IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

Ovršne radnje

Članak 200.

Ovrha na pravima iz članka 199. ovoga Zakona provodi se pljenidbom toga prava te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina.

Glava šesnaesta

POSEBNE ODREDBE O OVRSI NA IMOVINI PRAVNIH OSOBA

1. Izuzimanje od ovrhe i ograničenje ovrhe

Nekretnine

Članak 201.

(1) Nekretnine koje se koriste kao uredske prostorije te nekretnine koje nisu izgrađene ili preuređene radi obavljanja strogo namjenske djelatnosti ne smatraju se stvarima koje su nužne za obavljanje djelatnosti pravne osobe. Ako se ista nekretnina (npr. zgrada) koristi kao uredski prostor i za obavljanje namjenske djelatnosti, ovrha se može provesti na dijelu nekretnine koji se koristi kao uredski prostor.

(2) Nekretnine koje su izgrađene ili preuređene za obavljanje strogo namjenske djelatnosti mogu biti predmet ovrhe ako se zbog njihova otuđenja neće obustaviti djelatnost ovršenika, osobito ako se ono što ovršenik dobiva djelatnošću na toj nekretnini može naknaditi nabavkama na tržištu odnosno ako se na tržištu može zakupiti poslovni prostor u kojemu se može obavljati takva djelatnost.

(3) Nekretnine koje služe obavljanju koje od više djelatnosti ovršenika i zbog otuđenja kojih neće prestati ostale djelatnosti ovršenika ne smatraju se stvarima koje su nužne za obavljanje njegove djelatnosti.

Pokretnine i prava pravne osobe koja svoju djelatnost

obavlja radi stjecanja dobiti

Članak 202.

(1) Ovrha protiv pravne osobe koja obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti može se odrediti na ovim pokretninama i pravima:

1. gotovu novcu i vrijednosnim papirima, bez ograničenja,

2. gotovim proizvodima i poluproizvodima namijenjenim prodaji, bez ograničenja,

3. sirovinama, poluproizvodima namijenjenim preradi i pogonskim materijalima (gorivo, mazivo i sl.), iznad količine koja je ovršeniku potrebna za jednomjesečnu prosječnu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovito nabavljati na tržištu i ako je to nužno radi urednoga odvijanja proizvodnje,

4. drugim pokretninama koje nisu nužne za obavljanje djelatnosti ovršenika,

5. patentima, tehničkim unapređenjima i drugim pravima, bez ograničenja.

(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za ograničenje ovrhe iz stavka 1. točke 3. ovoga članka određuje sud, u povodu pravnoga lijeka ovršenika protiv rješenja o ovrsi ako je predmet ovrhe određen u tom rješenju, odnosno u povodu prijedloga ovršenika nakon što su pojedinim ovršnim radnjama zaplijenjene određene stvari. Takav prijedlog ovršenik mora staviti u roku od osam dana od dana provedbe ovršne radnje.

(3) Neće se smatrati da je pokretnina nužna za obavljanje djelatnosti ovršenika ako služi obavljanju djelatnosti koju druge osobe pružaju odgovarajućim pokretninama na tržištu, ili ako se može iznajmiti na tržištu.

(4) Neće se smatrati da je vozilo nužno pravnoj osobi koja obavlja prijevozničku djelatnost odnosno koja iznajmljuje vozila ako se zbog ovrhe na tomu vozilu djelatnost te osobe neće smanjiti za više od dvije trećine.

Pokretnine i prava druge pravne osobe

Članak 203.

(1) Ovrha protiv pravne osobe koja ne obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti može se odrediti na pokretninama i pravima koja nisu nužna za obavljanje njezine djelatnosti.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 202. stavka 1. točke 1., 4. i 5. te stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.

Opseg ovrhe na novčanim sredstvima

na računu pravne osobe

Članak 204.

(1) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema pravnoj osobi može se provesti na svim sredstvima na njezinim računima kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, a i na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koja ona ima na deviznom računu.

(2) Ovrha na novčanim sredstvima na računu Države, jedinica lokalne samouprave i uprave kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje te osobe imaju na deviznom računu, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na tijela pravnih osoba iz te odredbe.

(4) Sud će, na prigovor pravne osobe odnosno tijela iz stavka 2. i 3. ovoga članka, saslušati stranke, a po potrebi provesti i druge dokaze o okolnostima od kojih zavisi primjena odredaba stavka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Nakon provjera iz stavka 4. ovoga članka sud će rješenjem odrediti iznose do kojih se u određenim razmacima može provoditi ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja.

(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka ne odgađa njegovu provedbu.

2. Ovrha na sredstvima na računu pravne soobe

Mjesna nadležnost

Članak 205.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koja se vode na računu ovršenika kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi jedinica pravne osobe kod koje se vodi račun ovršenika.

Redoslijed naplate

Članak 206.

(1) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa vodi očevidnik redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i satu dostave i izdaje ovrhovoditelju, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu.

(3) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

(5) Ako je ovrha odgođena na ovršenikov prijedlog, odgovarajući iznos sredstava izdvaja se radi zadržavanja reda naplate tražbine.

(6) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu nanese povredom odredaba ovoga Zakona o opsegu, redoslijedu i načinu namirenja tražbine ovrhovoditelja.

(7) O zahtjevu za naknadu štete iz stavka 6. ovoga članka odlučuje sud u ovršnom postupku. Na temelju pravomoćnoga rješenja kojim je pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa naloženo da ovrhovoditelju naknadi štetu, ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv te pravne osobe u posebnom ovršnom postupku.

Naznaka računa

Članak 207.

(1) Ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, uz ostalo naznačiti jedinicu pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa kod koje se vode ovršenikova novčana sredstva te broj njegova računa.

(2) Ako se za tražbinu koja se namiruje naplata obavlja preko računa, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti i pravnu osobu kod koje se vode njegova novčana sredstva te broj svoga računa.

(3) U ovrsi iz ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 154. ovoga Zakona.

Rješenje o ovrsi

Članak 208.

(1) Rješenjem o ovrsi na novčanim sredstvima koja se vode na računu ovršenika kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa nalaže se toj pravnoj osobi da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

(2) Prijenos novčanih sredstava iz stavka 1. ovoga članka obavlja se prema odredbama članka 180. ovoga Zakona.

Povremena davanja

Članak 209.

(1) Ako je rješenjem o ovrsi pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa za ovršenika naloženo plaćanje određenih iznosa u određenim razmacima, ta će osoba obavljati isplate u skladu s nalogom iz rješenja o ovrsi.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, redoslijed naplate svih budućih obroka računa se prema vremenu dostave rješenja o ovrsi.

(3) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa vodi poseban očevidnik rješenja o ovrsi kojima su naložena buduća povremena plaćanja.

Zastajanje s ovrhama

Članak 210.

(1) Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa za ovršenika kojoj je dostavljeno rješenje o ovrsi na sredstvima na računu ovršenika, zastat će s ovrhom na zahtjev ovrhovoditelja.

(2) U slučaju zastoja iz stavka 1. ovoga članka neće se izdvajati novčana sredstva.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu

Članak 211.

(1) Ako u vrijeme kad je pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa dostavljeno rješenje o ovrsi nema sredstava na ovršenikovom računu, ta će osoba to rješenje držati u očevidniku i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun.

(2) O tome da nema sredstava na računu pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka obavijestit će sud bez odgode.

Ovrha prema solidarnom ovršeniku

Članak 212.

(1) Ako na temelju ovršne isprave dva ili više ovršenika solidarno odgovaraju, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, protiv njih donijeti jedno rješenje o ovrsi, uz uvjet da svi oni imaju račune kod iste pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa.

(2) Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu odrediti redoslijed po kojem će se obaviti naplata od pojedinih ovršenika, a ako to nije učinjeno, naplata će se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu.

(3) Ako se računi solidarnih ovršenika vode kod različitih jedinica iste pravne osobe koja za ovršenike obavlja poslove platnoga prometa, sud će rješenje o ovrsi dostaviti onoj jedinici kod koje se vodi račun ovršenika kojega je ovrhovoditelj odredio kao prvoga solidarnoga ovršenika, odnosno koji je u prijedlogu označen na prvom mjestu.

(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka na računu ovršenika nema sredstava, jedinica kojoj je rješenje o ovrsi dostavljeno proslijedit će to rješenje, na prijedlog ovrhovoditelja, kojoj drugoj jedinici kod koje se vode računi solidarnih ovršenika.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravne osobe

Članak 213.

