IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Jasna Omejec, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. P. i I. P., koje zastupa M. M. M., odvjetnica iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 26. lipnja 2003. godine, jednoglasno je donio


ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.



Obrazloženje

1. Podnositelji su ustavnu tužbu podnijeli protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-900/01 od 27. ožujka 2002. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-226/98 od 19. siječnja 2001. godine na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za iseljenje podnositelja B. P. kao tuženog iz stana u Z., ul. B. J. D. 12/IV, šifra 54070867 i predaju stana slobodnog od osoba i stvari tužiteljici. Prvostupanjska presuda je u tom dijelu preinačena zbog toga što sporni stan drži u posjedu treća osoba, a ne tuženik ili umješač (podnositelji), pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio dio tužbenog zahtjeva na ispražnjenje, odnosno iseljenje podnositelja iz tog stana.

U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu kojim se usvaja otkaz ugovora o korištenju stana podnositelja, žalba podnositelja je odbijena i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

2. Podnositelji smatraju da je osporenom presudom povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. stavka 1., te odredbe članka 3. i članka 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelji ponavljaju činjenične navode koje su isticali u žalbi i smatraju da nadležni sudovi nisu u potpunosti proveli dokazni postupak i utvrdili sve činjenice relevantne za ovaj slučaj.

Ističu da se Županijski sud u Zadru nije očitovao na žalbeni navod podnositelja o tome da je sud utvrđenje u prvostupanjskoj presudi temeljio na dokazu kojeg uopće nije proveo, to jest na iskazu tuženog (jednog od podnositelja) o napuštanju navedenog stana, a koji je iskaz tuženi dao u predmetu razvoda braka koji se vodio kod tog suda pod brojem: P-1411/92. To podnositelji smatraju bitnom povredom parničnog postupka, koju je Županijski sud u Zadru propustio ocijeniti.

Podnositelji smatraju da je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa da stoga u konkretnom slučaju nije postojala zakonska osnova za otkaz stanarskog prava podnositelja temeljem odredbe članka 99. stavka 1. Zakona o stambenim odnosima.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, nastavno: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. U konkretnoj pravnoj stvari mjerodavan je Zakon o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93).

Odredbom članka 12. Zakona o stambenim odnosima propisano je tko se smatra članom porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava i razlozi zbog kojih se izbivanja iz stana članova porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava ne smatra prekidom zajedničkog stanovanja.

Odredbom članka 64. stavka 3. Zakona o stambenim odnosima propisano je da kad jedan od bračnih drugova – stanara umre ili trajno prestane koristiti stan, drugi bračni drug zadržava stanarsko pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o stambenim odnosima propisano je da u slučaju razvoda braka prijašnji drugovi sporazumno, odlučuju koji od njih zadržava stanarsko pravo. Odredbom članka 65. stavka 2. istog Zakona propisano je da ako se prijašnji bračni drugovi ne sporazumiju koji od njih zadržava stanarsko pravo, o tome će odlučiti sud vodeći pri tome računa o stambenim potrebama oba bračna druga, njihova porodičnog domaćinstva, materijalnim prilikama, o tome tko je od njih stekao stanarsko pravo i drugim okolnostima.

5. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Zadru, broj: P-226/98 utvrđeno je da je u postupku vođenom kod Općinskog suda u Zadru pod brojem P-1411/92 donesena presuda dana 30. ožujka 1993. godine, kojom je razveden brak podnositelja ustavne tužbe B. P. i L. P. rođ. Š. Presuda je postala pravomoćna 29. srpnja 1993. godine, a pravne posljedice te presude nastupile su 29. prosinca 1993. godine.

Nadalje, presudom Općinskog suda u Zadru, broj: P-1450/93 od 6. lipnja 1995. godine, presuđeno je da bivša supruga podnositelja ustavne tužbe B. P., nakon razvoda braka, zadržava stanarsko pravo na stanu u Z., ul. B. J. D. 12/IV (ranije Z., P. P. 12/IV). U presudi nije naveden nijedan član porodičnog domaćinstva L. Š., pa ni I. P., njezin sin (drugi podnositelj ustavne tužbe). Ta presuda postala je pravomoćna dana 22. srpnja 1995. godine.

Tužba kojom je Republika Hrvatska zatražila donošenje presude o usvajanju otkaza stanarskog prava B. i L. P. rođ. Š. i njihovo iseljenje iz predmetnog stana zaprimljena je u Općinskom sudu u Zadru 11. listopada 1995. godine, dakle nakon što je presuda istog suda, broj: P-1450/93 od 6. lipnja 1995. godine (kojom je bivša supruga podnositelja L. Š. utvrđena kao isključivi nositelj stanarskog prava nad tim stanom), postala pravomoćna.

Tužena L. Š. umrla je u toku postupka, pa je tužiteljica na raspravi održanoj 7. siječnja 1997. godine povukla tužbu u odnosu na nju (rješenje Općinskog suda u Zadru, P-2526/95 od 13. veljače 1997. godine). U odnosu na tuženika B. P. tužiteljica je ustrajala na usvajanju tužbenog zahtjeva. Nakon smrti L. Š., na strani jedinog preostalog tuženika B. P. u postupak se uključio drugi nositelj ustavne tužbe I. P. (sin B. i L. P., rođ. Š.) u položaju umješača.

Ustavni sud utvrđuje da u trenutku podnošenja tužbe Republike Hrvatske za otkaz stanarskog prava 11. listopada 1995. godine podnositelj ustavne tužbe B. P. nije mogao biti tuženi (promašena pasivna legitimacija), jer je L. Š. tada već bila isključiva nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o stambenim odnosima (kao što je utvrđeno u točki 5. obrazloženja ove odluke), a što su sudovi zanemarili.

Ustavni sud također utvrđuje da su nadležni sudovi u provedenom postupku ocijenili da drugi podnositelj ustavne tužbe I. P. (umješač u sudskom postupku) nije bio član porodičnog domaćinstva svoje majke L. Š. u smislu odredbe članka 12. Zakona o stambenim odnosima, koje su stajalište u svojim presudama podrobno obrazložili navođenjem provedenih dokaza.

6. U svezi navoda o povredi prava vlasništva podnositelja B. P. na spornom stanu, zajamčenog odredbom članka 48. stavka 1. Ustava, ističe se sljedeće:

Činjenica što su nadležni sudovi pogrešno usvojili otkaz stanarskog prava podnositelju na stanu na kojem podnositelj u trenutku podnošenja tužbe nije imao stanarsko pravo ni po kojoj osnovi ne može dovesti do povrede ustavnog prava podnositelja propisanog odredbom članka 48. stavka 1. Ustava kojom se jamči pravo vlasništva. U trenutku podnošenja tužbe za otkaz stanarskog prava, naime, podnositelj B. P. na spornom stanu nije imao nikakva prava u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o stambenim odnosima, a nije ih imao ni drugi podnositelj I. P., za kojega su sudovi utvrdili da nije bio član porodičnog domaćinstva nositeljice stanarskog prava.

7. U vezi s istaknutom povredom odredaba članaka 3. i 117. stavka 3. Ustava, čiju povredu podnositelji također ističu u ustavnoj tužbi, Sud napominje da te ustavne odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke, a točka II. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.


Broj: U-III-1913/2002
Zagreb, 26. lipnja 2003.


USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.