IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući povodom prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 19. prosinca 2001. godine, donio je sljedeće


RJEŠENJE

Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 1. stavaka 2., članaka 2., 5., 7., 9., 13. stavka 3., članaka 14., 35. stavaka 1. i 3., 40., 41., 42., 45., 46., 47., 48. i 67. Zakona o lovu (»Narodne novine«, broj 10/94, 22/94, 29/99, 76/99 i 14/01).


ODLUKA

Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbe članka 35. stavka 2. Zakona o lovu (»Narodne novine«, broj 14/01) i ista se ukida.


Obrazloženje rješenja

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom u izreci navedenih odredaba Zakona o lovu (nastavno: Zakon) podnijelo je Hrvatsko lovačko društvo »Zec« Klana, po predsjedniku Vitomiru Valenčiću i Veri Valenčić iz Klane. Osporene odredbe razvrstane su, s obzirom na razloge osporavanja, u tri grupe:

– članak 1. stavak 2. te članci 2., 5., 7., 9., 14., 40., 41., 42., 45., 46., 47., 48. i 67.;

– članak 13. stavak 3.;

– članak 35.

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (Uprava za građansko pravo), kao i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva dostavili su mišljenja o podnesenom prijedlogu.

Prijedlog nije osnovan.

3. Podnositelji navode da odredbe članka 1. stavka 2., članaka 2., 5., 7., 9., 14., 40., 41., 42., 45., 46., 47., 48. i 67. Zakona o lovi nisu suglasne s odredbama članka 50. Ustava prema kojima se zakonom, u interesu Republike Hrvatske, može ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (stavak 1.) odnosno iznimno ograničiti poduzetnička sloboda i vlasnička prava radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (stavak 2.).

Podnositelji osporavaju ove odredbe Zakona samo u odnosu na onaj njihov dio kojim se uređuje gospodarska funkcija poslova uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Smatraju da navedene odredbe Zakona privatnim vlasnicima zemljišta neustavno ograničavaju pravo vlasništva time što ustanovljuju lovišta na njihovu zemljištu, a prihode ostvaruje država, koncesionar prava gospodarskog korištenja poljoprivrednog zemljišta u svrhu lova ili druga (pravna ili fizička) osoba koja je stekla pravo lova. Sve to, kako navode, »bez naknade tržišne vrijednosti za zemljište« koju predviđa odredba stavka 1. članka 50. Ustava.

4. Neosnovano osporavaju podnositelji prijedloga ustavnost odredbi Zakona koje se odnose na gospodarsku funkciju lova, navodom da im je time ograničeno privatno vlasništvo i sloboda poduzetništva suprotno ustavnim jamstvima.

Ustavne osnove za donošenje Zakona su odredbe članaka 2. stavka 4., 50. stavka 2. i 52. Ustava.

Prema odredbi članka 2. stavka 4. Ustava, Hrvatski sabor, između ostalog, odlučuje o uređivanju gospodarskih odnosa. Temeljem odredbe članka 50. stavka 2., zakonom se mogu ograničiti poduzetnička sloboda i pojedina vlasnička prava radi zaštite interesa države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Napokon se, kao svojevrsna razrada navedenih ustavnih odredaba, u članku 52. Ustava pojedinačno nabrajaju prirodna dobra koja, ako se zakonom odredi da su od interesa za Republiku Hrvatsku, uživaju njezinu osobitu zaštitu. Među njima se izrijekom navode zemljište, šume, biljni i životinjski svijet. Odredbom članka 4. Zakona određeno je da su divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku što se, prema sadržaju osporenih odredbi kao i zakona u cjelini, odnosi i na zemljišta na kojem divljač obitava (lovišta), jer su, prema definiciji iz članka 2. točke 1. Zakona divljač zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenima za intenzivni uzgoj divljači ili za njezin uzgoj i razmnožavanje. Prema istoj odredbi (točka 6.) lovište je definirano kao određena površina zemljišta koje predstavlja zaokruženu prirodnu cjelinu u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.