Ovrhovoditelj određuje redoslijed namirenja s pojedinih računa dužnika, ako zakonom nije drukčije određeno.

Ovrha na sredstvima na deviznom računu

Članak 214.

Ako se ovrha provodi radi naplate tražbine u kunama, sredstva s deviznoga računa ovršenika preračunavaju se u kune po tečaju po kojemu bi pravna osoba kod koje se vodi račun obavila to preračunavanje na njegov zahtjev, i isplata se obavlja po pravilima o isplatama s računa koji se vode u kunama.

Ovrha radi naplate tražbine u stranoj valuti

Članak 215.

(1) Ako tražbina utvrđena u ovršnoj ispravi glasi na stranu valutu te ako ovršenik ima devizni račun u toj valuti, rješenjem o ovrsi naložit će se pravnoj osobi kod koje se vodi devizni račun ovršenika da prenese odgovarajući iznos u stranoj valuti s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, ili da isplatu u stranoj valuti izvrši na neki drugi dopušteni način.

(2) Ovrhovoditelj može zatražiti da se ovrha radi namirenja njegove tražbine u određenoj stranoj valuti odredi i provede na drugim računima ili predmetima ovršenika kao ovrha radi naplate tražbine u kunama u iznosu koji je potreban da bi se od ovlaštene osobe kupila dužna devizna sredstva.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kada se ovrha određuje protiv ovršenika koji nisu pravne osobe.

3. Odgovarajuća primjena drugih odredaba Zakona

Članak 216.

Ako odredbama ove glave nije što drugo izrijekom određeno, na ovrhu protiv pravne osobe radi naplate novčane tražbine na odgovarajući se način primjenjuju druge odredbe ovoga razdjela.

Razdjel treći

OVRHA RADI OSTVARENJA NENOVČANE TRAŽBINE

Glava sedamnaesta

SUDSKI PENALI

Izricanje sudskih penala

Članak 217.

(1) Kad dužnik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći ovršeniku da će, ako svoju obvezu ne ispuni u tomu roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali) u smislu pravila o obveznim odnosima, počev od isteka toga roka.

(2) Naknadno određeni primjereni rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskoga rješenja kojim je taj rok određen. Žalba ne utječe na tijek toga roka.

(3) Ako ovršenik najkasnije u roku od petnaest dana nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka ispuni svoju obvezu, sud može u istom ovršnom postupku na zahtjev ovršenika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obveze smanjiti iznos dosuđenih penala, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje. Podnošenje toga zahtjeva bez utjecaja je na određivanje i provedbu ovrhe na temelju pravomoćnoga rješenja o plaćanju sudskih penala iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine.

(5) Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz stavka 4. ovoga članka. Prisilna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana može se tražiti u smislu odredaba članka 208. ovoga Zakona.

(6) Ako ovrha iz stavka 5. ovoga članka bude obustavljena, pravo ovrhovoditelja na sudske penale oživljava.

Ovrha radi naplate dosuđenih penala

Članak 218.

(1) Na temelju pravomoćnoga rješenja o plaćanju sudskih penala iz članka 217. ovoga Zakona, sud će u istom ovršnom postupku u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala.

(2) Ako ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi istakne da je svoju obvezu ispunio, sud će njegovu žalbu prihvatiti u ovršnom postupku samo ako njegovu osnovanost dokaže javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave. U protivnome će ovršenika uputiti na parnicu.

Glava osamnaesta

OVRHA RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNINA

Mjesna nadležnost

Članak 219.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi predaje jedne ili više određenih stvari ili radi isporuke određene količine zamjenljivih stvari te za provedbu ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nalaze stvari.

Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod ovršenika

Članak 220.

(1) Ovrha radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod ovršenika provodi se tako što sudski ovršitelj oduzima te stvari od ovršenika i predaje ih uz potvrdu ovrhovoditelju.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka ovrha će se provesti i kad se stvari nalaze kod treće osobe koja ih je voljna predati sudskom ovršitelju.

(3) Ako treća osoba nije voljna predati stvari, ovrhovoditelj može sudu predložiti da na njega prenese ovršenikovu tražbinu prema trećoj osobi na predaju stvari.

(4) Na postupak po prijedlogu iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o ovrsi na tražbini da se predaju ili isporuče pokretnine.

Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nisu mogle naći kod ovršenika niti kod treće osobe

Članak 221.

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod ovršenika niti kod treće osobe, sud će u istom postupku, na prijedlog ovrhovoditelja, procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju u određenom roku isplati iznos te vrijednosti.

(2) Ovrhovoditelj može prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnijeti u roku od osam dana od dana obavijesti da stvari nisu nađene. Ako ovrhovoditelj ne podnese taj prijedlog u određenom roku, sud će obustaviti ovrhu.

(3) Na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može i prije njegove pravomoćnosti predložiti u istom postupku ovrhu radi naplate dosuđenoga iznosa. Taj se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ne bude podnesen u određenom roku, sud će obustaviti ovrhu te ukinuti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i druge provedene radnje.

(5) Ovrhovoditelj može zajedno s prijedlogom za ovrhu iz članka 220. stavka 1. i 2. ovoga Zakona spojiti i prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka. U tomu se slučaju ovrha prema članku 220. ovoga Zakona i postupak iz ovoga članka provode istovremeno. Sud može odrediti ovrhu u smislu odredbe stavka 3. ovoga članka i započeti s njezinom provedbom, ali se radnje unovčenja zaplijenjenih dijelova imovine ovršenika ili prijenos sredstava s njegova računa ne mogu provesti prije nego što se utvrdi da se ovrha iz članka 220. stavka 1. i 2. ovoga Zakona nije mogla provesti.

(6) Ako se ovrha iz članka 220 stavaka 1. i 2. ovoga Zakona provede, sud će po službenoj dužnosti obustaviti ovrhu te ukinuti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i druge provedene radnje u smislu odredbe stavka 5. ovoga članka. U tom slučaju ovrhovoditelj snosi u cijelosti troškove izazvane podnošenjem prijedloga iz stavka 5. ovoga članka.

Ovrha radi isporuke zamjenljivih stvari

koje se nalaze kod ovršenika ili treće osobe

Članak 222.

Ako je ovršnom ispravom utvrđena obveza na isporuku određene količine zamjenljivih stvari koje se nalaze kod ovršenika ili treće osobe, ovrha se provodi na način propisan za predaju određenih stvari.

Ovrha kad zamjenljive stvari nisu nađene

niti kod ovršenika niti kod treće osobe

Članak 223.

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod ovršenika niti kod treće osobe, ovrha će se provesti uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 221. ovoga Zakona. Prigodom procjene vrijednosti stvari uzet će se u obzir potreba njihove nabave na drugoj strani.

(2) Ako tijekom ovršnoga postupka dođe do promjene vrijednosti zamjenljivih stvari, ovrhovoditelj može zatražiti od suda novu procjenu te naložiti ovršeniku plaćanje razlike u vrijednosti. U tom slučaju primjenjuju se na odgovarajući način odredbe članka 221. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka.

Pravo na naknadu štete

Članak 224.

Odredbama ove glave ne dira se u pravo ovrhovoditelja da u parnici traži od ovršenika naknadu štete koja mu je nanesena time što mu predaja odnosno isporuka stvari nije obavljena.

Glava devetnaesta

OVRHA RADI ISPRAŽNJENJA I PREDAJE NEKRETNINE

Mjesna nadležnost

Članak 225.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Način provedbe ovrhe

Članak 226.

(1) Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz članka 225. ovoga Zakona provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju.

(2) Ispražnjenju i predaji nekretnine može se pristupiti nakon proteka osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi ovršeniku i prije njegove pravomoćnosti. Ako se dostava ovršeniku nije mogla uredno obaviti na posljednjoj poznatoj adresi niti na način predviđen u odredbama članka 8. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, sud će mu bez odgode postaviti privremenoga zastupnika, kojemu će se rješenje dostaviti.

(3) Ako je to potrebno, sud će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe izreći novčane kazne ili odrediti pritvor iz članka 16. ovoga Zakona.

(4) Na zahtjev suda policija i služba socijalne skrbi dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u provedbi radnji iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Pri provedbi ovrhe primijenit će se odredbe članka 43. ovoga Zakona.

(6) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe dužan je osigurati ovrhovoditelj na zahtjev sudskoga ovršitelja, koji ovrhovoditelju mora biti priopćen najkasnije osam dana prije provedbe ovrhe.

Uklanjanje pokretnina

Članak 227.

(1) Pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva.

