 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 Odredbe za provođenje prostornog plana Primorsko-goranske županije 8. MJERE ZAŠTITE PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I POSEBNOSTI I KULTURNO-POVIJESNIH CJELINA 8.1. Zaštita prirodne baštine Članak 109. Zaštićena područja, te područja koja su ovim Planom predviđena za zaštitu kao dijelovi prirode od državnog i županijskog značenja, prikazani su u grafičkom prilogu broj 3a. “Zaštita prirodne baštine” i tablici 12. Općine i gradovi mogu prostornim planovima uređenja općine i grada predvidjeti za zaštitu i druge vrijedne dijelove prirode na svom području. Ukoliko naknadna istraživanja ili nove spoznaje ukažu na nužnost promjene kategorije zaštite, ona se može provesti u postupku proglašenja zaštite. Granice područja zaštićenog dijela prirode određuju se aktom o proglašenju zaštićenim dijelom prirode, na osnovi obuhvata predloženim ovim Planom ili prostornim planom uređenja općine i grada. Tablica 12: zaštićena područja KATEGORIJA ZAŠTITE ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE VRIJEDNI DIJELOVI PRIRODE PREDLOŽENI ZA ZAŠTITU- NA KOPNU VRIJEDNI DIJELOVI PRIRODE PREDLOŽENI ZA ZAŠTITU- U MORU NACIONALNI PARK Risnjak - - PARK PRIRODE Učka Bjelolasica Kupa - STROGI REZERVAT Bijele i Samarske stijene Pakleno - POSEBNI REZERVAT Fojiška-Pod Predošćica na otoku Cresu Mali Bok-Koromačna na otoku Cresu Glavine-Mala Luka na jugositočnom dijelu otoka Krka Otok Prvić Šuma Dundo Šuma crnike na Glavotoku, otok Krk Debela Lipa-Velika Rebar kod Lokava Vražji prolaz-Zeleni vir kod Skrada Istočna obala otoka Cresa Šuma na Tramuntani, otok Cres Kuntrep na otoku Krku Otoci Plavnik, Mali Plavnik i Kormati Šuma kod Dobrinja, otok Krk Jezero Ponikve na otoku Krku Jezero kraj Njivica na otoku Krku Poluotok Sv.Marak-Skudeljni kod Vrbnika Vele i Male stine na otoku Unije Otoci Veli Osir, Oruda i Palacol Tomišina, Bukova i Vodna draga na području Novog Vinodolskog Padine Velog vrha iznad Tomišine drage Kolovratske stijene na području Grada N. Vinodolskog Vransko jezero, otok Cres Slatine kod Osora, otok Cres Šuma Liski zapadno od Ćunskog, otok Lošinj Zaljevi Kampor, Sv.Eufemija i Supetarska Draga, otok Rab Litice Rapost-Kamenjak na otoku Rabu Pakleno Mudna dol i Kacaj Borovica (Borova draga) Cret Trstenik Ponikva Veliko Snježno Ponikva Ceclje, Gorski kotar Cret Ponikve kraj Tršća, Gorski kotar Kamenjak Kupica s Zelenim Virom Velika i Mala Belica, Gorski kotar Sungerski lug Lepenica i jezero Bajer Planinsko zaleđe Vinodola Istočna obala otoka Cresa Podmorje otočića Mali i Veli Ćutin Podmorje otoka Prvića Podmorje otoka Sv. Grgur i Goli Istočna obala otoka Krka PARK-ŠUMA Otočić Košljun u Puntarskoj dragi, otok Krk Park šuma Čikat, otok Lošinj Park šuma Pod Javori, otok Lošinj Komrčar u blizini grada Raba Japlenški vrh iznad Delnica Golubinjak kod Lokava ZAŠTIĆENI KRAJOLIK ZAŠTIĆENI KRAJOLIK Lisina u općini Matulji Poluotok Lopar na otoku Rabu Otok Ilovik Otok Susak Punta Križa, otok Cres Područje Lubenica, otok Cres Šuma Tramuntana na otoku Cresu Bašćanska Draga/Vela Rika, Zarok kod Baške, Lokva Bag iznad Baške/, otok Krk Vršno područje otoka Krka (Obzova, Veli vrh, Veli Hlam) Vela i Mala Luka, otok Krk Vazdazelena šuma crnike u uvali Valbiska, otok Krk Šumsko područje u uvali Čavlena, otok Krk Veli Jaz – Soline – Sulinj otok Krk Otok Sv.Marko, uvala Selehovica-Voz, otok Krk Njivice – Blatna – Zaglav, otok Krk Gonar - Mamon, otok Rab Otok Sv. Grgur i Goli Planina Obruč Kanjon Rječine Šuma Lužina Područje Draškog Potoka i stijene iznad Drage Kukuljanske Ponikve Vinodol Okruglo - Maševo u Bribirskoj šumi Pleteno, Novi Vinodolski Područje vodotoka Ličanke, Gorski kotar Vršno područje Burnog Bitoraja, Gorski kotar Omladinsko (Lokvarsko) jezero, Gorski kotar Kamačnik, Vrbovsko, Gorski kotar Morski rezervat dupina-dio Kvarnerića uz otoke Cres i Lošinj Podmorje otoka Unije Podmorje otoka Suska Obalno područje od rta Negrit do Stare Baške, otok Krk SPOMENIK PRIRODE Ponor Gotovž kod Klane Zametska pećina u gradu Rijeci Spilja Lokvarka u Gorskom kotaru Izvor Kupe kod Razloga u Gorskom kotaru Medvjedi-tisa na području Grada Vrbovsko Hrast kod Sv. Petra na otoku Cresu Biserujka kraj Rudina na otoku Krku Lokva u naselju Unije na otoku Unije Jama Lipica, Dragozetići, otok Cres Jama Kus, Vrana, otok Cres Pećina va Zagori, Novi Vinodolski Jama Vrtare Male, Dramalj Šparužna i Crljenčina jama, općina Klana Spilja Vrelo, Fužine Pećina Bukovac, Lokve Medvjeđa pećina, Lokve Izvor na Punta Križa, otok Cres Jama Čampari, otok Cres Sve veće lokve otoka Cresa Sve veće lokve obalnog pojasa Županije Sve veće lokve otoka Krka Sve veće lokve i jarci potoka otoka Raba Vrulja Vrutek, kod uvale Slatina na zapadnoj obali otoka Cresa Vrulja u luci Ika Vrulja u uvali Žrnovnica, Novi Vinodolski Medvjeđa pećina kod uvale Lučica na otoku Lošinju Plave grote kod Lubenica na otoku Cresu Podmorska spilja kod uvale Smokvica na otoku Cresu Uvala Kolorat, otok Cres Uvala Ul, otok Cres Uvala Baldarin, otok Cres Uvala Meli, otok Cres Uvala Jadrišnjica, otok Cres Uvala Martišnjica (Punta Križa), otok Cres Uvala Kaldonta, otok Cres Uvala Sonte, otok Cres Uvala Sridnja, otok Unije Uvala Vognjišća, otok Unije Uvala Voz, otok Krk Uvala Mala Jana, otok Krk Uvala Torkul, otok Krk Uvala Sv. Juraj, otok Krk Uvala Sv. Fumija (Eufemija),otok Rab SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE Gradski parkovi Opatije-park Sv. Jakova i park Angiolina Gradski parkovi Opatije-park Margerita Park oko dvorca u Severinu na Kupi Pinja u uvali Žalić na otoku Lošinju Park Mlaka, Grad Rijeka Park Nikole Hosta, Grad Rijeka Park Heroja, Grad Rijeka Članak 110. Planom se osobito naglašava vrijedna prirodna baština u moru kao: · područja posebnih vrijednosti bioraznolikosti, · područja posebno vrijednih ekosustava, · pojedinačni posebno vrijedni lokaliteti. U postupku proglašenja zaštite za ova područja potrebno je provesti odgovarajuća znanstvena istraživanja na temelju kojih će se donijeti mjere zaštite. Članak 111. Područja posebnih vrijednosti bioraznolikosti u moru su: a) istočna obala otoka Cresa – dio akvatorija uz ornitološki rezervat, b) podmorje otočića Veli i Mali Ćutin, c) podmorje otoka Prvića, Grgura i Gologa s pojedinim mikrolokalitetima (na primjer podmorske spilje) koji unutar toga područja zahtijevaju posebnu zaštitu, d) istočna obala otoka Krka, uz ornitološki rezervat. Područja posebnih vrijednosti bioraznolikosti štite se kao posebni rezervati. Članak 112. Područja posebno vrijednih ekosustava u moru su: a) morski rezervat dupina, b) podmorje otoka Unije, c) podmorje otoka Suska, d) koraligenske zajednice, e) livade morske cvjetnice posidonije. Morski rezervat dupina, podmorje otoka Unije i podmorje otoka Suska štite se kao zaštićeni krajobraz, a za koraligenske zajednice i livade morske cvjetnice posidonije potrebno je prije zahvata čije bi izvođenje moglo ugroziti njihov opstanak provesti odgovarajuća istraživanja. Područja posebnih vrijednosti bioraznolikosti trebaju uživati veći stupanj zaštite od područja posebnih vrijednosti ekosustava, gdje bi zaštita bila ipak nešto liberalnija i blaža, sa znatno širim spektrom mogućnosti gospodarskog korištenja. Članak 113. Pojedinačni posebni vrijedni lokaliteti u moru su: a) Vrulje. U sklopu propisivanja mjera zaštite potrebno je za vrulje obaviti odgovarajuća istraživanja podmorskog, ali i kopnenih područja u njihovom slivu radi identifikacije mogućih štetnih utjecaja s kopna. b) Podmorske špilje. Podmorske špilje zahtijevaju detaljna sistematska istraživanja i klasifikaciju tih biotopa. Radi preventivne, a i trajne zaštite špilja, uz ostale mjere zaštite, potrebno je predvidjeti zabranu bilo kakve graditeljske djelatnosti u području podmorske špilje, a roniocima omogućiti ulaz samo ograničeno i pod stručnim nadzorom. c) Zamuljene uvale plitkih dna. Plitke zamuljene uvale vrlo su osjetljivi ekosustavi s malom otpornošću na ekološke poremećaje. Sve eventualne planirane zahvate i aktivnosti u njima i u neposrednoj okolici potrebno je podvrgnuti strogoj prethodnoj provjeri kako ne bi došlo do narušavanja krhke ekološke stabilnosti i trajne degradacije tih vrijednih ekosustava. Pojedinačni posebno vrijedni lokaliteti u moru štite se kao spomenici prirode. 8.2. Zaštita prostora kulturno-povijesnog naslijeđa Članak 114. Planom su određena područja i lokaliteti zaštite kulturno-povijesnog naslijeđa. Područja posebno vrijedna zbog gustoće lokaliteta kulturno-povijesnog naslijeđa su: a) relativno uski priobalni pojas (do približno 300 m.n.v.) b) obalni pojas otoka Krka, Cresa, Lošinja i Raba, te središnji prostor otoka Krka i perimetralni krajnje smješteni prostori dugačkog otoka Cresa sa znakovitim etnografskim obilježjima, kao i naseljima s očuvanim elementima tradicijskog graditeljstva i gospodarstva (funkcionalni element stočarske ekonomije, jedan su od oblika ruralne strukture), c) goransko područje uz rijeke Kupu, Čabranku i Gerovčicu. Lokaliteti zaštite kulturno-povijesnog naslijeđe od značenja za Županiju obuhvaćaju sljedeće građevine i komplekse: · arheološki i hidroarheološki lokaliteti, · povijesna graditeljska cjelina, · povijesni sklop i građevine, · pojedinačne građevine (kompleksi) koji determiniraju prostor i · etnološka baština. 8.2.1. Arheološki i hidroarheološki lokaliteti: · otok Krk: Fulfinium, Mirine, · otok Cres: Lovreški. 