NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA
|
ODLUKE USTAVNOG SUDA RH USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Z. iz S., na sjednici održanoj dana 17. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1115/03 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. Z. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak) u iznosu od 4.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje 1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 10. listopada 2002. godine ustavnu tužbu zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu, a u vrijeme podnošenja ustavne tužbe se nalazi u stadiju odlučivanja o žalbi, pred Županijskim sudom u Splitu. U ustavnoj tužbi podnositelj, u bitnome, navodi da je njegov stambeni status neriješen od 1988. godine, kada su, nakon što je 1987. godine njihov brak razveden, on i bivša supruga L. S.-Z. sklopili nagodbu o načinu korištenja stana u S., na način da su se obvezali stan predati bivšoj Komandi garnizona S., time da im se dadu na korištenje dva manja stana, ukupno približno jednake površine. 1993. godine supruga je s dvije malodobne kćeri odselila u stan svojih roditelja, a 1995. pokrenula parnični postupak u kojem je zatražila poništenje navedene nagodbe, utvrđenje da je ona isključiva nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu, kao i da se podnositelju ustavne tužbe naloži iseljenje iz stana. Podnositelj ističe da su prvostupanjskom presudom koja je u tom parničnom postupku donesena 2001. godine međusobna prava i dužnosti njega i bivše supruge uređena na način sličan kako je to bilo riješeno ranijom nagodbom, ali da je faktično njegov status ostao neriješen, osobito s obzirom na činjenicu da je protiv te presude bivša supruga podnijela žalbu, u svezi s kojom postupak nerazumno dugo traje. Stoga, smatra da su povrijeđena nje-gova ustavna prava. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske: – tužba tužiteljice L. S.-Z. protiv tuženika (podnositelja ustavne tužbe) M. Z. podnesena je Općinskom sudu u Splitu dana 28. rujna 1995., – dana 17. studenoga 1997. održano je pripremno ročište, na kojem je odlučeno da se radi uvida pribave spisi istog suda, broj: P-23/87 (postupak radi razvoda braka), broj: P-97/88 (postupak radi zadržavanja stanarskog prava u kojem je sklopljena nagodba od 2. lipnja 1988.), te, radi eventualnog spajanja postupaka, spis, broj: P-831/96 (postupak po protutužbi tuženika radi utvrđenja i iseljenja iz stana), – ročište zakazano za dan 14. listopada 1998. je odgođeno, jer nije pribavljen spis, broj: P-831/96., – ročište zakazano za 2. prosinca 1998. također je odgođeno, zbog istog razloga, – 24. studenoga 1999. održano je ročište na kojem je određeno spajanje postupaka u predmetima, broj: P-2217/95 i broj: P-831/96, te su saslušane stranke, – 9. veljače 2000. održano je ročište na kojem su saslušani nazočni svjedoci, a zbog saslušanja preostalih, koji na to ročište nisu pristupili, odgođeno je za dan 26. travnja 2000., – na ročištu dana 26. travnja 2000. stranke su iskazale namjeru da spor riješe mirnim putem, za što im je ostavljen rok od 30 dana, a novo ročište je zakazano za dan 5. srpnja 2000., – 5. srpnja 2000. održano je ročište na kojem je utvrđeno da stranke ne uspijevaju spor riješiti mirnim putem, pa je zakazano novo ročište radi saslušanja svjedoka, – na ročištu 16. listopada 2000. saslušani su svjedoci, te određena pribava dokumentacije, – na ročištu 1. prosinca 2000., na prijedlog tuženika, određeno je medicinsko vještačenje na okolnosti njegovog zdravstvenog stanja, te je naloženo pribavljanje njegovog zdravstvenog kartona, za potrebe vještačenja, – ročište zakazano za dan 10. travnja 2001. je odgođeno, zbog izostanka pozvanog medicinskog vještaka, – na ročištu dana 14. lipnja 2001. proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, zaključena glavna rasprava i donesena prvostupanjska presuda kojom se odbija i tužbeni i protutužbeni zahtjev, – presuda je otpremljena strankama dana 29. lipnja 2001., te je tužiteljica – protutuženica podnijela žalbu protiv presude, – dana 10. listopada 2002. tuženik – protutužitelj je podnio tužbu Ustavnom sudu temeljem odredaba članka 63. Ustavnog zakona, – dana 24. siječnja 2003. rješenjem, broj: Gž-3271/01 Županijski sud u Splitu ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Splitu, – novo ročište zakazano je za dan 12. rujna 2003., a predmet se vodi pod novim brojem: P-1115/03. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU 3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio dopisom od 15. studenoga 2002., od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe, na što je navedeni sud odgovorio dopisom od 26. studenoga 2002., obavještavajući Ustavni sud da se spis predmeta, povodom žalbe, nalazi kod Županijskog suda u Splitu. Nakon toga je Ustavni sud dopisima od 12. prosinca 2002., 17. siječnja 2003., 28. veljače 2003., 28. ožujka 2003., te 7. svibnja 2003. godine od Županijskog suda u Splitu tražio očitovanje o tijeku postupka i dostavu preslike spisa predmeta. Dopisom Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 2003. Ustavnom sudu je dostavljeno rješenje tog Suda, broj: Gž-3271/01 od 24. siječnja 2003., kojim je ukinuta donesena prvostupanjska presuda. Nakon toga, Ustavni je sud, dopisom od 9. lipnja 2003., ponovo zatražio očitovanje i dostavu spisa predmeta od Općinskog suda u Splitu, kojim povodom je, dopisom predsjednika tog Suda od 9. srpnja 2003. godine, Ustavnom sudu, bez dostave preslike spisa, dostavljeno pisano očitovanje raspravnog suda, u kojem je navedena kronologija postupanja u predmetu, kako je to izloženo pod točkom 2. ovog obrazloženja. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (…).«. Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je: »(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…). (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«. (3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana. 5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je 28. rujna 1995., podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu. Budući da je us-tavna tužba podnijeta dana 10. listopada 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina i dvanaest (12) dana. Pritom je potrebno napomenuti da je drugostupanjska odluka u konkretnoj pravnoj stvari, zbog čijeg je nedonošenja ustavna tužba i podnesena, donesena nakon podnošenja ustavne tužbe, dana 24. siječnja 2003., te je s obzirom na tu činjenicu predmetni parnični postupak od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Splitu do donošenja drugostupanjske odluke trajao ukupno sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i dvadesetšest (26) dana, od čega je postupak pred sudom drugog stupnja trajao više od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem za povredu prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 10. listopada 2002. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri (4) godine, deset (10) mjeseci i pet (5) dana. 5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji relevantnih za donošenje meritorne odluke o pravima i obvezama stranaka u predmetnom parničnom postupku odredio jedanaest ročišta za glavnu raspravu, od kojih je održano osam, dok su tri odgođena, odredio i proveo jedno vještačenje, saslušao obje parnične stranke i predložene svjedoke, te donio prvostupanjsku presudu, koja je u drugostupanjskom postupku ukinuta. Pritom je između ročišta održanog 17. studenoga 1997. i onog zakazanog za 14. listopada 1998. proteklo deset (10) mjeseci i dvadesetsedam (27) dana, da bi to, kao i sljedeće ročište, 2. prosinca 1998., bilo odgođeno, oba zbog toga što nije bio priklopljen spis, broj: P-831/96. Nakon navedenih odgoda, sljedeće je ročište zakazano (i održano) 24. studenoga 1999., tj. po proteku daljnjih deset (10) mjeseci i dvadesetdva (22) dana. Navedeno razdoblje, u ukupnom trajanju od dvije (2) godine i sedam (7) dana može se, po ocjeni Ustavnog suda, smatrati razdobljem potpune neaktivnosti nadležnog suda. 5.3. POSTUPANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIKA – PROTUTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik – protutužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka. 5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari, uz uvjet pravilne primjene materijalnopravnih zakonskih odredaba, mjerodavnih za konkretan slučaj. 5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA Ustavni sud nije našao drugih okolnosti koje bi bile od utjecaja na duljinu sudskog postupka. 6. Imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, a posebno važnost sudskog postupka za podnositelja, jednako kao i za tužiteljicu – protutuženicu, a osobito za njihovu djecu (rješenje stambenog pitanja), Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke. 7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. 8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2315/2002 Zagreb, 17. rujna 2003. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|