 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 KOLEKTIVNI UGOVORI Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Udruga), zastupana po tajniku Udruge Ivanu Gabrilu, dipl. iur. i Sindikat zaposlenika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Sindikat), zastupan po tajniku Sibel Latin, zaključili su dana 10. studenoga 2003. godine KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA U PRIVATNOJ PRAKSI HRVATSKE (NN 185/03) I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada za radnika kada obavlja poslove i radne zadaće za poslodavca zdravstvenog radnika privatne prakse, domaću i/ili stranu fizičku osobu ili grupu fizičkih osoba (»grupna privatna praksa«), koji je/su, temeljem rješenja ministra zdravstva iz članka 142. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon) dobili odobrenje da obavljaju djelatnost osobnim radom u jedinici privatne prakse: u ordinaciji, laboratoriju, ljekarni, medicinsko-biokemijskom laboratoriju, zdravstvenoj njezi i rehabilitaciji bolesnika u kući, zubnom laboratoriju i jedinici za fizikalnu terapiju. Ovim Kolektivnim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada i za radnika na radu u zdravstvenim ustanovama: zdravstvenim ustanovama, poliklinikama, ljekarničkim ustanovama, općim i specijalnim bolnicama, lječilištima, ustanovama za palijativnu skrb, ustanovama za zdravstvenu njegu i drugim zdravstvenim ustanovama, koje je osnivač domaća ili strana fizička i/ili druga pravna osoba, u smislu članka 40. i 41. Zakona, odnosno na radu u trgovačkim društvima, koja su osnovana za obavljanje zdravstvene djelatnosti, u smislu članka 111. i 112. istog Zakona, tj. u pravnim osobama, kojima je zajedničko, da su osnovane s namjerom stjecanja dobiti. Ovim Kolektivnim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada i za radnika na radu kod nezdravstvenog radnika, koji obavlja zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi prema rješenju ministra zdravstva Republike Hrvatske. Ovaj Kolektivni ugovor primjenjuje se na poslodavce iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka uz uvjet da su članovi Udruge. Popis poslodavaca koje obvezuje primjena Kolektivnog ugovora, kao i sve promjene u Popisu, Udruga dostavlja Ministarstvu rada i socijalne skrbi, kao nadležnom tijelu, u smislu članka 198. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR). Kolektivni ugovor primjenjuje se i na subjekte iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka, u statusu poslodavca, koji naknadno pristupe u članstvo Udruge. Pridruženi članovi Udruge Članak 2. Fizičke i pravne osobe, koje u pravilu obavljaju gospodarsku djelatnost, čija je djelatnost poslovno vezana za djelatnost subjekata iz članka 1. ili je kompatibilna toj djelatnosti, te zdravstvene ustanove u vlasništvu države ili županija, koje su postale pridruženi članovi Udruge da bi konzumirale određeni interes iz članstva u Udruzi, pa i interes iz domene radnih odnosa, nisu stranke ovog Kolektivnog ugovora i na njih se ne primjenjuju njegove odredbe. II. NAČELA, KOJA UVJETUJU OSTVARENJA POJEDINIH PRAVA I OBVEZA, GLEDE PRIMJENE ODREDBI OVOGA KOLEKTIVNOG UGOVORA, ZA POSLODAVCA I ZA RADNIKA Dužnost poslodavca upoznati radnika s propisima o radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom na radu, prije početka njegovog rada Članak 3. Poslodavac je dužan upoznati svakog radnika prije početka njegovog rada s propisima o radnim odnosima, odnosno s organizacijom rada poslodavca i propisima iz zaštite na radu. Upoznavanje s odredbama ovoga Kolektivnog ugovora u pravilu konzumira obvezu poslodavca glede upoznavanja radnika s propisima o radnim odnosima i zaštitom na radu. Iz navedenih razloga, ovaj Kolektivni ugovor mora uvijek biti dostupan radnicima poslodavca. Uvjeti za zaposlenje maloljetnika Članak 4. Zabranjeno je poslodavcu zaposliti maloljetnika, bez odobrenja njegovoga zakonskog zastupnika. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s radnikom koji ne zadovoljava posebne uvjete Članak 5. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava zahtjevima posebne zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta, ako su takvi uvjeti propisani, pod prijetnjom primjene sankcija. Zabrana traženja podataka od radnika koji nisu u svezi s radnim odnosom, kao i podatke o trudnoći Članak 6. Poslodavac ne smije, pod prijetnjom sankcija tražiti od radnika podatke, koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom, kao i podatke o trudnoći žene, osim ako se podaci traže u svezi s poslovima radnog mjesta, koje bi radnik žena trebala obavljati, sve radi zaštite njene trudnoće. Dužnost poslodavca provjeriti zdravstvenu sposobnost radnika za rad na poslovima radnog mjesta koji su označeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada Članak 7. Poslodavac je dužan provjeriti zdravstvenu sposobnost kandidata za status radnika poslodavca prije sklapanja ugovora o radu, ali i za vrijeme radnog odnosa, u propisanim rokovima, za ona radna mjesta koja su općim aktom poslodavca ili ovim Kolektivnim ugovorom označena kao radna mjesta za koja se traži ispunjenje uvjeta posebne zdravstvene sposobnosti. Poslodavac je obvezan uručiti radniku obračun plaće Članak 8. Poslodavac je obvezan prilikom isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine uručiti radniku obračun njegove plaće, iz kojeg mora biti vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, pod prijetnjom sankcija. Poslodavac je dužan uručiti radniku kopiju prijave i odjave osiguranja radnika Članak 9. Poslodavac je dužan u propisanom roku uručiti radniku kopiju njegove prijave kao i kopiju odjave osiguranja radnika za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pod prijetnjom sankcija. Poslodavac je dužan utvrditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika Članak 10. Poslodavac mora omogućiti korištenje godišnjeg odmora radniku prema rasporedu, koji je dužan donijeti na način i u roku kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, pod prijetnjom primjene sankcija. Poslodavac mora radniku osigurati korištenje prava na godišnji odmor Članak 11. Poslodavac ne smije s radnikom sklopiti sporazum o odricanju njegovog prava na godišnji odmor, odnosno ugovoriti isplatu naknade, umjesto korištenja godišnjeg odmora, kako bi radnik odmorom osigurao fizičke i psihičke predispozicije za sljedeći reproduktivan ciklus svog rada, pod prijetnjom prekršajnih sankcija. Pravo radnika sudjelovati u odlučivanju o pitanjima od njegovog interesa Članak 12. Radnici zaposleni kod poslodavca koji redovito zapošljava 20 i više radnika, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ZOR-om i ovim Kolektivnim ugovorom. Neposredna primjena Kolektivnog ugovora Članak 13. Prava i obveze radnika utvrđene ovim Kolektivnim ugovorom, kao minimum prava radnika iz rada i po osnovi rada, čine jedinstveni sustav pravnih normi, pa se njegove odredbe mogu primjenjivati neposredno, poštivajući propisani postupak. Primjena drugih propisa, koji za radnika uvjetuju ostvarenje povoljnijeg obima pojedinog prava Članak 14. Drugim propisom ili ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, pojedina prava radnika utvrđena ovim Kolektivnim ugovorom poslodavac može utvrditi u obimu koji je za radnika povoljniji od utvrđenog minimuma. Primjena Kolektivnog ugovora u dobroj vjeri Članak 15. Stranke, potpisnice ovoga Kolektivnog ugovora, obvezuju se primjenjivati Kolektivni ugovor u dobroj vjeri. Zabrana diskriminacije osobe koja traži zaposlenje i radnika Članak 16. Zabranjeni su svi oblici izravne i neizravne diskriminacije osobe koja traži zaposlenje u/za subjekte iz članka 1. Kolektivnog ugovora, prema opisu i sadržaju, kako je utvrđeno člankom 2. ZOR-a. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika Članak 17. Poslodavac je dužan tijekom radnog odnosa radnika zaštititi njegovo dostojanstvo tako da mu osigura uvjete, prema kojima neće biti izložen uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju, prema odredbama ovog Kolektivnog ugovora. Vrijeme valjanosti Kolektivnog ugovora Članak 18. Ovaj Kolektivni ugovor stranke zaključuju na vrijeme od tri godine. Članak 19. Pregovore o obnovi ovoga Kolektivnog ugovora obje stranke će započeti najmanje 30 dana prije isteka roka na koji je sklopljen. III. RADNI ODNOSI 1. Zasnivanje radnog odnosa Forma Članak 20. Radni odnos između poslodavca i radnika zasniva se ugovorom o radu. Ugovor o radu mora biti u pisanom obliku. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru prije početka rada, u sadržaju koji je propisan za sadržaj ugovora o radu. Sadržaj ugovora o radu propisan je odredbama ZOR-a. Uvjeti Članak 21. Radnik zasniva radni odnos sa poslodavcem iz članka 1. ovoga Kolektivnog ugovora, prema uvjetima koji su propisani općim propisima o radu i zaštiti na radu, propisima iz djelatnosti zdravstva, ovim Kolektivnim ugovorom i općim aktima poslodavca. Vrijeme trajanja radnog odnosa Članak 22. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu na neodređeno ili određeno vrijeme, s punim ili nepunim radnim vremenom. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme u privatnoj praksi Hrvatske imaju jednaki pravni tretman, a tip ugovora ovisi o volji i izboru poslodavca, sukladno članku 10. stavak 2. ZOR-a. Ugovor o radu na određeno vrijeme, u privatnoj praksi Hrvatske, sklapaju stranke bez ukupnoga vremenskog ograničenja trajanja sklopljenih ugovora. Ugovor o radu na određeno vrijeme Članak 23. Ako poslodavac zasnuje s radnikom radni odnos na određeno vrijeme, mora, prije isteka roka/osnova za koji je ugovor o radu sklopljen obavijestiti radnika o konzumaciji roka/osnova i prestanku ugovora o radu ili ponuditi radniku nastavak radnog odnosa, ali s novim vremenom – osnovom rada, također za rad na određeno vrijeme, kako je propisano ZOR-om, bez ograničenja vremena trajanja takvoga radnog odnosa. Poslodavac mora najkasnije dan prije dana označenog kao dan isteka prethodnog ugovora o radu na određeno vrijeme ponuditi radniku sklapanje aneksa ugovoru, s novim vremenom trajanja radnog odnosa. Ako poslodavac ne postupi na opisani način, pa radnik nastavi rad za poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Probni rad Članak 24. Prilikom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno ili određeno vrijeme, stranke mogu ugovoriti probni rad. Probni rad može trajati najduže 6 mjeseci. Dužinu trajanja probnog rada u okviru vremena trajanja iz prethodnog stavka ugovaraju poslodavac i radnik, prema datim okolnostima. Ako stranke ugovaraju probni rad u manjem trajanju od 6 mjeseci, mogu iznimno ugovoriti produženje do 6 mjeseci, samo iz razloga bolesti ili mobilizacije radnika ili sl. i to za onoliko vremena za koliko je radnik bio odsutan i to ako je bio odsutan najmanje deset dana. Članak 25. Ako radnik nije zadovoljio kriterije probnog rada, poslodavac mora svoju odluku dostaviti radniku u pismenoj formi i istu obrazložiti, da bi prekinuo radni odnos s radnikom. Ako poslodavac ne postupi na opisani način i ne dostavi odluku iz prethodnog stavka radniku i to do posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je radnik zadovoljio kriterije probnog rada i da je na taj način stekao svojstvo radnika na radu za istog poslodavca na neodređeno odnosno određeno vrijeme, zavisno kako je ugovor sklopljen. Zaključenje ugovora o službi Članak 26. Ako poslodavac – zdravstvena ustanova, radnika s kojim je zasnovala radni odnos ugovorom o radu na neodređeno ili određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta iz općeg akta o sistematizaciji poslova i radnih zadaća imenuje da obavlja i poslove s posebnim ovlaštenjima u procesu rada, sve u okviru punoga radnog vremena njegovog rada, za obavljanje tih poslova, poslodavac i radnik zaključuju ugovor o službi. Ugovor o službi iz prethodnog stavka sadrži odredbe o ovlaštenjima za rukovođenje većom ili manjom grupom radnika, naznaku organizacijske forme takve jedinice, naznaku koordinacije rada radnika i organizacijske jedinice kojom rukovodi s drugim radnicima i organizacijskim jedinicama ustanove, naznaku subordinacije prema pretpostavljenima, trajanje mandata, mogućnosti opoziva ugovora o službi i prije isteka mandata, odredbe o plaći u svezi izvršenja ugovora o službi i dr. Opozivom ugovora o službi ne raskida se ugovor o radu, suprotno da. Izvršenje poslova prema ugovoru o djelu, kao zamjena za rad prema ugovoru o radu Članak 27. Ako poslodavac iskaže i dokaže namjeru zasnivanja radnog odnosa, pa utvrdi da nitko s traženim uvjetima/radno mjesto nije dostavio ponudu ili da je ponudu dostavila osoba koja ne ispunjava tražene uvjete, poslodavac može obavljanje poslova radnog mjesta iz prijave potrebe za radnikom, oglasa ili natječaja, povjeriti radniku koji je zaposlen kod drugog poslodavca ili umirovljeniku i to prema ugovoru o djelu. Namjeru zasnivanja radnog odnosa prema ugovoru o radu s nezaposlenom ili djelomično zaposlenom osobom traženih uvjeta poslodavac ponavlja – svakih 6 mjeseci, kako bi potrebu za radom radnika konzumirao zaključenim ugovorom o radu, umjesto s ugovorom o djelu, kako je navedeno u prethodnom stavku. Edukacija pripravnika Članak 28. Radi osposobljavanja za samostalan rad svršenih učenika i studenata zdravstvenog usmjerenja, za koje je zakonom propisana obveza pripravničkog staža, poslodavac s takvim osobama zasniva radni odnos na određeno vrijeme. Trajanje pripravničkog staža, način provođenja, mjesto edukacije, sadržaj programa edukacije, ovlaštenja mentora i sl. regulirani su Zakonom i odgovarajućim podzakonskim propisima. Broj pripravničkih mjesta utvrđuje poslodavac svojom odlukom. Volonterski rad Članak 29. Iz razloga što je državni ili stručni ispit propisan Zakonom kao uvjet za samostalno obavljanje poslova zdravstvenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje i bez zasnivanja radnog odnosa, sukladno članku 29. ZOR-a (volonterski rad). Razdoblje volonterskog rada iz prethodnog stavka ovog članka ubraja se u pripravnički staž, ali s tim, da se stečeno radno iskustvo priznaje kao uvjet za rad u određenom zanimanju radi polaganja stručnog ispita. Na volontera se primjenjuju odredbe o radnim odnosima iz ZOR-a i ovoga Kolektivnog ugovora, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće, te prestanku ugovora o radu. Za vrijeme edukacije, volonter ima pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te osiguranje od ozljeda na radu i profesionalno oboljenje, prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, sve na teret sredstava poslodavca. Ugovor o volonterskom radu mora se sklopiti u pisanom obliku. Završni ispit pripravnika, kao uvjet za samostalan rad Članak 30. Nakon obavljenoga pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit pred nadležnim tijelom Ministarstva zdravstva. Na temelju dokaza o položenome stručnom ispitu, pripravnik stječe uvjet za samostalni rad u struci. Uvjerenje, koje legitimira zdravstvenog radnika za samostalni rad zdravstvenom radniku izdaje nadležna komora. Obveza stručnog usavršavanja Članak 31. Radnici poslodavca u statusu zdravstvenog radnika imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati, na teret poslodavca, radi održavanja i unapređenja kvalitete zdravstvene zaštite, na način i po postupku kako je propisano općim aktom nadležne komore. Specijalizacija Članak 32. Specijalizacija je oblik edukacije zdravstvenih djelatnika VSS s položenim državnim ili stručnim ispitom i licencom nadležne komore, u tijeku koje radnik – specijalizant, koji je u radnom odnosu, u propisanom roku stječe teoretska i praktična znanja za obavljanje poslova specijalista iz grane medicine, stomatologije, farmacije ili medicinske biokemije iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika, za koju se usavršava. Pored ugovora o radu zaključenog na određeno ili neodređeno vrijeme, poslodavac i radnik – specijalizant zaključuju ugovor o specijalizaciji. Sadržaj ugovora o specijalizaciji propisan je Pravilnikom iz stavka prvoga članka. 2. Zaštita dostojanstva radnika Članak 33. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo svog radnika za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta tako, da radnik ne bude izložen uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju. U cilju sprječavanja mogućnosti nastanka posljedica takvog uznemiravanja, poslodavac provodi preventivne aktivnosti, poduzimajući sljedeće mjere: • zabraniti rad pod utjecajem alkohola i drugih opijata, što bi, zbog pada kontrole i samokontrole pojedinca, moglo rezultirati takvim ponašanjem prema drugom radniku, • zabraniti unošenje i raspačavanje svih slika ili časopisa ili video zapisa s erotskim ili porno sadržajem, koji utječu na maštu, u negativnom smislu, pogotovo u kombinaciji s osnovom iz prethodne alineje, • propagirati decentno, ne izazovno oblačenje, • propagirati uljudno, prijateljsko ponašanje radnika prema radniku, a poglavito poslodavca prema radnicima, s određenom dozom distance, • propagirati poštivanje ličnosti radnika, • sprječavati i disciplinskim mjerama sankcionirati svako izazovno i/ili provokativno ponašanje, bilo usmenim govorom, »govorom« tijela, insinuacijama i sl., • disciplinski sankcionirati i sam pokušaj spolnog uznemiravanja i dr. Članak 34. Svaki oblik povrede dostojanstva radnika, izvršen u sadržaju i prema opisu kako je navedeno u prethodnom članku, kao mjeru prevencije, poslodavac sankcionira provođenjem sustava odgovornosti za povredu obveza radnika iz radnog odnosa, na način i po postupku kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom. Članak 35. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje radnika predstavlja povredu iz radnog odnosa, kako je utvrđeno ovim Kolektivnim ugovorom. Posebna obveza poslodavca koji zapošljava više od 20 radnika, glede zaštite dostojanstva radnika Članak 36. Poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika dužan je imenovati osobu, koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. U zdravstvenoj ustanovi i trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i koja/e zapošljavaju više od 20 radnika, funkciju poslodavca u smislu odredbi prethodnog stavka, obavlja ravnatelj zdravstvene ustanove, odnosno direktor trgovačkog društva. U grupnoj privatnoj praksi, koja zapošljava više od 20 radnika, funkciju poslodavca, u smislu odredbi stavka 1. ovog članka, obavlja voditelj grupne prakse. Subjekti iz stavka 2. i 3. ovog članka, pored osoba koje obavljaju funkciju poslodavca, imenuju posebnu osobu, koja je/će biti ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Iznimka od pravila iz prethodnog Članka Članak 37. Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, npr., ako je dostojanstvo radnika ugroženo odnosom poslodavca prema radniku, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo u takvim okolnostima prekinuti rad i zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom, o čemu mora obavijestiti poslodavca, u roku od 8 dana od dana prekida rada. Za vrijeme prekida rada u smislu odredbi prethodnog stavka, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio. Članak 38. Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni, za što je odgovoran poslodavac. 3. Radno vrijeme Puno radno vrijeme Članak 39. Puno radno vrijeme radnika na radu u privatnoj praksi iznosi 40 sati rada tjedno. Poslodavac može ugovorom o radu s radnikom ili svojom posebnom odlukom utvrditi za radnika kraće radno vrijeme, od vremena kako je propisano u prethodnom stavku. Ako poslodavac utvrdi kraće radno vrijeme od 40 sati tjedno, kako je navedeno u prethodnom stavku, tako utvrđeno radno vrijeme smatra se punim radnim vremenom. Nepuno radno vrijeme Članak 40. Ako poslodavac ocijeni, da prema uvjetima poslovanja, može zadani volumen poslova obaviti svojim radom i radom članova svoje obitelji i to prema njihovom znanju i sposobnostima u odnosu na registriranu djelatnost, i/ili s radom radnika sa punim ili s nepunim radnim vremenom, ili u kombinaciji u odnosu na puno radno vrijeme iz članka 39. ovoga Kolektivnog ugovora, može zasnovati radni odnos s radnikom i za nepuno radno vrijeme. Neka prava iz rada i po osnovi rada, koja su uvjetovana fondom sati rada radnika, radnik ostvaruje srazmjerno vremenu rada u odnosu na procjenu za puno radno vrijeme. Skraćeno radno vrijeme Članak 41. Ako radnik obavlja poslove na kojima se i uz primjenu mjera zaštite na radu ne može zaštiti radnika od štetnih utjecaja, puno radno vrijeme za takvog radnika poslodavac skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Radnicima koji rade na poslovima u sferi ionizirajućeg zračenja skraćuje se svaki sat rada sa 60 na 45 minuta. Ako radnik iz prethodnog stavka ne obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja puno radno vrijeme, već samo jedan njegov dio, u preostalom dijelu do punoga radnog vremena, radnik obavlja druge poslove po rasporedu i uputama poslodavca, a najduže do za njega izvedenoga punog radnog vremena, vodeći računa o činjenicama iz prethodnog stavka. Skraćeno radno vrijeme u smislu odredbi stavka 3. ovog članka za radnika, izjednačeno je s punim radnim vremenom. Članak 42. Radnik koji obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja ne smije na takvim poslovima raditi prekovremeno, niti smije kod drugog poslodavca obavljati iste poslove po ugovoru o djelu. Prekovremeni rad Članak 43. Poslodavac može u slučajevima iz članka 33. ZOR-a narediti radniku rad duži od punoga radnog vremena (prekovremeni rad). Trajanje prekovremenog rada i oznaka kome je zabranjen, propisano je citiranim člankom 33. ZOR-a. Raspored radnog vremena Članak 44. Tjedno radno vrijeme u privatnoj praksi Hrvatske u pravilu traje šest dana u tjednu, tj. od ponedjeljka do subote. Poslodavac može odrediti drugačiji raspored broja radnih dana/tjedan i slijedom toga i broj sati radnog vremena/dan. Tjedni i dnevni raspored radnih dana/ tjedan i broja sati rada/dan utvrđuje poslodavac posebnom pisanom odlukom. Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu iz stavka 3. ovog članka ili promjeni takvog rasporeda najmanje tjedan dana unaprijed. Članak 45. Ako raspored radnog vremena za rad ordinacije ili drugog oblika rada privatne prakse ili zdravstvene ustanove i trgovačkog društva koja/i je ugovorni partner Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) utvrdi ministar zdravstva RH svojim podzakonskim aktom, tada, poslodavac svoj opći akt o rasporedu radnog vremena prilagođava rasporedu iz takvog podzakonskog akta. Preraspodjela radnog vremena Članak 46. Poslodavac može puno ili nepuno radno vrijeme iz članka 39. odnosno 40. ovoga Kolektivnog ugovora preraspodijeliti tako, da tijekom jednog razdoblja puno ili nepuno radno vrijeme radnika traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunoga radnog vremena, s tim, da prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine za radnika ne smije trajati duže kako je propisano za puno odnosno nepuno radno vrijeme, kako je propisano odredbama Kolektivnog ugovora. Ako je poslodavac preraspodijelio radno vrijeme u smislu odredbi prethodnog stavka, tako preraspoređeno radno vrijeme za radnika ne može u pravilu trajati duže od 52 sata rada/tjedan. Kada u mjestu sjedišta rada poslodavca npr. za vrijeme trajanja turističke sezone boravi više osoba u odnosu na broj pučanstva koje ima prebivalište u tom mjestu, ili kada poslodavac ima zahtjeve za intervencijama iz registrirane djelatnosti prosječno više u odnosu na ustaljeni prosjek – ritam rada, npr. za vrijeme veće učestalosti bolesti (epidemije, endemije i sl.), tada poslodavac može, za to vrijeme, puno radno vrijeme iz stavka prvog i drugog ovog članka, preraspodijeliti tako, da radno vrijeme traje duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati rada/tjedan, ali uz uvjete iz st. 1. ovog članka. Odluku o preraspodjeli radnog vremena u smislu odredbi ovog članka donosi poslodavac u pisanom obliku. Duže vrijeme rada u okviru preraspoređenoga radnog vremena nema karakter prekovremenog rada. 4. Odmori i dopusti Odmor u tijeku radnog dana Članak 47. Radnik, koji radi najmanje 6 sati dnevno, ima pravo svakog radnog dana na stanku od 30 minuta, a koristi je sukladno rasporedu koji odredi poslodavac. Vrijeme stanke iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva dva sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Odmor između dva uzastopna radna dana Članak 48. Između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno. Tjedni odmor Članak 49. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju 24 sata neprekidno. Dan tjednog odmora u pravilu je nedjelja, kao produkt naslijeđa učenja i tradicije kršćanstva. Ako radnik iznimno radi na dan tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Godišnji odmor Članak 50. Radnik ima pravo u svakoj kalendarskoj godini koristiti plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana, a više od toga prema utvrđenim kriterijima i to kako slijedi: a) prema dužini radnog staža za istog poslodavca: – od 5 do 10 godina 2 radna dana – od 10 do 15 godina 3 radna dana – od 15 do 20 godina 4 radna dana – od 20 do 25 godina 5 radnih dana – od 25 do 30 godina 6 radnih dana – od 30 do 35 godina 7 radnih dana – preko 35 godina 8 radnih dana b) prema zalaganju i odnosu prema radu, po ocjeni poslodavca od 1 do 5 radnih dana. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na godišnji odmor i za druge osnove. Godišnji odmor radnika može trajati najduže 30 radnih dana. Raspored korištenja godišnjeg odmora Članak 51. Raspored korištenja godišnjeg odmora za svoje radnike utvrđuje poslodavac posebnom pismenom odlukom, u pravilu najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Prethodno, poslodavac donosi plan godišnjih odmora radnika/godina, kojim utvrđuje parametre za izradu rasporeda korištenja, kako je navedeno u prethodnom stavku. Planom iz prethodnog stavka poslodavac utvrđuje: 1. dužinu trajanja godišnjeg odmora/radnik, u smislu odredbi članka 50. ovog Kolektivnog ugovora, tako, da iskazuje pravo radnika na minimalni broj dana godišnjeg odmora, koji mu pripadaju temeljem istog članka, stavak 1. Kolektivnog ugovora, 2. eventualno, veći broj dana godišnjeg odmora od minimuma, temeljem članka 50. stavak 3. Kolektivnog ugovora, 3. broj radnih dana godišnjeg odmora za osnov zalaganja i odnosa prema radu, 4. ukupan broj minimalnog broja radnih dana godišnjeg odmora (zbir osnova pod 1 i 3), 5. ukupan broj radnih dana godišnjeg odmora po odluci poslodavca (zbir osnova 1, 2 i 3) 6. predvidivo vrijeme korištenja godišnjeg odmora, 7. te raspored korištenja godišnjeg odmora u dijelovima – predvidivo vrijeme korištenja prvog dijela godišnjeg odmora kao i drugog dijela. Predvidivo vrijeme korištenja godišnjeg odmora/radnik utvrđuje poslodavac planom, respektirajući planirani – očekivani obim rada u vremenu korištenja godišnjeg odmora, prema rasporedu iz stavka 1. ovog članka, eventualno usuglašene želje radnika i uvjete za korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. Poslodavac koji je uključen u mrežu osnovne zdravstvene djelatnosti, pri utvrđivanju rasporeda godišnjeg odmora mora respektirati svoje obveze iz članka 148. Zakona i obveze iz ugovora sa HZZO-om, o kontinuitetu i jednakom obimu pružanja zdravstvene zaštite osiguranicima/godina, o kojima skrbi poslodavac. Članak 52. Raspored korištenja godišnjeg odmora iz prethodnog članka izvršava poslodavac svojim rješenjem. Ništavost sporazuma o odricanju prava radnika na godišnji odmor Članak 53. Ništav je sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade radniku umjesto korištenja godišnjeg odmora, pod prijetnjom primjene sankcije za poslodavca. Pravo na godišnji odmor za rad u sferi ionizirajućeg zračenja Članak 54. Radnik, koji za poslodavca obavlja poslove iz sfere ionizirajućeg zračenja iz članka 41. ovog Kolektivnog ugovora, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana. Dani koji se ne uračunavaju u godišnji odmor Članak 55. U dane godišnjeg odmora radnika iz članka 50. ovog Kolektivnog ugovora ne uračunavaju se: dan tjednog odmora iz čl. 49. ovoga Kolektivnog ugovora te blagdani i neradni dani određeni Zakonom.... (»Narodne novine«, br. 33/96.). Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koju je utvrdio izabrani doktor medicine, odnosno stomatologije, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora. U trajanje godišnjeg odmora, uračunava se i subota, kao da je dnevni raspored rada radnika raspoređen na šest radnih dana, bez obzira na stvarni raspored. Pravo na godišnji odmor radnika koji se prvi puta zaposli Članak 56. Radnik, koji se prvi puta zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada za novog poslodavca. Privremena nesposobnost za rad, vojna služba ili drugi zakonom određeni slučaj opravdanog odsustvovanja s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka 1. ovog članka. Pravo na godišnji odmor radnika koji nije ispunio uvjet 6 mjeseci neprekidnog rada za poslodavca Članak 57. Radnik, koji nije ispunio uvjet radnog staža iz prethodnog članka u tekućoj godini za korištenje godišnjeg odmora iz članka 50. ovoga Kolektivnog ugovora, ima pravo na 1/12 godišnjeg odmora za svaki mjesec dana rada za poslodavca, određenog na način propisan istim člankom 50. ovoga Kolektivnog ugovora, kao i u slučaju da mu radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnog roka. Pravo na godišnji odmor radniku poslodavca za tekuću godinu, kojemu je prestao ugovor o radu prije 1. 7. tekuće godine Članak 58. Radniku kojemu je prestao ugovor o radu prije 1. 7. tekuće godine, ima pravo na godišnji odmor za tekuću godinu, prema broju radnih dana godišnjeg odmora, obračunati na identičan način, kako je propisano prethodnim člankom. Korištenje godišnjeg odmora u dva dijela Članak 59. Radnik može koristiti godišnji odmor u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje 12 radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, a drugi dio godišnjeg odmora iskoristiti najkasnije do 30. 6. iduće godine. Pravo radnika koristiti 1 dan godišnjeg odmora, prema svojoj Želji Članak 60. Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora po vlastitoj želji, uz obvezu da o tome izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti i to najmanje tri dana ranije. Pravo radnika koristiti neiskorišteni godišnji odmor zbog mobilizacije ili radne obveze Članak 61. Radnici, koji zbog mobilizacije u Hrvatsku vojsku ili zbog izvršenja radne obveze nisu koristili godišnji odmor u tekućoj godini, imaju pravo koristiti neiskorišteni godišnji odmor za prethodnu godinu nakon demobilizacije ili po prestanku radne obveze, najkasnije do 30. 6. tekuće godine, po rasporedu poslodavca. Odgoda korištenja godišnjeg odmora radnika, prema rasporedu iz rjeŠenja Članak 62. Poslodavac može radniku odgoditi izvršenje rješenja o korištenju godišnjeg odmora, odnosno prekinuti započeto korištenje, samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih potreba procesa rada poslodavca. Odluku iz stavka prvog donosi poslodavac u pisanoj formi i dostavlja je radniku. Radniku kojem je poslodavac odgodio ili prekinuo korištenje godišnjeg odmora, poslodavac mora omogućiti naknadno korištenje odnosno nastavak neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Radnik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora na teret poslodavca. Troškovima iz stavka 4. ovoga članka smatraju se npr. troškovi stvarno uplaćenog aranžmana u hotelu i sl., te putni i drugi troškovi uvjetovani prekidom korištenja godišnjeg odmora. Putnim troškovima smatraju se stvarni troškovi prijevoza za sredstva koja je radnik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i troškovi dnevnica povratka do mjesta zaposlenja i to u visini određenoj ovim Kolektivnim ugovorom. Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koje je radnik imao zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora, koja je radnik dokazao odgovarajućom dokumentacijom. Prekid kontinuiteta korištenja godišnjeg odmora radnika Članak 63. Radnik može prekinuti korištenje godišnjeg odmora zbog bolesti ili porodnog dopusta, a isti nastaviti koristiti i u sljedećoj godini najkasnije do 30. 6., pod uvjetom, da je u prethodnoj godini radio najmanje 6 mjeseci u odnosu na godinu u kojoj se vratio na rad. Plaćeni dopust Članak 64. Radnik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 6 radnih dana ili pojedinačno za: – sklapanje braka 6 radnih dana – rođenje djeteta 2 radna dana – smrt supružnika, djeteta, roditelja i unuka 3 radna dana – selidbe u istom mjestu 1 radni dan stanovanja – selidbe u drugo mjesto stanovanja 2 radna dana Iznimno, radnik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, nezavisno o ukupnom broju dana koje je tijekom godine iskoristio po svim osnovama u odnosu na broj iz stavka 1. ovog članka. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka. Plaćeni dopust za stručno usavršavanje Članak 65. Za potrebe stručnog usavršavanja ili obrazovanja, poslodavac može radniku odobriti plaćeni dopust za: – polaganje državnog ili stručnog ispita 6 radnih dana – polaganje specijalističkog ispita 12 radnih dana – vrijeme praktičnog rada u specijalističkoj ordinaciji privatne prakse ili zdravstvenoj ustanovi sukladno izvršenju obveze iz ugovora sa HZZO-om 6 radnih dana/ god. – sudjelovanje u radu stručnih skupova na kojem sudjelovanje daje određeni broj bodova za relicenciranje dozvole za samostalni rad prema propisima nadležne komore do 2 radna dana/god. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka. Naknada plaće za plaćeni dopust Članak 66. Plaćeni dopust i naknadu plaće za plaćeni dopust, radnik ostvaruje na osnovi rješenja poslodavca. Neplaćeni dopust Članak 67. Radnik ima pravo na dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 radnih dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust za njega opravdan i da tu opravdanost može dokazati, te uvjetom da njegovo odsustvo neće izazvati teškoće u obavljanju poslova za poslodavca. Smatra se opravdanim dopust ako je potreban radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana radnika, njege člana uže obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja na kulturno umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog školovanja, doškolovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije. Radnik ostvaruje pravo iz stavka 1. ovog članka na osnovi posebnog rješenja poslodavca. 5. Naknada štete poslodavcu Članak 68. Radnik, koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je nadoknaditi poslodavcu počinjenu štetu. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se, da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju u jednakim dijelovima. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno. Iznos naknade štete iz stavka 1. ovog članka poslodavac će smanjiti radniku/cima, ako utvrdi da štetu nije/su učinio/li namjerno, ako radnik do tada nije uzrokovao sličnu štetu, te ako je radnik u konkretnom slučaju poduzeo sve potrebne radnje da se šteta otkloni i ako utvrdi da: – se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom radnika kod poslodavca i sredstvima rada poslodavca, ili – je radnik u teškoj materijalnoj situaciji ili da bi ga naknada štete teško pogodila, ili – se radi o invalidu, starijem radniku ili samohranom roditelju ili skrbniku, ili ako se radi o manjoj šteti. Smanjenje štete iz prethodnog stavka ovoga članka može iznositi najmanje 20%, a najviše da se radnika oslobodi od plaćanja naknade štete u cijelosti. 6. Naknada štete radniku Članak 69. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima o odgovornosti prema Zakonu o obveznim odnosima. Za osiguranje izvršenja obveze iz prethodnog stavka, radnik ima pravo, a poslodavac obvezu osigurati izvršenje prava radnika na naknadu štete osiguranjem nastupa tog rizika kod osiguravajućeg društva uplatom premije za tzv. osiguranje od odgovornosti. 7. Odgovornost pravne osobe za kazneno djelo koje je učinila fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe Članak 70. Ako fizička osoba, sa statusom radnika ili bez tog statusa, koja vodi poslovanje zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva (pravne osobe), učini kazneno djelo, kojim je povrijeđena neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili je trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili za drugoga, kaznit će se pravna osoba za kazneno djelo propisano za odgovornu osobu u Kaznenom zakonu i drugim zakonima kojima su propisana kaznena djela. Odgovorna osoba iz prethodnog stavka je radnik – fizička osoba koja vodi poslovanje pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, kao ravnatelj zdravstvene ustanove, privremeni ravnatelj zdravstvene ustanove ili v.d. ravnatelj ili direktor trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost. Članak 71. Odgovornost pravne osobe iz prethodnog članka temelji se na krivnji odgovorne osobe. Članak 72. Za kaznena djela učinjena od strane fizičke osobe mogu se izreći kazne pravnim osobama iz članka 70. ovoga Kolektivnog ugovora u obliku novčane kazne, uvjetne osude i sigurnosne mjere ukidanja pravne osobe. Visina novČane kazne za pravNu osobu Članak 73. Visina novčane kazne za pravnu osobu ovisi o visini trajanja kazne zatvora propisane za kazneno djelo koje je učinila odgovorna osoba pravne osobe, u rasponu od 5.000,00 kn do 5,000.000,00 kn. Primjena posebnih propisa glede odgovornosti pravne osobe za rad fizičke – odgovorne osobe za rad pravne osobe Članak 74. Detaljnije odredbe glede odgovornosti pravne osobe u svezi s radom njenog radnika – fizičke, odgovorne osobe u pravnoj osobi, regulirane su Zakonom o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. IV. PLAĆE I NAKNADE PLAĆE 1. Plaće i dodaci na plaću Članak 75. Radnik ima pravo na plaću za svoj rad za poslodavca, u primjerenom iznosu. Poslodavac utvrđuje plaću radniku množenjem iznosa osnovice i koeficijenta koji je propisan za radno mjesto za koje je radnik zasnovao radni odnos, da bi dobiveni iznos obračunom za isplatu prilagodio svojoj ekonomskoj snazi. Plaća radniku računa se u bruto iznosu. Ako dvije osobe različitog spola obavljaju jednaki rad i rad jednake vrijednosti za poslodavca, imaju pravo na jednaku plaću, prema kriterijima iz ovoga Kolektivnog ugovora. Osnovica za obračun plaće Članak 76. Osnovica za obračun plaće radnika u privatnoj praksi Hrvatske od 1. 11. 2003. godine iznosi 4.232,43 kn bruto i jednaka je za izračun plaće svih radnika, nezavisno od zanimanja i stupnja njihove stručne spreme. Novi iznos osnovice u odnosu na iznos iz stavka 1. ovog članka stranke utvrđuju posebnim aneksom ovom Kolektivnom ugovoru. Koeficijenti za izračun plaće Članak 77. Koeficijenti za obračun plaće radniku predstavljaju brojčani izraz odnosa relativne vrijednosti svakoga radnog mjesta u odnosu na prethodno ili sljedeće radno mjesto, zbog čega je svaki koeficijent/radno mjesto veći u odnosu na koeficijent za prethodno radno mjesto. Za radna mjesta u privatnoj praksi Hrvatske utvrđuju se koeficijenti i to kako slijedi: 1. VSS – zdravstveni radnik specijalist u bolnici i trgovačkom društvu koje obavlja poslove u stacionarnom dijelu djelatnosti 2,09 2. VSS – zdravstveni radnik specijalist 2,00 3. VSS – ugovorni zdravstveni radnik primarne zdravstvene zaštite 1,85 4. VSS zdravstveni radnik 1,61 5. VSS nezdravstveni radnik 1,39 6. VŠS zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi, inž. med. radiologije u bolničkoj djelatnosti 1,42 7. VŠS zdravstveni radnik u patronaži 1,30 8. VŠS zdravstveni radnik u primjeni citostatika i otvorenim izvorima zračenja 1,36 9. VŠS zdravstveni radnik u neurofiziološkom laboratoriju 1,13 10. VŠS zdravstveni radnik na bolničkom odjelu 1,21 11. VŠS zdravstveni radnik u hitnoj službi 1,18 12. VŠS zdravstveni radnik u polikliničko-konzilijarnoj djelatnosti (med. sestra, zdravstv. tehničar, ing. med. radiologije itd.) 1,07 13. VŠS nezdravstveni radnik 1,01 14. SSS zdravstveni radnik u bolničkoj djelatnosti: u jedinici intenzivne skrbi, na otvorenim izvorima zračenja, u primjeni citostatika, u operacijama (instrumentiranje i anestezija) 1,32 15. SSS zdravstveni radnik u rađaoni, hitnoj službi i hemodijalizi 1,21 16. SSS zdravstveni radnik na bolničkim odjelima, forenzičkoj psihijatriji, 1,08 17. SSS zdravstveni radnik u centralnoj sterilizaciji 1,04 18. SSS zdravstveni radnik u bolničkoj, polikliničko- -konzilijarnoj, djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, djelatnosti kućne njege i dijagnostike, kao npr.: zdravstveni tehničar, zdravstv. tehničar laborat. smjera, te ljekarničkoj djelatnosti, kao npr.: farm. tehničar i dr. 0,92 19. SSS nezdravstveni radnik 0,81 20. VKV radnici 0,92 21. KV radnici 0,75 22. NSS zdravstveni radnici (bolničari, babice, dječje njegovateljice i laboranti) 0,70 23. NSS i PKV radnici 0,41 Za radna mjesta s posebnim ovlaštenjima u procesu rada ili radna mjesta koja nisu navedena od 1 – 23 prethodnog stavka, koeficijent ili druga mjerila za izračun plaće, utvrđuje sam poslodavac. Obračunata plaća primjenom osnovice iz članka 76. ovog Kolektivnog ugovora s koeficijentom iz prethodnog stavka daje iznos kalkulativne plaće/radnik. Elementi za izračun primjerene plaće radnika poslodavca koji obavlja djelatnost primarne zdravstvene zaštite Članak 78. Iznos kalkulativne plaće iz članka 77. stavak 4. ovoga Kolektivnog ugovora prilagođava se u isplati ekonomskoj snazi poslodavca u poreznom ili kraćem razdoblju, da bi takva obračunata i isplaćena plaća imala karakter primjerene plaće vrsti rada koju radnik obavlja za poslodavca. Ekonomska snaga poslodavca mjeri se iznosom njegovih ukupnih primitaka koje realizira po svim osnovama – izvorima stjecanja u poreznom razdoblju, u odnosu na propisani bazni iznos utvrđen za usporedbu realnosti visine iznosa njegovih svih primitaka. Primjerena plaća radnika u obračunu radi isplate ovisi o ekonomskoj snazi poslodavca. Bazni iznos za usporedbu doktora medicine i stomatologije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Članak 79. Bazni iznos svih primitaka poslodavca, koji služi za ocjenu njegove ekonomske snage glede obračuna za isplatu primjerene plaće radniku je iznos naknade koju je utvrdio HZZO svojim općim aktom za isplatu ugovornom zdravstvenom radniku privatne prakse za propisani – optimalni standard/godinu (godišnja ili mjesečna vrijednost tima, svedeno na mjesec), ili izvedeni optimalni iznos naknade prema istim ili sličnim parametrima HZZO-a i to za vrstu zdravstvene zaštite koju obavlja poslodavac. Bazni iznos iz prethodnog stavka iznosi: za poslodavca koji obavlja djelatnost obiteljskog doktora opće medicine 21.837,91 kn bruto/ mjesec; specijaliste opće medicine 22.663,38 kn bruto/mjesec; koji obavlja djelatnost za zdravstvenu zaštitu predškolske djece 21.400,00 kn bruto/mjesec; koji obavlja djelatnost za zdravstvenu zaštitu žena 23.960,00 kn bruto/mjesec i koji obavlja djelatnost obiteljskog doktora stomatologije za polivalentnu stomatološku zdravstvenu zaštitu 28.910,41 kn bruto/mjesec. Struktura troškova »glavarine«/boda za neke djelatnosti primarne zdravstvene zaštite Članak 80. Godišnja ili mjesečna vrijednost naknade za rad tima ugovornoga zdravstvenog radnika privatne prakse iz prethodnog članka može poslužiti za ocjenu baznog iznosa svih njegovih primitaka, jer u