8.2.2. Povijesna graditeljska cjelina: a) Gradska naselja: · na otoku Krku: Krk, · na otoku Cresu: Beli, Lubenice, Osor, · na otoku Rabu: Rab · priobalje: Mošćenice, Veprinac, Kastav, Stari grad (Grad Rijeka), uže gradsko središte Grada Rijeke, Trsat (Grad Rijeka), Brseč, · Gorski kotar: Brod na Kupi. b) Seoska naselja: · u priobalju: Mala Učka, · na otoku Cresu: Punta Križa, · na otoku Krku: Županje (Dobrinj) · otoci Ilovik, Kozjak, Susak i Unije. 8.2.3. Povijesni sklop i građevine: · povijesna građevina Ledenice, · povijesna građevina Hreljin. 8.2.4. Pojedinačne građevine (kompleksi) koji determiniraju prostor: · Klanjski grad, · Gradina Pasjak. 8.2.5. Etnološka baština: · na otoku Krku etnološko područje: Kras, Paprata – Risika, · na otoku Cresu etnološko područje: Tramuntana, · Gorski kotar: etnološko područje uz rijeke Čabranku i Gerovčicu (u Čabru i Zamostu) i u poriječju Kupe. Zaštitu graditeljskog naslijeđa provoditi planovima užeg područja kompleksnim pristupom. Na grafičkom prikazu broj 3b. Zaštita kulturno-povijesnog naslijeđa, prikazani su registrirani i evidentirani kulturno-povijesni lokaliteti na prostoru Županije, a posebno su označeni kulturno-povijesni lokaliteti od županijskog značenja. Prostornim planom uređenja općine i grada treba predvidjeti uvjete korištenja kulturno-povijesnog naslijeđe od značenja za općinu i grad. 9. POSTUPANJE S OTPADOM Članak 115. Sustav gospodarenja otpadom sačinjava centralna zona za gospodarenje otpadom, reciklažna dvorišta i transfer stanice. Centralna zona za gospodarenje otpadom sadrži sljedeće osnovne sadržaje: · centralno skladištenje, obrađivanje i trajno odlaganje komunalnog otpada, · centralno skladištenje, obrađivanje i trajno odlaganje neopasnog tehnološkog otpada, · skladištenje i obrada građevinskog otpada, · obrada biološkog otpada – biokompostana, · prateći sadržaji. Ovim Planom određene su četiri potencijalne lokacije centralne zone za gospodarenje otpadom: Dolčina, Marišćina, Nova i Rojno. Odabir lokacije centralne zone za gospodarenje otpadom izvršiti će se na temelju rezultata studije o utjecaju na okoliš. Reciklažno dvorište je prostor na kojem se odvojeno skupljaju pojedine vrste otpada (papir, staklo, metal, PVC i drugi). Tako skupljen otpad prerađuje se i plasira kao sekundarna sirovina. Transfer stanica je prostor na kojem se komunalni otpad sabija (kompaktira) i prekrcava iz manjeg u veće vozilo. Transfer stanice u pravilu sadržavaju i manje reciklažno dvorište. Tablica 13: SMJEŠTAJ I BROJ RECIKLAŽNIH DVORIŠTA I TRANSFER STANICA OPĆINE I GRADOVI RECIKLAŽNA DVORIŠTA TRANSFER STANICE Delnice 1 - Čabar - 1 Vrbovsko - 1 Rijeka 10 - Novi Vinodolski 1 - Vrbnik - 1 Cres - 1 Mali Lošinj - 1 Rab 1 - UKUPNO 13 5 U tablici 13. određuje se broj reciklažnih dvorišta i transfer stanica, te općine i gradovi u kojima se predviđa njihov smještaj. Lokacije reciklažnih dvorišta i transfer stanica odredit će se prostornim planom uređenja gradova i općina. Općine i gradovi mogu prostornim planom uređenja općine i grada predvidjeti veći broj lokacija reciklažnih dvorišta i transfer stanica od onih određenih ovim Planom. Prostornim planom uređenja Grada Raba treba odrediti sanitarno odlagalište komunalnog otpada do uključivanja u županijski sustav gospodarenja otpadom. Uspostavom sustava gospodarenja otpadom sanirat će se napuštena odlagališta na području Županije. Sustav gospodarenja otpadom prikazan je u grafičkom prilogu broj 2c. Obrada, skladištenje i odlaganje otpada. 10. MJERE SPRJEČAVANJA NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ Članak 116. Mjere sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš obuhvaćaju skup aktivnosti usmjerenih na očuvanje okoliša u naslijeđenom, odnosno prvotnom, ili pak neznatno promijenjenom stanju. Planom se određuju kriteriji zaštite okoliša koji obuhvaćaju zaštitu tla, zraka, vode, mora te zaštitu od buke i posebnu zaštitu. 10.1. Zaštita tla 10.1.1. Šumsko tlo Članak 117. Zaštitu šuma i šumskih površina odredit će se sljedećim mjerama: · održavati postojeće šume putem očuvanja i pravilnog gospodarenja, · djelovati na očuvanju šuma u reprezentativnim ekološkim sustavima i krajobrazima, · ostvariti razvitak i jačanje šuma zasađenih u neindustrijske svrhe radi podržavanja ekološko prihvatljivih programa pošumljavanja novih i već pošumljenih područja, · povećati zaštitu šuma od onečišćivača, požara, nametnika i bolesti te drugih negativnih utjecaja na njih, · stimulirati razvoj urbanog šumarstva radi ozelenjavanja gradskih, rubnih gradskih, seoskih naselja, turističkih područja namijenjenih uljepšavanju izgleda krajobraza, rekreaciji i proizvodnji. 10.1.2. Poljoprivredno tlo Članak 118. Tlo za poljoprivredu razgraničeno je u četiri kategorije zaštite, a prostorni raspored zemljišta različitih kategorija prikazan je na grafičkom prilogu 3c “Zaštita poljoprivrednog zemljišta”. Kategorija poljoprivrednog zemljišta je procijenjena vrijednost proizvodne sposobnosti zemljišta s obzirom na vrijednost tla te uvjeta klime i reljefa. Zemljišta I. kategorije zaštite obuhvaćaju zemljišta IV. i djelomično V. bonitetne klase. To su najvrednija tla, štite se i namijenjuju primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Zemljišta II. kategorije obuhvaćaju zemljišta V. i VI. bonitetne klase. Odgovarajućim mjerama treba zaštititi najvrednija, najdublja, povoljne prirodne dreniranosti, najmanje stjenovitosti površine kao i antropogena zemljišta ove kategorije. Zaštitu zemljišta II. kategorije valja osigurati planiranjem stambenih zona manje gustoće naseljenosti u kojima će poljoprivredno zemljište biti odgovarajuće uklopljeno, zaštićeno i privedeno svojoj svrsi u okviru manjih gospodarstava i okućnica. Zemljišta II. kategorije koja nisu namijenjena poljoprivrednoj proizvodnji mogu se pošumiti ili ih sačuvati za pašnjake. Zemljišta III. i IV. kategorije čine ona koja su uglavnom prekrivena šumama. Ovoj kategoriji pripadaju i zemljišta na strmim padinama za koje je potrebno planirati mjere zaštite od erozije. Na zemljištima III. i IV. kategorije dopušteno je planiranje bez ograničenja. Zemljište I. kategorije zaštite u grafičkom prikazu 1. “Korištenje i namjena prostora kartirano je kao “vrijedno obradivo poljoprivredno tlo”; zemljište II. kategorije kao “ostalo obradivo poljoprivredno tlo”; zemljišta III. i IV. kategorije kao “ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište”. Poljoprivrednoj proizvodnji treba namijeniti tla koja se melioracijama i agrotehnikom mogu poboljšati do većih bonitetnih kategorija i površine veće od 200 m2. Za očuvanje i korištenje preostalog kvalitetnog zemljišta za poljodjelsku i stočarsku svrhu mora se odrediti sljedeće mjere: · smanjiti korištenje kvalitetnog zemljišta za nepoljoprivredne svrhe, · poticati i usmjeravati proizvodnju zdrave hrane, · prednost dati tradicionalnim poljoprivrednim granama koje imaju povoljne preduvjete za proizvodnju (vinogradarstvo, maslinarstvo, proizvodnja krumpira itd.), · temelj županijske poljoprivrede trebaju biti obiteljska poljodjelska gospodarstva. 10.1.3. Tlo za planiranje izgradnje Članak 119. Na prostoru Županije razlikuju se četiri grupe tla podobnog za planiranje izgradnje prikazanog u grafičkom prilogu 3d “Geotehničke značajke tla”. Tla IV. grupe svrstana su u područja podložna djelovanju erozije. Područja oblikovana u tom tipu tla su istovremeno zone djelomično ili u cijelosti podložna poplavama. Tla II. i III. grupe su pretežito nestabilna područja s naglašenim djelovanjem erozije. Ostali dio područja Županije je tlo I. grupe koje čini tlo krša. Članak 120. U prostornim planovima užeg područja treba obaviti geotehničko zoniranje terena na sljedeći način: · za potrebe izrade prostornog plana uređenja općine ili grada treba obaviti geotehničko zoniranje na područjima gdje se nalaze tla II, III. i IV. grupe, kao i kontakne zone s područjima I. grupe. Zoniranje učiniti u pravilu bez terenskog istraživanja, na temelju postojećih podataka. Svrha zoniranja je određivanje mogućih građevinskih područja. Zoniranje treba provesti u mjerilu topografske podloge 1:25.000; · za potrebe generalnog urbanističkog plana i urbanističkog plana uređenja u naseljima i na novim građevinskim područjima, treba provesti geotehničko mikrozoniranje u mjerilu topografske podloge 1:5.000, neovisno o kategoriji tla. 10.2. Zaštita zraka Članak 121. Prema stupnju onečišćenosti zraka, područje Županije dijeli se u tri kategorije: 1. na području prve kategorije nisu prekoračene preporučene vrijednosti kakvoće zraka; 2. na području druge kategorije zrak je umjereno onečišćen, tj. prekoračene su preporučene vrijednosti kakvoće zraka, ali nisu prekoračene granične vrijednosti kakvoće zraka; 3. područje treće kategorije kakvoće zraka ima prekomjerno onečišćen zrak, jer su prekoračene granične vrijednosti kakvoće zraka. Kategorizacija područja Županije prema kakvoći zraka prikazana je u grafičkom prilogu 3g. “Područja i dijelovi ugrožena okoliša: zraka, voda i mora”. Članak 122. Radi poboljšanja kakvoće zraka, određuju se sljedeće mjere i aktivnosti za postojeća postrojenja: · Donošenje mjera za smanjenje onečišćenja zraka prilikom pretovara i transporta rastresitih i praškastih materijala u luci Rijeka i Bakar ( primjena zatvorenih sustava). · Dok se ne preseli rafinerija sa Mlake, a radi smanjenja negativnih utjecaja emisija iz rafinerijskih pogona na stanovnike grada Rijeke, treba zahtijevati optimalno vođenje i održavanje pogona i opreme, odnosno prestanak