(2) Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna nijedna od osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari se predaju na čuvanje drugoj osobi, na trošak ovršenika. Ovrhovoditelj je dužan osigurati drugu osobu kojoj će se predati uklonjene stvari. Ovrhovoditelj može sam preuzeti stvari ovršenika na čuvanje.

(3) Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugoj osobi ili ovrhovoditelju sudski ovršitelj. Radnju sudskoga ovršitelja potvrđuje sud zaključkom. Sud može naknadno zaključkom odrediti da se stvari povjere nekoj trećoj osobi umjesto onoj kojoj su predane.

(4) O predaji drugoj osobi i o troškovima čuvanja sud izvješćuje ovršenika ako je to moguće, ostavljajući mu primjereni rok u kojemu može zatražiti predaju stvari nakon što naknadi troškove čuvanja.

(5) Uz obavijest iz stavka 3. ovoga članka sud će upozoriti ovršenika da će, nakon proteka određenoga roka, stvari biti prodane i da će se iz prodajne cijene namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.

Prodaja pokretnih stvari

Članak 228.

(1) Sud će po službenoj dužnosti odrediti prodaju stvari za račun ovršenika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja.

(2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja troškova čuvanja i prodaje stvari polaže se kod suda, odnosno javnoga bilježnika u korist ovršenika.

(3) Prodaja stvari obavlja se po odredbama ovoga Zakona o ovrsi na pokretninama.

Ovrha radi naplate troškova postupka

Članak 229.

(1) Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu zatražiti da se zajedno s ovrhom iz članka 225. ovoga Zakona odredi ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnine radi naplate troškova ovršnoga postupka.

(2) Ovrha iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provodi po pravilima o ovrsi na ovršenikovim pokretninama radi naplate novčane tražbine.

(3) Rješenje o naknadi troškova postupka ovrhe iz članka 225. ovoga Zakona je ovršna isprava na temelju koje ovrhovoditelj može predložiti ovrhu u istom ili posebnom ovršnom postupku.

Glava dvadeseta

OVRHA RADI OSTVARENJA TRAŽBINE NA RADNJU, TRPLJENJE ILI NEČINJENJE

Mjesna nadležnost

Članak 230.

Ako je ovršenik dužan po ovršnoj ispravi obaviti određenu radnju ili trpjeti određene radnje ili se suzdržati od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem području ovršenik treba ispuniti obvezu po ovršnoj ispravi.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba

Članak 231.

(1) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

(2) U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj.

(3) Konačno rješenje o visini troškova iz stavka 2. ovoga članka sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je na temelju rješenja iz stavka 2. ovoga članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu.

(4) Na osnovi rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se predložiti ovrha prije njegove pravomoćnosti, a na osnovi rješenja iz stavka 3. ovoga članka tek nakon njihove pravomoćnosti.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik

Članak 232.

(1) Ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.

(2) Rješenjem o ovrsi sud će istovremeno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.

(3) Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. U tom rješenju sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu.

(4) Sud će ovršeniku izricati novčane kazne i prijetiti novima određujući daljnje rokove za ispunjenje obveze, sve dok ukupni zbroj izrečenih novčanih kazni ne dostigne desetostruki iznos prve izrečene kazne.

(5) Pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud će voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja.

(6) Ovršenik koji je ispunio svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odgode o tome obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerovljena pisana izjava ovrhovoditelja o tome da je radnja obavljena, javnobilježnički zapisnik ili zapisnik sudskoga ovršitelja o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskoga vještaka da je radnja obavljena, predaja djela koje je radnjom učinjeno u sudski ili javnobilježnički polog i sl. U protivnome, smatrat će se da radnja nije obavljena.

(7) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti ovršeniku da se očituje, a po potrebi održat će i ročište radi izvođenja dokaza.

(8) Ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenoga umjetničkoga djela i sl.), ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu iz stavka 1. ovoga članka, već samo naknadu štete.

Ovrha radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje

Članak 233.

(1) Ako je na temelju ovršne isprave ovršenik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se suzdržavati od njezina poduzimanja, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se ovršenik ponaša protivno svojoj obvezi, rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obvezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako se nastavi tako ponašati. U pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi ovršenik može osporiti tvrdnju ovrhovoditelja da se ponašao protivno svojoj obvezi iz ovršne isprave. Sud može, po potrebi, u povodu pravnoga lijeka odrediti ročište radi izvođenja dokaza i saslušanja stranaka.

(2) Na prijedlog ovrhovoditelja, pošto utvrdi da se ovršenik i nakon donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka ponašao protivno svojoj obvezi, sud će ovršeniku izreći novčanu kaznu ili kaznu zatvora kojom mu je bio zaprijetio i istovremeno mu zaprijetiti novom novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi.

(3) Ako je već ovršnom ispravom ovršeniku naloženo da se ponaša u skladu sa svojom obvezom pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora, smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za izricanje novčane kazne ili kazne zatvora iz stavka 2. ovoga članka ako se ovršenik ponašao protivno svojoj obvezi nakon pravomoćnosti ovršne isprave.

(4) Ovrhovoditelj je dužan podnijeti prijedlog da se ovršeniku izrekne novčana kazna ili kazna zatvora zato što se i nakon naloga suda ponašao protivno svojoj obvezi, u roku od petnaest dana od saznanja za takvo ponašanje, a najkasnije u roku jedne godine od povrede obveze. Navedeni rokovi teku posebno za svako ponašanje protivno obvezi.

(5) Ovršeniku će se omogućiti da se očituje o ovrhovoditeljevu prijedlogu za izricanje novčane kazne ili kazne zatvora. Po potrebi sud će održati i ročište radi izvođenja dokaza i saslušanja stranaka.

(6) Sud će na prijedlog ovrhovoditelja izricati ovršeniku novčane kazne ili kazne zatvora i prijetiti mu novim takvim kaznama sve dok se ovršenik ne prestane ponašati protivno svojoj obvezi. Ukupno trajanje kazni zatvora kojima se zamjenjuju izrečene novčane kazne u povodu iste ovršne isprave, odnosno ukupni zbroj kazni zatvora koje mogu biti izrečene ovršeniku u povodu iste ovršne isprave, ne mogu prijeći šest mjeseci.

(7) Sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem naložiti ovršeniku da dade osiguranje za štetu, ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da bi štetu pretrpio time što bi se ovršenik i nadalje ponašao protivno svojoj obvezi. Visinu i trajanje osiguranja, prema okolnostima slučaja, određuje sud. Na temelju rješenja o davanju osiguranja sud će odrediti ovrhu i prije njegove pravomoćnosti.

(8) Prijedlog za izricanje pojedine novčane kazne ili kazne zatvora ovrhovoditelj može povući sve do pravomoćnosti odluke o izricanju tih kazni. U tomu slučaju smatrat će se kao da prijedlog za izricanje tih kazni nije podnesen. Troškove postupka izazvane povučenim prijedlogom snosi ovrhovoditelj, osim ako se stranke nisu drukčije sporazumjele.

(9) Novčanu kaznu i kaznu zatvora sud izvršava po službenoj dužnosti, nakon pravomoćnosti rješenja kojim su izrečene.

(10) Postupak pokrenut prijedlogom iz stavka 1. ovoga članka smatra se dovršenim pravomoćnošću rješenja o ovrsi. Postupak pokrenut prijedlogom za izricanje novčane kazne ili kazne zatvora smatrat će se novim postupkom, ali se u tom postupku ne donosi novo rješenje o ovrsi, već samo rješenja iz stavka 2. i 6. ovoga članka. Osiguranje određeno u smislu odredbe stavka 7. ovoga članka ostaje na snazi s obzirom na sve postupke iz stavka 1., 2. i 6. ovoga članka, osim ako rješenjem kojim je to osiguranje određeno nije što drugo određeno.

(11) O troškovima svakoga od postupaka u smislu odredbe stavka 9. ovoga članka sud odlučuje, na zahtjev stranaka, u tim postupcima.

Ovrha radi uspostavljanja prijašnjega stanja

Članak 234.

(1) Ako je zbog ponašanja ovršenika protivno obvezi iz ovršne isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom ovrhovoditelja, sud će ovlastiti ovrhovoditelja, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomoć sudskoga ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost ovršenika.

(2) U pogledu polaganja iznosa potrebnoga za podmirenje troškova za uspostavljanje prijašnjega stanja i određivanja konačne visine tih troškova primjenjuju se odredbe o troškovima za ovrhu radnje koju može, pored ovršenika, obaviti i druga osoba.

