena na supotpis po stavku 3. ovoga članka. (6) Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. (7) Odredbe stavka 1. do 6. ovoga članka vrijede na odgovarajući način i za izvanknjižne nositelje ograničenih stvarnih prava na nekretninama, ako nije što drugo zakonom određeno. Upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta Članak 365. (1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 364. ovoga Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano. (2) Zemljišnoknjižni će sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. (3) U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima uvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta. (4) U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavku 3. ovoga članka, zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način. (5) Ako je pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja preneseno na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist zadnjeg nositelja toga prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe. (6) Tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo. Glava 2. USPOSTAVA PRAVNOGA JEDINSTVA NEKRETNINE Jedinstvenost nekretnine Članak 366. (1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. (2) Uspostava jedinstvenosti nekretnine provodi se po odredbama ove glave, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (3) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. (4) Kad dvostrano ili jednostrano obvezni ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio. Odjeljak 1. Uspostava jedinstva zemljišta i zgrade Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade Članak 367. (1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade. (2) Nadležni će sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odrediti spajanje zemljišnoknjižnih uložaka u jedan na zahtjev vlasnika zgrade. (3) Ukinut. (3) U slučaju kad se zbog uspostave jedinstva nekretnine spaja više zemljišnoknjižnih tijela u jedno, ne dira se u prava koja su do tog spajanja postojala u korist ili na teret jednoga i drugoga zemljišnoknjižnoga tijela, nego će se po službenoj dužnosti upisati u korist, odnosno na teret odnosnoga suvlasničkoga dijela; a ako to nije moguće, upisat će se u korist, odnosno na teret spojenoga tijela, svako s onim prvenstvenim redom koje ima prema vremenu svoga nastanka, odnosno prema provedenom ustupu prvenstva. Pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade Članak 368. (1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade. (2) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, a na tom je zemljištu upisano pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u korist vlasnika te zgrade, nadležni će sud na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stavka 1. ovoga članka na temelju obavijesti nadležnoga katastarskoga tijela da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada. (3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali na zemljištu nije upisano pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u korist vlasnika te zgrade, nadležni će sud na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stavka 1. ovoga članka na temelju ovršne odluke vlasti kojom je radi izgradnje zgrade dodijeljeno pravo korištenja njegovu nositelju, s rješenjem o oduzimanju građevinskoga zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i o davanju toga zemljišta na korištenje, s ugovorom o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju, te obavijesti nadležnoga katastarskoga tijela da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada. (4) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali to zemljište nije upisano u zemljišnu knjigu, vlasnik te zgrade steći će vlasništvo cijele nekretnine odgovarajućom primjenom odredaba stavka 3. ovoga članka, s time da će, umjesto upisom u zemljišnu knjigu, vlasništvo nekretnine steći polaganjem u sud isprave na temelju koje bi se inače mogao dopustiti upis prema odredbi stavka 3. ovoga članka; na to će se na odgovarajući način primijeniti odredba članka 120. stavka 4. ovoga Zakona. Pravno sjedinjenje nekretnine i pretvorba prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja Članak 369. (1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u društvenom vlasništvu, a pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja zgradom pripadalo je pravnoj osobi različitoj od one kojoj je pripadalo pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja zemljištem, pravo vlasništva cijele nekretnine steći će vlasnik zgrade na način određen člancima 367. i 368. ovoga Zakona, koji se primjenjuju na odgovarajući način. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka vlasnik je osoba čije se pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja pretvorilo u pravo vlasništva prema odredbama ovoga ili posebnoga zakona. Odjeljak 2. Uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade Povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom Članak 370. (1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno. (2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. (3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta. (4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti. (5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka. (6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka. Članak 371. Prestao važiti. Posebni dijelovi nastali prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom Članak 372. (1) Tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku. (3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona provedena prenamjena, nadogradnja, pregradnja ili dogradnja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nadležni će sud na zahtjev zainteresirane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi toga vlasništva uspostavljenoga na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, a na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine te takve odluke kojom je utvrđena veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela, odnosno na temelju isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela na kojem se to vlasništvo osniva. Pripadci posebnoga dijela nastali prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom Članak 373. (1) Tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u dio koji bi služio njegovu posebnom dijelu nekretnine, njegovo se pravo vlasništva posebnoga dijela protegnulo i na taj dio kao pripadak tog dijela, osim ako to po odredbama ovoga Zakona ne može biti pripadak toga posebnoga dijela. (2) Odredba stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuje i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine urađene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku. Glava 3. IZVRŠAVANJE OVLASTI GLEDE CIJELE NEKRETNINE U PRIJELAZNOM RAZDOBLJU Članak 374. (1) Odredbama ove glave uređuju se međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona. (2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećega dijela ovoga Zakona. Međuvlasnički ugovor Članak 375. (1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). (2) Međuvlasnički ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito: - veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, - uvjete i način upravljanja nekretninom, - pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, - opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., - uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, - ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, - uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini. (3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. (4) Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora. Članak 376. (1) Ako je nekretninom upravljao fond u stambenom gospodarstvu, suvlasnici su dužni tom fondu dostaviti ugovor iz članka 375. ovoga Zakona i obavijestiti ga o računu sredstava zajedničke pričuve. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju upravljati određenom nekretninom nakon što suvlasnici te nekretnine dostave fondu ugovor sklopljen s upraviteljem, a najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Ugovor u svezi zajedničkih dijelova Članak 377. Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana. Upravitelj Članak 378. (1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. (2) Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. (3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom. (4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve. (5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno. (6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno. Upraviteljeve dužnosti i ovlasti Članak 379. (1) Upravitelj je dužan osobito: - brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, - obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, - utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, - raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže, - obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima, - obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz članka 378. ovoga Zakona, - položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine, - izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini (godišnji program) ili za višegodišnje razdoblje, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine, - prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za veće radove radi poboljšice. (2) Suvlasnici, u čije ime upravitelj upravlja nekretninom, dužni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiču, obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan način; ono što bi neobaviješteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja više nije upravitelj ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobađa dužnike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu. (3) Upravitelja koji postupa suprotno obvezama iz ovoga članka, suvlasnici mogu razriješiti dužnosti te im je dužan naknaditi štetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta. Zajednička pričuva Članak 380. (1) Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. (2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. (3) Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka. (4) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno. Troškovi upravljanja Članak 381. Dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini. Hitni popravci Članak 382. (1) Ako suvlasnici ne osiguraju upravljanje nekretninom, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave odredit će fizičku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravaka na toj nekretnini. (2) Hitnim popravcima razumijevaju se radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprječavaju posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine. (3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni osobi koja obavi hitne popravke platiti troškove u roku osam dana od dana kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja. (4) Račun o obavljenom hitnom popravku smatra se vjerodostojnom ispravom u ovršnom postupku. (5) Radi osiguravanja naplate nepodmirenih iznosa, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili troškove popravka. Nužni popravci Članak 383. (1) Kada zbog oštećenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, građevinski inspektor naredit će upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvršenje nužnih popravaka. (2) Žalba izjavljena protiv rješenja inspektora ne zadržava ovrhu rješenja. (3) Radi osiguravanja naplate troškova popravaka iz stavka 1. ovoga članka, tražitelj ovrhe ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio nekretnine onih suvlasnika koji nisu podmirili troškove popravka. Rok za zaključenje ugovora Članak 384. Suvlasnici su dužni međuvlasnički ugovor iz članka 375., ugovor u svezi sa zajedničkim dijelovima iz članka 377. i ugovor s upraviteljem iz članka 378. ovoga Zakona zaključiti u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prinudna uprava Članak 385. (1) Ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj). (2) Prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona. Prestanak rada fondova Članak 386. Fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju s radom u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Donošenje podzakonskih propisa Članak 387. (1) Namjenu sredstava zajedničke pričuve, vrste i način otklanjanja hitnih i nužnih popravaka, dostavljanje