sebi sadrži trošak plaće radnika koji je u strukturi ukupnih troškova zastupljen s određenim postotkom u odnosu na ukupan iznos naknade – element za ocjenu primjerene plaće – kao npr. za opću medicinu cca. 18,18 % (I. bruto), odnosno cca. 17,64 % za spec. opće medicine, cca. 17,61 % za zdravstvenu zaštitu predškolske djece, cca. 17,64 % za zdravstvenu zaštitu žena cca. 15,25 % za polivalentnu stomatološku zdravstvenu zaštitu, cca. 4,07 % za radnika VŠS u laboratorijskoj djelatnosti, a cca. 3,69 % za radnika SSS u istoj djelatnosti itd. Ako HZZO rekalkulira cijenu – iznos »glavarine« ili boda za elemente – parametre koji nisu ukalkulirani u izračun, prema kalkulaciji za 1997.g., kako je navedeno u prethodnom stavku, kao što je npr. trošak amortizacije, trošak za razvoj, trošak za investicijsko i tekuće održavanje, trošak za pokriće eventualnog gubitka (rezerve), trošak za bolovanje do 42 dana radnika tima, trošak za povećanje kalkulativnih plaća radnika tima, za eksponiranost težim uvjetima rada, trošak za naknadu radnicima s osnova naknada, potpora i nagrada u smislu članka 12. Pravilnika o porezu na dohodak i dr., stranke će dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru mijenjati odnose udjela troška bruto plaće I. i II. u ukupnim troškovima rada tima/godina. Članak 81. Porezno razdoblje, na koje se poziva ovaj Kolektivni ugovor, računa se prema propisima koji reguliraju porez na dohodak. Izračun primjerene plaće za radnika koji obavlja djelatnost za poslodavca u medicinsko-biokemijskom laboratoriju (MBL) Članak 82. Poslodavac koji obavlja djelatnost medicinsko-biokemijskog laboratorija (u daljnjem tekstu: MBL) utvrđuje plaću radniku primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. ovoga Kolektivnog ugovora (kalkulativni iznos plaće), da bi istu u obračunu za isplatu prilagodio svojoj ekonomskoj snazi. Ekonomska snaga poslodavca iz prethodnog stavka mjeri se prosječnim iznosom »glavarine«/osiguranik, koji realizira poslodavac kao ukupan prihod u poreznom razdoblju, za usporedbu, u odnosu na bazni iznos od 30,00 kn bruto/osiguranik. Ako poslodavac realizira primitke iz različitih osnova (prihod od HZZO-a/osiguranik + prihod od HZZO-a za djelatnost MBL-a glede zdravstvene zaštite žena + prihod s naslova specifične zdravstvene zaštite + prihod od drugih korisnika na slobodnom tržištu zdravstvenih usluga), tada ukupan iznos svih primitaka/obračunsko razdoblje dijeli s brojem osiguranika koji »pokriva« poslodavac, prema ugovoru sa HZZO-om, da bi dobio prosječni iznos »glavarine« (ekonomska snaga poslodavca/porezno razdoblje). Dobiveni prosječni iznos »glavarine« determinira obvezu poslodavca da obračunatu plaću (članak 76. i 77. = kalkulativni iznos) prilagodi u obračunu za isplatu svojoj ekonomskoj snazi, da bi ista u isplati imala – dobila karakter primjerene plaće vrsti rada koju radnik obavlja. S dobivenim koeficijentom odnosa prosječnog iznosa »glavarine« iz prethodnog stavka i baznog iznosa »glavarine« iz stavka 2. ovog članka, poslodavac množi kalkulativni iznos plaće, da bi u isplati dobio primjereni iznos, koji je veći ili manji od kalkulativnog iznosa plaće. Članak 83. Ako poslodavac obavlja djelatnost MBL s većim brojem zdravstvenih radnika u odnosu na kadrovski normativ, utvrđen općim aktom HZZO-a, poslodavac može srazmjerno smanjiti plaće svim radnicima i obrnuto. Smanjenje/povećanje plaće po tom osnovu, traje tako dugo dok poslodavac ne izjednači broj zaposlenih zdravstvenih radnika s propisanim kadrovskim normativom/MBL. Elementi za izračun primjerene plaće u ljekarničkoj djelatnosti Članak 84. U ljekarničkoj djelatnosti poslodavac utvrđuje iznos plaće/radnik primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. Kolektivnog ugovora (kalkulativni iznos plaće). Plaću iz prethodnog stavka poslodavac utvrđuje – planira za porezno razdoblje, polazeći od količine i vrste usluga mjereno parametrom broja bodova, koji mora izvršiti radnik, prema kadrovskom i vremenskom normativu za usluge iz tzv. »Plave knjige«/godina i to: od 28.620 bodova VSS radnik, specijalist, 19.080 bodova VSS radnik, 13.928 bodova VŠS radnik i 12.020 bodova SSS radnik. Prosječna vrijednost boda iz prethodnog stavka utvrđuje se tako da se od ukupnog prometa/ljekarna, odbiju troškovi kupnje lijekova, medicinskih proizvoda i drugih roba s kojima trguje ljekarna, po nabavnim cijenama sa svim zavisnim troškovima nabavke, a potom dobiveni iznos podijeli s planiranim brojem bodova/godina ili kraće razdoblje, iz stavka 1. ovog članka i to za ukupan broj zdravstvenih radnika/poslodavac, prema odrađenim satima rada. Dobivenu prosječnu vrijednost boda poslodavac uspoređuje s iznosom bazne vrijednosti boda za usporedbu, a to je iznos od 6,10 kn/bod, kako je propisano općim aktom HZZO-a, računajući na dan 1. 11. 2003. g. Kalkulativni iznos plaće radnika, poslodavac, koji obavlja ljekarničku djelatnost, množi s koeficijentom odnosa prosječnog iznosa boda iz stavka 3. ovog članka i baznog iznosa za usporedbu, iz prethodnog stavka. Dobiveni iznos plaće za obračun glede isplate korigira iznos kalkulativne plaće/radnik na više ili manje. Iznos iz prethodnog stavka u obračunu za isplatu za radnika poslodavca predstavlja iznos primjerene plaće vrsti rada radnika, koji obavlja za poslodavca, u odnosu na ekonomsku snagu konkretnog poslodavca. Elementi za izračun primjerene plaće za medicinsku sestru na radu kod poslodavca koji obavlja poslove njege i rehabilitacije bolesnika u kući Članak 85. U djelatnosti njege i rehabilitacije bolesnika u kući za poslodavca – fizičku osobu, odnosno i u stacionaru, za pravnu osobu, poslodavac utvrđuje iznos plaće/radnik primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. Kolektivnog ugovora (kalkulativni iznos plaće). Plaću iz prethodnog stavka poslodavac utvrđuje – planira za porezno razdoblje, polazeći od sljedećih parametara, da bi dobio prosječnu vrijednost boda: • broj usluga/bodova, koji mora radnik izvršiti, prema kadrovskom i vremenskom normativu usluge iz tzv. »Plave knjige«/godina 12.020 bodova SSS radnik – medicinska sestra/godina, • broja radnika, prema odrađenim satima rada. Prosječnu vrijednost boda iz prethodnog stavka utvrđuje poslodavac tako, da ukupni prihod/poslodavac, utvrđen za porezno razdoblje ili drugo obračunsko razdoblje unutar poreznog razdoblja, podijeli s planiranim brojem bodova/godina ili kraće razdoblje, u smislu iz stavka 1. ovog članka, za ukupan broj zdravstvenih radnika/poslodavac, prema odrađenim satima rada. Dobivenu prosječnu vrijednost boda poslodavac uspoređuje s iznosom bazne vrijednosti boda za usporedbu, a to je iznos od 6,10 kn/bod, kako je propisano općim aktom HZZO-a, računajući na dan 1. 11. 2003. g. Kalkulativni iznos plaće radnika, poslodavac, množi s koeficijentom odnosa prosječnog iznosa boda iz stavka 3. ovog članka i baznog iznosa za usporedbu, iz prethodnog stavka. Dobiveni iznos plaće za obračun isplate korigira iznos kalkulativne plaće/radnik na više ili manje. Iznos iz prethodnog stavka u obračunu za isplatu za radnika poslodavca predstavlja iznos primjerene plaće vrsti rada radnika, koji obavlja poslove za poslodavca, pravnu osobu u djelatnosti njege i rehabilitacije bolesnika u kući i u stacionaru. Elementi za izračun primjerene plaće za ostale zdravstvene radnike privatne prakse, koji su uključeni u mreŽu osnovne zdravstvene djelatnosti Članak 86. Za ostale poslodavce koji realiziraju primitke iz ugovornog odnosa sa HZZO-om sustavom drugih mjerila u odnosu na mjerila iz članka 79 – 85. ovog Kolektivnog ugovora, za ocjenu baznog iznosa svih primitaka za obračun isplate plaće/radnik, u smislu odredbi nabrojenih članaka ovog Kolektivnog ugovora, primjenjuju se mjerila iz tzv. »Plave knjige« i iz drugih općih akata HZZO-a, koji su relevantni za kalkulacije cijena zdravstvenih usluga, za tog zdravstvenog radnika, u smislu Zakona o zdravstvenom osiguranju, u odnosu na kalkulativni iznos plaće/radnik utvrđen primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. ovog Kolektivnog ugovora. Članak 87. Radnik iz prethodnog članka ima pravo na plaću u manjem ili većem iznosu od iznosa utvrđenog primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. ovog Kolektivnog ugovora, prema pravilima iz članka 86. ovog Kolektivnog ugovora. Plaća radnika na radu kod poslodavca koji nije uključen u mreŽu osnovne zdravstvene djelatnosti Članak 88. Poslodavac, koji nije uključen u mrežu osnovne zdravstvene djelatnosti, tj. koji nije ugovorni zdravstveni radnik privatne prakse (fizička ili pravna osoba) obračunava plaću radniku prema mjerilima i kriterijima 76. i 77. ovoga Kolektivnog ugovora, a njenu visinu za