(3) Ako je do promjena iz stavka 1. ovoga članka došlo nakon nastanka ovršne isprave, sud će postupiti u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka tek pošto utvrdi da je do promjene došlo zbog ponašanja ovršenika.

Ponovno smetanje posjeda

Članak 235.

(1) Ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 233. ovoga Zakona.

(2) Prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti već u prvom prijedlogu za ovrhu na temelju rješenja zbog smetanja posjeda kojim je ovršeniku zabranjeno ponovno takvo ponašanje.

(3) Prijedlog za ovrhu iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenoga smetanja.

Pravo na naknadu štete

Članak 236.

Odredbama ove glave ne dira se u pravo ovrhovoditelja da u parnici traži naknadu štete koja mu je nanesena time što se ovršenik ponašao protivno svojoj obvezi utvrđenoj u ovršnoj ispravi.

Glava dvadesetprva

OVRHA RADI VRAĆANJA ZAPOSLENIKA NA RAD, ODNOSNO U SLUŽBU

Mjesna nadležnost

Članak 237.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovr-ne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana tijela ovršenika vrati u službu i za provedbu ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište poslodavca.

Rok za podnošenje prijedloga za ovrhu

Članak 238.

Prijedlog za ovrhu iz članka 237. ovoga Zakona može se podnijeti u roku od trideset dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese.

Način provedbe ovrhe

Članak 239.

(1) Ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad odnosno u službu provodi se izricanjem novčanih kazni prema odredbama članka 16. stavka 2., 3., 4., 9., 11., 12. i 15. te članka 307b. ovoga Zakona.

(2) Novčane kazne izriču se prema odredbama ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

Naknada plaće u slučaju vraćanja zaposlenika na rad

Članak 240.

(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom.

Glava dvadesetdruga

OVRHA UPISIVANJEM PRAVA U JAVNU KNJIGU

Mjesna nadležnost

Članak 241.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi zasnivanja prava na nekretnini uknjižbom u javnu knjigu, a i radi prijenosa, ograničenja ili ukidanja prava upisanoga u javnu knjigu, mjesno je nadležan sud koji vodi javnu knjigu u koju treba obaviti upis.

(2) Za provedbu ovrhe nadležan je sud koji vodi javnu knjigu za tu nekretninu.

Način provedbe ovrhe

Članak 242.

Na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena obveza upisa u javnu knjigu sud određuje da se u javnoj knjizi obavi odgovarajući upis. Upis određen u rješenju o ovrsi provodi se po službenoj dužnosti.

Upis prava vlasništva kad ovršenik nije upisan

kao vlasnik

Članak 243.

Kad ovršenik nije upisan kao vlasnik nekretnine, upis prava vlasništva ovrhovoditelja na toj nekretnini može se obaviti ako ovrhovoditelj, uz prijedlog za ovrhu, podnese dokaz u skladu sa zemljišnoknjižnim pravilima da je pravni prednik ovršenika osoba koja je upisana kao vlasnik.

Upis drugoga prava kad ovršenik nije upisan

kao vlasnik

Članak 244.

Kad je ovrhovoditelj ovršnom ispravom ovlašten tražiti u odnosu na ovršenika upis založnoga ili nekoga drugog prava na nekretnini, osim prava vlasništva, ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu zahtijevati da se pravo vlasništva upiše na ovršenika, a zatim da se obavi upis njegova prava, ako podnese dokaz, u skladu sa zemljišnoknjižnim pravilima, da je ovršenik stekao pravo vlasništva na toj nekretnini.

Upisi prava u druge javne knjige

Članak 245.

Odredbe ove glave na odgovarajući se način primjenjuju na upise prava u druge javne knjige, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Glava dvadesettreća

OVRHA DIOBOM STVARI

Mjesna nadležnost

Članak 246.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu diobom zajedničke nekretnine, ostavine ili druge zajedničke stvari i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi stvar.

Fizička dioba

Članak 247.

(1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je takva dioba predviđena ovršnom ispravom.

(2) Pojedine radnje provedbe fizičke diobe poduzima, prema okolnostima slučaja, sudac ili sudski ovršitelj.

(3) Sud će pozvati sudionike da budu nazočni provedbi diobe.

(4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje.

Dioba prodajom

Članak 248.

Ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim Zakonom za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

Određivanje načina diobe rješenjem suda

Članak 249.

(1) Sud pred kojim teče ovršni postupak odlučuje, po pravilima imovinskoga prava, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako ovršnom ispravom način diobe nije određen niti su se stranke o tome sporazumjele.

(2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u ovršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena ovršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.

Troškovi postupka

Članak 250.

(1) Troškove provedbe ovrhe po odredbama ove glave snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari.

(2) Stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale.

Glava dvadesetčetvrta

OSTVARENJE TRAŽBINE NA DAVANJE IZJAVE VOLJE

Bezuvjetna tražbina

Članak 251.

(1) Ako je ovršenik odlukom koja ima svojstvo ovršne isprave obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao pravomoćnošću te odluke.

(2) Ako je ovršenik sudskom ili upravnom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao danom dospijeća njegove obveze.

Uvjetna tražbina

Članak 252.

Ako ispunjenje tražbine na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja neke obveze ovrhovoditelja ili kojega drugoga uvjeta, smatra se da je ovršenik dao izjavu volje kad ovrhovoditelj ispuni svoju obvezu ili kad bude ispunjen koji drugi uvjet.

D i o t r e ć i

OSIGURANJE

Glava dvadesetpeta

OPĆE ODREDBE

Primjena odredaba o ovrsi

Članak 253.

Na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Sredstva osiguranja

Članak 254.

Kao sredstva osiguranja mogu se odrediti samo sredstva predviđena ovim ili drugim zakonom.

Nedopustivost osiguranja

Članak 255.

Osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po ovom Zakonu ne mogu biti predmet ovrhe, osim ako odredbama ovoga dijela Zakona nije drukčije određeno.

Nadležnost za određivanje osiguranja

po službenoj dužnosti

Članak 256.

Za određivanje i provedbu osiguranja po službenoj dužnosti nadležan je sud koji je nadležan po prijedlogu predlagatelja osiguranja, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

Glava dvadeset šesta

OSIGURANJE PRISILNIM ZASNIVANJEM ZALOŽNOGA PRAVA NA NEKRETNINI

Mjesna nadležnost

Članak 257.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini nadležan je sud koji vodi javnu knjigu u kojoj treba provesti upis.

(2) Za provedbu osiguranja nadležan je sud koji vodi javnu knjigu za tu nekretninu.

Pretpostavke zasnivanja

Članak 258.

Na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

Način zasnivanja založnoga prava

Članak 259.

(1) Na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva se uknjižbom.

(2) Pri uknjižbi založnoga prava u zemljišnoj će se knjizi naznačit ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena.

(3) Ako je predlagatelj osiguranja prije nego što je tražbina postala ovršna već stekao na temelju ugovora založno pravo za tu tražbinu na istoj nekretnini ili je založno pravo predbilježeno sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti da se u zemljišnoj knjizi zabilježi ovršivost tražbine.

(4) Ako protivnik osiguranja nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, predlagatelj osiguranja dužan je uz prijedlog dostaviti ispravu podobnu za upis prava vlasništva protivnika osiguranja.

Učinak uknjižbe i zabilježbe

Članak 260.

(1) Uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrha na nekretnini odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti.

Glava dvadesetsedma

SUDSKO I JAVNOBILJEŽNIČKO OSIGURANJE NA TEMELJU SPORAZUMA STRANAKA

1. Sudsko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na temelju sporazuma stranaka

Mjesna nadležnost

Članak 261.

Mjesno nadležan sud za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja zasnivanjem založnoga prava na stvarima i pravima protivnika osiguranja te za provedbu osiguranja, određuje se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnim postupcima radi naplate novčane tražbine na pojedinim vrstama predmeta ovrhe.

Prijedlog za osiguranje

Članak 262.

Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja stjecanjem založnoga prava na određenim predmetima osiguranja, predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja mogu suglasno tražiti od suda da odredi i provede u korist predlagatelja osiguranja:

1. uknjižbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja,

2. pljenidbu nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige po pravilima po kojima se provodi ovrha radi naplate novčane tražbine na tim nekretninama,

3. pljenidbu pokretnih stvari protivnika osiguranja,

4. pljenidbu novčane tražbine protivnika osiguranja,

5. pljenidbu dijela primanja protivnika osiguranja po osnovi ugovora o radu ili službi,

6. pljenidbu dijela mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade,

7. pljenidbu tražbine koju protivnik osiguranja ima na računu kod banke ili na štednoj knjižici,

8. pljenidbu tražbine da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nekretnina,

9. pljenidbu drugih imovinskih odnosno materijalnih prava,

10. pljenidbu isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira te njihovo povjeravanje na čuvanje,

11. pljenidbu dionica za koje nije izdana isprava o dionici te udjela, odnosno poslovnih udjela u trgovačkim društvima.

