IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z.T. iz N., koju zastupa punomoćnik M.D., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 16. siječnja 2003. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Z.T. iz N., zastupana po punomoćniku M.D., odvjetniku iz Z., podnijela je ustavnu tužbu, navodeći da su presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9646/1995-4 od 5. ožujka 1997. godine, povrijeđene ustavne odredbe o vladavini prava (članak 3.) i načelu zakonitosti pojedinačnih akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti (članak 19. stavak 1.), a njoj da je povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom propisano odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

2. Osporavanom presudom odbijena je tužba podnositeljice ustavne tužbe protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Direkcija Z., klasa: UP-II-502-10/94-01/211, urbroj: 338-01-11-15-95-1 od 9. studenoga 1995. godine.

Tim rješenjem usvojena je žalba podnositeljice, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda P., Ispostave N., klasa: UP/I-502-01/94-01/04, ur. broj: 2149-30-02-94-2 i priznato joj je pravo na naknadu troška za lijek.

Protiv tog rješenja podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, jer joj tuženo tijelo nije priznalo i pravo na kamate na dužni iznos u smislu članka 277. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), od dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade.

Upravni sud je odbio tužbu s obrazloženjem da su prema odredbama članaka 80. i 81. Zakona o zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 75/93 i 55/96), tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje stvarno nadležna u upravnom postupku - temeljem odredaba Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96 - odluka Ustavnog suda) - rješavati samo o pravima utvrđenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju, dok su o pitanjima isplate zateznih kamata stvarno nadležni odlučivati općinski i županijski sudovi (članak 16. Zakona o sudovima - »Narodne novine«, broj 3/94 i 100/96, 115/97, 131/97, 129/00 i 67/01), prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

3. U dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi podnositeljica navodi da bi obrazloženje Upravnog suda bilo prihvatljivo kad bi zahtjev za isplatu kamata predstavljao glavnu stvar u upravnom postupku, što nije slučaj, jer je zahtjev za isplatu kamata samo akcesorni zahtjev neodvojiv od glavnog zahtjeva u upravnom postupku. Dalje navodi kako proizlazi da bi upravna tijela primjenjivala samo zakone iz svojega uskog djelokruga, što bi bilo apsurdno i protivno temeljnom načelu zakonitosti propisanog člankom 4. Zakona o općem upravnom postupku, kojim se u njihovu postupanju ne isključuje primjena nijedne važeće pozitivne pravne norme, pa tako ni Zakona o obveznim odnosima. Također ističe kao općepoznatu činjenicu da se u našem pravnom sustavu, izvan kojega ne mogu biti ni upravna tijela, o glavnoj stvari i sporednom potraživanju koje proizlazi iz te glavne stvari, odlučuje jednom odlukom, pa da je obrazloženje presude Upravnog suda protivno kako navedenim konkretnim zakonskim normama, tako i duhu čitavog pravnog sustava koji na njima počiva.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporavanu presudu i predmet vratiti Upravnom sudu na ponovni postupak.

4. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom 65. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom 62. stavcima 2. i 3. i člankom 64. Ustavnog zakona.

5. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak 128. alineja 4. Ustava), te prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da mu je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko od Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavno pravo).

Sukladno navedenom, Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud nastavlja postupak radi utvrđenja je li osporenim pojedinačnim aktom povrijeđeno ustavno pravo na koje upućuje podnositelj.

6. Ustavnom tužbom podnositeljica od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su osporavanom presudom Upravnog suda povrijeđene ustavne odredbe o vladavini prava (članak 3.) i načelu zakonitosti pojedinačnih akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti (članak 19. stavak 1.), te jamstvo jednakosti pred zakonom propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava, označujući ga kao svoje ustavno pravo.

Ustavna tužba nije osnovana.

7. Uvidom u pribavljeni spis predmeta Ustavni sud je utvrdio da podnositeljica ustavne tužbe u upravnom postupku uopće nije postavila zahtjev za isplatu zateznih kamata. Naprotiv, tek nakon što joj je priznato pravo na naknadu troška za lijek, ona podnosi tužbu Upravnom sudu, od kojega, po prvi puta, traži dosudu zateznih kamata.

Ustavni sud smatra da je podnositeljica i zahtjev za isplatu zateznih kamata trebala postaviti već u zahtjevu za samu naknadu troška za lijek kojim je inicirala pokretanje upravnog postupka (arg. iz članka 186. stavka 1. Zakona o parničnom postupku - »Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99).