obračun u isplati prilagođava svojoj ekonomskoj snazi primjenom istih ili sličnih mjerila, kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, za ugovornoga zdravstvenog radnika privatne prakse, glede izračuna primjerene plaće u odnosu na kalkulativni iznos, prema djelatnosti poslodavca. Objava podataka za izračun primjerene plaće Članak 89. Podatke za primjenu odredbi ovoga Kolektivnog ugovora glede utvrđivanja baznog iznosa za ocjenu ekonomske snage poslodavca, radi izračuna obračuna plaće za isplatu radniku (iznos »glavarine« za tim/standard, samo »glavarine«, boda i sl.) objavljuje Udruga u časopisu »Privatna praksa u zdravstvu«. Izračun plaće radniku koji pored poslova radnog mjesta obavlja i poslove rukovoĐenja po ugovoru o službi Članak 90. Ravnatelj zdravstvene ustanove ili direktor trgovačkog društva ili drugi radnik zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koji pored poslova radnog mjesta koje obavlja po ugovoru o radu obnaša i posebne dužnosti (šef odjela, voditelj ljekarne, laboratorija i td.), ostvaruje plaću primjenom mjerila i kriterija iz ovog Kolektivnog ugovora za radno mjesto iz ugovora o radu (npr. liječnik specijalist, farmaceut itd.), srazmjerno vremenu obavljanja tih poslova u okviru punoga radnog vremena (PRV) i plaću za obnašanje posebnih dužnosti, odnosno za posebna ovlaštenja u procesu rada (šef odsjeka, odjela, pomoćnik ravnatelja – direktora i sl.) sukladno dogovoru s osnivačima, a legalizirano ugovorom o službi. Bazni iznos svih primitaka koji služi za ocjenu ekonomske snage zdravstvene ustanove – trgovačkog društva u privatnom vlasništvu – poslodavca, u smislu odredbi ovog Kolektivnog ugovora utvrđuje zdravstvena ustanova, trgovačkog društvo – poslodavac svojim financijskim planom za svako radilište – tim ili sl. (ambulanta, dijagnostički laboratorij, itd.). Isplata akontacije plaće Članak 91. Radnik u privatnoj praksi Hrvatske tijekom poreznog razdoblja ostvaruje akontaciju plaće. Ako se tijekom godine promjene parametri za izračun primjerene plaće radniku prema odredbama ovog Kolektivnog ugovora, poslodavac posebnim rješenjem jednom ili više puta godišnje, zavisno o veličini promjena parametara, obavlja obračun plaće radniku u odnosu na obračunate i isplaćene akontacije. Isplata plaće radniku – vlasniku ustanove – trgovačkog društva Članak 92. Ako za poslodavca – pravnu osobu obavlja poslove radnika vlasnik ili suvlasnik pravne osobe, na radnom mjestu primjerenom njegovom zanimanju, te je po tom osnovu osiguran, poslodavac za njega vlasnika/suvlasnika utvrđuje plaću sam ili u dogovoru s drugim vlasnicima i to najmanje u iznosu koji je propisan posebnim zakonom, kao iznos osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja, za poduzetničku plaću. Plaće pripravnika i specijalizanata Članak 93. Radniku – pripravniku, koji se osposobljava za samostalni rad pripada plaća, odnosno naknada plaće utvrđena prema mjerilima iz članka 76. i 77. ovog Kolektivnog ugovora, svedeno na 30% utvrđenog iznosa. Radniku – specijalizantu, za vrijeme svladavanja programa specijalizacije edukacijom u zdravstvenoj ustanovi/ustanovama i/ili trgovačkom društvu u kojoj/ima provodi program specijalizacije, pripada naknada plaće utvrđena primjenom mjerila i kriterija iz članka 76. i 77. ovog Kolektivnog ugovora, svedeno na 30% utvrđenog iznosa. Za vrijeme rada za poslodavca u tijeku specijalizacije, specijalizant ostvaruje pravo na plaću prema mjerilima i kriterijima iz članka 76. i 77. ovog Kolektivnog ugovora svedeno na najmanje 50% utvrđenog iznosa. Prava pripravnika volontera Članak 94. Pripravnik volonter je zdravstveni radnik koji je zaključio ugovor o volontiranju s poslodavcem. Volonter ima pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje te osiguranje od ozljede na radu i profesionalne bolesti na teret poslodavca, prema uvjetima kako je propisano posebnim zakonom o obveznim osiguranjima. Pravo na veću plaću radnika ako tako odluči poslodavac Članak 95. Radnik ima pravo na pripadajuću plaću utvrđenu prema odredbama glave IV. ovog Kolektivnog ugovora i više od toga, ako tako odluči poslodavac. Pravo radnika odnosno obveza poslodavca uručiti radniku obračun isplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine Članak 96. Prilikom obračuna za isplatu plaće, naknade plaće i otpremnine, poslodavac je dužan radniku uručiti obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće i otpremnine. Obračun iz prethodnog stavka ima snagu ovršne isprave u sudskom postupku. Periodske povišice Članak 97. Primjerena plaća radnika utvrđena na način kako je propisano glavom IV. ovoga Kolektivnog ugovora, povećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža radnika na radu kod istog poslodavca. Periodsku povišicu plaće radnik stječe od sljedećeg 1. u mjesecu u odnosu na dan/mjesec, kada je navršio potreban broj godina radnog staža za prvu ili sljedeću periodsku povišicu. Poslodavac može odlučiti da radniku prizna pravo na periodsku povišicu za njegov ukupni radni staž, kao pravo iz minulog rada, tj. za rad radnika kod drugog/ih poslodavca/aca. DeŽurstvo Članak 98. Ako poslodavac naredi radniku dežurstvo, kao poseban oblik rada, obvezan je radniku utvrditi pravo na plaću za taj oblik rada. Naknadu za dežurstvo radnika poslodavac utvrđuje u paušalnom iznosu i to: 1) za dežurstvo radnim danom: 2) radnim danom pred neradni dan (blagdani, po članku 3. Zakona.... »Narodne novine«, br. 33/96.) i nedjeljom 3) blagdanom (iz članka 1. Zakona ... »Narodne novine«, br. 33/96). Paušalni iznos naknade ovisi: – o trajanju dežurstva, – o procjeni rada/prema zanimanju/radnik koje se obavlja u dežurstvu, mjereno satima, – procjeni obvezne prisutnosti u dežurstvu u odnosu na ukupno trajanje dežurstva. Paušalni iznos naknade iz stavka 2. ovog članka povećava se za: – 20 % za dežurstvo pod 2., a – 30 % za dežurstvo pod 3. Nakon odrađenog dežurstva nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan. Raspored dežurstva utvrđuje poslodavac svojim rješenjem za mjesec dana unaprijed, kako bi radnik mogao planirati svoje osobne i obiteljske obveze, a iznimno za kraće razdoblje, ako je poslodavac utjecajem drugih čimbenika, doveden u takvo stanje (obveza izvršenja rasporeda dežurstva doma zdravlja, grada, općine i sl.). Veći iznos deŽurstva Članak 99. Ako poslodavac naređuje dežurstvo svom radniku po rasporedu doma zdravlja ili hitne pomoći ili jedinice lokalne samouprave, jer ga na to obvezuje primjena ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite za djelatnost koju obavlja prema HZZO-u, pa realizira veće iznose naknade za obavljeno dežurstvo svog radnika, jer je isto obračunato primjenom drugih, povoljnijih mjerila za obračun, u odnosu na mjerila prema prethodnom članku ovoga Kolektivnog ugovora, radnik ostvaruje naknadu za dežurstvo u tom – većem iznosu. DeŽurstvo specijalizanta Članak 100. Ako specijalizant obavlja dežurstvo u zdravstvenoj ustanovi gdje provodi program specijalizacije, pravo na naknadu s tog naslova ostvaruje u toj ustanovi i na njen teret. Naknadu za dežurstvo obračunava i isplaćuje poslodavac one zdravstvene ustanove u kojoj radnik obavlja poslove na specijalističkoj edukaciji i koji je rješenjem naredio dežurstvo specijalizantu, ili njegov poslodavac, ako je zdravstvena ustanova – nastavna baza uplatila poslodavcu naknadu za dežurstvo, koje je obavio njegov specijalizant u toj ustanovi. Pripravnost Članak 101. Ako poslodavac naredi radniku da u svoje slobodno vrijeme bude na dispoziciji poslodavcu, tj. u stanju pripravnosti, prema obilježjima iz Zakona, kako bi na poziv mogao intervenirati u obavljanju poslova svog radnog mjesta u prostorijama rada ili na drugom mjestu, radnik ima pravo na naknadu za pripravnost koja mu je naređena kao poseban oblik rada. Naknadu za pripravnost obračunava poslodavac od iznosa nadoknade obračunate za dežurstvo, ovisno o tome za koji dan je radnik po rasporedu u stanju pripravnosti i to: a) za standardnu pripravnost 20%, iznosa za dežurstvo, a b) za pripravnost glede moguće intervencije u stanu bolesnika koji je udaljen od mjesta stanovanja radnika više od 20 km cestovne udaljenosti 30%, iznosa za dežurstvo Članak 102. Pripravnost radnim danom traje 16 sati, a nedjeljom i blagdanom 24 sata. Raspored stanja pripravnosti radnika utvrđuje poslodavac svojim rješenjem za mjesec dana unaprijed, a iznimno za kraće razdoblje. Članak 103. Ako poslodavac naredi radniku pripravnost po rasporedu doma zdravlja ili županije, grada, općine i sl., izvršavajući preuzetu obvezu iz ugovora, radnik ima pravo na naknadu plaće za pripravnost u iznosu koji je poslodavac obračunao naručitelju pripravnosti, ali ne u