obavljanja postojeće proizvodnje kada se za to ostvare uvjeti. Korištenje loživog ulja je dopušteno uz uvjet da tako nastale emisije onečišćujućih tvari u zrak ne prekorače GVE propisane člankom 77. Uredbe o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora. · Za područja oko rafinerija Mlaka i Urinj treba donijeti sanacijski program za smanjenje onečišćenja zraka. Plan smanjenja emisija onečišćujućih tvari, posebno iz difuznih izvora rafinerijskih pogona, utvrdit će se temeljem separatnih studija izvodljivosti. · U rafineriji na Urinju povećati učinkovitost rada Clauss postrojenja. Odsumporavanje se mora kontrolirati kontinuiranim mjerenjem emisije dimnih plinova. Prosječna količina sumpora u loživom ulju koje rafinerija troši za vlastite potrebe ne smije biti veća od 2 %. · U postojećim velikim izvorima (rafinerija na Urinju i TE Rijeka) mora se koristiti loživo ulje sa što je moguće manje sumpora, a u rafineriji na Mlaki plin. · U termoelektrani Rijeka smanjiti onečišćenje primjenom boljeg goriva, poboljašanjem izgaranja i povećanjem učinkovitosti. · Promicati upotrebu plina u svim izvorima u središtu grada Rijeke ili spajanjem na centralizirane toplinske izvore. · U svim kotlovnicama koja koriste loživo ulje u središtu grada propisati upotrebu niskosumpornog loživog ulja s sadržajem sumpora do 1 %, odnosno upotrebu plina. · Kotlovnice na kruta goriva u središti grada i šire, pregraditi na tekuće ili plinovito gorivo ili spojiti na centralizirani sustav opskrbe. · Održavati javne gradske površine redovitim čišćenjem prašine s ulica. · Zabraniti korištenje ugljena u kućnim kotlovnicama na području središta grada Rijeke i zabraniti prodaju ugljena na malo u Rijeci sa sadržajem sumpora većim od 0.55 g/MJ. Članak 123. Radi poboljšanja kakvoće zraka određuju se sljedeće mjere i aktivnosti za nove zahvate u prostoru: · Ograničavati emisije i propisivati tehničke standarde u skladu sa stanjem tehnike (BAT), a načela maksimalne zaštite za vrlo otrovne i kancerogene tvari. Do donošenja propisa o emisiji, mora se koristiti direktivama EU i njemačkim propisima (federalni propisi i TA-Luft s dodacima). · Za zahvate za koje nije propisana procjena utjecaja na okoliš, visinu dimnjaka, do donošenja propisa treba određivati u skladu s njemačkim propisom TA-Luft. · Izvođenjem nekog zahvata na bilo kojem mjestu u Županiji ne smije se izazvati značajno povećanje opterećenja. Razina značajnog ocjenjuje se temeljem rezultata procjene utjecaja na okoliš. Zbog dodatnog opterećenja emisija iz novog izvora ne smije doći do prelaska kakvoće zraka u nižu kategoriju u bilo kojoj točki okoline izvora. · Maksimalno dopušteni porast imisijskih koncentracija zbog novog izvora onečišćenja u ovisnosti o kategoriji zraka prikazuje tablica 14. Ne smije se dopustiti da se izgradnjom nekog objekta u zoni prve kategorije zraka u potpunosti popuni prostor za buduću izgradnju. Na području druge odnosno treće kategorije kakvoće zraka može se dopustiti dodatno opterećenje iz novog izvora uz istovremeno donošenje i primjenu mjera za smanjivanje onečišćavanja zraka iz postojećih izvora. · Na odlagalištima otpada provoditi skupljanje bioplina i energetski ga koristiti. Tablica 14: SMJERNICE ZA DODATNO IMISIJSKO OPTEREĆENJE ZBOG EMISIJE NOVOG IZVORA KATEGORIJE KAKVOĆE ZRAKA PORAST PROSJEČNE GODIŠNJE VRIJEDNOSTI PORAST KONCENTRACCIJE 98 PERCENTILA PORAST MAKSIMALNE KONCENTRACIJE III. kategorija 0.01 GV 0.05 GV98 0.1GVm II. kategorija 0.03 GV ili 0.03 GV50 0.15 GV98 0.3 GVm I. kategorija 0.1 PV ili 0.1 PV50 0.3 PV98 0.4 PVm GV i PV - vrijednosti iz Uredbe o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka Članak 124. Radi poboljšanja kakvoće zraka određuju se sljedeće mjere i aktivnosti za mobilne izvore onečišćenja zraka: · proširiti pješačke zone, graditi podzemne garaže i unaprijediti javni gradski putnički promet, · izgraditi brze gradske prometnice ispod zemlje, · primijeniti plin u vozilima gradskog javnog prijevoza i dostavnim vozilima. Novi autobusi moraju prometovati po normama EURO II i EURO III, · učestalije treba obaviti inspekcije onečišćenja zraka za vozila gradskog javnog prometa, dostavna teretna vozila, te sva vozila starija od 5 godina, · po potrebi uvoditi pješačke zone, te zone ograničenog i smirenog prometa, · osigurati protočnost prometnica, · odrediti uvjete za velike brodove na privezu radi smanjenja emisije. Emisije SO2 i NOX u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama moraju se smanjiti. Za velike izvore onečišćenja zraka može se utvrditi udio u onečišćenju zraka na regionalnoj razini i uskladiti s potrebama zaštite od zakiseljavanja uzimajući u obzir daljinski prijenos onečišćenja. 10.3. Zaštita voda Članak 125. Mjerama zaštite sačuvati vode koje nisu onečišćene, zaustaviti trend pogoršanja kakvoće voda saniranjem ili uklanjanjem izvora onečišćenja, te osigurati racionalno korištenje voda. Prikaz kategorizacije voda prema Uredbi o klasifikaciji voda i Državnom planu za zaštitu voda dan je u grafičkom prilogu 3f. “Zone zaštite izvorišta vode za piće i vodoopskrbni rezervati, kategorizacija voda i mora”. Područja ugrožene kakvoće voda koje treba prioritetno sanirati prikazana su na grafičkom prilogu 3g. “Područja i dijelovi ugroženog okoliša: zraka, voda i mora”. Članak 126. Zaštita izvorišta vode za piće je prioritetna. Radi očuvanja i poboljšanja kakvoće te zaštitu količine vode postojećih i potencijalnih resursa vode za piće, Planom se određuju područja zona zaštite izvorišta i način postupanja u tim zonama. Odluka o zaštiti izvorišta vode za piće donosi se kao zaseban propis temeljem Zakona o vodama i ovog Plana. Zone zaštite izvorišta vode za piće na području Županije prikazane su na grafičkom prilogu 3f. “Zone zaštite izvorišta vode za piće i vodoopskrbni rezervati, kategorizacija voda i mora”. Na krškom području koje obuhvaća pretežiti dio Županije slivno područje izvorišta vode za piće dijeli se na sljedeće zone sanitarne zaštite: · I. (IA i IB) zona - zona strogog režima, · II. zona - zona strogog ograničenja, · III. zona - zona ograničenja, · IV. zona - zona šire zaštite. Prva A zona obuhvaća nalazište vode (izvorište, kaptaža, crpilište) crpne stanice, postrojenja za preradu vode, vodospreme, prostor i objekte nužne za pogon, održavanje i čuvanje građevina. Mora se ograditi i namijenjena je samo vodoopskrbnoj djelatnosti i pod nadzorom je vodovodnog društva. Prva B zona neposredno je uplivno područje izvora s kojega je moguće površinsko ulijevanje nečistoća u izvorište. Ta zona obuhvaća i ponore s izravnim utjecajem na izvorište vode. U toj je zoni dopušteno samo postojanje izgrađenih stambenih građevina i rekonstrukcija prometnica. Otpadne vode se sustavom nepropusne kanalizacije moraju odvesti izvan zone. To je zona strogog režima ponašanja. Ta zona trebala bi biti (izuzev ponora) također pod nadzorom vodovoda. Ponorne zone treba ograditi i zabraniti bilo kakvu izgradnju i ispuštanje otpadnih voda. Druga zona obuhvaća neposredno slivno područje izvorišta vode za piće (zona istjecanja). Ta zona zaštite, kao područje neposrednog utjecaja na izvorište, je zona strogog ograničenja. Zabranjeno je postojanje i građenje svih građevina koji koriste, proizvode ili ispuštaju opasne tvari, spremišta tekućeg goriva, eksploatacija mineralnih sirovina, deponiranje bilo kojeg otpada. Dopušteno je građenje samo stambenih građevina unutar već izgrađenog područja i građenje nužnih prometnica. U toj se zoni zaštitne mjere provode prvenstveno odvodnjom svih otpadnih voda (stambenih građevina i prometnica) nepropusnom kanalizacijom izvan zone. Treća zona obuhvaća područje neposrednih dubokih podzemnih retencija tj. to je područje prihranjivanja izvorišta. U toj je zoni također zabranjeno postojanje i građenje proizvodnih pogona koji koriste, proizvode ili ispuštaju opasne tvari i postojanje deponija otpadnih tvari. Za postojeće i izgradnju novih građevina određene su zaštitne mjere s posebnim naglaskom na odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda (nepropusnom kanalizacijom odvođenje izvan zone zaštite ili visoki stupanj pročišćavanja prije upuštanja u teren), zaštitu od onečišćenja s prometnica i zaštitne mjere pri poljoprivrednoj proizvodnji. Četvrta zona obuhvaća preostale dijelove slivnih područja izvorišta vode za piće. U toj zoni šire zaštite provodi se blaži stupanj ograničenja, ali uz obvezu izgradnje nepropusne kanalizacije i sustava za pročišćavanje otpadnih voda prije upuštanja u recipijent. Zabranjeno je postojanje i izgradnja građevina bazne kemijske i metalurške industrije, transportnih cjevovoda za opasne tvari i deponija otpada bez zaštitnih mjera. Neistražena i nedovoljno istražena područja su posebno osjetljivi prostor na kojima se ograničavaju bilo kakvi zahvati u prostoru prije provedenih hidrogeoloških istraživanja. Na području Županije to su: · neistraženi slivovi: izvor Kupe, potencijalni zahvat Kristal u Opatiji; · nedovoljno istraženi slivovi: područje Gorskog kotara (izvor Čabranke i izvori na desnoj obali Kupe); sliv Novljanske Žrnovice; slivovi na otoku Krku; sliv akumulacije Tribalj. Vodoopskrbni rezervat je područje vodnih resursa od strateškog značenja za sadašnju i buduću opskrbu vodom za piće. Potrebna su detaljna istraživanja kod bilo kojeg zahvata u tom prostoru. Članak 127. Radi zaštite podzemnih i površinskih voda određuju se dvije osnovne skupine zaštitnih mjera: · mjere zabrane i ograničenja