Ročište u povodu prijedloga i sporazum stranaka

Članak 263.

(1) Na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud će odrediti ročište, na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz članka 262. ovoga Zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja koja će u ovršnom postupku biti osnova za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegova unovčenja.

(2) Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stavka 1. ovoga članka ima snagu sudske nagodbe.

(3) Novčana tražbina iz stavka 1. ovoga članka može biti izražena i u kunskoj protuvrijednosti određenoga iznosa utvrđenoga u stranoj valuti.

(4) Stranke mogu osigurati i nenovčanu tražbinu predlagatelja osiguranja tako da u sporazumu iz stavka 1. ovoga članka utvrde njegovu novčanu protuvrijednost. Osiguranje će se odrediti i provesti radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine. Ako stranke u sporazumu iz stavka 1. ovoga članka drukčije ne odrede, nenovčana tražbina ne prestaje sklapanjem toga sporazuma.

(5) Nakon dospijeća nenovčane tražbine iz stavka 4. ovoga članka predlagatelj osiguranja može, po svom izboru, tražiti ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine ili ovrhu radi naplate njegove nenovčane protuvrijednosti. Ako se u postupku ovrhe radi naplate novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja makar i djelomice namiri, prestaje u cijelosti njegova nenovčana tražbina i smatrat će se da predlagatelj osiguranja ima prema protivniku samo novčanu tražbinu koja odgovara nenamirenom dijelu novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine.

Odredivost visine i dospjelosti tražbine

Članak 263a.

(1) Tražbina iz članka 263. stavka 1. ovoga Zakona treba biti određena ili odrediva.

(2) Smatrat će se da je tražbina odrediva ako je u sporazumu iz članka 263. stavka 1. ovoga Zakona naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti.

Određivanje i provedba osiguranja

Članak 264.

(1) Na temelju sporazuma iz članka 263. ovoga Zakona, sud će rješenjem odrediti mjere osiguranja iz članka 262. ovoga Zakona i poduzeti sve potrebne radnje radi njihove provedbe, u skladu s odredbama ovoga Zakona o ovršnim radnjama kojima se u ovrsi radi naplate novčane tražbine stječe založno pravo na određenim predmetima ovrhe.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ima važnost rješenja o osiguranju.

(3) Provedbom radnji osiguranja iz stavka 1. ovoga članka predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na određenom predmetu osiguranja.

Primjena drugih odredaba ovoga Zakona

Članak 265.

Na osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, na temelju sporazuma stranaka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 254. i 255. ovoga Zakona.

Objava oglasa

Članak 266.

(1) O provedbi osiguranja radi stjecanja založnoga prava na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige te na drugim predmetima osiguranja iz članka 262. ovoga Zakona sud će objaviti oglas u "Narodnim novinama" i, po potrebi, u drugim sredstvima javnoga priopćavanja.

(2) U oglasu će se navesti sud koji je proveo osiguranje, broj predmeta, stranke, tražbina koja je osigurana te predmet osiguranja. Predmet osiguranja treba biti tako određen da se može bez poteškoća utvrditi njegova istovjetnost. Ako su predmeti osiguranja posebno obilježeni prigodom provedbe osiguranja, navest će se i oznake kojima je obilježavanje obavljeno.

(3) Troškove objave oglasa dužne su predujmiti stranke u roku koji im sud odredi. Ako stranke ne predujme troškove u roku koji im je određen, sud će obustaviti postupak osiguranja i ukinuti provedene radnje.

Određivanje i provedba ovrhe

Članak 267.

(1) Na prijedlog predlagatelja osiguranja sud će rješenjem, kad utvrdi da je sporazum stranaka iz članka 263. ovoga Zakona postao ovršan, radi namirenja osigurane novčane tražbine predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima je na temelju sporazuma stranaka stečeno založno pravo, prema odredbama ovoga Zakona o ovrsi na stvarima odnosno pravima ovršenika.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ima važnost rješenja o ovrsi.

(3) Zabilježba ovrhe na nekretnini ima pravni učinak od dana uknjižbe založnoga prava na nekretnini u postupku osiguranja.

(4) U postupku ovrhe radi naplate novčane tražbine osigurane založnim pravom prema odredbama ove glave, radnje kojima je založno pravo stečeno neće se ponavljati već će imati pravni učinak od dana stjecanja založnoga prava u postupku osiguranja.

(5) U ovršnom postupku iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe.

Osiguranje stjecanjem založnoga prava na stvarima i pravima drugih osoba

Članak 268.

(1) Ako je druga osoba suglasna da se na njezinoj stvari ili pravu zasnuje založno pravo radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, ta će se osoba pozvati na ročište iz članka 263. ovoga Zakona, a sud će u zapisnik s toga ročišta, u sporazum stranaka o osiguranju, unijeti i njezinu izjavu o toj suglasnosti.

(2) Potpisani zapisnik iz stavka 1. ovoga članka ima važnost sudske nagodbe i prema osobi koja se suglasila da se na njezinoj stvari ili pravu zasnuje založno pravo.

(3) Založno pravo na predmetu treće osobe stječe se na način na koji se stječe na predmetu protivnika osiguranja.

(4) Na temelju zapisnika iz stavka 1. ovoga članka predlagatelj osiguranja može radi naplate osigurane tražbine neposredno predložiti ovrhu protiv osobe iz te odredbe na predmetu na kojemu je radi osiguranja njegove tražbine zasnovano založno pravo.

(5) Odredba članka 267. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način i u slučaju iz stavka 4. ovoga članka.

2. Javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava

Zasnivanje založnoga prava na temelju javnobilježničke isprave

Članak 269.

(1) Sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz članka 263. stavka 1. ovoga Zakona, sklopljen u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrže i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovu predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz članka 262. točke 2. do 11. ovoga Zakona koje će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz članka 263. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Radnje iz članka 262. točke 2. do 11. ovoga Zakona kojima se na predmetima protivnika osiguranja stječe založno pravo javni bilježnik poduzima na način predviđen za poduzimanje tih radnji od strane suda, s time da javni bilježnik sve radnje za čije je poduzimanje potrebna suradnja stranaka smije poduzeti samo uz suglasnost stranaka.

(3) Radnje javnoga bilježnika poduzete bez suglasnosti stranaka u slučajevima u kojima je za njihovo poduzimanje potrebna suradnja stranaka (npr. pljenidbeni popis nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige, pljenidbeni popis pokretnina, pljenidbeni popis isprava o dionicama i drugih vrijednosnih papira i sl.) nemaju pravni učinak.

(4) O svakoj radnji koja zahtijeva suradnju stranaka javni bilježnik će sastaviti zapisnik koji će potpisati obje stranke. Ako stranke ne potpišu zapisnik, smatrat će se da se nisu suglasile s poduzimanjem radnje. Potpisani zapisnik ima učinak sporazuma kojim se priznaje pravni učinak o poduzetoj radnji.

(5) Koji je javni bilježnik ovlašten poduzimati pojedine radnje osiguranja, ocjenjuje se prema pravilima o službenom području i sjedištu javnih bilježnika.

Javnobilježnička isprava kao osnova

za sudsko osiguranje

Članak 270.

Ako dužnik, nakon sastavljanja javnobilježničkoga akta ili solemnizacije privatne isprave iz članka 269. stavka 1. ovoga Zakona, uskrati suradnju u provedbi radnji kojima bi se u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ovoga Zakona trebalo zasnovati založno pravo, vjerovnik može na temelju tih isprava zatražiti od suda da provede radnje osiguranja. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 267. ovoga Zakona.

Primjena odredaba o sudskom osiguranju

Članak 271.

(1) Na javnobilježničko osiguranje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 262. do 268. ovoga Zakona, osim odredbe stavka 1. članka 267. ovoga Zakona o rješenju o osiguranju.

(2) Dužnik svoje prigovore protiv javnobilježničkoga osiguranja može ostvarivati u posebnoj parnici u kojoj će pobijati sporazume iz članka 269. stavka 1. i 4. ovoga Zakona.