manjem iznosu u odnosu na obračunati iznos prema odredbama prethodnog članka ovoga Kolektivnog ugovora. Rad po pozivu Članak 104. Rad po pozivu je poseban oblik rada kada radnik ne mora biti nazočan u prostorijama poslodavca, ali se mora odazvati na poziv radi obavljanja djelatnosti u tom prostoru. Ako se ispune pretpostavke iz prethodnog stavka, radnik ima pravo na naknadu za obavljeni rad, zavisno od: – vremena provedenog na radu za obavljanje usluga obavljenih po pozivu, – dana, kada je obavljen rad, u odnosu na dane u tjednu, prema podjeli iz članka 98. stavak 2. ovoga Kolektivnog ugovora: • i to tako da se broj sati rada množi sa prosječnom vrijednosti sata rada radnika iz njegove prosječne plaće obračunate i isplaćene u prethodnom mjesecu njegovog rada, • uvećane za isti % kako je navedeno u članku 106. ovoga Kolektivnog ugovora, prema opisanim uvjetima rada. Pravni status obračunate i isplaćene naknade za deŽurstvo, pripravnost i rad po pozivu Članak 105. Obračunata naknada za dežurstvo, pripravnost i za rad po pozivu pribraja se obračunatoj plaći radnika/mjesec za isplatu i slijedi pravnu sudbinu plaće glede ostvarivanja prava radnika iz svih vrsta osiguranja. Povećanje plaće radniku Članak 106. Plaća radnika utvrđena ovim Kolektivnim ugovorom uvećat će se za najmanje: – za rad noću 15% – za prekovremeni rad 15% – za rad nedjeljom 10% – za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni ili dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat 5% Noćnim radom smatra se rad u vremenu između 22 sata tekućeg i 6 sati idućeg dana. Naknade iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju. Poslodavac može svojim rješenjem za kraće ili duže vremensko razdoblje rada radnika utvrditi radniku povećanje plaće iz stavka 1. i u većem postotku. Članak 107. Za rad u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih Zakonom....(»Narodne novine«, br. 33/96) te za rad na Uskrs, radnik ima pravo na naknadu plaće uvećanu za najmanje 120%. Plaća za rad u drugom mjestu Članak 108. Radniku, koji je po rješenju ministra zdravstva upućen na rad u zdravstvenu ustanovu izvan mjesta rada radnika koje je označeno u ugovoru o radu, utvrdit će se plaća za takav rad prema rješenju ministra, a ne može biti manja od plaće obračunate prema mjerilima iz ovoga Kolektivnog ugovora. Obračun i isplatu plaće radniku u smislu odredbi prethodnog stavka obavlja poslodavac. Za vrijeme rada u drugoj zdravstvenoj ustanovi, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka radnik ima pravo i na smještaj, prehranu, troškove prijevoza i druge izdatke sukladno rješenju ministra zdravstva na teret ustanove u kojoj obavlja rad po rasporedu. Rokovi za isplatu plaće Članak 109. Plaća se isplaćuje u pravilu jednom mjesečno za prethodni mjesec. Kada se plaća isplaćuje jednom mjesečno, razmak između dvije isplate u pravilu ne smije biti dulji od 30 dana, a iznimno najdulje do 40 dana, s tim da se kod sljedeće isplate nadoknadi poremećena dinamika. Kad se plaća isplaćuje dva puta mjesečno, prvi dio ne može iznositi manje od 50% pripadajuće mjesečne plaće radnika i isplaćuje se najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za koji se obavlja isplata. Drugi dio plaće isplaćuje poslodavac radniku u pravilu do15-og, a iznimno do 20-og dana u mjesecu za prethodni mjesec. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ju ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, uručiti radniku obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Takav obračun ima snagu vjerodostojne isprave. Uplata Članarine Sindikatu na teret plaće radnika Članak 110. Na teret plaće radnika poslodavac obustavlja iznos članarine u korist Sindikata zaposlenika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske i uplaćuje na propisani žiroračun u roku od 3 dana, računajući od dana isplate plaće radniku. Isplata najniŽe plaće Članak 111. Za vrijeme zastoja u poslu ili bilo kojih poremećaja, koji utječu na obim poslovanja poslodavca, što se odražava na pad prometa poslodavca, pa poslodavac ne može pokriti zavisne troškove poslovanja/mjesec ili dulje razdoblje ili zbog velikog rasta troškova poslovanja, koje poslodavac nije pokrio/mogao pokriti većim odgovarajućim prihodom, rasta troškova, koji su uzrokovani drugim razlozima objektivne prirode ili subjektivnim razlozima bilo poslodavca ili samog radnika, radnik ima pravo na plaću obračunatu primjenom mjerila i kriterija iz ovog Kolektivnog ugovora, koja može biti i manja od plaće utvrđene za radnika prethodnim rješenjem i to samo za razdoblje zastoja u poslu, te ne može biti manja od najniže plaće. Najniža plaća, u smislu odredbi prethodnog stavka je plaća koja je jednaka iznosu najniže osnovice za obračun obveznih doprinosa i jednaka je za sve radnike poslodavca. Plaća = poslovna tajna Članak 112. Visina plaće/radnik u privatnoj praksi Hrvatske smatra se poslovnom tajnom. Zbog kršenja poslovne tajne iz prethodne stavke ovog članka, poslodavac može s radnikom raskinuti ugovor o radu na njegovu štetu, primjenjujući institut izvanrednog otkaza. 2. Naknada plaće Članak 113. Radnik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi zbog: – godišnjeg odmora – plaćenog dopusta, – državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, – obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja na koje je upućen od strane poslodavca, – obrazovanja za potrebe sindikalne aktivnosti – drugih slučajeva utvrđenih zakonom. Za vrijeme kada radnik ne radi, kako je navedeno u prethodnom stavku ovog članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, srazmjerno vremenu odsustvovanja sa rada, prema posebnom rješenju poslodavca. Članak 114. Za vrijeme obustave obavljanja djelatnosti poslodavca (članak 150. Zakona) , kada se radnik nalazi na tzv. čekanju za nastavak rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu najniže plaće. Naknada plaće zbog bolovanja Članak 115. Ako je radnik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana i isplata naknade tereti sredstva poslodavca, pripada mu naknada plaće: a) 70% od osnovice ako bolovanje traje do 6 dana, b) 75% ako bolovanje traje do 30 dana u kontinuitetu, c) 80% ako bolovanje traje 42 dana u kontinuitetu. Osnovicu čini iznos prosječno isplaćene plaće po radniku/mjesec ostvarene u prethodna 3 mjeseca, računajući na dan nastupa bolovanja. 3. Pravo radnika na isplatu godišnje nagrade Članak 116. Poslodavac će isplatiti radnicima godišnju nagradu u visini najniže plaće iz članka 111. ovog Kolektivnog ugovora, uz uvjet da nije poslovao s gubitkom. Obveznik plaćanja poreza iz dohotka posluje s »gubitkom« ako ostvareni neto dohodak za pokriće troškova života poreznog obveznika evidentiran u poreznoj prijavi (u grupnoj praksi zbir poreznih prijava suvlasnika) nije ostvaren u visini koja se dobije množenjem iznosa prosječne neto isplaćene plaće radnika u djelatnosti zdravstva/godinu za prethodnu godinu s koeficijentom 2,5. Ako je vidljivo da je poslodavac nakon izvedene računske operacije realizirao veći neto dohodak, koji je dovoljan za isplatu godišnje nagrade radniku, tada ne posluje s »gubitkom« i u obvezi je isplatiti 13. plaću radniku/radnicima u iznosu kako je navedeno u stavku 1. ili srazmjerno manje, ako preostali iznos ne dozvoljava isplatu punog iznosa 13. plaće ili pak srazmjerno više. Poslodavac, obveznik plaćanja poreza iz dobiti posluje s »gubitkom«, ako godišnji iznos bruto plaće/radnik u djelatnosti zdravstva RH (objava: Izvješće Državnog zavoda za statistiku) pomnoži sa koeficijentom 2,5 za sebe ili za sebe i za ostale suvlasnike (za grupnu privatnu praksu, ako su radnici), da bi dobio izvedeni godišnji iznos bruto plaće za »isplatu« vlasniku – suvlasniku (prvi bruto). Od dobivenog iznosa odbija se iznos isplaćene bruto plaće za vlasnika/vlasnike (prvi bruto). Ocjena, da li je poslodavac ostvario »gubitak« u poslovanju dobije se ako dobiveni iznos razlike dobiti nakon oporezivanja daje razliku do pozitivne »0«. Ako se tada i nakon toga iskaže razlika neto dobiti, poslodavac/ci ne posluju s »gubitkom« i u obvezi je/su isplatiti 13. plaću radniku (prvi bruto) u iznosu iz stavka 1. ovog članka ili srazmjerno manje odnosno više, zavisno od ostatka tako izvedene neto dobiti poslodavca (iz neto dobiti isplaćuje se 13. plaća radniku i doprinosi »na« plaću). Članak 117. Pravo iz prethodnog članka radnik ostvaruje na osnovi posebnog rješenja poslodavca. Isplatu godišnje nagrade radnik ostvaruje do kraja travnja tekuće godine, za prethodnu godinu, nakon što poslodavac saldira ukupni rezultat poslovanja, mjeren veličinama iz prethodnog članka ovog Kolektivnog ugovora. > Nastavak...
|
|||||||||||||||