Izravna ustavna osnova za zakonsko uređivanje poslova gospodarske funkcije te funkcije zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači (uzgoj, zaštita, lov, korištenje divljači i njezinih dijelova) jest odredba članka 52. stavka 2. Ustava, prema kojoj se zakonom određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

5. Ovlaštenje pojedinačnih subjekata da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje i poduzimaju mjere uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova proizlazi iz prava lova koje, prema odredbi članka 5. Zakona, mogu steći vlasnik zemljišta, koncesionar, zakupnik i podzakupnik lovišta.

Vlasnik zemljišta stječe pravo lova ustanovljenjem lovišta na svom zemljištu (tzv. vlastito lovište) temeljem i pod pretpostavkama utvrđenim u odredbama članaka 5. i 13.-17. Zakona. Pravo lova stječe se danom stupanja na snagu odluke nadležnog tijela (županijska skupština odnosno Gradska skupština Grada Zagreba) o ustanovljenju vlastitog lovišta (stavak 4. članka 16. Zakona).

Ako vlasnik zemljišta ne podnese zahtjev za ustanovljenjem vlastitog lovišta ili nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo ustanovljenje, njegovo zemljišta ulazi u sastav tzv. zajedničkih lovišta koja se, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom, daju u zakup (članci 17. i 18. Zakona).

Vlasnicima zemljišta na čijim površinama su ustanovljena zajednička lovišta pripada naknada iz 80%-tnog iznosa lovozakupnina, razmjerno površini njihova zemljišta (stavak 5. članka 18. i članak 35. Zakona).

Suprotno ocjeni podnositelja prijedloga, Sud smatra da su odredbe Zakona kojima se uređuje gospodarska funkcija lova suglasne Ustavu, konkretno njegovim odredbama kojima se jamči poduzetnička sloboda i pravo vlasništva. Budući da Zakon omogućuje svakom vlasniku zemljišta stjecanje prava lova ustanovljenjem vlastitog lovišta na svom zemljištu i time uzgoj i korištenje divljači i njezinih dijelova, nije osnovano pripisivati mu ograničavanje poduzetničke slobode. Određivanjem naknade za ograničenje prava vlasništva, do kojega nesumnjivo dolazi ustanovljivanjem zajedničkih lovišta na zemljištima pojedinih vlasnika, Zakon je ostao u okvirima ustavnih ovlasti iz stavka 2. članka 52. Ustava.

6. Podnositelji prijedloga dalje navode da je članak 13. stavak 3. Zakona u nesuglasju s člankom 48. stavkom 1., člankom 50. stavkom 1., te člankom 18. stavkom 1. i člankom 19. stavkom 2. Ustava.

Smatraju da je ta odredba u nesuglasju s navedenim ustavnim odredbama jer da ograničava pravo privatnih vlasnika proglašavanjem njihovog zemljišta državnim lovištem, a da se vlasniku zemljišta za takvo ograničenje ne daje naknada tržišne vrijednosti zemljišta.

Smatraju također da kao vlasnici zemljišta nemaju pravnu zaštitu, jer da se o ograničenju prava vlasnika zemljišta ne donosi nikakav akt koji bi se mogao osporavati u upravnom ili sudskom postupku.

Osporena odredba stavka 3. članka 13. Zakona glasi:

»(3) Ako se unutar površina iz stavka 1. ovoga članka nalaze enklave ukupne površine manje od 1000 ha ili poluenklave manje od 500 ha drugog vlasnika, iste će se površine obuhvatiti vlastitim lovšitem, osim ako na tim površinama njihov vlasnik ne namjerava uzgajati divljač u uzgajalištu divljači.«

7. Neosnovano smatraju podnositelji da je u nesuglasju s navedenim odredbama Ustava odredba članka 13. stavka 3. Zakona.

Osporena odredba ne odnosi se, kako je vidljivo iz njezina teksta, na enklave i poluenklave u privatnom vlasništvu unutar državnog vlasništva, već na enklave i poluenklave drugog vlasnika unutar vlastitog lovišta.

