 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 Odredbe za provođenje prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije 4.7. Mjere očuvanja krajobraznih vrijednosti Članak 173. Prostor Županije odlikuje se krajobraznim vrijednostima, proisteklim iz međusobnog prožimanja, sklada i kontrasta prirodnih i antropogenih sastavnica prostora. Prirodno i kulturno nasljeđe, kao sažetak aktivnog odnosa ljudi prema okolišu, ocrtava povijesni razvitak korištenja prostora. Krajolik, ukupna vizualna pojavnost u prostoru, uobličen je stoga raznovrsnim čimbenicima, procesima i pojavama koji su se tu odvijali, ili još uvijek traju. Članak 174. Krajobrazne vrijednosti u procesima prostornog razvoja, specifičan su oblik viđenja svekolikog mogućeg korištenja. Vrednovanje krajolika kao složen postupak, više je od samog zbroja pojedinačno utvrđenih vrijednosti, prirodnih i antropogenih. Ono određuje svojstvenost slike krajolika i doživljaja autohtonosti. Članak 175. U postupku utvrđivanja krajobraznih vrijednosti, kao i mjera očuvanja, značajan je element krajobrazna osnova. Krajobrazna osnova je sastavni dio prostornog planiranja i uređivanja prostora. Krajobrazna osnova, kao prostorno planerska podloga, sinteza je vrijednosti prostora i to: ekoloških, kulturno-povijesnih, estetskih i gospodarskih. Članak 176. Krajobrazna osnova određuje područja zajedničkih krajobraznih obilježja, s naznakom pogodnosti, osjetljivosti ili ugroženosti. Ona daje preporuke i mjere režima korištenja, odnosno postavlja krajobrazne uvjete – smjernice u smislu očuvanja svojstvenosti – identiteta prostora. Krajobrazna osnova je neophodan dokument u prostorno-planskom procesu kako na razini Županije tako i Gradova i Općina. Članak 177. Posredstvom krajobrazne osnove, krajobrazno planiranje unosi u prostorno planiranje spoznaje o razvojnim i stvorenim vrijednostima krajobraza, u cilju regulacije optimalnog korištenja prostora. Članak 178. Prema geomorfološkom podrijetlu, zatim stupnju antropogenih promjena kao i modalitetima korištenja prostora, krajobrazne vrijednosti sagledavaju se kroz tri karakteristična tipa krajolika i to: - prirodni krajolik, - kultivirani krajolik i - izgrađeni krajolik. Članak 179. Krajolik Splitsko-dalmatinske županije odlikuje se svojstvenim vrijednostima u širim prostorno-zemljopisnim cjelinama kao najznačajnijim krajobraznim osobitostima ovoga prostora. Te cjeline su: - Otoci, - Obala i priobalje i - Zaobalni prostor. Otoci se odlikuju kraškom morfologijom odnosno vapnenačkom strukturom sa manjim zonama ograničenih flišnih naslaga. U većoj mjeri su zastupljeni oblici kraških depresija: uvale, dolci i vrtače. Otoci su pretežito pokriveni makijom, u višim dijelovima listopadnom šikarom, a prisutni su kompleksi šumskih površina bora i crnike. Obalno i priobalno područje karakteristično je po priobalnom planinskom lancu sa relativno malo šumske vegetacije. U podnožju vapnenačke strukture formirao se relativno uski flišni pojas koji se u krajoliku izdvaja pitomim obrađenim površinama i zelenilom. Ovaj ozelenjeni pojas najčešće su obrađena zemljišta sa zasađenim poljoprivrednim kulturama a ponegdje su to cjelovite šumske zone. Zaobalno područje je prilično ogoljen i jednoličan kraški pejzaž, gdje se uglavnom izmjenjuju visovi sa udolinama plodne zemlje. U pejzažnom i krajobraznom smislu najveću važnost na prostoru zaobalja imaju kraška polja, obogaćena većim ili manjim vodotocima. Članak 180. Na otocima, obali i zaobalju, kao krajobraznim posebnostima, bogatstvo pojavnih oblika krajolika prisutno je kroz sva tri tipa krajolika. Prirodne krajolike na cijelom prostoru Županije treba u što većoj mjeri očuvati; gdje su narušene prirodne i estetske vrijednosti treba ih sanirati odgovarajućim mjerama, po preporukama iz krajobrazne osnove Županije. Kultivirani krajolik potrebno je očuvati od daljnje izgradnje u najvećoj mogućoj mjeri, a izgradnju objekata usmjeriti kroz interpolacije unutar izgrađene strukture naselja. Izgradnja pojedinačnih stambeno-gospodarskih cjelina, u agrarnom prostoru ruralnih naselja može se iznimno dozvoliti, uz obvezu da ta izgradnja ne utječe niti mijenja odnosno devastira tradicionalne osobitosti šireg prostora (terase, suhozidi, vegetacija, strukturni sklopovi postojeće gradnje sa svojom morfologijom i mjerilom). U slučaju potrebe za provedbom mjera zaštite od erozije, dozvoljeno je iznimno pošumljavanje u agrarnom krajoliku, vrstama raslinja koje nisu autohtone. U