IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 27. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Đ. K. V. iz B., koju zastupa R. M., odvjetnik iz B., na sjednici održanoj dana 17. rujna 2003. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1106/02-2 od 16. svibnja 2002. godine i presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-966/95-95 od 18. prosinca 2001. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja R. M. i M. M. H. te podnositeljice ustavne tužbe kao umješača na strani tužitelja, kojim su tražili donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo.

2. Podnositeljica ističe da je osporavanim presudama, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, povrijeđeno njezino ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava, kao i odredba članka 117. stavka 3. Ustava. Obrazlažući povredu ustavnog prava, podnositeljica u bitnom navodi da su sudovi nepravilno primijenili odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP) koje se tiču pravnog položaja i procesnih ovlaštenja umješača, suparničara te odredaba koje se odnose na protutužbu, a što je, prema podnositeljičinom mišljenju, bilo od izravnog utjecaja na zakonitost osporavanih presuda.

3. Predmet spora u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku bio je zahtjev tužiteljice (Republike Hrvatske) za otkaz stanarskog prava tuženicima (R. M. i M. M. H.) na stanu u B.

Podneskom od 13. svibnja 1997. godine, tuženicima se, kao umješač, pridružila podnositeljica ustavne tužbe. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-966/95-19 od 24. prosinca 1997. godine, prihvaćeno je njezino sudjelovanje u parničnom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.

Dana 11. lipnja 1998. godine, tuženici i podnositeljica kao umješač, podnijeli su protutužbu protiv Republike Hrvatske radi otkupa predmetnog stana.

Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-977/95-35 od 20. srpnja 1998. godine, utvrđeno je da se tužba Republike Hrvatske protiv tuženika, radi otkaza stanarskog prava smatra povučenom, pa je kao predmet spora preostao protutužbeni zahtjev (R. M. i M. M. H. te podnositeljice kao umješača), za otkup stana.

U postupku je utvrđeno da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bio tužitelj R. M., čiji su članovi porodičnog domaćinstva bile tužiteljica M. M. i podnositeljica. Kako su tužitelji dali podnositeljici suglasnost za otkup predmetnog stana, podnositeljica je (u svoje ime) podnijela zahtjev za otkup stana, koji je odbijen.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za otkup predmetnog stana zauzevši stajalište da oni nisu ovlašteni na otkup stana jer da ona kao umješač nije samostalni subjekt u tom parničnom postupku, slijedom čega njezina procesna sudbina u potpunosti ovisi o procesnoj sudbini parnične stranke kojoj se pridružila u postupku.

Prihvativši činjenična utvrđenja i pravne stavove prvostupanjskog suda, Županijski sud u Bjelovaru odbio je podnositeljičinu žalbu kao neosnovanu, ističući da umješač ne može u svoje ime i za sebe postavljati zahtjeve (pa tako ni protutužbu), već isključivo u korist stranke kojoj se pridružio.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe u odnosu na odredbu članka 4. stavka 2. Ustava, na čiju povredu podnositeljica ukazuje, valja istaknuti sljedeće:

Načelo jednakosti u procesnom smislu povrijeđeno je ako stranci nije bila dana mogućnost da sudjeluje u postupku (da bude saslušana, da iznosi činjenice i predlaže dokaze, da se nadležno tijelo izjasni o njezinim navodima, da pojedinačni akt bude obrazložen i sl.).

Povreda ustavnog jamstva jednakosti u materijalnopravnom smislu očituje se, pored ostalog, u pogrešnom tumačenju, odnosno primjeni mjerodavnog propisa, koji pojedinačni akt čine pravno neprihvatljivim.

Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je u parničnom postupku, koji je prethodio ustavnosudskom postupku, podnositeljica sudjelovala u svojstvu umješača na strani tužitelja i u okviru tog pravnog položaja poduzimala sve zakonom dopuštene postupovne radnje, Sud je utvrdio da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti u postupovnom smislu.

U odnosu na tvrdnju iz ustavne tužbe da je od trenutka podnošenja protutužbe podnositeljicu trebalo smatrati isključivom tužiteljicom u postupku, a ranije tužitelje - umješačima na strani podnositeljice, valja reći sljedeće:

Prema odredbi članka 206. stavka 1. ZPP-a, umješač je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije.

Pritom valja naglasiti da umješač nije stranka u postupku, pa svojim procesnim ovlaštenjima ne može prijeći granice zahtjeva koje je istakla stranka kojoj se pridružio, a radnje koje poduzima umješač tretiraju se kao procesne radnje stranke kojoj se pridružio, ako ih ta stranka ne ospori.

Iz svega navedenog jasno proizlazi zaključak da podnositeljica, kao umješač na strani tužitelja, nije bila ovlaštena podnositi protutužbu kojom će u svoje ime tražiti donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana na kojemu postoji stanarsko pravo, te da sudovi, zauzimajući takvo stajalište nisu povrijedili podnositeljičino ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava.

6. Podnositeljica ukazuje i na povredu odredbe članka 117. stavka 3. Ustava, koja ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, a koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

7. Slijedom navedenog, temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

8. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.


Broj: U-III-1567/2002
Zagreb, 17. rujna 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v.r.