IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 27. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. B. iz Š., koju zastupa K. K., odvjetnica u Š., na sjednici održanoj dana 17. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU


I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz 26/1999 od 16. ožujka 1999. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba je podnijeta protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz 26/1999-2 od 16. ožujka 1999. godine, kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i preinačene su presude Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-310/98 od 14. rujna 1998. godine, i Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1744/97 od 21. travnja 1998. godine, tako da se tužbeni zahtjev podnositeljice ustavne tužbe u pravnoj stvari radi utvrđenja i isplate odbija u cijelosti. Revizija tuženika, Republike Hrvatske, odbačena je kao nedopuštena.

Osporenom presudom preinačene su presude Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-310/98 od 14. rujna 1998., i Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1744/97 od 21. travnja 1998. godine. Presuda Općinskog suda u Šibeniku je glasila:

»1. Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o kupoprodaji stana, koji je zaključen između stranaka dana 24. svibnja 1996., broj 19783, u dijelu točke 1. članka 3. kojim je utvrđena cijena stana u iznosu od 118.223,10 kn, jer je ista 68.444,32 kn, pa je slijedom toga ništava odredba ugovora u točkama 3. i 4. članka 4., jer je iznos 1. obroka 2.053,33 kn, a mjesečnog obroka 241,74 kn do revalorizacije, pa se ovlašćuje tužiteljica da umjesto dosadašnjeg iznosa mjesečnog obroka otplate od dana pravomoćnosti ove presude, uplaćuje tuženiku iznos od 241,74 kn, kao i da zatraži izmjenu uknjižbe založnog prava (hipoteke) u C. listu za česticu br. 3086/12 k.o. Šibenik.

2. Dužan je tuženik vratiti tužiteljici na ime dosad uplaćene obročne otplate iznos više primljenog od 5.526,64 kune, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.493,36 kuna teku od 17. lipnja 1996. godine, a na iznose od 175,81 kune mjesečno počev od 1. srpnja 1996. godine od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

3. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa.«.

2. Iz osporavane presude vidljivo je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno stajalište da je u presudama nižestupanjskih sudova pogrešno primijenjeno materijalno pravo, osobito zbog pogrešnog tumačenja pravnih posljedica odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, kojom su, pored ostalih ukinute i odredbe članka 20a. i članka 8. stavka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96, u daljnjem tekstu: ZPS). Naime, Vrhovni sud je utvrdio osnovanim navode iznesene u zahtjevu za zaštitu zakonitosti da pravni učinci odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nastaju tek danom objave odluke u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi neki drugi rok. Polazeći od toga, ukidanje zakona ili pojedinih zakonskih odredaba nema, u konkretnom slučaju, retroaktivni učinak, već isto djeluje samo za ubuduće jer Ustavni sud nije drugačije odredio. Iz toga slijedi da ugovorna odredba o cijeni spornog stana nije ništava te na strani tuženice nije došlo ni do stjecanja bez osnove, ocijenio je Vrhovni sud.

3. Podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi kako je odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 58/95), koja se odnosi na članak 20a., ukinuta odlukom Ustavnog suda zbog toga što je od dana stupanja na snagu bila protivna Ustavu. Ističe da je protuustavnost ukinute odredbe postojala i prije njenog ukidanja.

Podnositeljica smatra da su presudom Vrhovnog suda povrijeđena ustavna prava propisana člancima 3. i 14. stavkom 2. Ustava. Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje presude Vrhovnog suda te vraćanje predmeta Vrhovnom sudu na ponovni postupak.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Prema odredbama članka 62. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajamčenih Ustavom.

Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

5. Svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine (»Narodne novine«, broj 11/97), Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe ZPS. Ukinuta je i odredba članka 9., koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka 20. dodaje novi članak 20a., prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajućeg stana iz članka 8. stavka 4. Zakona, višak u površini soba otkupljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana.

Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstavljaju tranzicijske propise putem kojih država, jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlasništva. Ta se privatizacija provodi prodajom stana pod povoljnijim uvjetima jer kupnju stanova u kojima stanuju po tržišnim cijenama većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povoljnije uvjete za kupnju stana nego što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od njih dovode do toga da im kupnju stana onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog temelja za to da zakonodavac državu, kao pravnu osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova, ovisno o tome temeljem čega su stanovi o kojima je riječ stečeni, a također nema ustavnog temelja za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj, ovisno od toga tko im stan prodaje.

U rješenju broj: U-VIII-1057/1997 od 22. prosinca 1997. godine, Ustavni sud je izrazio stajalište da ugovor o prodaji stana, koji je sklopljen temeljem odredaba citiranog Zakona, nije pojedinačni akt iz članka 23. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/99). Radi se o ugovoru građanskog prava na koji se, pored odredaba citiranog Zakona, trebaju primjenjivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, u nastavku: ZOO) te se zbog toga svaka ugovorna stranka, koja smatra da su povrijeđena njena prava, može tužbom obratiti nadležnom općinskom sudu.

6. Temeljno pitanje u ovoj pravnoj stvari jest ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravnog utjecaja na valjanost ugovora o prodaji stana koji su sklopljeni prije njenog ukidanja.

Načelno valja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak 2. članka 55. Ustavnog zakona). Ovim odredbama određuje se samo učinak ukidanja zakona, ali ne i pravne posljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukidanja. Ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesumnjivo, protivne Ustavu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave odluke o ukidanju u »Narodnim novinama«. Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-III-731/1994 i U-I-52/1995. Odluka Ustavnog suda o ukidanju zakona je konstitutivne naravi. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukidanja.

Zaključak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije njenog ukidanja proizlazi ne samo iz prirode stvari, nego i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon razrađuje u članku 58. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet temeljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukidanja zakona – dakle po propisima tada još važećeg zakona – a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se temelji pojedinačni akt. U tom slučaju pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništav akt, nego je pobojan: osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nadležnog tijela tražiti izmjenu akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupaka.

Ovakva zaštita temelji se na izloženom zaključku: ukinuti zakon protivan je Ustavu i prije njegovog ukidanja pa je zbog načela ustavnosti i zakonitosti, kao i zbog načela pravednosti, bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne posljedice učinaka neustavnog zakona i prije njegovog ukidanja.

Ustavni zakon nema odredaba o pravnim posljedicama ukidanja zakona na ugovorne odnose koji se temelje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se posljedice ukidanja zakona na ugovorne odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.

7. U ovom predmetu, ugovor o kupoprodaji stana (u dijelu koji se tiče kupovne cijene) zaključen je na temelju odredaba ZPS-a, a koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog Zakona za prodavatelja su prisilne naravi jer ga obvezuju da stan proda samo po cijeni koja je određena tim odredbama, dok, međutim, kupac može odlučiti hoće li stan kupiti po kriterijima propisanim zakonom. S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima ZPS-a, ugovor o kupoprodaji je ništav u smislu odredaba članka 103. ZOO-a.

Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima ZPS-a, a ona je nastala u času sklapanja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe Zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon sklapanja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaćanja, bile protivne Ustavu i prije ukidanja.

Ništavost ugovora je djelomična jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na temelju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1. članka 105. ZOO).

Temeljem takvog stanja stvari potrebno je reći da, prema odredbi članka 463. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.

8. Očito je, dakle, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći osporenu odluku, postupio protivno odredbi članka 31. stavka 2. Ustavnog zakona, koja odredba jasno upućuje na obvezatnost i poštivanje odluka i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, kada je, kao u konkretnom slučaju, prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Time je podnositeljici ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. (svi su pred zakonom jednaki) povrijeđeno, a upravo temeljem tog ustavnog prava su i ukinute odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

9. U odnosu na članak 3. Ustava, za navesti je da te odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi, a koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

10. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-86/2001
Zagreb, 17. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.