IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 27. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. B. iz D., kojeg zastupa R. K., odvjetnik u O., na sjednici održanoj 2. listopada 2003. godine, jednoglasno je donio


ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1313/02-2 od 20. veljače 2003. godine.

2. U konkretnom slučaju podnositelj je kao zakonski nasljednik iza svog oca D. B., zahtijevao od suda obvezati tuženu, Privrednu banku Zagreb d.d. - Podružnica 12 Osijek, na isplatu duga od 7.568,99 kuna sa pripadajućim zakonskim kamatama i naknadom parničnog troška. Svoj tužbeni zahtjev od 30. ožujka 1999. godine, podnositelj je temeljio na činjenicama da je njegov otac kod tužene imao otvoren tekući račun, broj: 40-190-XXXXX-1 na kojega je primao mirovinu, te da je podnositelj sredstva na računu nasljedio kao zakonski nasljednik.

Presuđujući o tužbenom zahtjevu podnositelja Općinski sud u Osijeku svojom presudom, broj:
P-500/99-43 od 14. ožujka 2002. godine, isti je odbio kao neosnovan. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je uložio žalbu koja je osporavanom presudom u cijelosti odbijena.

Iz obrazloženja sudskih rješidaba proizlazi da je nesporna pravna pozicija podnositelja kao nasljednika iza njegovog oca koji je preminuo 1994. godine. Međutim, nadalje se navodi da je tužena, sukladno odredbama članka 10. i članka 11. Ugovora o isplati mirovina i drugih primanja putem tekućih računa iz 1993. godine, sklopljenog sa Republičkim fondom mirovinsko-invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, na zahtjev druge ugovorne strane 1997. godine izvršila povrat sredstava uplaćenih na ime mirovine na navedeni tekući račun. Naime, Ugovorom o isplati mirovina i drugih primanja putem tekućih računa bilo je predviđeno da tužena u slučaju neisplaćivanja sredstava sa računa preko razdoblja od šest mjeseci mora o tome obavijestiti drugu ugovornu stranu, te da druga strana ima pravo zatražiti povrat uplaćenih sredstava sa pripadajućom kamatom. Također, kao nesporna utvrđena je i činjenica da sa predmetnog tekućeg računa sredstva nisu bila podizana od 2. srpnja 1991. godine pa do 5. lipnja 1997. godine.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su izrazili pravno stajalište prema kojemu tužena nema prema podnositelju obvezu isplate potraživanog iznosa, čime se ne dira u pravo podnositelja zahtijevati isplatu spornog iznosa od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

3. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 48. stavku 1. i članku 55. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

Obrazlažući ustavnu tužbu podnositelj cijeni da je tužena u obvezi isplatiti tražena sredstva neovisno o činjenici da su ta sredstva vraćena uplatitelju. Smatra da tužena nije smjela raspolagati sa sredstvima tekućeg računa na način kako je u konkretnom slučaju učinjeno, te da se činidbom vraćanja sredstava nije oslobodila obveze isplate sredstava koja su tužbenim zahtjevom potraživana.

4. Zaključno, cijeneći osporavanu presudu kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti te osporavane presude ukinuti.

5. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Osijeku, broj: P-500/99.

Ustavna tužba nije osnovana.

6. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

7. Ovdje Sud smatra potrebnim istaknuti da se osporavajući razlozi podnositelja izneseni u ustavnoj tužbi iscrpljuju u žalbenim razlozima propisanim člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). Na osporavajuće razloge podnositelja isticane u ustavnoj tužbi već je odgovorio Županijski sud u Osijeku, valjano obrazloživši razloge za donošenje svoje presude.

8. Člankom 48. stavkom 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.

Ustavni sud navedeno pravo na ustavnopravnoj razini štiti na način da priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, utemeljena na nepravilnom ili neprihvatljivom pravnom stajalištu.

Međutim, u spornoj pravnoj situaciji nadležna tijela sudbene vlasti nisu odlučivala o postojanju prava vlasništva podnositelja jer ono u konkretnom slučaju nije bilo sporno, niti je postojanje tog prava bilo predmet provedenog parničnog postupka. Razlog odbijanja tužbenog zahtjeva bio je nepostojanje obveze tuženika za isplatu traženog iznosa iz razloga nepostojanja nezakonitosti u povratu sredstava njihovom uplatitelju.

Slijedom iznijetoga, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno prava sadržano u članku 48. stavku 1. Ustava.

9. Člankom 55. stavkom 1. Ustava jamči se zaposlenicima pravo na zaradu kojom mogu sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojan život. S obzirom na sadržaj navedenog ustavnog prava i predmet provedenog parničnog postupka iz kojeg je proizašla osporavana odluka, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da u ustavnoj tužbi podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava sadržanog u članku 55. stavku 1. Ustava.

10. Slijedom svega iznijetoga, utvrdivši da podnositelju osporavanom presudom Županijskog suda u Osijeku nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 48. stavka 1. i članka 55. stavka 1. Ustava, na temelju odredaba članka 73. i članka 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

Točka II. izreke utemeljena je na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.


Broj: U-III-1317/2003
Zagreb, 2. listopada 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.