Navedenu odredbu treba povezati s odredbom stavka 1. tog članka koja glasi:

»Vlastito lovište ustanovljuje se na zemljištu iz članka 5. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona, ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu bez prijelaza preko tuđeg zemljišta. Ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta. Otoci se smatraju kao da su spojeni s obalom, ako je moguća migracija divljači.«

Povezana s njom je i odredba članka 13. stavka 4. Zakona, prema kojoj vlasnik, u određenom roku, priopćuje nadležnom tijelu svoju namjeru uzgoja divljači i na površini enklave ili poluenklave prije donošenja odluke o ostanovljenju lovišta. Ako vlasnik nema namjeru ili ne počne s uzgojem divljači, a površina enklave ili poluenklave je obuhvaćena lovšitem, vlasnik sukladno članku 35. Zakona ima pravo na naknadu.

Predlagatelji nisu u pravu kada ističu da Zakon nije omogućio zaštitu vlasnika u smislu jamstava iz članaka 18. stavka 1. i članka 19. stavka 2. Ustava. Takva zaštita predviđena je, naime, u odredbama članaka 15.-18. Zakona kojima je razrađen postupak donošenja upravnih akata o ustanovljivanju vlastitih (privatnih i državnih) i zajedničkih lovišta i time osiguran put pravne zaštite.

8. Odredbu članka 35. Zakona (u sadržaju kako je to propisivao Zakon o lovu »Narodne novine«, broj 10/94) predlagatelji smatraju nesuglasnom članku 50. stavku 1. Ustava, jer da njome nije propisana naknada tržišne vrijednosti za ograničenja prava vlasništva privatnog zemljišta, kako to jamči navedena odredba Ustava.

Nakon podnošenja prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbom članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovu koji je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 14/01 od 21. veljače 2001., (stupio na snagu osmog dana od objave) izmijenjena je odredba članka 35. Zakona glede rasporeda sredstava po osnovi lovozakupnina, no ne i njezinim bitnim odrednicama.

Naknada koja je propisana nije suprotna ustavnim jamstvima, jer ustavni temelj osporene odredbe nije odredba članka 50. stavka 1. Ustava, već odredba članka 52. Ustava, koja u stavku 2. propisuje da se zakonom određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Prema tome naknada predviđena osporenom odredbom iz članka 35. Zakona odgovara onoj predviđenoj u odredbi stavka 2. članka 52. Ustava za ograničenja uporabe i iskorištavanja zemljišta, a ne naknadi tržišne vrijednosti zemljišta iz odredbe stavka 1. članku 50. Ustava.

9. U skladu s iznesenim riješeno je, temeljem članka 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), kao u izreci rješenja.

Obrazloženje odluke

10. Ustavni sud je, postupajući po ovlasti iz članka 36. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske pokrenuo postupak i ukinuo odredbu članka 35. stavka 2. Zakona o lovu.

Odredba stavka 2. članka 35. Zakona propisuje:

»Sredstva iz stavka 1. točke 1. ovog članka i sredstva iz članka 26. stavka 1. ovog Zakona, koja do kraja lovne godine nisu potraživali vlasnici bez prava lova, rasporedit će se općinama i gradovima razmjerno površini za koju vlasnici nisu potraživali naknade. Općine i gradovi dužni su ta sredstva rasporediti:

1. 50% za gradnju lokalne infrastrukture,

2. 50% za poticanje kupnje divljači.«

Navedena odredba Zakona protivna je odredbi stavka 2. članka 52. Ustava prema kojoj naknada za ograničenje uporabe i iskorištavanja zemljišta, nastalo njegovim uključenjem u zajedničko lovište, pripada isključivo i bezuvjetno vlasnicima zemljišta. Jedina pretpostavka za stjecanje prava na naknadu jest da je zemljište određenog vlasnika odlukom o ustanovljenju zajedničkog lovišta uključeno u zajedničko lovište.

11. Stoga je, temeljem odredbe članka 53. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno kao u izreci odluke.

Broj: U-I-494/1995
Zagreb, 19. prosinca 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.