IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 27. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, koju je podnijelo »V. k.« d.o.o. iz Ž., koje zastupa direktor A. L., a njega D. Š., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj dana 17. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio


ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-2285/01 od 23. listopada 2001., kojom je kao neosnovana odbijena žalba podnositelja, izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, broj: P-103/00 od 20. veljače 2001.

Navedenom prvostupanjskom presudom, donesenom u pravnoj stvari tužitelja »J.« d.d. u stečaju iz Ž., protiv tuženika »V.k.« d.o.o. iz Ž., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, utvrđuje se (točka I. izreke) da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi ugovor o zakupu stvari – sredstava rada na principu leasinga, sklopljen 31. srpnja 1998. između tužitelja i tuženika (ovdje podnositelja ustavne tužbe). Također se nalaže (točka II. izreke) tuženiku da u stečajnu masu vrati određene, u presudi taksativno navedene, pokretne stvari.

2. Donesene presude obrazlažu se, u bitnome, činjenicom da je tužitelja – stečajnog dužnika pri sklapanju navedenog ugovora zastupao predsjednik uprave S. L., sin, a tuženika bivši predsjednik uprave tužitelja, A. L., otac. Pritom se sudovi pozivaju na odredbe članka 131. stavka 2. i članka 136. stavka 2. Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 44/96).

Prema navedenim odredbama Stečajnog zakona, naplatni ugovor, sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe, može se pobijati ako se njime izravno oštećuju stečajni vjerovnici i ako je takav ugovor sklopljen u roku od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Bliskim osobama dužnika smatraju se (članak 136. stavak 2. Stečajnog zakona) članovi upravnih i nadzornih tijela i osobno odgovorni članovi dužnika, osobe koje u kapitalu dužnika sudjeluju s više od 1/4, osobe i društva koja zbog svoje položajno-pravne ili radno-ugovorne veze s dužnikom imaju priliku biti upoznati s gospodarskim položajem dužnika te osobe koje stoje u osobnoj vezi (bračni drug, srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji, osobe koje su živjele ili žive u zajedničkom domaćinstvu itd.) s jednom od prethodno navedenih osoba iz stavka 2. članka 136. Stečajnog zakona.

Sudovi suglasno smatraju da su u konkretnoj pravnoj stvari ostvarene sve pretpostavke pobojnosti sklopljenog ugovora.

3. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe niz činjenica i okolnosti, koje je isticao i u tijeku parničnog postupka, a kojima osporava utvrđenje sudova da bi predmetnim ugovorom, iako je nesporno sklopljen među bliskim osobama, bio oštećen stečajni dužnik, odnosno njegovi vjerovnici.

Navodi da se radi o naplatnom pravnom poslu, da je iznos zakupnine u ugovoru utvrđen sukladno stvarnoj vrijednosti pokretnina, procijenjenoj u stečajnom postupku po ovlaštenom vještaku, da je, kao zakupoprimac, svoje novčane obveze iz ugovora u cijelosti podmirio, bilo neposrednom uplatom na račun stečajnog dužnika, bilo posredno cesijom ili drugim oblicima plaćanja u svoje ime, a za račun stečajnog dužnika. Stoga da imovina stečajnog dužnika nije umanjena, već je samo promijenila oblik – iz pokretnina u njihov novčani ekvivalent. Pored toga, navodi da nije utvrđeno postojanje namjere nanošenja štete stečajnoj masi, odnosno vjerovnicima stečajnog dužnika.

Budući da sudovi niti jednu od navedenih okolnosti nisu uzeli u obzir, podnositelj smatra da su povrijeđene odredbe članaka 14., 26., 29. stavka 1., 48. stavka 1., 49. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske te predlaže ukidanje obiju donesenih presuda.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Nakon analize spisa predmeta, osporenih odluka, mjerodavnih zakonskih odredaba, kao i navoda i razloga ustavne tužbe. Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u konkretnom slučaju presudama Trgovačkog suda u Osijeku i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nisu povrijeđena ustavna prava podnositelja propisana člancima 14., 26., 29. stavkom 1., 48. stavkom 1. i 49. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, na koja ukazuje ustavnom tužbom.

Ustavni sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan parnični položaj podnositelja ili na njegovu nejednakost pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava). U spornoj pravnoj situaciji presuđivali su zakonom ustanovljeni sudovi unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz dokumentacije o provedenom parničnom postupku razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak iscrpno i sukladno mjerodavnom zakonu te da je drugostupanjski sud meritorno odgovorio na žalbene navode podnositelja. Također je razvidno kako je podnositelju bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u njemu. Ujedno, podnositelj je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, dok su osporavane presude valjano obrazložene te donesene pravovremeno i u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava Republike Hrvatske. Iz navedenog je utvrđeno da osporavanom presudom podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. Ustava, a slijedom toga niti ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava.

U ustavnoj tužbi podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava, kojim se jamči jednak pravni položaj državljana Republike Hrvatske i stranaca pred sudovima, u smislu odredaba članka 26. Ustava.

Člankom 48. stavkom 1. Ustava jamči se pravo vlasništva. Ustavni sud navedeno pravo na ustavnopravnoj razini štiti na način da priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, utemeljena na nepravilnom ili neprihvatljivom pravnom stajalištu.

Međutim, u konkretnom slučaju nadležna tijela sudbene vlasti postupala su sukladno postupovnom i materijalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, iznijevši relevantne razloge za donošenje svojih odluka. Također, razlozi podnositelja, izneseni u ustavnoj tužbi, ne upućuju na sumnju glede postojanja povrede ustavnog jamstva vlasništva, u smislu odredbe članka 48. stavka 1. Ustava.

Člankom 49. stavkom 1. (i stavkom 2.) Ustava jamči se poduzimanje gospodarske djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim građanima. Jamstvo slobode poduzetništva i jednakosti pravnog položaja poduzetnika ne može biti povrijeđeno pravilnom primjenom mjerodavnih zakona na konkretan slučaj.

5. Odredba članka 117. stavka 3. Ustava, na čiju povredu podnositelj ustavne tužbe također ukazuje, ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

6. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), donesena je odluka kao u točki I. izreke.

7. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-89/2002
Zagreb, 17. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.