podataka o stanovima nadležnom upravnom tijelu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, preuzimanje sredstava i djelatnika fonda, prijenos sredstava zatečenih na računu fonda te uvjete i način prestanka rada fondova uredit će Vlada Republike Hrvatske posebnom uredbom. (2) Vlada Republike Hrvatske uredbu iz stavka 1. ovoga članka donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Glava 4. ZAVRŠNE ODREDBE Djelovanje zakona Članak 388. (1) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. (3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. (4) Ukinut. (5) Zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2007., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu. Stečena prava Članak 389. (1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane. (2) Prava na nekretninama, upisana u zemljišne knjige, zadržavaju svoj prvenstveni red i nakon pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave jedinstva nekretnina. (3) Međusobne odnose vlasnika, odnosno suvlasnika nekretnina, s jedne, te stanara, odnosno najmoprimaca i zakupnika, s druge strane, uređuju pravila obveznoga prava, ako nisu uređeni posebnim zakonom. Iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja Članak 390. (1) Odredbe članka 360. do 365. ovoga Zakona ne odnose se na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. (2) Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se posebnim zakonom. Raspolaganje nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave Članak 391. (1) Nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na pravne poslove koje međusobno sklapaju Republika Hrvatska i jedinica lokalne samouprave, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave, ako je to u interesu i cilju općega gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana. (3) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga članka ništavi su. Nalazni uredi Članak 392. (1) Ministarstvo unutarnjih poslova ustrojit će nalazne urede i rad u njima u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Do ustroja nalaznih ureda po odredbi stavka 1. ovoga članka, poslove nalaznih ureda obavljaju policijske postaje. Iznimke od primjene Zakona o zakupu poslovnoga prostora Članak 393. Na ugovore o zakupu zaključene sukladno odredbama članka 32. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu poslovnoga prostora. Prestanak važenja zakona Članak 394. (1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sljedeći zakoni: - Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.), - Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.), - Zakon o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.), - Zakon o prenamjeni zajedničkih prostorija u stanove ("Narodne novine", br. 37/88.), - Osnovni zakon o stjecanju prava vlasništva na poljoprivrednim oruđima i o korištenju poljoprivrednog oruđa od strane građana ("Narodne novine", br. 52/71.), - Glava II i III Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), -Zakon o korištenju dijela sredstava amortizacije za velike popravke stambenih zgrada ("Narodne novine", br. 39/88. i 33/89.) i - Zakon o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 53/90. i 76/93.). (2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.), a postupci započeti po odredbama toga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona, ako su povoljniji za nositelja prava korištenja. (3) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o korištenju sredstava amortizacije stanova i stambenih zgrada ("Narodne novine", br. 19/95.). (4) Stupanjem na snagu ovoga Zakona stavljaju se izvan snage odredbe sljedećih članaka zakona: - članka 966. do 996. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. i 73/91.), - članka 34. i 53. Zakona o građenju ("Narodne novine", br. 77/92.). Tumačenje i primjena zakonskih odredaba Članak 395. (1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju društveno od ostaloga vlasništva, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jednovrsnosti vlasništva. (2) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. Stupanje na snagu Članak 396. Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 1997. godine.
Dodatak: Iz «Narodnih novina» broj 129/00
Članak 71. (1) Ako glede određene nekretnine u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nije uspostavljena pravna jedinstvenost nekretnine, odredbe o pravnim posljedicama povrede načela pravne jedinstvenosti nekretnine (članak 366. do 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ťNarodne novineŤ, br. 91/96., 137/99., 22/00. i 73/00.) ne primjenjuju se na: 1) unovčenje nekretnina stečajnoga dužnika u stečajnom postupku te u ovršnom postupku koji pokrene razlučni vjerovnik stečajnoga dužnika nakon otvaranja stečajnoga postupka (članak 164.), 2) ostvarenje založnih prava i prava na namirenje stečajnoga dužnika na nekretninama drugih osoba, 3) ostvarenje prava koja su treći stekli na nekretninama stečajnoga dužnika sudskim i javnobilježničkim osiguranjem tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini (članak 81.a), 4) ostvarenje prava koja je stečajni dužnik stekao na nekretninama trećih sudskim i javnobilježničkim osiguranjem tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini. (2) Unovčenje nekretnina stečajnoga dužnika glede kojih nije uspostavljeno načelo pravne jedinstvenosti nekretnine te ostvarenje založnih i drugih prava iz stavka 1. ovoga članka stečajnoga dužnika na nekretninama drugih osoba mogu se provesti i po propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (3) Kupac odnosno stjecatelj nekretnine iz stavka 2. ovoga članka stječe u odnosu na tu nekretninu prava i obveze stečajnoga dužnika, odnosno osobe na čijoj je nekretnini stečajni dužnik imao založno ili koje drugo pravo iz stavka 1. ovoga članka. (4) Na nekretninama stečajnoga dužnika i trećih osoba iz stavka 1. ovoga članka može se prije njihova unovčenja, odnosno ostvarenja na njima stečenih prava iz stavka 1. ovoga članka pokušati uspostaviti načelo pravne jedinstvenosti nekretnine i njihovo unovčenje odnosno ostvarenje na njima stečenih prava iz stavka 1. ovoga članka provesti u skladu s tim načelom.
|
||||||||||||||||||
