IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući u povodu ustavne tužbe dr. S. A. iz D., A., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., na sjednici održanoj dana 9. srpnja 2003. godine, jednoglasno je donio



ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: II-P-105/94, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe dr. S. A. iz D., A., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.



Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 21. veljače 2003. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem: II-P-105/94 te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Splitu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, broj: II-P-105/94, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– tužbu Općinskom sudu u Splitu podnositelj je podnio dana 17. siječnja 1994. godine, kojom je tužio P. P. iz S., radi isplate 40.000,00 DEM;

– podneskom od 7. veljače 1994. godine tuženik je predložio sudu osiguranje parničnih troškova jer je tužitelj (podnositelj ustavne tužbe) strani državljanin;

– podneskom od 14. veljače 1994. godine podnositelj je odbio osigurati tuženiku parnične troškove, obrazloživši to postojanjem reciprociteta neplaćanja aktorske kaucije (hrvatski državljani u A. nisu dužni tako postupiti kada tuže tamošnje državljane);

– na ročištu 17. veljače 1994. godine sudac je odlučio da će izvanraspravno odlučiti o zahtjevu tuženika za osiguranje parničnih troškova;

– 13. srpnja 1994. godine sudac je poslao upit Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske u svezi pitanja postoji li reciprocitet neplaćanja aktorske kaucije između Republike Hrvatske i A.;

– Ministarstvo pravosuđa nije odgovorilo na upit te je dana 5. rujna 1994. godine, sudac ponovio upit Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske;

– dopisom od 21. rujna 1994. godine Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske je izvijestilo sud da je prethodni upit proslijedilo Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske;

– dopisima suda od 4. rujna 1996., 24. travnja 1998. i 15. lipnja 1998. godine požurivan je odgovor od ministarstava;

– 14. travnja 1998. godine sudac je, pisanim putem, zatražio od podnositelja da se očituje o daljnjem tijeku postupka;

– podneskom od 22. travnja 1998. godine punomoćnik podnositelja je odgovorio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva;

– sudac je, pisanim putem, dana 4. travnja 2001. godine zatražio od punomoćnika tužitelja da se očituje u svezi daljnjeg tijeka postupka, jer da nije dobiven podatak od ministarstva o reciprocitetu neplaćanja aktorske kaucije između Republike Hrvatske i A.;

– ročište je održano 13. veljače 2003. godine, na kojem je odlučeno da će se ponovno uputiti dopis Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske s upitom o reciprocitetu;

– dopisom suda od 25. veljače 2003. godine ponovno je zatražen odgovor od Ministarstva pravosuđa;

– dopisom od 14. travnja 2003. godine Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave je odgovorilo da ne postoji ugovoreni reciprocitet u pogledu plaćanja aktorske kaucije između Republike Hrvatske i A.;

– rješenjem Općinskog suda u Splitu od 9. svibnja 2003. godine prihvaćen je zahtjev za osiguranje parničnih troškova te je tužitelju naređeno polaganje iznosa od 3.000,00 EUR;

– sljedeće ročište je zakazano za 3. srpnja 2003. godine.

Provjerom glede stanja u spisu, u Općinskom sudu u Splitu dobili smo podatak da je dana 29. svibnja 2003. godine podnositelj izjavio žalbu na navedeno rješenje.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Predsjednik Općinskog suda u Splitu je dana 15. svibnja 2003. godine dostavio ovom Sudu očitovanje raspravnog suca. Uz očitovanje Sudu je dostavljen i preslik spisa, broj: II-P-105/94. U očitovanju je iznijeta krolonogija poduzetih radnji u spisu te zaključeno da će se na ročištu određenom za 3. srpnja 2003. godine odrediti provođenje daljnjih dokaza u cilju okončanja postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 17. siječnja 1994. godine podnošenjem tužbe podnositelja ustavne tužbe protiv P. P. iz S., radi isplate 40.000,00 DEM. Ustavna tužba podnijeta je dana 21. veljače 2003. godine, a do tog dana prvostupanjski sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno devet (9) godina, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 21. veljače 2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, tri (3) mjeseca i šesnaest (16) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, nije poduzeo niti jednu radnju relevantnu za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku. Općinski sud je zakazao dva ročišta za glavnu raspravu te pokušavao dobiti odgovor od ministarstava glede postojanja reciprociteta između Republike Hrvatske i A. Od dana podizanja tužbe nije raspravljano o meritumu spora. Prvo ročište je bilo dana 17. veljače 1994. godine, a sljedeće 13. veljače 2003., dakle, preko 8 godina ročišta nisu zakazivana.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije bitnije utjecao na dužinu vođenja postupka. Podnositelj nije poticao ubrzavanje postupka, ali nije niti ometao njegov tijek.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

S obzirom da se radi o sporu o isplati duga, u kojem nije poduzeta niti jedna radnja usmjerena na meritorno rješavanje spora, Ustavni sud ocijenjuje da se ne radi o složenom sporu.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno neučinkovitost suda prvog stupnja koja je u konkretnom sudskom predmetu dijelom posljedica i neudovoljavanja tijela izvršne vlasti zahtjevima suda, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je neučinkovitost prvostupanjskog suda. Naime, postupak traje ukupno preko devet (9) godina, a sud nije počeo s raspravljanjem o meritumu spora.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.



Broj: U-IIIA-640/2003
Zagreb, 9. srpnja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.