izgradnje na osjetljivim područjima, i · mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja. Mjere zabrane i ograničenja izgradnje na osjetljivim područjima određene su u okviru zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće. Osnovna mjera za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja je izgradnja sustava za odvodnju i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, što se utvrđuje županijskim planom za zaštitu voda. Prioritet je izgradnja sustava odvodnje otpadnih voda naselja bez kanalizacije u područjima neposrednog utjecaja na podzemne vode koje prihranjuju izvorišta vode za piće većih javnih vodoopskrbnih sustava: Zvira I. i bunara u Martinščici (naselja na Grobinšćini, Orehovica, Pašac, sanacija kanalizacije Vežice), izvora u Novljanskoj Žrnovnici (Fužine), izvora Kupice (Delnice) i izvora Čabranke (manja naselja u hrvatskom dijelu sliva). Utjecaj otpadnih voda industrijskih pogona na kakvoću voda izvorišta potrebno je ukloniti izgradnjom uređaja za pročišćavanje (tvornica za obradu drva u Fužinama, niz malih industrijsko-zanatskih pogona u Gorskom kotaru). Saniranje zatečenog stanja u zonama zaštite izvorišta vode za piće treba provoditi na osnovi cjelovitih programa za slivno područje. Prioritete za realizaciju odrediti na osnovi važnosti izvorišta, stupnju ugroženosti izvorišta (osjetljivost područja i karakteristike izvora onečišćenja), te učinkovitosti zaštite u smislu koristi od uloženih sredstava. Radi zaštite izvorišta prvog reda prioritetno je sanirati: · prvu zonu zaštite izvora Martinšćica (potok Javor), Dobrica (ranžirni kolodvor, magistralna prometnica), Novljanska Žrnovnica (magistralna prometnica), · šljunčaru Dubina na Grobničkom polju, odlagalište otpada u slivu Novljanske Žrnovnice, izvore Čabranke i Kupice, · benzinske crpke i spremnike naftnih derivata u slivnim područjima izvorišta; · prometnice (Jadranska magistrala koja prolazi neposredno iznad izvora u Novljanskoj Žrnovnici, cestu Rijeka – Zagreb, ceste Orehovica – Vežica, gradske ceste u slivu zone Sušak, cestu i željeznicu kroz Dragu, glavnu prometnicu na Cresu koja prolazi slivom jezera Vrana), · Jadranski naftovod. U slučaju izvanrednih onečišćenja provode se mjere temeljene na državnom i županijskom planu za zaštitu voda. Treba izraditi operativne planove interventnih mjera za slučaj izvanrednih onečišćenja, osposobiti se i opremiti za hitnu provedbu sanacijskih mjera. Posebnu pozornost mora se dati potencijalnim izvorima onečišćenja većih razmjera kao što su: Jadranski naftovod, prometnica Porozina – Cres u slivu jezera Vrana na otoku Cresu, Jadranska magistrala, cesta i željeznička pruga Rijeka – Zagreb, centralne toplane u naseljima, veći industrijski pogoni. Zaštita površinskih voda zastupljena je u okviru zaštite podzemnih voda i izvorišta iz kojih se stvaraju površinski tokovi Rječine, Kupice, Čabranke, Kupe i Dobre. Kakvoću tih vodotoka očuvati i unaprijediti kontroliranim ispuštanjem i pročišćavanjem otpadnih voda. 10.4. Zaštita mora Članak 128. Obalno more na području Županije kategorizira se u dvije kategorije. U prvu kategoriju svrstano je more u zaštićenim područjima (područja vrijedne prirodne baštine, područja podobna za uzgoj školjaka) i obalno more visoke kakvoće. U drugu kategoriju svrstano je more na području veće izgrađenosti obalnog pojasa (more u zoni utjecaja otpadnih voda). Kategorizacija mora prikazana je na grafičkom prilogu 3f. “Zone zaštite izvorišta vode za piće i vodoopskrbni rezervati, kategorizacija voda i mora”, a područja posebne ugroženosti kakvoće mora na grafičkom prilogu 3g. “Područja i dijelovi ugroženog okoliša: zraka, voda i mora”. Članak 129. Zaštita mora od onečišćenja s kopna provodi se ograničenjem izgradnje uz obalu i mjerama za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja s kopna. U vrlo osjetljivim područjima gdje je more visoke kakvoće, namijenjeno je ili se koristi za uzgoj marikulture, ograničiti ili zabraniti aktivnosti i izgradnju građevina uz obalu i na moru. Uzgoj marikulture u takvim područjima uskladiti s prijemnom moći mora na osnovi ciljanih istraživanja. Luke nautičkog turizma maksimalno ograničiti ili potpuno zabraniti na kontaktnim dijelovima mora s ovim vrlo osjetljivim područjima. Na područjima gdje je obalno more još uvijek visoke kakvoće, namijenjeno kupanju, sportu i rekreaciji, usklađenim i kontroliranim razvojem turizma i gospodarstva općenito, obavezno je održati postojeću kakvoću mora. Dijelovi zatvorenog mora, uvale, zaljevi s slabom izmjenom vodene mase, predstavljaju osjetljiva područja i treba ih ograničenom izgradnjom zaštititi od prekomjernog onečišćenja. Razvoj industrije treba ograničiti na postojeće industrijske zone, s tim da se ni u njima ne planiraju tehnološki procesi iz kojih se izdvajaju otpadne vode s toksičnim i drugim opasnim tvarima. U postojećim pogonima koji uzrokuju znatno onečišćenje morske okoline treba mijenjati tehnologiju i uvoditi niskootpadnu proizvodnju te težiti specifičnim autohtonim proizvodnjama. Mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja s kopna su: · Izgradnja javnog sustava za odvodnju otpadnih voda. Izgradnja kanalizacijskih sustava osnovni je sanitarno-zdravstveni standard i najučinkovitiji izravni način zaštite mora. · Izgradnja središnjih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s podmorskim ispustima. Obvezno je kompletiranje mehaničkog (primarnog) stupnja pročišćavanja uključujući i izvedbu odgovarajućih građevina za taloženje (s aeracijom) prije podmorske dispozicije, čime bi se uskladili s zahtjevima Evropske unije za smanjenje (50 %) suspendiranih tvari prije upuštanja u more. Viši stupanj pročišćavanja treba prioritetno izgraditi na komunalnim uređajima s najvećim teretom onečišćenja kao što je centralni uređaj riječkog kanalizacijskog sustava. · Obrada i zbrinjavanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. To treba riješavati u sklopu sustava za pročišćavanje otpadnih voda i/ili u sklopu sustava gospodarenja otpadom na razini Županije. · Odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda industrije. Najveće industrije u obalnom području: petrokemija u Omišlju, rafinerija nafte na Mlaki i rafinerija nafte na Urinju imaju izgrađene vlastite odvodne sustave i uređaje za pročišćavanje s podmorskim ispustima koji će i dalje samostalno postojati. Za te industrije potrebne su sljedeće zaštitne mjere: * Na petrokemiji u Omišju provoditi stalne kontrole i redovito održavanje zaštitnih građevina i uređaja, te pročišćavanje otpadnih voda s visokim učinkom. * U rafineriji na Mlaki, do preseljenja njezinih pogona na Urinj, smanjiti količine tehnoloških otpadnih voda primjenom višeg stupnja pročišćavanja s ponovnim korištenjem pročišćene otpadne vode. Potrebno je rekonstruirati internu kanalizaciju i spremnike, te sanirati podzemlja. * U rafineriji nafte na Urinju zbog dotrajalosti i propusnosti interne kanalizacije nužna je njezina rekonstrukcija i povezivanje svih ispusta otpadnih voda (Šoići, Bakar, Urinj) zbog višeg stupnja čišćenja na zajedničkom biološko-kemijskom uređaju. Uz zaštitu mora na ovom se području mora spriječiti i onečišćenje podzemlja sanacijom spremničkog prostora i svih rafinerijskih instalacija, posebno kanalizacije, te provoditi sustavnu sanaciju podzemlja. Ostali industrijski pogoni u priobalju, bez riješene odvodnje otpadnih voda, moraju izgraditi predtretman i priključenje na javne kanalizacijske sustave. U remontnim brodogradilištima nužno je riješiti prikupljanje otpadne tvari od antikorozivne obrade brodova (boje, abraziv). Kod svih industrija prelaziti na primjenu suvremenih ekološko prihvatljivih tehnologija te uvoditi recirkulaciju i ponovnu upotrebu vode. U ostalim industrijama i pogonima (galvanizacija, grafički i servisni pogoni, praonice) priključenim na gradsku kanalizaciju organizirano se moraju provoditi zaštitne mjere izgradnjom i održavanjem predtretmana tehnoloških voda i zbrinjavanjem posebnog otpada. Opasni otpad skupljati u tvorničkom krugu (skladištiti) i spriječiti njegovo ispiranje ili procjeđivanje, odnosno ispuštanje u internu kanalizaciju i dalje u more. Članak 130. Radi sprječavanja onečišćenja uzrokovanog pomorskim prometom i lučkim djelatnostima treba provoditi sljedeće mjere zaštite: · dopuniti opremu za sprječavanje širenja i uklanjanja onečišćenja (brodovi – čistači, plivajuće zaštitne brane, skimeri, crpke, spremnici, specijalizirana vozila, disperzanti…) kod postojećih specijaliziranih poduzeća, · u lukama osigurati prihvat zauljenih voda i istrošenog ulja, · u marinama i lokalnim lukama instalirati uređaje za prihvat i obradu sanitarnih voda s brodica, kontejnere za odlaganje istrošenog ulja, ostatka goriva i zauljenih voda, · odrediti način servisiranja brodova na moru i kopnu. 10.5. Zaštita od buke Članak 131. Prostornim planom uređenja općine i grada treba propisati mjere zaštite od buke za građevinska područja i pojedine građevine. Za građevinska područja mjerama se određuje najviša dopuštena razina buke na rubu građevinskog područja koje se štiti. Mjerama se određuju posebni kriteriji za građevinska područja: a) površine naselja, b) površine izvan naselja za izdvojene namjene. Posebne mjere zaštite od buke određuju se za građevine koje se grade izvan građevinskog područja i građevine društvenih djelatnosti za javne funkcije. 