(3) Treći mogu svoje prigovore protiv javnobilježničkoga osiguranja ostvarivati u postupku pred sudom iz članka 272. ovoga Zakona, po pravilima koja važe za isticanje tih prigovora protiv sudskoga osiguranja iz 1. odjeljka ove glave.

Dostava spisa sudu

Članak 272.

(1) Javni bilježnik dužan je o svakom provedenom osiguranju u smislu odredaba ovoga odjeljka dostaviti sudu otpravak javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave iz članka 269. ovoga Zakona te ovjerovljene prijepise svih ostalih isprava iz svog spisa.

(2) Sud iz stavka 1. ovoga članka je sud koji bi bio nadležan za osiguranje da ono nije bilo povjereno javnom bilježniku.

Glava dvadesetosma

SUDSKO I JAVNOBILJEŽNIČKO OSIGURANJE PRIJENOSOM VLASNIŠTVA NA STVARI I PRIJENOSOM PRAVA

1. Sudsko osiguranje

Mjesna nadležnost

Članak 273.

Mjesno nadležan sud za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnim postupcima radi ostvarenja novčane tražbine na pojedinim vrstama predmeta ovrhe.

Osiguranje prijenosom vlasništva i prijenosom prava

Članak 274.

(1) Jedna ili obje stranke mogu tražiti od suda da odredi ročište i da na tom ročištu u zapisnik unese njihov sporazum o tome da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja, ili da se u tu svrhu na predlagatelja osiguranja prenese koje pravo protivnika osiguranja. U sporazum treba unijeti odredbu o tome kad će osigurana tražbina dospjeti, odnosno kako će se njezino dospijeće odrediti. Protivnik osiguranja može biti i osoba prema kojoj predlagatelj osiguranja nema tražbine koja se osigurava.

(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka može se odnositi i na osiguranje nenovčane tražbine, ali u tom slučaju u sporazumu mora biti određena novčana protuvrijednost te tražbine. Nakon dospijeća nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja može birati hoće li tražiti ovrhu radi prisilnoga ostvarenja nenovčane tražbine ili po odredbama ove glave ostvarivati svoja prava kao da je prijenos vlasništva na stvari ili prijenos prava obavljen radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine.

(3) Zapisnik iz stavka 1. ovoga članka ima učinak sudske nagodbe.

(4) Ako se sporazumom iz stavka 1. ovoga članka prenosi pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi, sporazum treba sadržavati i izjavu protivnika osiguranja o tome da je suglasan da se neposredno na temelju sporazuma može u zemljišnoj knjizi obaviti taj prijenos.

(5) Na temelju zapisnika iz stavka 1. ovoga članka i izjave protivnika osiguranja iz stavka 4. ovoga članka stranke mogu tražiti prijenos prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja.

(6) Predlagatelj osiguranja postaje vlasnikom nekretnine koja nije upisana u zemljišnoj knjizi odnosno pokretnina potpisivanjem zapisnika iz stavka 1. ovoga članka.

(7) U zapisnik iz stavka 1. ovoga članka može se unijeti i izjava protivnika osiguranja da je suglasan da predlagatelj osiguranja može neposredno na temelju toga zapisnika protiv njega zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine odnosno pokretnina u posjed nakon dospijeća osigurane tražbine. Zapisnik koji sadrži takvu izjavu je ovršna isprava.

(8) Smatrat će se da je prijenos prava obavljen potpisivanjem zapisnika iz stavka 1. ovoga članka.

(9) O prijenosu vlasništva na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige i na pokretninama te o prijenosu prava objavit će se oglas u "Narodnim novinama", u kojemu će se naznačiti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, stranke, nekretnine ili pokretnine na kojima je preneseno vlasništvo, odnosno prava koja su prenesena te obavijest da je prijenos obavljen radi osiguranja. Nekretnine, pokretnine, odnosno prava označit će se tako da se bez teškoća može utvrditi njihova istovjetnost.

Odredivost visine i dospjelosti tražbine

Članak 274a.

(1) Tražbina iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona treba biti određena ili odrediva.

(2) Smatrat će se da je tražbina odrediva ako je u sporazumu iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti.

(3) U sporazumu iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona stranke mogu utvrditi i koji drugi način naknadnoga određivanja visine tražbine i njezine dospjelosti.

Drugi učinci prijenosa

Članak 275.

(1) Ako sporazumom iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona nije drukčije određeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti.

(2) Ako predlagatelj osiguranja otuđi ili optereti stvar iako na to nije ovlašten sporazumom iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona, takvo je otuđenje ili opterećenje pravno valjano, a predlagatelj osiguranja odgovara protivniku osiguranja za štetu koju mu je time prouzročio.

(3) Ako u slučaju iz stavka 2. ovoga članka predlagatelj osiguranja otuđi stvar, dužan je platiti porez na promet za prijenos vlasništva na stvari s protivnika osiguranja na njega. Rok za plaćanje poreza računa se od dana otuđenja stvari.

(4) Ako sporazumom iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona nije drukčije određeno, predlagatelj osiguranja je dužan:

1. poduzimati mjere potrebne za očuvanje prenesene tražbine,

2. naplaćivati kamate ili kakve druge povremene tražbine. Tako naplaćeni iznosi prebijaju se s troškovima na čiju naknadu predlagatelj osiguranja ima pravo, zatim s kamatama koje mu se duguju i napokon s glavnicom,

3. naplatiti prenesenu tražbinu odnosno primiti njezino ispunjenje, nakon što dospije. Ispunjenjem prenesene tražbine predlagatelj osiguranja stječe vlasništvo stvari predajom koje je tražbina ispunjena. Ako je predmet prenesene tražbine novac, predlagatelj osiguranja dužan je, na zahtjev protivnika osiguranja, položiti naplaćeni iznos kod suda ili javnoga bilježnika, ali ako je njegova osigurana tražbina već dospjela, predlagatelj osiguranja može zadržati dugovani iznos novca, a ostalo predati protivniku osiguranja.

(5) Ako sporazumom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno, predlagatelj osiguranja nije ovlašten otuđiti ni opteretiti preneseno pravo. Ako on ipak pravo otuđi ili optereti, takvo je otuđenje ili opterećenje valjano, ali predlagatelj osiguranja odgovara za štetu koju je time prouzročio protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja koji otuđi pravo kad na to nije ovlašten sporazumom iz stavka 1. ovoga članka dužan je platiti porez na promet za prijenos prava s protivnika osiguranja na njega, ako se taj porez inače plaća.

(6) Dužnik tražbine koja je na predlagatelja osiguranja prenesena radi osiguranja može predlagatelju osiguranja istaći prigovore koje bi u slučaju ustupanja tražbine dužnik te tražbine mogao istaći primatelju.

(7) Na prijenos vlasništva u svrhu osiguranja i na vraćanje vlasništva nakon podmirenja tražbine predlagatelja osiguranja ne primjenjuju se propisi o porezu na promet nekretnina, odnosno pokretnina. Isto vrijedi i za prijenos i povrat prava.

(8) Okolnost da su otuđenje ili opterećenje stvari ili prava na koje predlagatelj osiguranja nije bio ovlašten pravno valjani ne isključuje kaznenu odgovornost predlagatelja osiguranja koji je fizička osoba ili odgovorne osobe u pravnoj osobi predlagatelja osiguranja zbog izigravanja povjerenja.

Pravo na povrat vlasništva odnosno prava - izlučno pravo

Članak 276.

(1) Ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, predlagatelj osiguranja dužan mu je, bez odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prenijeti natrag stečeno pravo.

(2) U slučaju prisilne ovrhe ili stečaja protiv predlagatelja osiguranja protivnik osiguranja ima izlučno pravo na stvarima i pravima koje je prenio na predlagatelja osiguranja radi osiguranja, osim ako se ovrha ne provodi radi ostvarenja tražbine treće osobe prema predlagatelju osiguranja koje je predlagatelj osiguranja osigurao osnivanjem založnoga prava na prenesenoj stvari ili pravu.

Prava predlagatelja osiguranja u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja

Članak 277.

(1) Ako protivnik osiguranja zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti od protivnika osiguranja, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od petnaest dana obavijesti, također preko javnoga bilježnika, zahtijeva li da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnoga bilježnika.