tu kategoriju spadaju kultivirani krajolici na otocima Braču, Hvaru i Visu, kultivirani krajolik srednjeg toka Cetine i kraška polja u zaobalju. Izgrađeni krajolik je potrebno očuvati na način da se u punoj mjeri uvaži jedinstvenost svakog naselja, osobito njegova povijesna slojevitost, uz obvezan slijed logike njegova rasta i preobražaja. S toga je potrebno: - razmatrati sliku naselja, - odrediti najznačajnije strukture toga naselja, - odrediti prostore koji je nužno potrebno zaštititi, - odrediti gdje su mogući a gdje nužni zahvati u cilju poboljšanja izgrađene strukture i - posebno vrednovati prirodni i kultivirani krajolik u odnosu na kontaktne zone, odnosno zone prožimanja ovih tipova krajolika. Ove mjere se u prvom redu odnose na stanje urbane strukture naselja na otocima kao i naselja u zapadnom dijelu obalnog područja Županije (Omiš, Kaštela, Trogir, Klis i dr.) kao i ruralne strukture osobito podbiokovskih naselja koja su sada uglavnom napuštena. Na prostoru Županije treba nastojati revitalizirati starije izgrađene sklopove na rubovima kraških polja te ih integrirati u širi kultivirani krajolik. Članak 181. Splitsko-dalmatinska županija kao dio Jadranske Hrvatske, radi očuvanja krajobraznih vrijednosti kroz dokumente prostornog uređenja u sklopu ovih mjera osobito treba: - Strogo ograničiti i nadzirati daljnje građevinsko zauzimanje neposredne obale, posebno na krajobrazno osjetljivim lokalitetima (rtovi, slikovite uvale i sl.); - Očuvati karakterističnu fizionomiju starih naselja pažljivim smještajem novih objekata, uz maksimalno poštivanje lokalne tradicijske arhitekture; - Omogućiti i poticati prirodnu regeneraciju šuma, na pojedinim izabranim lokacijama obogatiti krajolik podizanjem novih šuma strogo insistirajući na skladu s okolnim prirodnim uvjetima i osobitostima; - Sprječavati šumske požare, određivanjem i provedbom odgovarajućih mjera, ali u prvom redu djelovati preventivno (izbjegavati borove monokulture kao podložnije požarima, trasirati šumske protupožarne putove, provoditi plansku sječu i sl.) i - Uskladiti i prostorno organizirati različite interese, u krajobrazno i biološki vrijednom području slivova Cetine, Jadra, Žrnovnice, Matice i Vrljike. Članak 182. U okviru očuvanja krajobraznih vrijednosti, potrebne površine za prostorno širenje naselja, pri izradi dokumenata Prostornog uređenja Gradova i Općina, treba planirati tako da se očuva postojeći karakter i oblik naselja. Kako se ne bi narušila prirodna krajobrazna slika treba izbjegavati izgradnju: - duž cesta, - po istaknutim reljefnim uzvisinama, - po obrisima uzvišenja i vrhovima i - raspršenu izgradnju uz morsku obalu (ili rijeke). Članak 183. Prilikom utvrđivanja uvjeta za izgradnju izvan granica građevinskog područja treba kontrolirati (reducirati) granice gabarita, te izbjegavati postavu takve izgradnje uz zaštićene ili vrijedne krajobrazne pojedinačne elemente. Osobitu pozornost treba usmjeriti na zaštitu značajnijih vizura od zaklanjanja većom izgradnjom. Članak 184. Pri planskom utvrđivanju koridora infrastrukture, treba nastojati da zahvat bude izveden tako da stvara dojam cjelovitosti i stopljenosti s terenom, tj. "protočnosti" krajolika. Članak 185. Radi zaštite krajolika, odnosno očuvanja (i/ili uvećanja) postojećih vrijednosti, potrebno je promišljeno i odmjereno unositi nove strukture i sadržaje u krajolik. Unošenje novih struktura i sadržaja treba osmisliti na način da budu doprinos odnosno da unaprijede vrijednosne odrednice toga krajolika, kako u funkcionalnom tako i u vizualnom smislu. Pri planiranju velikih zahvata i/ili struktura potrebno je nastojati da se novim korištenjem unosi i nova prostorna estetika, vizualno prihvatljivim uklapanjem u krajolik. Članak 186. Planiranje razvitka sela i seoskog prostora treba usmjeriti očuvanju seoskog krajolika kao specifičnom vidu kombinacije kultiviranog i izgrađenog krajolika. U tom smislu je potrebno planskim postavkama omogućiti usklađen socio-gospodarski i kulturno-prostorni razvoj. U prvom redu to se odnosi na: - Oživljavanje seoskog gospodarstva (biopoljoprivreda, tradicijsko šumarstvo, lokalno obrtništvo i rukotvorine, ekološki i seoski turizam); i - Poticanje ruralnog stanovanja (kao mogućnost izbora). Članak 187. U cilju očuvanja identiteta prostora pažnju treba usmjeriti prema slici naselja i kultiviranog krajolika, te građevinska područja malih naselja i sela definirati tako da se očuvaju morfološke i strukturalne značajke graditeljske baštine (oblik parcela, smještaj građevina i tradicijski dvor ili vrt). 