Naime, u Zakonu o zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 75/93 i 55/96) nije izrijekom propisano da se u postupku odlučivanja o pravima iz tog Zakona, odnosno u rješenju kojim se zahtjev usvaja, odlučuje i o zateznim kamatama po službenoj dužnosti i bez posebnog zahtjeva stranke, kao što je to, primjerice, propisano u odredbi članka 25. točke 8. Zakona o izvlaštenju (»Narodne novine«, broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01). Zbog toga je podnositeljica ustavne tužbe zahtjev za isplatu zateznih kamata trebala postaviti već u zahtjevu o glavnoj stvari, a ne tek u tužbi Upravnom sudu. Zbog navedenog propusta podnositeljice ne može se smatrati da joj je osporavanom presudom Upravnog suda povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

8. U obrazloženju osporavane presude Upravnog suda izraženo je stajalište da se u upravnom postupku rješava samo o pravima utvrđenim zakonom kojim se uređuje određena upravna oblast, dok su u pitanjima isplate zatezne kamate nadležni odlučivati općinski i županijski sudovi. Ustavni sud ističe da se u upravnom postupku, u određenim upravnim oblastima, odlučuje i o zateznim kamatama već temeljem izričitih propisa i bez zahtjeva stranke. Tako je, primjerice, određeno i u spomenutoj odredbi članka 25. točke 8. Zakona o izvlaštenju.

Stoga Ustavni sud smatra da stajalište Upravnog suda prema kojem se o pravu na zatezne kamate u smislu odredbe članka 277. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ne može raspravljati niti odlučivati u upravnom postupku koji vode tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - jer da su ta tijela prema odredbama članaka 80. i 81. Zakona o zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 75/93 i 55/96) stvarno nadležna rješavati samo o pravima utvrđenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju - nije pravilno.

Upravni sud u obrazloženju oporavane presude pravilno navodi da su o pitanju isplate zateznih kamata, kao o građanskopravnom zahtjevu, stvarno nadležni odlučivati općinski i županijski sudovi temeljem članka 16. stavka 1. točke 2. podtočke k) Zakona o sudovima. No, osim što navedeno pravilo ima izuzetak, ono se u prvom redu odnosi na situaciju kada se pravo na zatezne kamate ostvaruje kao glavni zahtjev. Ako se pravo na zatezne kamate ostvaruje, međutim, kao sporedni zahtjev, onda se ono treba ostvarivati u istom postupku i pred istim tijelom koje raspravlja i odlučuje o glavnom zahtjevu.

Pravo na zatezne kamate bi u konkretnom slučaju proizlazilo, dakle, iz uspješno ostvarenog prava na glavno potraživanje te bi predstavljalo sporedni zahtjev uz glavni zahtjev, pa nije ni pravno logično, ni ekonomično da se o glavnom zahtjevu odlučuje u jednom postupku (upravnom), a o sporednom zahtjevu u drugom postupku (građanskom parničnom).

Ustavni sud također ističe da je načelo ekonomičnosti propisano kao osnovno načelo upravnog postupka u članku 13. Zakona o općem upravnom postupku.

Sukladno tome, već bi se pozivom na to načelo ne samo moglo, već i trebalo u upravnom postupku odlučivati i o zateznim kamatama kao o sporednom zahtjevu, a ne stranku i drugo državno tijelo, to jest sud, opterećivati upućivanjem na drugi postupak radi ostvarivanja sporednog zahtjeva. Ne postoji propis prema kojem se o sporednom zahtjevu, koji proizlazi iz ostvarenog zahtjeva o kojem je kao o glavnoj stvari odlučeno u upravnom postupku, ne bi moglo odlučivati u istom upravnom postupku.

9. Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe i povredu načela vladavine prava propisanog člankom 3. Ustava.

U odredbi članka 3. Ustava, međutim, ne utvrđuju se ljudska prava i temeljene slobode (ustavna prava). U članku 3. Ustava utvrđuju se najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče ljudska prava i temeljene slobode. Odredba članka 3. Ustava služi kao temelj za tumačenje Ustava.

10. Konačno, podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu načela zakonitosti propisanog odredbom članka 19. stavka 1. Ustava, prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Odredba članka 19. stavka 1. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, nego utvrđuje načelo zakonitosti u djelovanju uprave.

11. Temeljem odredbe članka 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1136/1997
Zagreb, 16. siječnja 2003.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.