10.6. Mjere posebne zaštite Članak 132. Kriteriji za provedbu mjera zaštite ljudi, prirodnih i materijalnih vrijednosti temelje se na geografskim osobitostima, demografskim osobitostima, dostignutom stupnju razvoja gospodarstva, infrastrukture i svih društvenih djelatnosti, kao i na stalnom procjenjivanju ugroženosti ljudi i područja prirodnim nepogodama, tehničko-tehnološkim i ekološkim nesrećama i povredljivošću na eventualna ratna razaranja. Mjere posebne zaštite sastoje se iz osnovnih i specifičnih mjera i zahtjeva. Osnovne mjere i zahtjevi zaštite i spašavanja u najvećoj mjeri sadržane su u načelima i mjerama planiranja prostora. Specifične mjere i zahtjevi zaštite i spašavanja općenito obuhvaćaju: a) mjere kojima se osigurava zaštićenost stambenih, poslovnih i drugih građevina, smanjuje njihova izloženost i povredljivost od razaranja (manja visina građevina, manja gustoća izgrađenosti, više zelenih površina, veća udaljenost između građevina i slično), b) mjere koje omogućavaju učinkovitiju evakuaciju, izmještanje, spašavanje, zbrinjavanje, sklanjanje i druge mjere zaštite i spašavanja ljudi, c) mjere koje omogućavaju elastičan prijelaz iz jednog u drugi oblik prometa i kretanja (iz optimalnih u izvanredne uvjete), d) mjere koje omogućavaju lokalizaciju i ograničavanje dometa posljedica pojedinih prirodnih nepogoda i drugih incidentnih – izvanrednih događaja i e) mjere koje omogućavaju funkcioniranje i obnavljanje građevina u slučaju oštećenja (protupotresno i protupožarno projektiranje i slično). 10.6.1. Sklanjanje ljudi Članak 133. Sklanjanje ljudi osigurava se izgradnjom skloništa osnovne i dopunske zaštite, te prilagođivanjem pogodnih prirodnih, podrumskih i drugih pogodnih građevina za funkciju sklanjanja ljudi, u područjima (zonama) obvezne izgradnje skloništa. Zone obvezne izgradnje skloništa odredit će se prostornim planovima uređenja općine i grada. Skloništa su namijenjena zaštiti ljudi i stvari potrebnih za preživljavanje u vrijeme autonomije skloništa, pri zaštitnom režimu sklanjanja. Skloništa osnovne zaštite su otpornosti 100 – 300 kPa, a dopunske zaštite otpornosti 50 kPa. Grade se na utvrđenim područjima uzimajući u obzir racionalnost izgradnje, vrstu i namjenu građevine, prosječan broj ljudi koji borave, rade ili su u poslovno-uslužnom odnosu u građevini, ugroženost građevine, geološko-hidrološke uvjete građenja i slično. Skloništa u zonama obvezne izgradnje ne treba graditi: · ukoliko je sklanjanje osigurano u već izgrađenom skloništu, · u građevinama za privremenu uporabu, · u neposrednoj blizini skladišta zapaljivih tvari, · ispod zgrada viših od 10 nadzemnih etaža, · u razini nižoj od podruma zgrade: * u okviru građevina turističkih naselja i * u okviru građevina arheoloških lokaliteta, · u području zahvata zone plavljenja nizvodno od hidro-energetskih akumulacija, · u područjima s nepovoljnim geološko-hidrološkim uvjetima. Pri planiranju i gradnji podzemnih javnih, komunalnih i sličnih građevina, dio kapaciteta nužno je prilagoditi zahtjevima sklanjanja ljudi, ukoliko u zoni takve građevine sklanjanje nije osigurano na drugi način. Skloništa osnovne i dopunske zaštite obvezno se planiraju i projektiraju kao dvonamjenske građevine s prvenstveno mirnodopskom namjenom u skladu s opredjeljenjima i interesima investitora ili projektantskim smjernicama prostornih i urbanističkih planova. Dvonamjenske objekte, kao i skloništa kojima nije moguće odrediti mirnodopsku namjenu, treba projektirati kao višenamjenske poslovne prostore s ovim minimalnim zahtjevima: svijetla visina minimalno 2,80 metara, kolni prilaz prema glavnom ulazu ili rezervnom izlazu, sanitarni čvorovi (u objektu ili neposredno uz njega) s fleksibilnom izvedbom priključka na vodovod i kanalizaciju, priključak za telefon i antenske priključke. Lokaciju pojedinog skloništa ili dvonamjenskog objekta treba predvidjeti tako da je pristup omogućen i u uvjetima rušenja građevina. Zone obvezne izgradnje skloništa i lokacija pojedinog skloništa ili dvonamjenskog objekta, utvrđuju se uz suglasnost nadležnog tijela uprave. 10.6.2. Zaštita od rušenja Članak 134. Ceste i ostale prometnice, posebnim mjerama treba zaštititi od rušenja zgrada i ostalog zaprečivanja radi što brže i jednostavnije evakuacije ljudi i dobara. Kod križanja cesta u dvije ili više razina mora se osigurati cijeli lokalitet čvorišta na način da se isti režim prometa može preprojektirati za odvijanje na jednoj razini. 10.6.3. Zaštita od poplava Članak 135. Zaštitu od poplava provoditi u skladu s Zakonom o vodama, te Državnim i Županijskim planovima obrane od poplava. U područjima nizvodno od energetskih hidroakumulacija Valići, Bajer, Lepenica, Lokve i Tribalj treba odrediti područja vodnog vala prostornim planom uređenja općine i grada. Kriterije za planiranje izgradnje u području vodnog vala definirati uz suglasnost nadležnog tijela. 10.6.4. Zaštita od požara Članak 136. Određivanje zona zaštite od požara vatrobranim pojasevima, ovisno je o požarnom opterećenju, a obavlja se prema tablici 15. Vatrobrani pojasevi, odnosno požarne zapreke mogu biti ulice, parkovi i drugi slobodan prostor gdje nije dopuštena izgradnja, kao i prirodne prepreke-vodotoci, jezera. Zapreke II. reda treba koristiti za izgrađenost veću od 30 %, bez obzira na požarno opterećenje. Tablica 15: ODREĐIVANJE ZONA ZAŠTITE POŽARNO OPTEREĆENJE GJ/M2 RED POŽARNE ZAPREKE ŠIRINA VATROBRANOG POJASA Vrlo visoko veće od 4 I. hv1+hv2+20m Visoko veće od 2 II. hv1+hv2+10m Srednje od 1 do 2 III. hv1+hv2+5 Nisko manje od 1 IV. visina višeg objekta S obzirom na gustoću izgrađenosti, požarno opterećenje i međusobnu udaljenost građevina provoditi prema kriterijima utvrđenim propisima, pravilnicima i normativima. Prigodom detaljnijeg prostornog uređenja postojećih naselja s gustoćom izgrađenosti izgrađenog dijela građevinskog područja većom od 30 %, kao i većim nepokretnim požarnim opterećenjem treba utvrditi pojačane mjere zaštite: · ograničenje broja etaža, · obvezatnu interpolaciju građevina većeg stupnja vatrootpornosti (najmanje F120), · izgradnju požarnih zidova, · ograničenje namjene na djelatnosti s minimalnim požarnim opasnostima i · izvedbu dodatnih mjera zaštite (vatrodojava, pojačan kapacitet hidrantske mreže). Mjere zaštite od požara temelje se na procjeni ugroženosti od požara i planu zaštite od požara. Prostornim planovima treba utvrđivati koncentrični način izgradnje unutar područja, bez obzira na namjenu radi što učinkovitije kurativne zaštite od požara (izbjegavati longitudinalnu izgradnju). 10.6.5. Zaštita od potresa Članak 137. Protupotresno projektiranje građevina kao i građenje treba provoditi sukladno Zakonu o građenju i postojećim tehničkim propisima. Važeće karte iz kojih se može očitati stupanj seizmičnosti pojedine lokacije su mjerila 1:1.000.000 i stoga nedovoljne preciznosti. Radi toga nužno je seizmotektonsko zonirati Županiju u mjerilu 1:100.000, što mora biti usklađeno s seizmičkim zoniranjem Republike Hrvatske i s geotehničkim zoniranjem općina i gradova (1:25.000), odnosno mikrozoniranjem pojedinih urbanih cjelina (1:5.000). Do izrade nove seizmičke karte Županije, protupotresno projektiranje i građenje treba provoditi u skladu s postojećim seizmičkim kartama, zakonima i propisima. Lociranje građevinskih područja i građevina u prostornim planovima užeg područja mora se provoditi u skladu sa seizmotektonskim zoniranjem Županije i geotehničkim zoniranjem općina i gradova, odnosno geotehničkim mikrozoniranjem urbanih cjelina. U prostornim planovima užeg područja treba analizirati otpornost starijih građevina na rušilačko djelovanje potresa koje nisu projektirane u skladu s propisima za protupotresno projektiranje i građenje. Kod rekonstrukcije takvih građevina izdavanje dozvole za građenje treba uvjetovati ojačavanjem konstruktivnih elemenata na djelovanje potresa. U prostornim planovima užeg područja treba analizirati utjecaj potresa na građevine izvan naselja (prometnice, akumulacije, sustavi vodoopskrbe, odvodnje i energetike). 11. MJERE PROVEDBE 11.1. Obveza izrade dokumenata prostornog uređenja Članak 138. Dokumenti prostornog uređenja izrađuju se obavezno za posebna područja i zaštićena područja određena ovim Planom, područja općina i gradova, te za ostala područja određena prostornim planom uređenja općine i grada. Ovim Planom određuje se izrada sljedećih prostornih planova: 1. Prostorni plan područja posebnih obilježja, 2. Prostorni plan uređenja općine i grada, 3. Generalni urbanistički plan, 4. Urbanistički plan uređenja. Članak 139. Za zaštićena i posebna područja obvezno je izraditi prostorne planove područja posebnih obilježja, kojima će se odrediti detaljniji uvjeti razgraničenja prostora, smještaja gospodarskih sadržaja, smještaja društvenih djelatnosti, prometnih i drugih infrastrukturnih sustava te mjere zaštite i provedbe. Granice obuhvata posebnih i zaštićenih područja određene su u grafičkom prikazu 3h. “Uvjeti za provođenje plana”. Posebna područja su: 1. Bakarski zaljev, 2. Trasa željezničke pruge i autoputa Rijeka - Split Zaštićena područja prirodne baštine i kulturno-povijesnog naslijeđa za koje je obvezna izrada prostornog plana područja posebnih obilježja su: 1. Tramuntana na Cresu, 2. Vinodol, i 3. Dolina Kupe. Prostornim planom uređenja općine i grada može se odrediti obveza izrade prostornog plana užeg područja za zaštićena područja prirodne baštine i kulturno-povijesnog naslijeđa za koje će se odrediti granica obuhvata i vrsta prostornog plana. Članak 140. Prostorni