4.8. Mjere zaštite prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno - povijesnih cjelina 4.8.1. Zaštita prirodne baštine Članak 188. U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, ovom Odlukom i PPSDŽ potrebno je dalje provoditi sustavnu skrb i zaštitu dijelova prirode na prostoru Splitsko-dalmatinske županije koji su zaštićeni dijelovi prirode. Članak 189. Ukupno 46 zaštićenih dijelova prirode, pojedinačnih objekata i lokaliteta na području Splitsko-dalmatinske županije obuhvaćeno je u šest kategorija zaštite i to: - park prirode (jedan lokalitet), - spomenik prirode (dvadesetčetri lokaliteta), - zaštićeni krajolik (trinaest lokaliteta), - posebni rezervat (tri lokaliteta), - park-šuma (jedan lokalitet), - spomenik parkovne arhitekture (četiri lokaliteta). Članak 190. Zaštićeni dijelovi prirode na području Splitsko-dalmatinske županije navode se u čl. 7. ove Odluke, tablica 4.2. Prostornim planovima užih područja za navedene zaštićene dijelove prirode treba detaljno utvrditi mjere zaštite, uvjete i režime uređenja područja i zaštićenih lokaliteta. Područja zaštite prirodne baštine prikazana su u grafičkom dijelu PPSDŽ na kartografski prikaz br. 3. "Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora". Članak 191. Skrb o zaštićenim dijelovima prirode kao i praćenje stanja te provedba mjera zaštite i upravljanje u nadležnosti je: - Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Splitsko-dalmatinske županije i - Javne ustanove Park prirode – planina Biokovo. Nadzor i kontrola nad provedbom zaštite prirodne baštine u nadležnosti je službi državne uprave i nadležnih županijskih upravnih odjela. Članak 192. U skladu s odredbama Strategije i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske o povećanju broja zaštićenih dijelova prirode, utvrđen je određen broj lokaliteta predloženih za zaštitu prikazan u čl.193., za koje je potrebno provesti na zakonu utemeljen postupak proglašenja kao zaštićenog dijela prirode. Članak 193. Redni broj Naziv predloženog dijela prirode - lokalitet Općina / grad Prijedlog za kategorizaciju 1. Akvatorij otoka Biševo Grad Komiža posebni rezervat (u moru) 2. Akvatorij otoka Šćedro Općina Jelsa posebni rezervat (u moru) 3. Akvatorij uvale Palmižana (otok Sv. Klement) Grad Hvar posebni rezervat (u moru) 4. Balića rat sa pećinom Grad Omiš zaštićeni krajolik 5. Bor (u Vrboskoj) Općina Jelsa spomenik prirode (botanički) 6. Botanički vrt “Kotišina” Grad Makarska spomenik parkovne arhitekture 7. Bijaći Grad Kaštela zaštićeni krajolik 8. Područje Vepric-Ždrilo-Baškovići Grad Makarska zaštićeni krajolik 9. Dolina Blaca Općina Nerežišća zaštićeni krajolik 10. Dolina sela Kokorići (sa podzemnim izvorima podzemne rijeke Betine) Grad Vrgorac zaštićeni krajolik spomenik prirode (geološki) 11. Pojedinačna stabla i plaže Općina Baška Voda zaštićeni krajolik, spomenik prirode (botanički) 12. Fumija (otok) Grad Trogir zaštićeni krajolik 13. Gojakova pećina (kod Dragičevića) Grad Vrgorac spomenik prirode (geološko-biološki) 14. Gospa od Prizidnica (Čiovo) Grad Split zaštićeni krajolik 15. Gospin gaj Grad Vrlika zaštićeni krajolik 16. Gradina Grad Trogir zaštićeni krajolik 17. Gradski park Grad Vrgorac spomenik parkovne arhitekture 18. Higrofilna flora – ostaci (Promajna, Smokvina iznad Krvavice ) Općina Baška Voda zaštićeni krajolik 19. Hrast (“Balića dub”) Općina Dugopolje spomenik prirode (botanički) 20. Hrast ( Botići) Grad Kaštela spomenik prirode (botanički) 21. Izvor i okolni prostor, te vodotok rijeke Cetine Grad Vrlika, Općina Hrvace, Grad Sinj, Općina Otok Grad Trilj , Općina Cista Provo, Općina Šestanovac, Grad Omiš zaštićeni krajolik 22. Izvor Kosinca Grad Sinj posebni rezervat (ihtiološki) 23. Izvor rijeke Goručice Grad Sinj posebni rezervat (ihtiološki) 24. Izvor u malim Koritima (Gornja Korita) u Kamešnici Općina Otok posebni rezervat (ihtiološki) 25. Rječica Jadro Grad Solin zaštićeni krajolik 26. Kanjon Cetine (iza Radmanovih mlinca) Grad Omiš strogi rezervat 27. Kanjon Vrutak Grad Makarska zaštićeni krajolik 28. Kaočina gaj Grad Kaštela zaštićeni krajolik 29. Lokvička jezera (Galipovac , Knezovića jezero, Lokvičko jezero i Suho Knezovića jezero) Općina Lokvičići posebni rezervat 30. Lokva Plana (selo Humac) Općina Jelsa zaštićeni krajolik 31. Lokva Vodnjak (Nečujam) Općina Šolta zaštićeni krajolik 32. Lokva u polju kod Donjeg sela Općina