(2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka protivnik osiguranja dužan je odrediti najnižu cijenu po kojoj se stvar može prodati odnosno pravo unovčiti, imenovati javnoga bilježnika koji će obaviti prodaju stvari odnosno unovčenje prava te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju odnosno unovčenje i da su mu predujmljeni troškovi prodaje ili unovčenja i da će se iz iznosa dobivenoga prodajom, odnosno unovčenjem prethodno podmiriti tražbina predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet. Najniža cijena koju je odredio protivnik osiguranja ne smije biti niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove predlagatelja osiguranja koji će predvidivo dospjeti odnosno nastati do isteka roka do kojega javni bilježnik mora prodati stvar ili unovčiti pravo, te za predvidivi porez na promet.

(3) Pošto primi obavijest s prilozima iz stavka 2. ovoga članka, predlagatelj osiguranja dužan je u roku od petnaest dana ovlastiti javnoga bilježnika iz stavka 2. ovoga članka da proda stvar ili unovči pravo, uz uvjete određene u obavijesti protivnika osiguranja. Predlagatelj osiguranja je dužan poduzeti i sve ostale radnje na zahtjev javnoga bilježnika kojima se omogućava razgledavanje stvari odnosno upoznavanje sa sadržajem prava. U protivnome odgovara protivniku osiguranja za štetu.

(4) Ako javni bilježnik ne uspije stvar prodati odnosno pravo unovčiti u roku od tri mjeseca od dana kad ga je predlagatelj osiguranja na to ovlastio, smatrat će se da se protivnik osiguranja odrekao prava tražiti prodaju stvari odnosno unovčenje prava.

(5) Ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno ako javni biježnik ne uspije stvar prodati ili pravo unovčiti u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, smatrat će se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava koji su na njega preneseni, za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, osim ako predlagatelj osiguranja u roku od petnaest dana po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar odnosno pravo umjesto isplate osigurane tražbine.

(6) Ako u slučaju iz stavka 5. ovoga članka predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava, osigurana se tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik odnosno imatelj prava.

(7) Ako predlagatelj osiguranja izvijesti protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar ili pravo umjesto isplate osigurane tražbine, ovlašten je svoju tražbinu protiv protivnika osiguranja ostvarivati neovisno o ovlastima koje ima prema toj odredbi.

(8) Ako predlagatelj osiguranja izvijesti protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar ili pravo umjesto isplate osigurane tražbine, ovlašten je stvar prodati ili pravo unovčiti sam, i to preko javnoga bilježnika ili osoba ovlaštenih za prodaju stvari odnosno unovčenje prava. Prigodom prodaje stvari ili unovčenja prava predlagatelj osiguranja je dužan postupati s pažnjom dobroga gospodara i o tome položiti račun protivniku osiguranja. Ako takvom prodajom stvari ili unovčenjem prava predlagatelj osiguranja ne uspije u cijelosti namiriti svoju tražbinu, ovlašten je tražiti protiv protivnika osiguranja ovrhu na temelju zapisnika iz članka 274. ovoga Zakona radi namirenja preostaloga dijela svoje tražbine.

(9) Rokovi za prijavu prijenosa vlasništva odnosno prava u svezi s plaćanjem poreza na promet računaju se:

1. u slučaju iz stavka 3. ovoga članka od dana kad je javni bilježnik prodao stvar, odnosno unovčio pravo,

2. u slučaju iz stavka 5. ovoga članka od dana kad je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik, odnosno imatelj prava,

3. u slučaju iz stavka 8. ovoga članka od dana kad su javni bilježnik, odnosno osoba ovlaštena za prodaju stvari ili unovčenje prava prodali stvar ili unovčili pravo.

(10) Ako predlagatelj osiguranja svoju tražbinu ostvari drukčije, a ne na način predviđen u odredbama stavka 3., 5. i 8. ovoga članka, dužan je protivniku osiguranja vratiti stvar, odnosno pravo bez odgode. U slučaju djelomičnoga ispunjenja tražbine predlagatelj osiguranja dužan je neke od stvari ili dio prava na stvari, odnosno pravo ili dio prava vratiti protivniku osiguranja, ako je to moguće.

Odgovarajuća primjena odredaba ovoga odjeljka na prijenos dionica odnosno udjela ili poslovnih udjela u trgovačkom društvu

Članak 278.

(1) Odredbe ovoga odjeljka na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos dionica za koje nije izdana isprava o dionici, odnosno na dionice za koje je izdana isprava o dionici te na prijenos udjela ili poslovnoga udjela u trgovačkom društvu.

(2) Dionica, udio ili poslovni udio prenose se zaključenjem sporazuma iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona. O svakom prijenosu sud će bez odgode obavijestiti trgovačko društvo radi provedbe prijenosa u odgovarajuće knjige društva, uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja.

(3) Prijenosom dionice, odnosno udjela ili poslovnoga udjela radi osiguranja, sve dok predlagatelj osiguranja ne postane punopravni imatelj dionice, udjela ili poslovnoga udjela, odnosno dok dionica, udio ili poslovni udio ne budu prodani ili drukčije otuđeni, prenositelj ne gubi pravo glasa niti pravo na sudjelovanje u dobiti, ako sporazumom iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona nije drukčije predviđeno.

2. Javnobilježničko osiguranje

Odgovarajuća primjena odredaba o sudskom osiguranju

Članak 279.

(1) Odredbe članka 274. do 278. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na javnobilježničko osiguranje tražbine prijenosom vlasništva na stvari, prijenosom prava odnosno prijenosom dionice, udjela ili poslovnoga udjela u trgovačkom društvu.

(2) Javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava odgovarajućega sadržaja zamjenjuje sporazum iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Javni bilježnik će poduzimati samo one radnje kojima se prenosi vlasništvo stvari ili pravo na koje stranke pristanu.

(4) Koji je javni bilježnik ovlašten za poduzimanje pojedinih radnji osiguranja, određuje se prema pravilima o službenom sjedištu i području javnih bilježnika.

(5) Odredbe članka 271. stavka 2. i 3. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na ovaj slučaj javnobilježničkoga osiguranja.

Glava dvadeset deveta

OSIGURANJE PRETHODNOM OVRHOM

Mjesna nadležnost

Članak 280.

Za odlučivanje o prijedlogu za prethodnu ovrhu i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za ovrhu na temelju ovršne isprave.

Pretpostavke za određivanje ovrhe

Članak 281.

Radi osiguranja nenovčane ovrhe koja se ne može osigurati predbilježbom u javnoj knjizi sud može na temelju presude donesene u parničnom postupku odrediti prethodnu ovrhu ako ovrhovoditelj učini vjerojatnom opasnost da bi se zbog odgode ovrhe dok presuda ne postane ovršna ovrha onemogućila ili znatno otežala te ako da osiguranje za štetu koju bi ovršenik mogao pretrpjeti zbog takve ovrhe.

Postupak u povodu prijedloga za prethodnu ovrhu

Članak 282.

(1) Prije nego što odluči o prijedlogu ovrhovoditelja, sud će održati ročište radi rasprave o prijedlogu i osiguranju.

(2) Ako se stranke o tome ne sporazumiju, sud će, ako prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti visinu osiguranja i rok u kojemu treba biti dano. Dok osiguranje ne bude dano, ne može se započeti s provedbom ovrhe.

(3) Ako osiguranje ne bude dano u određenom roku, sud će obustaviti ovrhu.

(4) Ako to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, sud može odrediti ovrhu i visinu osiguranja te započeti s provedbom ovrhe čim osiguranje bude položeno, i prije nego što ovršeniku omogući da se o prijedlogu izjasni.

(5) Na zahtjev ovršenika koji učini vjerojatnim da bi zbog ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu sud može odbiti prijedlog za ovrhu ili njegovo odbijanje uvjetovati davanjem primjerenoga osiguranja u određenom roku. Ako ovršenik ne da osiguranje u određenom roku, sud će donijeti rješenje o ovrsi.

(6) U povodu prigovora ovršenika, kojemu nije omogućeno da se prethodno očituje o prijedlogu ovrhovoditelja, sud može obustaviti ovrhu ako bi njegovom provedbom ovršeniku mogla biti nanesena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, ili obustavu uvjetovati davanjem osiguranja u određenom roku. Ako ovršenik ne da osiguranje u roku, smatrat će se da je odustao od svoga prigovora.

Glava trideseta

OSIGURANJE PRETHODNIM MJERAMA

Mjesna nadležnost

Članak 283.

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom i za provedbu takve mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju koje je osiguranje predloženo.

Pretpostavke za određivanje prethodne mjere

Članak 284.

(1) Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju:

1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna,

2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela,

3. javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.

(2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

Pretpostavljena opasnost

Članak 285.