plan uređenja općine i grada donosi se za: Grad Bakar, Grad Cres, Grad Crikvenica, Grad Čabar, Grad Delnice, Grad Kastav, Grad Kraljevica, Grad Krk, Grad Mali Lošinj, Grad Novi Vinodolski, Grad Opatija, Grad Rab, Grad Rijeka, Grad Vrbovsko, Općina Baška, Općina Brod Moravice, Općina Čavle, Općina Dobrinj, Općina Fužine, Općina Jelenje, Općina Klana, Općina Kostrena, Općina Lokve, Općina Lovran, Općina Malinska-Dubašnica, Općina Matulji, Općina Mošćenička Draga, Općina Mrkopalj, Općina Omišalj, Općina Punat, Općina Ravna Gora, Općina Skrad, Općina Vinodolska, Općina Viškovo i Općina Vrbnik. Prostornim planom uređenja općine i grada odredit će se: · područje obuhvata prostornih planova užeg područja, i · ograničenja gradnje do izrade prostornih planova užeg područja. Članak 141. Generalni urbanistički plan donosi se za grad Rijeku, a granica obuhvata utvrđuje se Prostornim planom uređenja Grada Rijeke. Članak 142. Izrada urbanističkog plana uređenja obvezna je za: a) Naselja · centralna naselja: Bakar, Cres, Crikvenica, Čabar, Gerovo, Delnice, Kastav, Kraljevica, Krk, Mali Lošinj, Novi Vinodolski, Opatija, Rab, Vrbovsko, Baška, Brod Moravice, Čavle, Dobrinj, Fužine, Dražice, Klana, Rupa, Kostrena, Lokve, Lovran, Malinska, Matulji, Mošćenička Draga, Mrkopalj, Omišalj, Punat, Ravna Gora, Skrad, Bribir, Viškovo i Vrbnik, · neizgrađeni dio naselja u obalnom području mora. b) Površine izvan naselja za izdvojene namjene · gospodarska namjena, · ugostiteljsko-turistička namjena, · športsko-rekreacijska namjena. Članak 143. Za izradu mjera zaštite i razvoja, gospodarenja prostorom, izrade planova užih područja, te drugih mjera određenih ovim Planom, utvrđuje se obveza izrade programa, studija i drugih dokumenata: 1. Ekološko gospodarsko vrednovanje tala Primorsko-goranske županije - za potrebe razvitka poljoprivrede; 2. Plan zaštite od buke - koji će osim karte buke, odrediti kriterije za određivanje razine buke, te mjere prevencije i zaštite od buke; 3. Prometna studija za potrebe razvoja mreže prometnica u zoni utjecaja čvorišta Rijeka (za Grad Rijeku i prostor njenog prstena). 4. Vrednovanje obalnog pojasa Županije - osnova za gospodarenje tim prostorom 5. Stručna podloga za smještaj infrastrukture od značenja za Županiju na prostoru više općina i gradova. 6. Stručne podloge, obvezne prema odredbama Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske. 7. Vodoopskrbni plan Županije za potrebe razvoja županijskog sustava vodoopskrbe. 8. Studija pogodnosti plinofikacije za potrebe razvoja Županijske mreže. Prihvaćanje dokumenata iz stavka 1. ovog članka, obavljat će izvršno ili predstavničko tijelo Županije. 11.2. Područja primjene posebnih razvojnih i drugih mjera Članak 144. Posebne mjere razvoja određene su za pet karakterističnih područja Županije: · priobalje, · Gorski kotar, · otok Krk, · otoci Cres i Lošinj i · otok Rab. 11.2.1. Priobalje Članak 145. Posebne postavke razvoja koje osobito treba poticati za područje priobalja su: 1. Treba ublažiti pritisak na usku obalnu crtu, preusmjeravajući migracijske tokove prema bližem zaleđu (implicitne migracijske mjere) čime bi se polučio dvostruki pozitivni učinak. 2. Obalne prostore planirati isključivo za litoralne sadržaje. 3. Razviti lučki sustav i osigurati prostorne uvjete za razvitak. 4. Razviti prometni sustav integrirajući sve segmente na međunarodnim (inter-regionalnim) koridorima, kao konkurentne susjednim državama. 5. Dograđivati ostvareno djelomično spajanje vodoopskrbnog sustava Rijeke i Opatije, te Krka. 6. Dugoročno, onečišćenju zraka zbog prometa treba posvetiti posebnu pažnju i pojačati infrastrukturu koja će omogućiti iznalaženje pravovremenih i djelotvornih zaštitnih mjera. 7. Izgradnja kanalizacijskih sustava osnovni je sanitarno-zdravstveni standard i najučinkovitiji izravni način zaštite mora, pa rješavanje problema prikupljanja otpadnih voda i njihovo pročišćavanje primaran je zadatak. S obzirom na smještajne kriterije, na način kako pojedine djelatnosti funkcioniraju u prostoru u odnosu na planirane potrebe, određene su sljedeće mjere razvoja: 1. Pojedine pogone iz industrijskih zona u gradovima i naseljima dislocirati. 2. Izgraditi i dograditi prometnice visokog prometnog standarda autoceste Zagreb-Rijeka i državna granica Slovenija – Rijeka – Senj – Otočac – Split – Dubrovnik, te željezničke pruge velikih učinkovitost na pravcu Trst – Kopar – Rijeka i Rijeka – Drežnik – Zagreb/Split. 3. Apsolutni prioritet ima izgradnja odnosno dovršenje, do prometno funkcionalne cjelovitosti cestovno čvorište Rijeka od Matulja do Križišća s svim pripadajućim čvorovima i spojnim cestama na bazene luke Rijeka, te prometne zone i terminale od značaja za državu. Također imaju prednost i dionice zapadno od granice s Slovenijom Šapjane – Matulji i jugoistočno Križišće – Senj – Otočac – Žuta Lokva. 4. Ulagati u razvoj i saniranje mreže vodoopskrbe na područjima Mošćenička Draga, Lovran, Matulji, Bakar, Opatija, Crikvenice, Novi Vinodolski i Vinodolski. 5. Novelirati rješenja sustava odvodnje na područjima: Opatija, Mošćenička Draga, Rijeka, Kostrena, Kraljevica, Crikvenica, Novi Vinodolski i Vinodolski. 6. Graditi, dograđivati i sanirati mrežu kanalizacije prema prioritetu zaštite izvorišta pitkih voda i obalnog mora. 7. Poboljšati i zaštititi kakvoću zraka u Rijeci planiranim preseljenjem rafinerije Mlaka na Urinj, izgradnjom zatvorenih sustava za pretovar u lukama, te promicanjem upotrebe plina u svim izvorima u središtu grada Rijeke ili spajanjem na centralizirane toplinske izvore. 11.2.2. Gorski kotar Članak 146. Posebne postavke razvitka koje osobito treba poticati za područje Gorskog kotara su: 1. Poticati intenzivniji rast žarišnih naselja i naselja povoljnije demografske strukture radi ublažavanja negativnog demografskog procesa. 2. Planom predviđeni raspored proizvodnih kapaciteta i drugih sadržaja u prostoru provesti uz disperziju radnih mjesta i povezati ih s postojećim i planiranim područjima stanovanja. 3. Poticati razvoj veznih pravaca koji osigurava razvoj pokupskog graničnog područja Županije i integriraju goranski prostor sa susjednim županijama i Republikom Slovenijom. S obzirom na smještajne kriterije, na način kako pojedine djelatnosti funkcioniraju u prostoru u odnosu na planirane potrebe, određuju se sljedeće mjere razvoja: 1. Potrebno je djelovanje minimalno 10 osnovnih škola. Posebno antidepopulacijsko značenje imale bi područne osnovne škole (tzv. male planinske škole i škole u udaljenim naseljima), kako bi se uspostavili uvjeti za očuvanje pograničnog i gorskog područja. 2. Razvijati mrežu srednjih škola. 3. Objekte primarne zdravstvene zaštite smjestiti u središta gradova i općina. 4. Locirati barem jedan objekt sekundarne zdravstvene zaštite. 5. Radne zone planirati disperzirano, a posebno odrediti i sačuvati izrazito vrijedne prostore za poljoprivredno-stočarsku djelatnost. 6. Poticati poduzetništvo. 7. Poticati poljoprivredne djelatnosti iz Članka 40. Odluke. 8. Ulagati u razvoj sustava vodoopskrbe i to prioritetno na područjima gdje je sustav neispravan (Čabar) i gdje je rad sustava nesiguran zbog nedovoljnih količina ili kvalitete vode (Skrad i Ravna Gora). 9. Kanalizacijske sustave graditi prema prioritetu zaštite izvorišta vode za piće i vodotoka prve vrste. 10. Radi zaštite izvorišta vode za piće potrebno je sanirati postojeći magistralni naftovod za međunarodni transport. 11.2.3. Otok Krk Članak 147. Posebne postavke razvoja koje osobito treba poticati za područje otoka Krka su: 1. Očuvati naselja u unutrašnjosti otoka. 2. Provesti disperziju radnih mjesta i povezati ih s postojećim i planiranim područjima stanovanja. 3. Obalne prostore planirati isključivo za litoralne sadržaje. 4. Poticati prometnu povezanost s otocima trajektnim i brodskim vezama. 5. Uspostaviti mrežu javnog prijevoza putnika Županije na kopnu i moru, integrirajući sve prometne kapacitete. S obzirom na smještajne kriterije, na način kako pojedine djelatnosti funkcioniraju u prostoru u odnosu na planirane potrebe, određuju se sljedeće mjere razvoja: 1. Razviti mrežu područnih osnovnih škola. 2. Objekte primarne zdravstvene zaštite smjestiti u sjedišta grada i općina. 3. Locirati barem jedan objekt sekundarne zdravstvene zaštite. 4. Izgradnju novih turističkih kapaciteta planirati prije svega u izgrađenom dijelu građevinskog područja (ili unutar granica proširenja naselja), a veće komplekse u manje vrijedne prirodne sredine koje bi se na taj način oplemenile. 5. Neprekidno ulagati u razvoj sustava vodoopskrbe (uz dovođenje vode s kopna) i odvodnje. 6. Poticati poljoprivredne djelatnosti iz Članka 40. Odluke. 11.2.4. Otoci Cres i Lošinj Članak 148. Posebne postavke razvoja koje osobito treba poticati za područje otoka Cresa i Lošinja su: 1. Poticati porast stanovništva u unutrašnjosti otoka Cresa i na otocima lošinjskog arhipelaga. 2. Obalne prostore planirati isključivo za litoralne sadržaje. 3. Povezati naselja unutar otoka cestovnom dužotočnom vezom. 4. Poticati prometnu povezanost s kopnom i otocima trajektnim i brodskim vezama. 5. Uspostaviti mrežu javnog prijevoza putnika Županije na kopnu i moru, integrirajući sve prometne kapacitete. S obzirom na smještajne kriterije, na način kako pojedine djelatnosti funkcioniraju u prostoru u odnosu na planirane potrebe, određuju se sljedeće mjere razvoja: 1. Planirati još jednu osnovnu školu, unatoč tome što je projicirani broj školoobvezatne populacije 2015. godine manji od minimalnog broja potrebnog za osnivanje osnovne škole. 