Šolta zaštićeni krajolik 33. Lukavci Općina Jelsa zaštićeni krajolik 34. Mrduja (i poluotok rta Ražanj) Općina Milna zaštićeni krajolik 35. Otok Greben Grad Vis zaštićeni krajolik 36. Arhipelag Palagruža Grad Komiža posebni rezervat (u moru) 37. Otok Svetac Grad Komiža zaštićeni krajolik 38. Otoci kod Maslinice Općina Šolta zaštićeni krajolik 39. Paleolitički nalazi «Ćurilo « Grad Makarska spomenik prirode (paleontološki, geološki, zoološki) 40. Paško polje Grad Vrlika zaštićeni krajolik 41. Pećina , čempres , bor na obali /Sveta Nedjelja / Općina Jelsa spomenik prirode (geološki-botanički) 42. Pećine vrijednih geoloških ukrasa (Golubinka , itd.) Grad Vrgorac , Općina Gradac spomenik prirode (geološki) 43. Pelegrin Grad Hvar zaštićeni krajolik 44. Poluotok Osejava Grad Makarska zaštićeni krajolik 45. Poluotok Sv. Petar Grad Makarska zaštićeni krajolik 46. Potok i zajednica vrba (Tučepi ) Općina Tučepi zaštićeni krajolik 47. Potok Grab – proširenje zaštite po 30 metara lijevo i desno od obale Grad Trilj zaštićeni krajolik 48. Potok Zvizda (Studenci) Općina Lovreč zaštićeni krajolik 49. Prijevoj Dupci (paleontološki nalazi) Općina Brela, Općina Zadvarje, Grad Omiš spomenik prirode (geološki, paleontološki) 50. Prijevoj Stupica (cjelokupni ekosistem , relikti i endemi) Općina Podgora zaštićeni krajolik 51. Priroda oko tvrđave u Sinju Grad Sinj zaštićeni krajolik 52. Priroda oko tvrđave Čačvina Grad Vrlika zaštićeni krajolik 53. Racetinovac Grad Trogir zaštićeni krajolik 54. Rijeka Vrljika (proširenje zaštite, izvor) Općina Podbablje zaštićeni krajolik (ihtiološki) 55. Rijeka Ruda (proširenje zaštite po 30 m lijevo i desno od obale) Općina Otok zaštićeni krajolik, posebni rezervat (ihtiološki) 56. Rječica Ovrlja Općina Otok zaštićeni krajolik 57. Rječica Žrnovnica Grad Split zaštićeni krajolik, posebni rezervat (ihtiološki) 58. Stijena “Kolač” Općina Nerežišća spomenik prirode (geomorfološki) 59. Šuma (Sviličići) Općina Aržano zaštićeni krajolik 60. Šuma Petrinjovača (Studenci) Općina Lovreć zaštićeni krajolik 61. Trolokve (otok Brač ) Otok Brač zaštićenikrajolik 62. Uvala Lovrečina (Postira) Općina Postira zaštićeni krajolik 63. Uvala Stari Trogir (Sevid) Općina Marina zaštićeni krajolik 64. Vela Luka Grad Supetar zaštićeni krajolik 65. Vidova gora – Podkaštilje Općina Bol zaštićeni krajolik 66. Vrulja – morski dio Grad Omiš , Općina Zadvarje, Općina Brela spomenik prirode (hidrološki) 67. Zečevo – proširenje zaštite na poluotok Glavica Općina Jelsa zaštićeni krajolik 68. Zjatva Općina Gradac spomenik prirode (geološki) 69. Rilić Općina Gradac park prirode 70. Strossmayerov park (“Đardin”) Grad Split spomenik parkovne arhitekture 71. Rt Pasika Malog Drvenika i okolni otočići Općina Marina zaštićeni krajolik 72. Đuderina jama Općina Dugopolje spomenik prirode (geološki-zoološki) 73. Starigradski ager Grad Stari Grad zaštićeni krajolik 74. Poluotok Kabal Grad Stari Grad zaštićeni krajolik 75. Hvarsko polje - Njive Grad Hvar zaštićeni krajolik 76. Stomorija Grad Kaštela Grad Kaštela zaštićeni krajolik 77. Česmine i hrastovi (selo Topići) Oćina Baška Voda spomenik prirode (botanički) 78. Hrastovi iznad magistrale Općina Brela spomenik prirode (botanički) 79. «Pavića nebesa» Grad Sinj zaštićeni krajolik 80. Pojedine postaje «Poučnog ekološkog puta Dr. fra Jure Radić» Općina Baška Voda, Grad Makarska,, Općina Zagvozd spomenik prirode 81. Skupina stabala (hrastova) Općina Zagvozd spomenik prirode (botanički) 82. Stablo košćele (Grohote) Općina Šolta spomenik prirode (botanički) Tablica 4.28: Pregled predloženih lokaliteta za kategorizaciju u zaštićene dijelove prirode Članak 194. Park prirode Biokovo jedini je zaštićeni dio prirode u kategoriji "park prirode" na području Splitsko-dalmatinske županije. U skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske i Zakona o zaštiti prirode, za ovo područje potrebno je donijeti Prostorni plan područja posebnih obilježja "Park prirode Biokovo" (PPPPO). Članak 195. Potrebno je za ekološki posebno vrijedna područja, koja neće biti određena u neku od kategorija zaštite prirode, a poradi njihove osobite vrijednosti, izraditi Pravilnik o gospodarskom korištenju kojeg izrađuje jedinica lokalne samouprave. Na zaštićenim kao i ekološki vrijednim područjima, obvezno provoditi odredbe, naputke i smjernice sadržane u dokumentu Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. Članak 196. Osobitu skrb i zaštitu treba posvetiti obali, moru i podmorju kao ekološki posebno vrijednim područjima. Zabranjuje se odlaganje bilo kakovog materijala u more te nasipanje i zatrpavanje obale kao i radovi na formiranju mula, privezišta i sličnih objekata na pomorskom dobru. 