(1) Smatrat će se da opasnost u smislu odredbe članka 284. ovoga Zakona postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju:

1. platnoga naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojega je pravovremeno podnesen prigovor,

2. presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenoga postupka,

3. odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu,

4. presude na temelju priznanja protiv koje je izjavljena žalba,

5. nagodbe iz članka 284. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom,

6. javnobilježničke isprave iz članka 284. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prethodnu mjeru uvjetovati davanjem osiguranja od strane predlagatelja osiguranja za štetu koju bi protivnik osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.

Osiguranje tražbine čiji obroci nisu dospjeli

Članak 286.

(1) Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, tražbine po osnovi naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i tražbine po osnovi naknade štete zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, određuje se samo za obroke koji će dospjeti u jednoj godini.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pretpostavlja se da opasnost postoji ako se protiv protivnika osiguranja već morala voditi ovrha radi naplate dospjeloga obroka ili je takva ovrha predložena.

Vrste prethodnih mjera

Članak 287.

(1) Kao prethodne mjere sud može odrediti:

1. predbilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu uknjiženom na nekretnini,

2. koju od mjera osiguranja iz članka 262. točke 2. do 10. ovoga Zakona,

3. zabranu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

(2) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti, s obzirom na okolnosti slučaja, dvije ili više prethodnih mjera, ako je to potrebno. Sud može, ako su za to ispunjeni uvjeti predviđeni ovim Zakonom, uz prethodnu mjeru odrediti i koju privremenu mjeru.

(3) Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

(4) Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

Prodaja zaplijenjenih pokretnina i prijenos

tražbine protivnika osiguranja

Članak 288.

(1) Sud će odrediti prodaju zaplijenjenih pokretnina koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnoga pada cijene tih stvari.

(2) Prodaja popisanih stvari obavit će se po odredbama ovoga Zakona o ovrsi na pokretninama.

(3) Ako je prethodna mjera određena pljenidbom tražbine, sud može, na prijedlog predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese zaplijenjena tražbina radi naplate ili drukčijeg ostvarenja, u slučaju u kojem postoji opasnost da se ta tražbina, zbog zakašnjenja u njezinu ostvarenju, neće moći naplatiti ili drukčije ostvariti ili da će se izgubiti pravo na regres prema trećim osobama.

(4) Iznos koji se dobije prodajom pokretnine ili naplatom tražbine čuvat će se u sudskom odnosno javnobilježničkom pologu dok se ne obustavi prethodna mjera ili dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, a najduže trideset dana pošto tražbina postane ovršiva. Druge koristi dobivene ostvarenjem tražbine položit će se u sudski, odnosno javnobilježnički polog, ako je to moguće, ili će se na koji drugi način odrediti njihovo čuvanje do obustave prethodne mjere, odnosno dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, ali najduže trideset dana pošto tražbina postane ovršiva.

Rješenje o određivanju prethodne mjere

Članak 289.

(1) U rješenju kojim se određuje prethodna mjera moraju, uz ostalo, biti naznačeni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i vrijeme za koje se ona određuje.

(2) Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

(3) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije nego što odluka na osnovi koje je određena prethodna mjera postane ovršna, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja podnesenoga sudu prije isteka vremena za koje je mjera određena, produžiti to vrijeme uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

(4) Rješenje o određivanju prethodne mjere mora biti obrazloženo.

Ukidanje prethodne mjere

Članak 290.

(1) Sud će na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1. ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima,

2. ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja rješenja o određivanju prethodne mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana,

3. ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije nastala ili da je prestala,

4. ako odluka na temelju koje je prethodna mjera određena bude ukinuta u povodu pravnoga lijeka, odnosno ako sudska nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju koje je prethodna mjera određena bude stavljena izvan snage.

(2) Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje je prethodna mjera određena ne bude udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu.

(3) U slučajevima iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. te stavka 2. ovoga članka troškove prouzročene određivanjem i provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja dužan je nadoknaditi protivniku osiguranja.

(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti naknadu štete u postupku osiguranja najkasnije u roku od trideset dana od dovršetka postupka, a nakon toga u parnici.

(5) U postupku osiguranja postojanje i visinu štete iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje sud rješenjem, na prijedlog protivnika osiguranja.

(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka zadržava njegovu ovrhu.

Obustava u slučaju da predlagatelj

osiguranja ne traži ovrhu

Članak 291.

Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine ispune prije proteka vremena za koje je određena prethodna mjera, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.

Glava trideset prva

PRIVREMENE MJERE

1. Opće odredbe

Mjesna nadležnost

Članak 292.

(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskoga postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.

(2) Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Ako to okolnosti pojedinoga slučaja opravdavaju, i u tomu se slučaju prijedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave donesene u upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere nakon završetka toga postupka.

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 293.

(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Rješenje o određivanju privremene mjere

Članak 294.

(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i svrhu koja se njome treba postići, odrediti na prijedlog predlagatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.

(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

(3) Rješenja o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.

(4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o rješenju o ovrsi.

(5) Rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena.

(6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na odgovarajući način primijeniti odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka.

Dopustivost privremene mjere

Članak 295.

(1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.

(2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.

2. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 296.

(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine

Članak 297.

(1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,

5. nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda.

(4) Otuđenje i opterećenje pokretnina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

(6) Učinak zabrana iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obveznoga prava o zabranjenim odnosno protupravnim radnjama.

(7) U slučaju potrebe sud može odrediti mjere propisane člankom 16. ovoga Zakona.

3. Privremene mjere radi osiguranja

nenovčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 298.

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 296. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja

nenovčanih tražbina

Članak 299.

(1) Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu,

3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim pravima trećoj osobi,

4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina,

6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,

7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari,

8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi,

9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja,

10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

(2) Ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.

(4) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.

(5) Učinak je zabrana iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga članka, u tome što osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave zabrane, postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izrečena mogu se osloboditi svoje odgovornosti tako da polože u sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predadu čuvaru ili upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi sud.

(6) Odredbe članka 297. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

4. Zajedničke odredbe

Osiguranje umjesto privremene mjere

Članak 300.

(1) Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenoga osiguranja od strane protivnika osiguranja.

(2) Davanje osiguranja umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja. Okolnost da je protivnik osiguranja predložio davanje osiguranja ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom prijedlogu ne odluči.

(3) Ako protivnik osiguranja da osiguranje, sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Osiguranje kao uvjet za određivanje privremene mjere

Članak 301.

(1) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

(2) Sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stavka 1. ovoga članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je protivnik osiguranja zatražio davanje osiguranja ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne odluči o njegovu prijedlogu.

(3) Osiguranje se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti naknadu štete.

Određivanje više privremenih mjera

Članak 302.

(1) Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

(2) Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

Vrijeme za koje se određuje privremena mjera

Članak 303.

(1) U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka - i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere.

(2) Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.

Pravni lijekovi

Članak 304.

Odredbe ovoga Zakona o žalbi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući se način primjenjuju i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

Ukidanje privremene mjere

Članak 305.

(1) Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

Naknada štete protivniku osiguranja

Članak 306.

(1) Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

(2) U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 282. stavka 4., 5. i 6., članka 290. i članka 291. ovoga Zakona.

Primjena odredaba o osiguranju prethodnim mjerama

Članak 307.

U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 288. i članka 289. stavka 2. do 4. ovoga Zakona.

Dio četvrti

KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Članak 307a.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovršenik koji na pisani zahtjev ovrhovoditelja ne da pisane podatke o svim računima koje ima i pravnim osobama kod kojih se ti računi vode (članak 181. stavak 1.).

(2) Kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba pravne osobe i državnog tijela.

Posebno o prekršajima poslodavaca

Članak 307b.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac koji ni nakon donošenja rješenja o ovrsi, u skladu s nalogom iz ovršne isprave, ne vrati zaposlenika na rad, odnosno u službu u roku od osam dana (članak 239. stavak 1.).

(2) Kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba poslodavca pravne osobe.

Dio peti

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stanarsko pravo

Članak 308.

(1) Stanarsko pravo ili pravo izjednačeno sa stanarskim pravom ne prestaje prodajom stana, odnosno zgrade u kojoj se stan nalazi, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Kupac stupa u prava i obveze davatelja stana na korištenje.

Postupci u tijeku

Članak 309.

Postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Prestanak važenja odredaba drugih zakona

Članak 310.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.), osim u slučaju iz članka 309. ovoga Zakona.

Stupanje na snagu Zakona

Članak 311.

Ovaj Zakon stupa na snagu tridesetoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 711-01/96-01/03
Zagreb, 28. lipnja 1996.

  > Izmjene i dopune NN 173/03