7. Objekte primarne zdravstvene zaštite smjestiti u sjedištu gradova. 2. Locirati barem jedan objekt sekundarne zdravstvene zaštite. 3. Neprekidno ulagati u razvoj sustava vodoopskrbe i odvodnje. 4. Rekonstruirati državnu cestu u dijelu trase koja prolazi slivnim područjem Jezera Vrana. 5. Poticati poljoprivredne djelatnosti iz Članka 40. Odluke. 6. Posebno odrediti i sačuvati prostore za stočarsku djelatnost. 7. Izgradnju novih turističkih kapaciteta planirati prije svega u izgrađenom dijelu građevinskog područja (ili unutar granica proširenja naselja), a veće komplekse u manje vrijedne prirodne sredine koje bi se na taj način oplemenile. 8. Zaštititi Vransko jezero od onečišćenja, osobito od ceste Cres – Mali Lošinj. 11.2.5. Otok Rab Članak 149. Posebne postavke razvoja koje osobito treba poticati za područje otoka Raba su: 1. obalne prostore planirati isključivo za litoralne sadržaje, 2. Uspostaviti mrežu javnog prijevoza putnika Županije na kopnu i moru, integrirajući sve prometne kapacitete. 3. Poticati prometnu povezanost s kopnom i otocima trajektnim i brodskim vezama. S obzirom na smještajne kriterije, na način kako pojedine djelatnosti funkcioniraju u prostoru u odnosu na planirane potrebe, određuju se sljedeće mjere razvoja: 1. Izgradnju novih turističkih kapaciteta planirati prije svega u izgrađenom dijelu građevinskog područja (ili unutar granica proširenja naselja), a veće komplekse izgraditi u manje vrijedne prirodne sredine koje bi se na taj način oplemenile. 2. Izgraditi paralelni podmorski cjevovod za dovođenje dodatnih voda s kopna (Hrmotina - južni ogranak). 3. Neprekidno ulagati u sustav odvodnje. 4. Poticati poljoprivredne djelatnosti iz Članka 40. Odluke. 11.2.6. Ostale mjere razvoja Članak 150. Planom se predlažu posebne mjere razvoja koje se mogu primijeniti po područjima ili građevinama odnosno pojedinim zahvatima, a koje su primjerene prostoru i postavljenim ciljevima: a) prioritetno planirati gradnju građevina od županijskog značenja u dijelu Županije gdje se razvoj želi potaknuti, b) u područjima pogođenim dugotrajnim iseljavanjem predvidjeti prodaju uređenog građevinskog zemljišta po povoljnoj cijeni uz ispunjenje određenih uvjeta kao što su mlađe dobne skupine, prijava prebivališta i sl, c) odrediti visinu komunalne naknade na način da se potiče privođenje zemljišta planiranoj namjeni, d) predvidjeti programom mjera za unapređenje stanja u prostoru uvođenje komunalnog doprinosa za financiranje građenja građevina i uređaja komunalne infrastrukture, e) predvidjeti osiguranje sredstava za zaštitu i upravljanje zaštitnim dijelovima, f) predvidjeti mogućnost osiguranja sredstava za financiranje projekata za potrebe općine i grada, kao što su izgradnja građevina društvenih djelatnosti za javne funkcije, prometnica i sličnog putem izdavanja lokalnih obveznica, g) predvidjeti mjere za poticanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti kao što su dodjele kredita s povoljnijim uvjetima (manja kamata, duži rok otpalte i sl.), novčane poticaje za određenu proizvodnju ili granu djelatnosti, propisivanje nižih stopa poreza na potrošnju i poreza na dohodak. Članak 151. Provedba i razrada postavki i mjera ovog Plana provodit će se putem Programa mjera za unapređenje stanja u prostoru (u nastavku: Program mjera). Program mjera, osim zakonom određenog sadržaja, mora : · utvrditi nositelje pojedinih obveza, rokove i troškove planiranih mjera, · odrediti mjere za provedbu politike prostornog uređenja (komunalni doprinos, razina uređenosti građevinskog zemljišta za pojedina uža područja i dr.) . Programe mjera za unapređenje stanja u prostoru općine i grada treba usuglasiti s Programom mjera za unapređenje stanja u prostoru Županije. 11.3. Područja i lokaliteti za istraživanje i praćenje pojava i procesa u prostoru Članak 152. Planom se određuju područja i lokaliteti na kojima je potrebno provoditi sustavna istraživanja i praćenja pojava i procesa u prostoru. Praćenjem treba obuhvatiti cjelovit sklop pojava koje utječu na stanje okoliša, a osobito koje utječu na kakvoću: prirodne baštine, tla, zraka, vode i mora. Zaštitne mjere okoliša su one kojima se osigurava cjelovito osiguranje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvitka. 11.3.1. Prirodna baština Članak 153. Za sva područja prirodne baštine u moru koja su pod bilo kojim oblikom zaštite, ili su predviđena za zaštitu, obvezno se provodi monitoring koji treba sadržavati: 1. biocenološka istraživanja morskog dna i pridnenih biocenoza transektima uz autonomno ronjenje, 2. u području livada morske cvjetnice posidonije istraživanja dredžom, 3. praćenje trendova podmorskih biocenoza (npr. sužavanje areala ugroženih morskih cvjetnica). Za sva područja u moru koja nemaju istraženo nulto stanje obaviti takva istraživanja i na temelju njih izdvojiti eventualno i druga područja za zaštitu i monitoring (npr. podmorje otoka Trstenik). Za sva područja prirodne baštine na kopnu koja su pod bilo kojim oblikom zaštite, ili su predviđena za zaštitu, obvezno se provodi monitoring koji treba sadržavati: 1. biocenološka istraživanja kopnenih ekosustava s obzirom na fitocenoze i ciljane životinjske skupine, 2. praćenje trendova u ekosustavima, 3. monitoring zaštićenih, rijetkih, ugroženih i osjetljivih vrsta – primjerice bjeloglavih supova i ptica grabljivica, dupina, gmazova, vodozemaca, kukaca i dr., 4. monitoring rijetkih i ugroženih zajednica – npr. zajednica cretova u Gorskom kotaru, 5. praćenje stanja u manjim ali osjetljivim biotopima – npr. lokve na otocima i u priobalju, vrijedna a ugrožena staništa u blizini gradova, naselja, industrijskih područja i infrastrukturnih koridora i drugo. Za područja pretpostavljene i potencijalno vrijedne flore i faune, koja su izdvojena studijama izrađenim za ovaj Plan, provesti istraživanja na razini utvrđivanja nultog stanja, te ukoliko se pokaže potrebnim, naknadno uspostaviti monitoring i zaštitu. Članak 154. Radi utvrđivanja nultog stanja kvalitete tla, potrebno je obaviti istraživanja na područjima koja su posebno osjetljiva (ranjiva) na građevinske zahvate.To su sljedeća područja: 1. otok Susak (grad Mali Lošinj) je područje osjetljivo na eroziju, a potreban je cjelovit monitoring intenziteta erozije i djelovanja mora, 2. poluotok Lopar i rt Gonar s otočićima Maman, Sailovac i Sridnjak (otok Rab) je područje osjetljivo na eroziju, a potreban je cjelovit monitoring intenziteta erozije i djelovanja mora, 3. sliv Slanog potoka i Male Dubračine u Vinodolskoj dolini (općina Vinodolska) je područje izražene erozije i klizišta koja ugrožavaju okolna naselja i ceste, a potreban je cjelovit monitoring intenziteta erozije i praćenja klizišta, 4. dolina Rječine između akumulacije Valići i mjesta Pašac (grad Rijeka) gdje klizišta ugrožavaju tok Rječine i ceste, te je potreban cjelovit monitoring praćenja klizišta, 5. Bašćanska dolina (općina Baška, otok Krk) je područje izražene erozije, a i klizišta mjestimično ugrožavaju građevine i ceste, te je potreban cjelovit monitoring intenziteta erozije i praćenja klizišta. 11.3.2. Zrak Članak 155. Radi omogućavanja integralnog planiranja zaštite zraka i razvoja, uspostaviti sustav upravljanja kakvoćom zraka Županije koji će obuhvatiti sljedeće: 1. nadopuniti katastar emisije, 2. u sustav nadzora uključiti i praćenje emisija većih izvora, 3. unaprijediti monitoring kakvoće zraka, 4. uspostaviti bioekološki monitoring osjetljivih receptora, posebno šumskog ekosustava, 5. uspostaviti kvalitetan meteorološki monitoring i bazu meteoroloških podataka, 6. razviti računski model onečišćenja grada i regije, 7. razviti detaljni model onečišćenja prometa, 8. nastaviti s kartiranjem kritičnog opterećenja i razina, 9. razviti tehnoekonomski model za prognoziranje emisija. Katastar onečišćavanja okoliša je skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu unošenja, ispuštanja ili odlaganja štetnih tvari u okoliš. Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju, ili ispuštanje energije (buka, vibracija, radijacija, toplina) te mikrobiološkog onečišćavanja iz određenog izvora u okoliš. Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu. Unaprjeđenje praćenja kakvoće zraka obuhvaća: a) na jednoj postaji u središtu grada Rijeke treba zamijeniti postojeća mjerenja ili ih nadopuniti automatskim mjernim uređajima s kompletnim opsegom mjerenja koji se primjenjuje u urbanim sredinama (SO2, NO2/NO/NOX, O3, CO, PM10, PM2.5, TSP, benzen, toluen, ksilen). Postaju opremiti i osnovnim meteorološkim mjerenjima, b) uspostaviti dodatni monitoring kakvoće zraka u okolici rafinerije na Mlaki, c) nabaviti jednu mobilnu postaju s kompletnim opsegom mjerenja kakvoće zraka i meteoroloških parametara, uključujući i meteorološki sodar, d) razmotriti mogućnost uvođenja indeksa onečišćenja za praćenje skupnog djelovanja više onečišćujućih tvari, posebno onih koje pridonose smanjenju vidljivosti (ljetni smog), e) proširiti opseg mjerenja na postaji Lividraga u Gorskom kotaru mjerenjima O3 i NO2/NO/NOX, kemijskih karakteristika oborina i mjerenjima brzine i smjera vjetra. Ta postaja treba biti referentna stanica pozadinskog onečišćenja, f) postaviti jednu postaju na Platku s mjerenjima SO2, dima i NO/NO2 u razdoblju od godine dana, za utvrđivanje eventualnog utjecaja velikih izvora na onečišćenje zraka s područja Rijeke, g) postaviti jednu ili dvije postaje za mjerenje kemijskih karakteristika oborina u Gorskom kotaru uz šumske zajednice najosjetljivije na kiselo taloženje, h) postaviti jednu postaju na vrhu Učke za praćenje međugraničnog donosa onečišćenja. Ta postaja predviđena je državnim monitoringom pozadinskog onečišćenja (GLOMAH), i) uključiti nove postaje monitoringa utjecaja rafinerije u sustav praćenja Županije, j) poboljšati meteorološki monitoring jednom kompletnom meteorološkom postajom i mjerenjima na tornju visine 60 m. 11.3.3. Voda Članak 156. Istraživanja i ispitivanja kakvoće podzemnih i površinskih voda te otpadnih voda obavljaju se radi utvrđivanja kakvoće voda, uzroka, opsega i mogućih posljedica onečišćivanja. Program ispitivanja kakvoće podzemnih, površinskih i otpadnih voda na području Županije određuje se županijskim planom za zaštitu voda. Programom obuhvatiti ispitivanje sljedećih podzemnih i površinskih voda: a) Podzemne vode · Priobalje: Izvori Vela Učka, Mala Učka, Tunel Učka, Cerovica, Pod Jelšun, Mlaka, Rječina, Zvir I., Zvir II., bunar Marganovo, bunari u Martinšćici, izvori Dobra , Dobrica, Perilo, Novljanska Žrnovnica i izvor Sušik, · Gorski kotar: Vrelo Ličanke, izvor Kupice, izvor Kupe, izvor Čabranke, Vela Belica, Mala Belica, izvor Gerovčice i izvor Ribnjak, · Otok Krk - izvori Vela i Mala Fontana, bunar u Bašćanskoj kotlini EB2. · Otok Rab - izvori Mlinica i bunar Gvačići. b) Površinske vode · Jezera: Jezero Vrana na otoku Cresu, Jezero kod Njivica i akumulacija Ponikve na otoku Krku, u Gorskom kotaru Lokvarsko jezero, akumulacije Bajer i Tribalj, · Vodotoci: Rječina, Dubračina, Čabranka, Kupa, Kupica i Donja Dobra. Ovim se Planom predlažu istraživanja radi zaštite i korištenja podzemnih voda i to: 1. Istraživanja radi zaštite izvorišta vode za piće: a) Šire riječko područje. Nastaviti s istraživačkim radovima radi daljnjeg upoznavanja slivova i dinamike vode u tim slivovima (ponovno trasiranje podzemnih tokova Grobničkog polja, Klane i Novokračine; hidrokemijska istraživanja). Nove hidrogeološke interpretacije dinamike podzemnih voda zahtijevat će i novelaciju postojeće Odluke o zonama zaštite izvorišta vode za piće na širem riječkom području. b) Opatijsko područje. Na osnovi regionalnog vodoopskrbnog plana potrebno je odrediti kategoriju izvorišta Kristal (pripada li u I. kategoriju izvorišta namijenjenih za javnu opskrbu vodom za piće ili u II. kategoriju čija se voda koristi za druge namjene). Ukoliko se izvorište svrsta u I. kategoriju, potrebno je, radi definiranja zaštite čitavog sliva ovog izvora (golem sliv s kompleksnom problematikom zaštite podzemnih voda), provesti istražne radove. c) Vinodolsko područje. Radi definiranja granice sliva izvorišta Novljanska Žrnovnica i boljeg poznavanja dinamike vode u tom slivu potrebno je izvesti dodatna istraživanja. Na osnovi regionalnog vodoopskrbnog plana potrebno je kategorizirati akumulaciju Tribalj. Ukoliko se to izvorište svrsta u I. kategoriju, namijenjenu javnoj vodoopskrbi, potrebno je novelirati zone zaštite na način da se zaštiti cjelokupno slivno područje akumulacije. d) Gorski kotar. Na području Gorskog kotara iskorištenje vodnih resursa je minimalno. Istraženost velikog dijela područja je vrlo slaba. To se posebno odnosi na izvorište Kupe i niz izvora uz njezinu desnu obalu (Velika Belica, Mala Belica…). S obzirom na takvo stanje, potrebno je obaviti sljedeće: · izraditi generalnu kartu opasnosti od onečišćenja podzemnih voda na čitavom području Gorskog kotara (hidrogeološka karta M 1 : 25 000 ), · na temelju regionalnih vodoopskrbnih planova (Gorskog kotara i šireg područja) obaviti kategorizaciju izvorišta kao osnovne podloge za određivanje razine zaštite, · na osnovi dosadašnjih istražnih radova moraju se donijeti odluke o zonama zaštite za izvore uključene u javne vodoopskrbne sustave na području Gorskog kotara: izvor Kupice, izvore Mrzlica, Gločevac, Ličanke, izvorište Frankopan, izvori kod željezničke stanice Skrad, izvor Čabranke, Mlake, Trbuhovica, Sušica, i Sokoli I. i II. · za izvore uključene u javne vodoopskrbne sustave, za koje to do sada nije napravljeno, odrediti granice prve i druge zone zaštite. e) Otok Krk. Za otok Krk izraditi cjelovitu kartu slivova izvorišta s granicama zaštitnih zona. Radi toga treba provesti dodatna istraživanja. f) Otok Cres. U slivu jezera Vrana nastaviti s istraživanjima praćenja razine podzemnih voda uz izvedbu novih pijezometarskih bušotina i praćenje geokemijskog modela jezera i hidroloških parametara. g) Otok Rab. Ne predviđaju se nova istraživanja. 2. Istraživanje i kaptiranje novih eksploatacijskih količina uz korištenje stalnih rezervi. Gotovo sve kaptaže koriste samo dinamičke rezerve podzemne vode, pa je to danas jedan od ograničavajućih čimbenika razvitka vodoopskrbe. Ulaskom u stalne rezerve, eksploatacijske rezerve se mogu bitno povećati, ali taj posao treba uraditi vrlo pažljivo nakon detaljnih ispitivanja dinamičkih osobitosti izvora. Dobar primjer je kaptaža Zvir II. u Rijeci. 3. Ispitivanje mogućnosti umjetnog prihranjivanja krškog podzemlja i stvaranje podzemnih akumulacija. Kombiniranje površinskog akumuliranja dijela rezervi i prihranjivanja podzemlja u sušnom razdoblju budućnost je vodoopskrbe u kršu. Na taj način izbjegava se vrlo skupa prerada vode i voda zadržava prirodna fizička svojstva (prvenstveno temperaturu). Podzemne akumulacije bile bi idealne za povećanje vodoopskrbnih rezervi, ali su zbog prirode podzemnih tokova u neposrednim zaleđima izvorišta teško izvodljive. Bliža stvarnosti je kombinacija podzemne i površinske akumulacije. Na izvoru Rječine je moguća kombinirana podzemno-površinska akumulacija i prihranjivanje podzemlja iz gornjeg toka Zale. 4. Ispitivanje i kaptiranje podzemne vode u retencijskim prostorima nudi velike mogućnosti u dobivanju velikih količina kvalitetne vode. U tom smislu od strateškog su značenja podzemne vode u retencijskim prostorima sliva izvora Rječine, sjevero-zapadnog ruba Grobničkog polja i zaleđu izvora u Bakarskom zaljevu. Istraživanja tih područja su tek u začetku. Nedovoljno istraženo područje izvorišta Kupe i niz izvora uz njezinu desnu obalu od strateškog je značenja za buduću vodoopskrbu. Za vodoopskrbu otoka Krka perspektivno je retencijsko područje u njegovom središnjem dijelu. 5. Praćenje rezervi podzemnih voda mora biti stalna aktivnost kao preduvjet za racionalno gospodarenje vodama. 6. Opća hidrogeološka istraživanja potrebno je provoditi radi novih spoznaja o dinamici podzemne vode. Rezultati svih istraživačkih radova i nove spoznaje o dinamici podzemnih voda primjenjivati na njihovu zaštitu, te je obvezna novelacija elaborata i odluka o zonama sanitarne zaštite najmanje svakih deset godina. Na osnovi do sada provedenih hidrogeoloških istraživanja potrebno je novelirati sljedeće odluke: a) Odluka o zonama sanitarne zaštite na opatijskom području. Novelacija treba obuhvatiti zaštitu izvora Vela Učka, Mala Učka, Srednja voda, Lepa Bukva, Kamenjak, Mala Ravan i Rečina. b) Odluka o zonama zaštite izvorišta na otoku Krku. Odrediti zaštitu za izvore Ogreni, Rovoznik, Grabovnik, bušeni zdenac VE-1, bunar EB-2 i područje budućih zahvata podzemnih voda. Na osnovi dosadašnjih istražnih radova donijeti odluke o zonama zaštite za izvore uključene u javne vodoopskrbne sustave na području Gorskog kotara: izvor Kupice, izvore Mrzlica, Gločevac, Ličanke, izvorište Frankopan, izvori kod željezničke stanice Skrad, izvor Čabranke, Mlake, Trbuhovica, Sušica, i Sokoli I. i II. 11.3.4. More Članak 157. Istraživanja i ispitivanja mora obavljaju se radi praćenja promjena morskog okoliša zbog utjecaja ljudskih djelatnosti, određivanja i kontrole provedbe mjera zaštite. Istraživanja i ispitivanja obuhvaćaju: · opterećenje mora iz kopnenih izvora (ispusti otpadnih voda naselja, turističkih kompleksa i industrije), · zdravstvena kakvoća mora na plažama, · zdravstvena kakvoća mora u uzgajalištima školjaka, · posljedice prekomjerne eutrofikacije, · razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja i industrijskih postrojenja – “ vruće točke”, i · praćenje ponašanja mora (struje, izmjena vodenih masa), modeliranje scenarija i ostala istraživanja. 11.3.5. Buka Članak 158. Istraživanje i ispitivanje buke obavlja se radi utvrđivanja ugroženosti okoliša. Program ispitivanja određuje se županijskim planom za zaštitu od buke. Programom treba utvrditi nulto stanje, obaviti istraživanja na područjima koja su posebno osjetljiva, provesti monitoring, te uspostaviti sustav zaštite okoliša od prekomjerne buke. IV PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 159. Prostorni planovi (bivših) općina doneseni u skladu s Zakonom o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“Narodne novine” br. 54/80, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 59/93.) ostaju na snazi do donošenja novih prostornih planova uređenja općina i gradova u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Planom. Članak 160. Plan je izrađen u 5 izvornika ovjerenih pečatom Županijske skupštine Primorsko-goranske županije i potpisom predsjednika Županijske skupštine Primorsko-goranske županije. Članak 161. Izvornici Plana čuvaju se u pismohrani Županijskog zavoda za razvoj, prostorno uređenje i zaštitu okoliša te u Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije. Članak 162. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenim novinama” Primorsko-goranske županije.
|
|||||||||||||||