4.8.2. Zaštita kulturnih dobara Članak 197. Prostornim planovima užih područja treba omogućiti da kulturna dobra budu zaštićena prema svim kriterijima konzervatorske struke te da njihov značaj ničim ne bude ugrožen. 4.8.2.1. Smjernice za prostorno uređenje urbanih cjelina nacionalne i županijske razine značaja Članak 198. Prostornim planovima užih područja za naselja sa zaštićenim povijesnim urbanim, urbano-ruralnim i ruralnim cjelinama potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri zadržati i revitalizirati povijesnu matricu jezgre naselja, a izmjena strukture i tipologije postojećih objekata funkcionalnim povezivanjem u veće prostorne sklopove, zbog gubitka prostornog identiteta. Potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri zadržati i revitalizirati matricu povijesne jezgre naselja, a izgradnju u neizgrađenim dijelovima jezgre realizirati interpolacijama na načelima tipološke rekonstrukcije. Pod tipološkom rekonstrukcijom podrazumijeva se izgradnja koje je unutarnjom organizacijom prostora, komunikacijom s javnim površinama, gabaritima i namjenom usklađena s postojećim okolnim povijesnim objektima, ne narušavajući siluetu i osnovne vizure te komunikacijske tijekove unutar povijesne jezgre. Ne preporučuje se izmjena strukture i tipologije postojećih objekata radi funkcionalne fuzije u veće prostorne sklopove koje bi mogle dovesti do gubitka prostornog identiteta pojedinih građevina. Neizgrađene dijelove povijesnih jezgri, koji u posljednjih 80 g. nisu znatnije transformirani, ili su korišteni kao gradske zelene površine, potrebno je uređivati kao javne zelene površine s mogućnošću minimalnih intervencija objektima javnog značaja. Izuzetno se može dozvoliti izgradnja dijela gore navedenih neizgrađenih prostora radi rekompozicije i prostornog usklađenja volumena i silueta sklopova izgrađenih neskladno ambijentu povijesne jezgre, ali tek temeljem detaljnih istraživanja uz poželjni postupak javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja. Održanje stambenog fonda unutar povijesnih jezgri od ključne je važnosti za daljnje funkcioniranje povijesne jezgre, te je stoga potrebno, zbog očekivanog djelovanja tržišta nekretnina u smislu prenamjene stambenog u poslovne prostore, u interpoliranim novim objektima pretežito zadržati površine za stambenu namjenu, dok je izgradnju poslovnih prostora opće namjene (trgovina, servisi, obrt, ugostiteljstvo, usluge) potrebno osigurati u prizemnim dijelovima postojećih i novih objekata. Izuzetak od ovog pravila odnosi se na objekte javne namjene (uprava, hoteli, financijske ustanove, ustanove kulture, prosvjete i znanosti). Režim prometa unutar povijesne jezgre potrebno je prilagoditi mjerilu povijesne jezgre te karakteru i obimu poslovnih djelatnosti u jezgri, osiguravajući pritom posebne režime prometa u mirovanju za stanovnike povijesne jezgre s obvezom da se osigura dovoljan broj parkirnih mjesta. U povijesnim jezgrama kojima obuhvat graniči s morem potrebno je osigurati izgradnju i uređenje obale (pomorskog dobra) na način koji je sukladan urbanom ambijentu, a tako nastale površine koristiti isključivo kao javne površine. Za upravljanje graditeljskim nasljeđem u povijesnim jezgrama urbanih naselja potrebno je osnivati specijalizirane ustanove, zaklade ili fondacije koje se financiraju temeljem propisa o zaštiti kulturnih dobara. 4.8.2.2. Smjernice za prostorno uređenje poluurbanih i ruralnih cjelina nacionalne 4.8.2.i županijske razine značaja Članak 199. Planskim dokumentima užih područja potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri zadržati i revitalizirati matricu povijesne jezgre naselja, a izgradnju u neizgrađenim dijelovima jezgre realizirati interpolacijama na načelima tipološke rekonstrukcije. Pod tipološkom rekonstrukcijom podrazumijeva se izgradnja koje je unutarnjom organizacijom prostora, komunikacijom s javnim površinama, gabaritima i namjenom usklađena s postojećim okolnim povijesnim objektima, ne narušavajući siluetu i osnovne vizure te komunikacijske tijekove unutar povijesne jezgre, a posebno je potrebno očuvati odnos izgrađenog dijela povijesnih poluurbanih i ruralnih jezgri s neposrednim agrarnim okolišem i poljoprivrednim površinama unutar povijesnih jezgri. Ne preporučuje se izmjena strukture i tipologije postojećih objekata radi funkcionalne fuzije u veće prostorne sklopove koje bi mogle dovesti do gubitka prostornog identiteta pojedinih građevina. Uređivanje svih vanjskih ploha objekata unutar povijesnih poluurbanih i ruralnih cjelina mora se temeljiti na korištenju isključivo lokalnih arhitektonskih izraza i građevinskih materijala. Za upravljanje graditeljskim nasljeđem u povijesnim jezgrama poluurbanih i ruralnih naselja potrebno je osnivati specijalizirane ustanove, zaklade i fondacije koje se financiraju temeljem propisa o zaštiti kulturnih doba. 4.8.2.3. Smjernice za prostorno uređenje fortifikacija nacionalne i županijske razine značaja Članak 200. Sustavi fortifikacija nacionalnog i županijskog značaja moraju se očuvati i održavati u naslijeđenom obliku, te nisu dozvoljene nikakve intervencije kojima se mijenja svojstvo kulturnog dobra. Pojedinačni dijelovi fortifikacija mogu se, u izuzetnim slučajevima, rekonstruirati po načelu anastiloze (ako je istraženi materijal in situ dovoljan za primjenu navedene metode) ili tipološke rekonstrukcije (ako se temeljem povijesno-prostornih istraživanja može nedvojbeno utvrditi oblik i detalji fortifikacije). Navedene smjernice za prostorno uređenje fortifikacija odnose se na dijelove struktura urbanih ili ruralnih cjelina koje su izrasle na nekadašnjim fortifikacijama, a za koje se može nedvojbeno utvrditi da oblikom i volumenom podražavaju oblik fortifikacije na kojem su nastale. Dijelovi fortifikacija ili fortifikacijskih objekata (kule, bastioni, galerije, cisterne, skladišta) mogu se privesti namjeni (metoda revitalizacije) temeljem gore navedenih metoda rekonstrukcije, ali na način da se novom namjenom ne utječe na svojstvo kulturnog dobra, odnosno da se ne oštećuju izvorni dijelovi konstrukcije fortifikacija. 4.8.2.4. Smjernice za prostorno uređenje pojedinačnih sakralnih i civilnih kompleksa nacionalne i županijske razine značaja Članak 201. Sakralni i civilni kompleksi nacionalne i županijske razine uređuju se isključivo temeljem detaljne planske dokumentacije i projekata, a metodom i sadržajem utvrđenim ovim planom. Sakralni i civilni kompleksi mogu mijenjati namjenu (metoda revitalizacije) tek temeljem izvršene konzervacije koja može uključivati metodu anastiloze, restauracije i tipološke rekonstrukcije ukoliko se takve metode potvrde kao poželjne u postizanju integriteta kulturnog dobra. Ukoliko se sakralni i civilni kompleksi nacionalne i županijske razine nalaze unutar područja urbanih, poluurbanih i ruralnih cjelina nacionalnog i županijskog značaja, režime zaštite navedenih kulturnih dobara potrebno je uskladiti na razini detaljnog plana izrađenog metodom i sadržajem utvrđenim ovim planom. 4.8.2.5. Smjernice za prostorno uređenje arheoloških i hidro-arheoloških zona nacionalne i županijske razine značaja Članak 202. Arheološke i hidroarheološke zone određene u PPSDŽ potrebno je detaljnije istražiti, a obuhvat zone, mjere zaštite i način korištenja tih područja odredit će se u prostornim planovima uređenja općina/gradova sukladno rezultatima arheoloških istraživanja. Šire arheološke i hidroarheološke zone utvrđene ovim planom potrebno je detaljno istražiti, te planskim dokumentima užeg područja utvrditi način korištenja zona. Unutar izgrađenih područja naselja preporuča se detaljno istraživanje arheoloških zona do sterilnog sloja te, sukladno rezultatima valorizacije, prezentacija nalaza in situ koja može utjecati na izvedbene projekte planiranih građevina. Izvan izgrađenih područja, kao i u podmorju, preporuča se detaljno istraživanje i konzervacija nalaza uz mogućnost korištenja metode anastiloze a u ekstremnim i temeljito dokumentiranim slučajevima i parcijalne dislokacije, s time da se prethodno na razini prostornih planova općina i gradova detaljno utvrdi obuhvat pojedinih izdvojenih arheoloških nalaza te režimi zaštite istih. U područjima kojim se ovim planom, kao i prostornim planovima užih područja, predviđa izgradnja objekata, a prostor nije izgrađen i priveden namjeni temeljem dosadašnjih prostornih planova, obvezuje se nositelj zahvata da tijekom izrade istražnih radova koji prethode procjeni utjecaja na okoliš osigura arheološko istraživanje rezultat kojeg mora biti detaljno pozicioniranje arheoloških nalaza u prostoru i njihova valorizacija. Tako istraženi prostori obvezno se prezentiraju in situ, a projektu konzervacije i prezentacije nalaza moraju se prilagoditi planovi i projekti izgradnje objekata te uređivanja zemljišta. 4.8.2.6. Smjernice za prostorno uređenje etnozona nacionalne i županijske razine značaja Članak 203. Etnozone nacionalne i županijske razine značaja uređuju se stvaranjem mreže naselja u kojima se planskim pristupom revitaliziraju lokalne tradicije. Kako je očuvanje etnoloških vrijednosti neposredno vezano uz očuvanje vitaliteta naselja, potrebno je kroz djelovanje ustanova, zaklada ili fundacija promovirati elemente duhovnosti u kulturnom stvaralaštvu stanovnika etnozona, a razvoj gospodarskih djelatnosti vezati za radne običaje stanovnika (poljoprivredna proizvodnja, obrt, turizam na seljačkim domaćinstvima). U prostor etnozona ne mogu biti uključena naselja morfološke, tipološke, strukturalne ili funkcionalne osobine tradicionalnog uređenja ruralnog prostora, već ona moraju biti zaštićena kao ruralne cjeline. Unutar prostora etnozona potrebno je uspostaviti posebne mehanizme nadzora građenja van građevinskih područja ili zona izgradnje u agrarnim područjima, te usmjeravati izgradnju objekata unutar područja tradicionalne izgradnje ruralnih naselja. 4.8.2.7. Smjernice za prostorno uređenje kultiviranih agrarnih krajolika nacionalne i županijske razine značaja Članak 204. Kultivirani agrarni krajolik potrebno je očuvati od daljnje izgradnje u najvećoj mogućoj mjeri, te usmjeravati izgradnju objekata interpolacijama unutar izgrađene strukture naselja. Izuzetno se dozvoljava izgradnja pojedinačnih stambeno-gospodarskih cjelina u agrarnom prostoru ruralnih naselja, ali na način da izgradnja ne izmjeni tradicionalne osobitosti šireg prostora (terase, suhozidi, vegetacija). Mjere pošumljavanja u agrarnom krajoliku neautohtonim vrstama dopuštaju se samo u neposrednoj provedbi mjera zaštite od erozije. 4.9. Postupanje s otpadom Članak 205. Postupanje s otpadom na području Županije temelji se na Programu postupanja s otpadom Splitsko – dalmatinske županije koji je donijela Županijska skupština na 29. sjednici održanoj 28. lipnja 2.000. Ovaj je Program objavljen u "Službenom glasniku Županije splitsko - dalmatinske" br. 7/2000. Članak 206. Sadašnje stanje s odlaganjem otpada treba postupno promijeniti, tako da se u budućnosti otpad u Splitsko-dalmatinskoj županiji tehnološki zbrinjava i obrađuje isključivo u Centru za gospodarenje otpadom (CZGO). Za izgradnju CZGO potrebno je na definiranom području za istraživanje koje je određeno višekriterijalnom analizom kao najpovoljnije, izvršiti mikrozoniranje lokacije budućeg Centra. To će se provesti obavljanjem istražnih radova, zatim odabirom tehnološkog postupka obrade otpada i izradom Procjene utjecaja na okoliš, te definirati projektno rješenje kao podlogu za ishođenje lokacijske i građevne dozvole. Članak 207. Analiza potencijalnih lokacija za izgradnju Centra za gospodarenje komunalnim i tehnološkim otpadom na području Splitsko-dalmatinske županije, kao i prethodno izrađena dokumentacija po načelu sustava eliminacije, suzili su potencijalni izbor lokacija tog Centra. Postupak sužavanja izbora lokacija izvršen je po principu višekriterijalne analize, sa konačnim bodovanjem. Analizom su obrađene mikrozone na području Općine Lečevica, Općine Prgomet i Grada Vrlike. Redoslijed potencijalnih lokacija koncipiran je sukladno rezultatima bodovanja. Analiza je uključivala: - prostorno planske kriterije, - ekološke kriterije i mjere zaštite, - ekonomske kriterije, - tehnološko-tehničke kriterije i - kriterije izvodljivosti. Nakon provedene višekriterijalne analize predložene su tri makro lokacije kao potencijalna mjesta budućeg Centra za gospodarenje (CZGO). Studijom koja je obuhvatila analizu prometnih, krajobraznih, geomorfoloških, hidroloških i drugih osobina, utvrđeno je da cijeli zapadni dio Županije (zapadno od okomice Kraljevci-Lećevica-Kladnjice, isključujući obalno područje) ima skoro identične karakteristike u smislu izgradnje CZGO. Na osnovu tih spoznaja, daljim će se ispitivanjima odrediti definitivna lokacija CZGO. Pod daljnjim ispitivanjem podrazumijeva se obavljanje istražnih radova koji obuhvaćaju ispitivanje tla, utjecaja na vode, kakvoće zraka i razine buke kao i pračenje flore i faune na prostoru šire lokacije ocijenjene kao najpodesnije po navedenim kriterijima. Članak 208. Prostorno planska dokumentacija za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom, temeljem prethodno provedenih potrebnih istraživanja, kao i izrade odgovarajuće tehničko-tehnološke dokumentacije, ishodit će se prema odredbama ove Odluke. Članak 209. Do izgradnje i puštanja u rad Centra za gospodarenjem otpadom, potrebno je poduzeti određene mjere za rješavanje postojećeg stanja na odlagalištima otpada. Tu obuhvaća slijedeće: 1. Izraditi katastar svih postojećih odlagališta, posebice otpadom zagađenog tla, s prijedlogom mjera za njihovu trajnu sanaciju, prema listi ekoloških prioriteta, 2. Staviti pod kontrolu sva postojeća odlagališta radi izbjegavanja nekontroliranog odlaganja opasnog otpada i stvaranja divljih deponija i 3. izvršiti snimanje stanja i zatražiti na razini Države sanaciju odlagališta radioaktivne šljake u krugu bivše tvornice Jugovinil. Članak 210. Preporuča se zajedničko rješavanje problema vezanih za odlaganje otpada za više općina i /ili gradova na način da se odredi jedan nadzirani komunalni deponij. Članak 211. Jedinica lokalne samouprave na području Splitsko-dalmatinske županije dužne su riješiti zbrinjavanje otpada za svoj teritorij, odnosno to mogu uraditi dvije i/ili više jedinica lokalne samouprave zajednički na temelju prethodnog dogovora i točno utvrđenih međusobnih obveza. Gradovi i Općine na području Županije obvezni su Prostornim planom uređenja Grada/Općine razgraničiti mjere i uvjete za zbrinjavanje otpada kao i odrediti odgovarajući prostor za tu namjenu. Navedena obveza odnosi se na razdoblje do uspostave i puštanja u rad jedinstvenog Centra za gospodarenje otpadom za cijelu Županiju. Puštanjem u rad ovoga Centra, postojeća odlagališta jedinica lokalne samouprave će se reorganizirati kao pretovarne stanice ili privremena odlagališta (sortiranje, obrada i sl.), a neke će se u potpunosti zatvoriti uz provedbu postupka sanacije terena (nasipanje, sadnja drveća i sl.). Članak 212. Na odabranom, komunalnom odlagalištu jedne ili više jedinica lokalne samouprave moraju se odmah osigurati osnovni uvjeti za odlaganje otpada: - obvezno omogućiti pristup odlagalištu otpada po svim vremenskim uvjetima, - ograditi odlagalište na primjeren način, - osigurati stalan nadzor ulaza otpada, - evidentirati dovoz otpada i povremeno vršiti pregled, - izvršavati ravnanje i zbijanje otpada (buldožerom ili kompaktorom, te prekrivanje odlagališta zemljom i inertnim materijalom jednom dnevnom odnosno jednom tjedno, - spriječiti dotok površinskih voda (izvesti drenažu odlagališta i okoline), - zabraniti (onemogućiti) bilo kakvo zagrijavanje ili spaljivanje otpada na odlagalištu, - što hitnije ugasiti svaki eventualni požar ili dimljenje na odlagalištu, - zabraniti (onemogućiti) pristup neovlaštenih osoba na odlagalište otpada i - odrediti mjesto za pokop uginulih životinja koje zadovoljava propisane uvijete ukopa. Članak 213. U jedinicama lokalne samouprave (Općine i Gradovi), u kojima to još nije učinjeno, ustrojiti organizirani odvoz komunalnog otpada na odlagalište koje je uređeno prema uvjetima iz prethodnog članka. Općine i Gradovi koje imaju organizirani odvoz otpada na uređeno odlagalište u drugoj Općini (Gradu), trebaju zatvoriti sve svoje deponije, te iste sanirati. Sve divlje deponije u Županiji treba sanirati u skladu sa važečim Programom zaštite okoliša kao i donesenim mjerama za sprječavanje ponovnog stvaranja divljih deponija ili odlaganja otpada na sanirane divlje deponije. Članak 214. Do izgradnje deponije anorganskog posebnog otpada za cijelu Državu, na nivou Županije treba osigurati međuskladištenja vlastitih količina te vrste otpada. Takav otpad je inertan i ne generira nikakve kapljevite i plinovite emisije, te su uvjeti sigurnog međuskladištenja znatno jednostavniji. Članak 215. Od odlučujućeg je značaja u budućnosti smanjiti količinu otpada koji se mora deponirati, te tako optimizirati korištenje raspoloživih lokacija za deponiranje otpada. Iz ekoloških i gospodarskih razloga broj deponija treba biti što manji. Konačni cilj je izgradnja jednog Centra za gospodarenje otpadom za područje cijele Županije. Alternativa cilju iz prethodnog stavka je izgradnja najviše pet sanitarnih deponija za područje Županije. Te bi deponije trebale postupno postati pretovarne stanice i međuskladišta otpada, uz jedan županijski Centar za gospodarenje otpadom. Članak 216. U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja užeg područja (PPU za Gradove i Općine), potrebno je prema danim uvjetima iz Programa navedenog u članku 205. ispitati mogućnosti izgradnje transfer-stanica i reciklažnih dvorišta. Nastavak
|
|||||||||||||||
